Život bez slezene i slijepog crijeva

Radi se o mom malom bratiću od 9 godina, dogodilo se nešto strašno... U nedjelju sam bio kod njega u Županji, on se igrao loptom i otišla mu je preko ograde visoke cca 140 cm. Krenuo je po nju i, kad je preskakao preko ograde, okliznuo se i nekako nezgodno pao i udario se u trbuh. Nenormalno je jaukao, kasnije povraćao i odlučili mi odvest ga u bolnicu u Vinkovce. To je bilo navečer, oni su ga pregledali, nisu ništa našli, ali su ga ipak odlučili ostaviti. Tijekom noći opet mu je pozlilo, opet je povratio i opet su ga vodili na pretrage, ultrazvuk, CT, vađenje krvi i što sve ne. Otkriju da mu je ozlijeđena slezena, bila je prvo narasla pa na kraju prsnula. Ima unutrašnje krvarenje, krv se širi po utrobi i u roku od pola sata dogovore operaciju, prerežu pola trbuha i izvade slezenu, a zajedno s njom i slijepo crijevo, navodno je bilo rizično ostavljati jer je već imao nekih upala. Poslije operacije je bio jedan dan na intenzivnoj, prikopčan na infuziju, dva katetera i još neke sonde. U utorak su ga prebacili na drugi odjel i sad se lagano i dobro oporavlja.

Poslije operacije je izgledao užasno, toliko je bilo gadno da je njegovoj mlađoj sestri pozlilo. Roditelji su u početku stalno plakali, moja mama isto tu i tamo, ja sam se jedva nekako suzdržavao...

Budući da ja njega jako volim, često ga čuvam i igra se na mom kompu, zanima me kakav je život bez ta dva organa: slezene i slijepog crijeva? Koliko sam uspio vidjeti na netu, oni imaju ulogu u zaštiti protiv bolesti i bakterija jer čiste tijelo od štetnih tvari. Navodno će biti puno više bolestan zbog toga... Već je cijepljen protiv streptokoka (ili kako se to više zove). Neki ljudi mi opet kažu kako to nije ništa opasno i da se može živjeti tako bez problema. Mene zanima sad vaše mišljenje...

Unaprijed hvala.

[jajoglavac]

strašno
život je normalan
u japanu,djeci koja se rode odmah vade slijepo crijevo,jer netreba a može samo stvarat probleme
što se tiče slezene vjerovatno će piti neke ljekove ali ništa strašno,jer ni ona nije neophodna

[chiz]

