Najljepše ljubavne pjesme poznatih pjesnika

[Nuria Monfort]

Taman


Taman da je noć,
taman da je utorak,
taman da je jesen,
taman da pada kiša,
taman da je loše da lošije ne može biti,
taman da sam na samrti,
biće sunčan dan,
biće subota,
biće proleće,
biće dobro da bolje ne može biti,
rodiću se
kad mi dođeš.


Goran Tadić

[bhavatarini]

~ Jozefina Dautbegović, Pismo

Gade mi se riječi
koje si upotrebljavao
kao da okupana odijevam
nečije već korišteno
donje rublje

[Jurivaka]

Srce

Srešćemo se opet, ko zna gde i kada,
nenadano i naglo javićeš se meni -
možda kad u duši bolno zastudeni
i u srcu počne prvi sneg da pada.

Na usnama našim poniknuti neće
ni prekor, ni hvala; niti tuga nova,
što ne osta više od negdašnjih snova -
ni kaplja gorčine, ni trenutak sreće.

Ali starom strašću pogledam li u te,
to nove ljubavi javlja se glas smeo!
Jer što srce hoće to je njegov deo -
uvek novi deo od nove minute.

Jovan Dučić

[SmartFart]

Umog ćaće poderane gaće,
Kada jebe guzicamu zebe.

[Bitangaa]

FannyB kaže:

Otišao sam na trg ptica
I kupio sam ptica
za tebe
moja ljubavi

Otišao sam na trg cvijeća
I kupio sam cvijeća
za tebe
moja ljubavi

Otišao sam na trg željeza
I kupio sam okove
teške okove
za tebe
moja ljubavi

A zatim sam otišao na trg groblja
I tamo sam te tražio
Ali te nisam našao
Moja ljubavi.

Jacques Prévert

Roblja brate,ROBLJA!

[bhavatarini]

[Todd Anderson]

Sada si moja. Pocivaj svojim snom u mom snu.
Ljubav, bol i nevolja sada moraju usnuti.
Noc se okrece na svojim nevidljivim kotacima,
a ti si uza me cista ko jantar uspavani.

Nijedna nece, ljubavi, spavati s mojim snovima.
Ici ces, ici ce mo zajedno vodama ovoga vremena.
Ni jedna nece sjenom zajedno sa mnom,
samo ti, uvijek ziva, uvijek sunce i mijesec.

Sada su ruke tvoje otvorile njezne sake,
ispustile njezne znakove, a ne zna se kamo,
tvoje se oci sklopise kao dva siva krila,

dok slijedim vodu koju nosis, koja me nosi:
noc, svijet i vjetar rasplicu svoju sudbinu
i ja sam bez tebe samo jos tvoj vlastiti san.


Pablo Neruda



Poslano sa mog GT-S7580 koristeći Tapatalk

[Elephantlover]

Meni jedna od najdražih


Uroš Pajić, Što bih voleo


Voleo bih da se vozimo tramvajem

i onda nestane struje

i mrak je i ne može da se izađe

i ljudi se plaše mraka

i preturaju po džepovima i traže upaljače

šibice

a nas baš briga mi se ljubimo.


Voleo bih da je zora

i grad je prazan

nikog sem nas

i jedino se čuju naši koraci.


Voleo bih da se kao brijem

i onda ti odnekud naiđeš

i poljubim te

i ostavim ti belu bradu od pene

baš si smešna

sa tom bradom.


Voleo bih da ležimo

i slušamo muziku

i to je sve.


Voleo bih da putujemo

na primer vozom

i napolju magla ili sneg

a pored tebe toplo

i kako se uspavljujemo

više nismo sigurni

gde smo ni kuda idemo

i to je sada manje važno.


Voleo bih da sam spavao

i sad ležim budan

ne otvaram oči

a znam da si tu

tiho jedeš jabuku.


Voleo bih da jedemo

pečen hleb ili keks

i to je bučno

pri svakom zalogaju

smejemo se jedno drugom

očima jer su nam usta puna.


Voleo bih da ne mogu da zaspim

i onda ti malo kradem ćebe

a ti da se utopliš

priljubljuješ se uz mene.


Voleo bih da ti napravim

jednu malu pticu od papira

a ti mi je posle mnogo godina

pokažeš

i pitaš me

da li se sećam?


Voleo bih da zajedno

gajimo biljku

i da krijući

jedno od drugog

pričamo sa njom.


Voleo bih da sedimo na obali

i da kad odemo

u pesku ostanu otisci

naših guzica.


Voleo bih da sam negde

miran i odsutan

i da najednom negde

osetim tvoje usne.


Voleo bih da ti tiho

govorim na uvo

tako o tome

šta bih voleo.


Voleo bih da manje pričam u sebi

jer kad pričam u sebi

pričam o tebi

a mnogo pričam.


Voleo bih da zatvorim

teglu ili bocu

najjače što mogu

i ti onda tražiš

da ti otvorim.


Voleo bih da hodamo

i načas je staza uža

i tih par trenutaka

koračam iza tebe

i udišem tvoj miris.


Voleo bih da pijemo

nešto toplo

i gledamo se

preko šolja i kroz paru u oči.


