Postati bolja verzija sebe - kako usporediti i s čime?

[rocket86]

Čitam teme po US, LJES i još nekim podforumima gdje se provlači izjava iz naslova, da se treba uspoređivati sa samim sobom, a ne s drugima, možda uspješnijima, te da treba postati bolja verzija sebe. U načelu razumijem što znači, što se traži, ali kako prepoznati koji mi je cilj(odnosno što bi mi trebalo biti cilj), koja početna a koja trenutna točka na tom putu prema "boljem JA"


Jasno mi je kako odrediti to u nekim opipljivim situacijama. Jednostavno je uočiti i vidjeti napredak ako si prije mjesec dana imao 110kg, a danas 105, ili ako si prije mjesec dana trčao 5 serija po 2 minute, a danas trčiš 6 serija po 5 minuta, ali kako vrijednovati napredak u komunikaciji, socijalnosti, društvenosti, šarmu, karizmi itd? Mislim, sve te kategorije su poprilično podložne subjektivnoj procjeni, naročito ako procjenjuješ sam sebe, pa na nerealnost procjene većinom mogu utjecati i vanjski faktori, ovisni od kategorije ljudi s kojima komuniciram, pa i njihovog raspoloženja slobodnog vremena, i slično.


Može li se išta od toga neopipljivog vrijednovati, ili je to nešto čime osoba naprosto počne zračiti, i da se osjeća bolje, manje opterećeno, te da ljudi to vide, i samim time pojačavaju njezin efekt zadovoljstva samim sobom?

[The Maystor]

Ponekad se neke stvari skuze nakon itekako obilaznih puteva.

Zapravo, nije lako naci ono sto se zaista zeli, ali bolje biti i sam, nego da te netko laze u oci.

[dire Dawn]

Mislim da je to mjerljivo isključivo na nekoj subjektivnoj razini. Gledajući sebe mogu vidjeti napredak u socijalnim situacijama u usporedbi kakva sam bila prije godinu dana.

Probat ću pisat na primjerima, ali opet možda ti to ništa neće značit, no ajd .
Znači meni je cilj postati bolja ja . Dugo mi je trebalo da utvrdim gdje radim greške odnosno u kojim područjima sam slaba. S obzirom da sam sramežljiva (neki bi rekli i socijalno anksiozna, ali mislim da je to pretjerano) pokušavam to prikriti tako da pričam. No onda dođe do problema jer se razbrbljam i znam ispast... Naporna i čudna . Naravno da ljudi pokupe takvu vibru s obzirom da je i meni tako se ponašati s nekim koga sam tek upoznala naporno i čudno. Nekako sam to polako počela balansirati i ponašati kako *ja* želim, a ne kako mislim da bi druga osoba htjela. Ako sjebem odnosno ta osoba me ne smatra simpatičnom barem znam da je to do mene i da mi takva osoba onda ni ne treba, a ne da si mislim "e da sam se ponašala ovako ili onako... nije me ni upoznala". Mislim radije bi da me odbiju zato što sam to ja, nego zato što glumatam, a ustvari smo se možda i mogli složiti .

Što se tiče ostalih stvari radim na vlastitoj iskrenosti. Svi me znaju kao "brutalno iskrenu", ali što sam starija to više razumijem da to baš i nije kompliment. Pokušavam biti ljubaznija i dozirati iskrenost sukladno onome koliko ju netko ustvari želi čuti. Znam da to vjerojatno zvuči suprotno od "najbolje ja", ali moje "najbolje ja" bi bila osoba koja se uklapa, a za to su ponekad potrebne bijele laži ili barem malo *laganije* iznijeti istinu.

Po meni da bi došao do zaključka da želiš biti "najbolji ja" ustvari trebaš kritički sagledat svoj život. Odnose sa prijatljima, djevojkama, obitelji, školovanje, posao, slobodno vrijeme... Ako si ustvari zadovoljan možda već jesi najbolji ti . Vjerujem da uvijek ima mjesta za popravak, ali također se držim i one da ne popravljaš nešto što nije pokvareno, pa nije nužno mjenjat se iako si ustvari zadovoljan.

Moj glavni cilj je biti zadovoljna, a vjerujem da to neću biti dok ne popravim određene obrasce ponašanja jer će me uvijek dovesti do istih situacija i do općeg nezadovoljstva životom.

[descender]

Takmičarski duh, koji se hrani tuđim ovacijama potaknutim predstavom nečije uspješno provedene dominacije nad samim sobom. Nije to ni loše.
Nakon određenog vremena.. po nekoj komercijalnoj simulaciji, biti će potrebno samo plasirati određenu ideju. Ljudi, u dosadi samih sebe, unutar svih dosadašnjih (socijalni inžinjering) kreiranih si i nametnutih "problema", sa spoznajom (na tuđim uspješno provedenim marketing primjerima) kako vjerojatno mogu dominirati nad samim sobom.. bez obzira na posljedice (ubijanje monotonije prije svega).. sprovodit će simulacije. Istovremeno u istima uživati jer vlastitim primjerom potiču daljnji napredak, napokon imaju značaj.... Ionako, tako je svejedno u kojem si cirkusu.. mora se (bitno da je zabavno) nekako, od nečega preživjeti i na "intelektualnoj, duhovnoj" razini.... Najbitnije je; da cirkus ima dobru upravu, da je rentabilan.. da te prihvaća i cijeni kao radnika....

Postoji li bilo koja "verzija ja".. bez (percepcije istog) refleksije unutar socijalne konstrukcije?
Ako postoji; da li je "taj ja", podložan dominaciji ovog "personiziranog ja".. Ili vice versa?