Što se tiče slezene, ne bi bas nešto previše znala.. ali što se tiče slijepog crijeva, e tu sam, recimo, nešto potkovanija znanjem,.. Da, sl. crijevo 'čisti' trbušnu šupljinu od bakterija i sprječava razno-razne upale, naziva se još i trbušnim krajnikom. Međutim, ako je crvuljak upaljen, (zapravo, ono što se odstranjuje jest crvuljak koji kao privjesak visi sa slijepog crijeva) to može imati štetnije posljedice za pojedinca, pa ga je u tom slučaju bolje odstranit. Kako se ono samo od sebe ne može izliječit to ga je potrebno kirurški odstranit, jer njegovo 'zalječivanje' antibioticima samo produžava agoniju oboljele osobe.. Upala prijeđe u kroničnu, a koja se upala jaaaako teško dijagnosticira, jer se svi nalazi pokazuju kao uredni, a izostaju simptomi akutne upale na koje su 'navikli' naši doktori. Oboljela osoba konstantno ima mučnine, lagane napadaje trbušne boli, pa i kroničnog umora, a postoji mogućnost i za širenjem upale i na druge organe (kod žena reproduktivne) a da i ne govorim o mogućnosti perforacije i daljnjih komplikacija. Neki inozemni liječnici smatraju kroničnu upalu crvuljka 'tihim ubojicom' i puno težim oblikom upale ovog organa, obzirom je ono puno limfnih čvorića, pa upala 'kola' organizmom. U tom slučaju je svakako bolji i kvalitetniji život bez crvuljka, pa ako je Vaš mali bratić već imao problema s crvuljkom njegov će život biti puno puno bolji bez njega.
Ja sam se osobno mučila sa tim problemom, evo, gotovo dvije godine, a život mi je bio pravi pakao.. '05.g. prebolila sam akutnu upalu crvuljka a da nisam toga ni bila svjesna. Nakon toga sam imala konstantne napadaje boli, mučnine i umora.. a i reproduktivni organi počeli su se razboljevat. Uglavnom kvaliteta života u te dvije godine bila je katastrofalna. Doktori, međutim, nisu mogli nikako postaviti dijagnozu, jer je sve bilo u najboljem redu, svi nalazi uredni, a ja u 'komi'... Napokon, naišla sam na jednog predivnog i pametnog kirurga jer me je za razliku od ostalih saslušao a i koji zaista zna znanje te je odmah postavio dijagnozu kroničnog apendicitisa, dogovorio operaciju i...
Evo, danas taman sedmica dana od operacije, i moram kazat osjećam se izvrsno, i presretna sam što sam ga se napokon riješila i šta ću opet moći normalno živjeti... Toliko o mom iskustvu, sa i bez slijepog crijeva.
Vama poručujem da se ne brinete za svog bratića, sigurna sam da će imati kvalitetan život i bez njega....
Želim mu od srca što brži oporavak i da što prije dođe kući na kućnu njegu... ipak je on još dijete i nekako je oporavak kod kuće podnošljiviji.
Pozz

[simple]

domy_os kaže:

Radi se o mom malom bratiću od 9 godina, dogodilo se nešto strašno... U nedjelju sam bio kod njega u Županji, on se igrao loptom i otišla mu je preko ograde visoke cca 140 cm. Krenuo je po nju i, kad je preskakao preko ograde, okliznuo se i nekako nezgodno pao i udario se u trbuh. Nenormalno je jaukao, kasnije povraćao i odlučili mi odvest ga u bolnicu u Vinkovce. To je bilo navečer, oni su ga pregledali, nisu ništa našli, ali su ga ipak odlučili ostaviti. Tijekom noći opet mu je pozlilo, opet je povratio i opet su ga vodili na pretrage, ultrazvuk, CT, vađenje krvi i što sve ne. Otkriju da mu je ozlijeđena slezena, bila je prvo narasla pa na kraju prsnula. Ima unutrašnje krvarenje, krv se širi po utrobi i u roku od pola sata dogovore operaciju, prerežu pola trbuha i izvade slezenu, a zajedno s njom i slijepo crijevo, navodno je bilo rizično ostavljati jer je već imao nekih upala. Poslije operacije je bio jedan dan na intenzivnoj, prikopčan na infuziju, dva katetera i još neke sonde. U utorak su ga prebacili na drugi odjel i sad se lagano i dobro oporavlja.



Poslije operacije je izgledao užasno, toliko je bilo gadno da je njegovoj mlađoj sestri pozlilo. Roditelji su u početku stalno plakali, moja mama isto tu i tamo, ja sam se jedva nekako suzdržavao...

Budući da ja njega jako volim, često ga čuvam i igra se na mom kompu, zanima me kakav je život bez ta dva organa: slezene i slijepog crijeva? Koliko sam uspio vidjeti na netu, oni imaju ulogu u zaštiti protiv bolesti i bakterija jer čiste tijelo od štetnih tvari. Navodno će biti puno više bolestan zbog toga... Već je cijepljen protiv streptokoka (ili kako se to više zove). Neki ljudi mi opet kažu kako to nije ništa opasno i da se može živjeti tako bez problema. Mene zanima sad vaše mišljenje...

Unaprijed hvala.