Voleo bih da vodimo ljubav

i posle premoreni brzo zaspemo

i oboje sanjamo isti san

kao mi vodimo ljubav.


Voleo bih da je ovo poslednji put

kako ti govorim o tome

šta bih voleo

jer kažu,

što se kaže neće biti.

[ivaa09]

Evo da se i ja pridružim ovom topicu. Ne znam je li se spominjao do sad i koliko ste uopće upoznati s njim...ali meni je genijalan. Goran Tadić. Slučajno sam naišla na njega ima nekih par mjeseci i nakon par pročitanih pjesama sam se samo zapitala ''dovraga, kako sam ovo do sad propuštala?!''

U pola noći da te probudim
ima da znaš koliko smo ti plus ja
i koliko bih, nedajbože, bio ja minus ti.
U pola noći da te probudim
ima da znaš u kom sam trenutku shvatio
da želim da te budim u pola noći
da bih te podsetio
da bez tebe ne bih mogao
i da bez mene ne bi mogla.
U pola noći da te probudim
ima da napamet znaš reči
kojih sam se zahvaljujući tebi setio
i stihom zapisao u želji da te oslikam,
da mi budeš najlepša i najbolja,
da mi budeš srećnija no ikada,
da mi budeš srećnija no iko.
U pola noći da te probudim
ima da znaš zašto te budim.
U pola noći da te probudim
ima da znaš gde želiš da te ljubim.
U pola noći da te probudim
ima da misliš da sanjaš.

[ivaa09]

Ako me nekim čudom poslušaš

i za svoje dobro odeš od mog nedobra,

nastaće stihovi o tebi

sa tobom u trećem licu jednine

i sa mnom u prvom licu praznine

da u prošlom vremenu govore o budućnosti

koje za nas nema.

Moje reči opravdano nevidljive, nečujne,

nedodirljive i nezanimljive tvojim čulima

uzalud će radoznalima pokušati da dočaraju

u isto vreme stidljivu i zavodljivu

posebnost tvog spuštenog pogleda,

koji me terao da grizem usnu,

najpre svoju, potom tvoju

i da se pitam šta li ćeš misliti

o meni i mojim zubima

kada te pustimo da predahneš,

jer znam da ti je duša pristojnija od tela.

Ako me, ništa čudno, ne poslušaš

i za inat mom razumu

ostaneš da otkriješ šta još umem,

još neko vreme pravićemo gluposti i ludosti

kao da smo zaljubljeni,

kao da nam je život baš lep,

kao da nam, osim jedno drugom,

niko ništa ne može

i kao da smo stvoreni za stihove

u kojima ćemo ostati zapisani

u prvom licu množine.

[RodionRomanovič]

Među javom i med snom

Srce moje samohrano,
ko te dozva u moj dom?
neumorna pletisanko,
što pletivo pleteš tanko
među javom i međ snom.

Srce moje, srce ludo,
šta ti misliš s pletivom?
k’o pletilja ona stara,
dan što plete, noć opara,
među javom i međ snom.

Srce moje, srce kivno,
ubio te živi grom!
što se ne daš meni živu
razabrati u pletivu
među javom i međ snom!

[SCOLA]

Ljeto, miris ulja.... u kapljama kiše....Otišla si, vjetar... dlanovima maznim... na užetu mokru... košulju ti njiše, Zagrli me barem.... rukav. Z. Golob

[SCOLA]

.... na tom licu koje ozarava.... sretni osmijeh vječite vedrine.... gdje dobrotom svakog očarava... Mirni odsjaj vječite vrline.... Na tom se divnom licu čitati.... LJUBAV - mirna, nevina,vječita..... lord byron - ona ide

[Khan]

Nevjerna žena (Lorca)

I povedoh je do rijeke
vjerujući, djevojka je.
Al imala ona muža.

Jakovljevo bješe, noću,
i skoro po dogovoru.
Fenjeri se ugasiše, a zrikavci upališe.
Za posljednjim uglovima
dotakoh se snenih dojki
i dojke se otvoriše
kao struci od zumbula.
Poškrobljena njena suknja
zvonila mi u ušima
kao teška peča svile
koju deset noža para.
Bez srebrna svjetla u vrhu
uzrastoše silna stabla,
uokolo obzor pasa
daleko od rijeke lajo.

Kad pređosmo ostružnice
i glogove i sitine,
ispod grma njene kose
jamicu u mulju iskopah.
Ja kravatu svoju skidoh,
Ona skide svoju halju.
Ja odbacih pas s oružjem.
Ona četiri zobunca.

Smilje i ni jedna školjka
tako fine puti nema,
pod mjesecom svi kristali
takvim sjajem se ne sjaje.
Izmicala njena bedra
kao ribe zatečene,
bedra napol puna ognja,
bedra napol puna leda.
Te sam noći prevalio
ponajljepšu od svih cesta
na ždrebici od sedefa
bez uzda i bez stremena.
Muško sam i neću reći
stvari što mi ona reče.
Luč razbora zapovijeda
suzdržano da se vladam.
Cjelovima, pijeskom blatnu
odvedoh je tad od rijeke,
S vjetrom su se mačevali
viti mači perunika.

