Prirodom protiv osjećaja samoće

[NocturnalBeast]

Premda imam rekao bih dovoljno prijatelja i poznanika kako u privatnom tako i u radnom okruženju dugi niz godina prati me osijećaj usamljenosti i bez obzira na vlastite nedostatke i ostale probleme, želio bih podjeliti svoje iskustvo koje možda neće biti svima od koristi ali to ostavljam vama dragi forumaši i forumašice da procijenite. Često sam u životu forsirao kad bih se osjećaju usamljen druženje sa prijateljima i prijateljicama smatrajući da na taj način se mogu riješiti osjećaja kako sam usamljen , neispunjen i često onaj osjećaj da jednostavno smetate drugima svojim prisustvom. Po prirodi sam introvertna osoba i dugo godina sam se trudio biti što akivniji u društvu smatrajući tako da se mogu otarasiti tog osjećaja usamljenosti dok nisam na jedan paradoksalni način primjetio da se najmanje usamljeno osjećam kad sam sam negdje u priodi ili na moru. Pogotovo na moru okružen sa svih strana, izoliran bez mobitela i društvenih mreža, jednostavno se osjećam jako ispunjeno i mirno. Povezanost čovjeka sa prirodom je dugo stoljeća dokumentirana, proučavana kroz znanost pa tako i inspiracija mnogim umjetnostima i onima koji traže duhovnost i inspiraciju. Tako da preporučam svakome pogotova ako živi u gradu i koga muči osjećaj samoće da povremeno posjeti neki park prirode ili neko mjesto koje nije još toliko uzemireno ljudskom rukom i tamo ironično u samoći oslobodi prvenstveno od pritiska okoline koji ja osobno često osjećam jer ne želim svaki petak, subotu izlaziti van jer imati velik krug prijatelja nema puno veze sa osjećajem samoće i prihvaćenja. Mislim da je bitnije spoznati samog sebe i pri tome ne želim prodavati neku new age filozofiju jer sam nisam pobornik iste, nego jednostavno govorim iz osobnog iskustva. Boravak u prirodi me fokusira na ono što je najbitnije. Sebe samog.

[salevart]

Introvertne osobe opcenito imaju manju potrebu za druzenjima i izlascima, znam po sebi, a tako je cini se i kod tebe i bas to najbolje se osjecam negdje u prirodi i to cak i potpuno sam, premda mi ne smeta drustvo neke slicne osobe meni, jer bez obzira na introvertiranost mislim da svaki covjek osjeti potrebu za komunikacijom i dijeljenjem misljenja sa nekim.
U svakom slucaju boravak u prirodi, setnje, planine, jezera, parkovi, zooloski vrtovi to je ono gdje se osjecam najbolje i ne fali mi nista, zadovoljan time.

[Great Shape]

Sve je to divno i krasno, naiđeš na probleme i onda pobjegneš u prirodu. Kao, ne treba meni ništa, osim mojih gojzerica, mog bicikla itd. Umjesto da se čovjek okrene učenju novih znanja i vještina i pobjegne iz vukojebine u kojoj ne može naći ni ljubav ni prijatelja.

[pinokio2000]

prirodom protiv osjećaja samoće ... - o naslovu - na prvu sam pomislio da se radi o nekim tabletama .
sad vidim da je mazanje kremama u pitanju.

[Josephine Anne]

Šetnje puno pomažu ali ne može se bit bez kontakta s drugima, moraš bit u nekom "društvu", ne može se funkcionirati normalno sam na duge staze. Može pod uvjetom tko ne radi da ima neki hobi, zanimaciju preko koje ćeš moći sresti i upoznati druge ljude. Ti radiš pa već samim time imaš kontakt s drugima tako da nema beda što poželiš pobjeći, isključit se jer ljudi znaju biti zamorni, posao crpi a i kolege ako nije pozitivna klima na poslu. Mada priroda te ne može osloboditi osjećaja samoće, to jednostavno ne ide tako. Prave osobe te oslobađaju osjećaja samoće, priroda samo opušta, djeluje protiv depresije...

[The Maystor]

Źivot je ionAKO realno gledajuci kurtschina {tako da bolje je priroda od seljaćina i njihovih dupelizaća}

[Joshua]

Ja sam gledal onaj film o liku kaj ode u šumu živjet. Mislim da je po istinitoj priči. Tužna priča. Nije ga priroda spasila od samoće.