Slezena ima nekoliko funkcija; rezervoar je crvenih krvnih stanica koje se onda u slucaju potrebe za kisikom brzo prebace u krvotok (npr. kod ronioca na dah, u normalnim zivotnim uvjetima taj se nedostatak uredno kompenzira i bez slezene); sluzi kao filter - prociscava krv od manje vrijednih stanica; ima i imunolosku ulogu - luci odredjene proteine (tufsin i sl.) korisne u obrani od bakterija koje imaju ovojnicu (Streptococcus pneumoniae, Haemophilus influenzae, Neisseria meningitidis). Nedostatak slezene je stoga znacajan jer povisuje rizik od bolesti uzrokovane navedenim mikroorganizmima, medjutim, ta se mana vrlo ucinkovito ispravlja cijepljenjem (protiv Strep. i Haem. postoje odlicna cjepiva, sto se tice Neisseriae cjepivo postoji, ali ne obuhvaca tip B koji je u Hrvatskoj najcesci) i tzv. kemoprofilaksom, tj. preventivnom primjenom antibiotika u sumnjivim situacijama i pri kontaktu s oboljelim od infekcije nekim od gore navedenih organizmima.
Bez crvuljka se takodjer zivi sasvim normalno, bez mjera predostroznosti.

[diavoletta]

hay.. moj suprug je prije 3 godine imao sudar..i bla-bla, morao je vadit slezenu jer mu je pukla u ovojnici..
život bez slezene:
1) obavezno, al STVARNO OBAVEZNO!! cijepiti se protiv pneumokoka..kod osoba koje nemaju slezene upala pluća uzrokovana pneumokokom je najčešće smrtonosna..cijepi se jednom i to cjepivo štiti sljedečih 5 godina, tada se ponavlja.
2) moj muž je 6 mjeseci nakon što su mu izvadili slezenu dobio reaktivnu mononukleozu (pao mu imunitet), no ništa tako strašno..
3) čovjek se malo brže umara..
4) problema s krvi nema, osim trombocitoze (povečan broj trombocita) što je sasvim normalno kod osoba kod kojih je odstranjena slezena..konkretno moj suprug mora pit andol100 svaku večer..no to je odredila hematologica..

OSTALO JE SVE OK.. ne brini..
srdačan pozdrav a njemu brz i što bezbolniji oporavak

[nordea]

STrasna stvar a sto se slezene i slijepog crijeva tice, sve ok. Bez slijepog se zivi sasvim normalno, a bome i bez slezene. Prijatelj mi je u ratu bio ranjen pa su mu izmedju ostalog odstranili i slezenu, i normalno sada zivi (bar sto se slezene tice, njemu su i nogu odstranili)

Veliko hvala na pomoći, sad mi je puno lakše. Mislio sam da je to puno opasnije nego što je. Ako netko još ima kakvih prijedloga/komentara, slobodno neka se izjasni.

[BlackD]

Morao sam dignuti ovu temu iz mrtvih kako bih vam ispricao o svom slucaju:

Dakle ja sam petnaestogodisnji djecak koji je takodjer ostao bez slezene, a vec prije vadio slijepo crijevo.