Ponijeh se kakav jesam.
Ko što pravi Cigan mora.
Darovah joj kotaricu
veliku, od žute svile,
i ne htjedoh zaljubit se,
jer imajuć ona muža
djevojkom se meni kaza,
kad vođah je prema rijeci.

[Khan]

Da sam te ukrao - Zeljko Krznaric
Da sam te ukrao
i legao pored tebe
da li bi ljeto zamirisalo
kao što tvoja kosa miriše
da li bi pisalo u mojim pjesmama
ono što sad ne piše
kad sam žedan tvojih uspomena
tvojih godina prije mene
ljubomoran na sve one
koji su s tobom dijelili
sve ono što nisam ja
da sam te ukrao
i legao pored tebe
i ljubio tvoje lijepe prste
tebe bih isto napravio
od ljubavi čvrste
nježnu
s nebom u očima
da me pratiš
i vratiš s neba do sebe
da sam te ukrao
možda ne bih imao ništa
ali bih imao tebe.

[foxtrotl]

Shakespeare: My mistress' eyes are nothing like the sun

My mistress' eyes are nothing like the sun;
Coral is far more red than her lips' red;
If snow be white, why then her breasts are dun;
If hairs be wires, black wires grow on her head.
I have seen roses damasked, red and white,
But no such roses see I in her cheeks;
And in some perfumes is there more delight
Than in the breath that from my mistress reeks.
I love to hear her speak, yet well I know
That music hath a far more pleasing sound;
I grant I never saw a goddess go;
My mistress when she walks treads on the ground.
And yet, by heaven, I think my love as rare
As any she belied with false compare.

[zabogi]

Ja znam da imaš crne zube
Da ti po licu raste gube
Znam da spolno nisi zdrava
I da te svatko izbjegava
Al' mome srcu si draga
Od naprijed i odostraga

Ja znam da radiš na pilani
I svaku noć ločeš vani
Znam da ti noge gadno smrde
I svi mediji to tvrde
Al' mome srcu si draga
Od naprijed i odostraga


Tiho Orlić

[FassGoHard]

Moj stari drugar iz kasnosrednjoškolskih dana... Nisam mu tako privržen kao onda, ali ostala je - između ostalih - ova pjesma. Želio sam je recitirati jednom zgodnom zgodom, poglavito zbog zadnje strofe - promijenivši, dakako, ime - ali em nisam imao muda em sam imao alkohola u krvi.

AMPARO

Amparo,
sama u pustome domu,
sva u bijelom!

(Polutar između jasmina
i granata)

Žubor fontana slušaš
iz dvorišta
i meki, žuti cvrkut
kanarinca.

S večeri gledaš u ptice
kako drhte
na kiparisu,

dok vezeš lagano
slova od svile
na pokrovu bijelom.

Amparo,
sama u pustome domu,
sva u bijelom!

Amparo,
kako mi je teško reći:
Ja te volim!

~ F. G. Lorca ~

[FassGoHard]

Vjerojatno najputeniji, najneobuzdaniji stihovi ikad napisani izvan pornografskih obora.

HANA (II)

Čim sam joj video prsa nad vagom kraj izloga
Između presečene narandže i sapuna
zavoleh je što je najlepša, zavoleo sam je stoga,
što je sva bila hranjiva, sva kao usta puna.

Hana sa zenicom od bibera, s pramenjem od vanilje
sa prstima kao sveće što u čiraku gore…
Ko ne bi voleo te začine, to lisnato obilje,
taj dimnjak nosa, ta prsa: bibavo more.

Ti ne znaš njene usne što se svlače; zube što škripe, sneg što vrije
tu harmoniku s dva reda dugmeta od porculana.
Njeh smeh me svog iscepa i smehom sve zašije
taj radosni bunar, ta životinja Hana,

kad me poljubi ustima vrelim ko mlado kuče
i ljulja poljupcima bez severa i smera,
zagrljaji njeni u meni toče i izruče
sve što divljak ruča i matroz večera.

Ti ne znaš njen pogled prljav od uglja
što se puši i gleda iz peći,
Te kapke što se dižu: spore zavjese;
oko što sine: beli badem oljušten,
njene zube krilate, zube od malih reči
i jezik šiljat i vreo, taj jezik pomalo raspušten.
(...)

~ O. Davičo ~

[FassGoHard]

OBIČNOJ PROSTITUTKI

Budi sabrana – sa mnom možeš biti mirna –
ja sam Walt Whitman, slobodouman i bujan kao priroda.

Dok te sunce ne odstrani, ni ja te neću otjerati.
Dok ti vode ne uskrate blistanje i šuštanje,
neće ti ni riječi moje uskratiti blistanje i šuštanje.

Moja djevojko, ugovaram s tobom sastanak,
i obavezujem te da se pripremiš,
da budeš vrijedna mene.
Obavezujem te da budeš strpljiva i savršena,
Dok ja ne dođem.

Do tada, pozdravljam te značajnim pogledom,
da me ne zaboraviš.

~ W. Whitman ~