[The Maystor]

Zato jer priroda potice na joś viśe nostalgije {na joś viśe maśtarenja}

[salevart]

Netko se ne osjeca dobro u guzvi, izlascima svaki vikend, opcenito gdje ima mnogo ljudi. Nekome je ugodnija samoca i to ga zadovoljava vecinu vremena. Medjutim neke komunikacije sa ljudima naravno da mora biti. Mislim da svaki covjek ima potrebu da komunicira sa ljudima, za nekog je dovoljno da ima jednog dobrog prijatelja sa kojim moze sve podijeliti. Pretjerana i dugotrajna samoca bez da se sa ikime komunicira vrlo vjerojatno za posljedicu bi imala psihicke probleme. Nitko nije rodjen da zivot provede sam.

[The Maystor]

Ali je bolje sam, nego sa seljacinama i sponzoruśama

[salevart]

josuha kaže:

Ja sam gledal onaj film o liku kaj ode u šumu živjet. Mislim da je po istinitoj priči. Tužna priča. Nije ga priroda spasila od samoće.

Ima jedna cijela obitelj kod Krizevaca sta su otisli zivjeti u sumu, u nekoj kamp kucici zive,, bilo je u novinama, neznam jel su jos uvijek tamo i kako im je bilo po zimi, mozda je to samo avantura kad je toplo onako kad pogledas ko pracovjeki

[salevart]

The Maystor kaže:

Ali je bolje sam, nego sa seljacinama i sponzoruśama

U svakom slucaju bolje ne biti u kontaktu sa nekim tko ti crpi energiju i zivcira jos

[The Maystor]

Da samo śto nekad je teśko baś toliko suziti krug ljudi {a opet ono, moźda 1% od 1% ljudi ima neke bolje kvalitete}

[Joshua]

salevart kaže:

Ima jedna cijela obitelj kod Krizevaca sta su otisli zivjeti u sumu, u nekoj kamp kucici zive,, bilo je u novinama, neznam jel su jos uvijek tamo i kako im je bilo po zimi, mozda je to samo avantura kad je toplo onako kad pogledas ko pracovjeki

Pa gledaj imaš ti i danas ljudi koji zabriju na to i ak odu skupno čak mi to i simpa zgleda. No realno nemoguće je danas pobeć od civilizacije. Po meni i nepotrebno. Uostalom ljudi idu u prirodu ne da bi se makli od samoće nego upravo suprotno. Da bi se malo odmorili od drugih. No ja u prirodu nikada sam ne bi išel. I tamo bi ipak rađe sa nekim liječnikom. AKo hoću biti sam odem u nepoznat kvart. Naručim kavu i sam sam.

[The Maystor]

Ili kod Ante Pavlovica {na fin naçin}

[Joshua]

The Maystor kaže:

Ili kod Ante Pavlovica {na fin naçin}

Kaj bum kod tog luđaka. Jedino se mogu potuć sa njim.

[salevart]

The Maystor kaže:

Da samo śto nekad je teśko baś toliko suziti krug ljudi {a opet ono, moźda 1% od 1% ljudi ima neke bolje kvalitete}

Normalno one na poslu nemozes izbjegavati, a niti rodbinu bas i tu se zna naci nekih koje nemozes pogledati, svaki covjek je drugaciji i cim radi ijednu stvar drugacije nego nama odgovara vec nije ono sta nam se potpuno svidja, naravno al ipak se prilagodimo nekim razlicitostima, samo svatko ima neku granicu do koje se je voljan prilagoditi i prihvatiti ju

[jamesbond]

salevart kaže:

Ima jedna cijela obitelj kod Krizevaca sta su otisli zivjeti u sumu, u nekoj kamp kucici zive,, bilo je u novinama, neznam jel su jos uvijek tamo i kako im je bilo po zimi, mozda je to samo avantura kad je toplo onako kad pogledas ko pracovjeki

Ta prica mi vise zvuci kao zivotni izbor a ne avantura.
Zavisi gdje su zivili prije toga. Ako su zivili u dzungli of asfalta onda im je bit ce sve dopizdilo i ljudi zele malo mira i tisane.

[salevart]

Ja berem gljive pa odem i sam u sumu ponekad i nije mi uopce lose, nitko me ne ometa, samo naravno vratim se u civilizaciju i osjetim nakon nekog vremena sta u sumi provedem sam potrebu za komunikacijom.

[salevart]

jamesbond kaže:

Ta prica mi vise zvuci kao zivotni izbor a ne avantura.
Zavisi gdje su zivili prije toga. Ako su zivili u dzungli of asfalta onda im je bit ce sve dopizdilo i ljudi zele malo mira i tisane.

Neznam gdje su zivjeli, al kad sam vidio slike u novinama sta su ih novinari poslikali, onako kada vani, pa neki lonceki, drva uokolo, podsjeti me na onaj film brda imaju oci