Sve je pocelo prije dvije subote kad sam izasao sa drustvom van neznajuci da imam mononukleozu(nabubrenu slezenu, jetru i limfni cvor na vratu). Bilo je sve u redu dok se ja i jedan prijatelj u pomalo alkoholiziranom stanju nismo poceli natezati oko gluposti iz zajebancije. On je prvi "zasukao rukave" i pogodio me sakom u gornji dio trbuha. Mislio sam tada - udarac ko udarac, nista strasno neznajuci da mi je tim istim udarcem ostetio slezenu. Nastali smo hodati dalje ko da se nije nista dogodilo. I tako prodje Nedjelja, Ponedjeljak a ja nisam osjecao nikakve bolove. Dosao je i Utorak popodne, bio sam u skoli i na 3. satu(oko cca. 16 i nesto h) poceo sam osjecati lagane bolove u lijevom ramenu. Krajem velikog odmora i pocetkom 4. sata poceo sam osjecati jake bolove u trbuhu i poceo me oblivati hladan znoj(tad sam znaci poceo izrazito krvariti neznajuci za to - krv mi se umjesto u slezenu razlivala po trbusnoj supljini). Zvao sam oca na mobitel i objasnio mu da mi nije dobro te da dodje po mene u skolu. Dosao sam kuci jedva izdrzavajuci bolove te legao u krevet pokusavsi zaspati. Prisralo mi se te krenuvsi u wc srusio sam se u nesvijest u hodniku - tada sam znao da je nesto ozbiljno i otac me odvezao u KBC Rijeka. Dok sam izlazio iz auta jos sam jednom pao u nesvijest. I napokon stigao sam u Intezivni odjel gdje su mi uzimali sve moguce pretrage(krv, urin... i na kraju ultrazvuk). Ultrazvukom su utvrdili da mi je slezena puknuta te da imam puno slobodne krve u trbusnoj supljini te su me pripremili za operaciju.
Operacija je uspjesno izvrsena. Tjedan dana sam proveo na intezivnom odjelu spojen na sve moguce i nemoguce katetere i lijekove, zatim sam tjedan dana proveo na kirurskom odjelu i evo jucer sam dosao kuci. Svaki dan se osjecam sve bolje, jedino se brzo umaram i nesmijem puno stajati i sjediti nego moram lezati. Doktori su mi rekli da cu imati normalan zivot samo da se moram cjepiti protiv tih nekih bolesti i da moram odmarati sad jedno mjsec dva dok to sve ne zaraste kako treba. Jedino sto mi smeta je sto mi svi govore da nesmijem zapalit cigaretu sad neko pomalo duze vrijeme nakon operacije a meni nije jasno zbog cega(imam osjecaj da mi to govore samo zato da se ostavim pusenja), moj djed je nakon operacije crijeva pusio i nije mu se nista pogorsalo...

Pa me sad zanima ako ja zapalim jednu do dvije cigare na dan dal ce mi se sto pogorsati ili nece?

Hvala!

[anchy_ri]

Za slezenu znam da nema problema,moj najbolji prijatelj je ostao s 9 godina bez nje,zbog prometne nesreće. Normalno funkcionira i super se osjeća. Bit će sve ok,samo se treba prilagodit novoj situaciji. Sretno malenom.

[zegrani]

evo ja sam izgubio slezenu sa 13 godina (sada cu 15) i zivot je normalan kao i prije... samo sta se jako brzo prehladim i neznam sta, kada trcim nema me sta boljet i mogu trcat kolko god ocu ali trebam pravilno disat kad trcim jer bi mogo ostat bez zraka , alkohol mi malo jace steti i prije cu se napit nego svi ostali i samo moram pazit jako da me netko ne udari u oziljak da ne pukne jer uzasno boli ....
a slezenu sam izgubio tako da sam trco prijeko ulice i popiknuo se na rupu neku na ulici i udario sam u rubnik na prsa i zamolio sam prijatelja da me vozi na biciklu na govrnalu na hitnu i kada sam tamo dosao prvo su me pregledavali i sve to, pa na pretrage, a dalje neznam ne sjecam se sve po redu ali tjekom noci su me vodili na operaciju da mi ju izvade, drugi dan sam se probudio sa 16 šavova i drenom zapiknutim u trbuhu.... taj isti dan dosli su mi doktori koji su me operirali i rekli su mi da su ju morali izvadit i da sam imao unutarnje krvarenje i da su mi malo bila rebra zdrobljena (sva sreca sta nisu pukla) )) necu vam pricat sve detalje ali je uzasno u bolnici nakon operacije, to nebi nikome zelio
evo nesta od mene ))