[The Maystor]

descender kaže:

Takmičarski duh, koji se hrani tuđim ovacijama potaknutim predstavom nečije uspješno provedene dominacije nad samim sobom. Nije to ni loše.
Nakon određenog vremena.. po nekoj komercijalnoj simulaciji, biti će potrebno samo plasirati određenu ideju. Ljudi, u dosadi samih sebe, unutar svih dosadašnjih (socijalni inžinjering) kreiranih si i nametnutih "problema", sa spoznajom (na tuđim uspješno provedenim marketing primjerima) kako vjerojatno mogu dominirati nad samim sobom.. bez obzira na posljedice (ubijanje monotonije prije svega).. sprovodit će simulacije. Istovremeno u istima uživati jer vlastitim primjerom potiču daljnji napredak, napokon imaju značaj.... Ionako, tako je svejedno u kojem si cirkusu.. mora se (bitno da je zabavno) nekako, od nečega preživjeti i na "intelektualnoj, duhovnoj" razini.... Najbitnije je; da cirkus ima dobru upravu, da je rentabilan.. da te prihvaća i cijeni kao radnika....

Postoji li bilo koja "verzija ja".. bez (percepcije istog) refleksije unutar socijalne konstrukcije?
Ako postoji; da li je "taj ja", podložan dominaciji ovog "personiziranog ja".. Ili vice versa?

Samo ako zaista lutamo, ulazimo u zabludu.

Suvremeni svijet nekako ide u pogledu prevelike povodljivosti.

[dire Dawn]

descender kaže:

Takmičarski duh, koji se hrani tuđim ovacijama potaknutim predstavom nečije uspješno provedene dominacije nad samim sobom. Nije to ni loše.

Ukoliko netko "ne izdominira sebe" zar onda nije jednostavno dominantan neki drugi, drugačiji dio njega?
Postoji razlika između "ja" i "ja 1" i "ja 2". Kod osobe koja je stvarno jedna osoba (bez dodatnih brojeva) tu nema tko što dominirat. Poboljšavaš sebe, a "sebe" nije neka druga dimenzija. "Sebe" si također ti, samo što si odlučio da "ti" ne želiš biti šupak, pa si onda odlučio poraditi na tome.

Nakon određenog vremena.. po nekoj komercijalnoj simulaciji, biti će potrebno samo plasirati određenu ideju. Ljudi, u dosadi samih sebe, unutar svih dosadašnjih (socijalni inžinjering) kreiranih si i nametnutih "problema", sa spoznajom (na tuđim uspješno provedenim marketing primjerima) kako vjerojatno mogu dominirati nad samim sobom.. bez obzira na posljedice (ubijanje monotonije prije svega).. sprovodit će simulacije. Istovremeno u istima uživati jer vlastitim primjerom potiču daljnji napredak, napokon imaju značaj.... Ionako, tako je svejedno u kojem si cirkusu.. mora se (bitno da je zabavno) nekako, od nečega preživjeti i na "intelektualnoj, duhovnoj" razini.... Najbitnije je; da cirkus ima dobru upravu, da je rentabilan.. da te prihvaća i cijeni kao radnika....

Ne znam zašto si ti toliko protiv napretka odnosno u ovom postu su ljudi koji žele poraditi na sebi svedeni na ridikule. Zar je netko toliko egoističan (stvarno ne mogu pronaći bolju riječ) da misli da ništa nije mogao bolje napraviti i da nikad ništa nije naučio iz svojih grešaka?

Cijelo društvo, a na neki način i poanta društva, ustvari i je *napredak*. Stajati u mjestu je dosadno, ići u nazad je glupo, a za napredovati ipak trebaš imat barem malo muda jer to je priznavanje greške u obrascu ponašanja (a to se kosi sa egom, zar ne?).

Ne poznajem nikoga tko se mjenja zato što je to kul ili zato što drugi to zahtjevaju (moguće je da zahtjevaju, ali postatak takvih promjena je beznačajan). Ljudi žele raditi na sebi kako bi poboljšali svoj život, a ujedno tako i živote ljudi oko sebe. Ako je netko sretan i zadovoljan onda se to osjeti i u njegovoj interakciji sa prijateljima, obitelji, kolegama...

Promjena, uostalom, ne znači za sve isto. Neki ljudi će raditi na fizičkom izgledu vježbanjem, drugi plastičnim operacijama. Neki ljudi će raditi na psihi kako bi postali manje uplašeni, anksiozni. Neki ljudi će raditi na karakteru kako bi bili manje odbojni. Svatko će to raditi na svoj način iz svojih razloga. Ne vidim scenarij u kojem netko vidi susjeda da meditira i onda i on ide meditirat da bude bolji. Vjerujem da si mislio na to, ali nije nužno onda stavljat *sve ljude* koji pokušavaju poboljšati *sebe radi sebe* u isti koš.
Koliko ljudi toliko koševa.

[rocket86]

dire Dawn kaže:

Mislim da je to mjerljivo isključivo na nekoj subjektivnoj razini. Gledajući sebe mogu vidjeti napredak u socijalnim situacijama u usporedbi kakva sam bila prije godinu dana.

Tvoj post mi je nekako najrazumljiviji i najlakše mi ga je povezati s temom. To što je procjena subjektivna je malo nezgodno, jer ako sam u istoj poziciji na socijalnom planu nakon godinu dana, kako znati da sam postigao napredak Zapravo, pretpostavljam da se najveći napredak može osjetiti u tome koliko se ugodno osjećaš u svojoj koži nakon toga, možda se varam

Probat ću pisat na primjerima, ali opet možda ti to ništa neće značit, no ajd .
Znači meni je cilj postati bolja ja . Dugo mi je trebalo da utvrdim gdje radim greške odnosno u kojim područjima sam slaba. S obzirom da sam sramežljiva (neki bi rekli i socijalno anksiozna, ali mislim da je to pretjerano) pokušavam to prikriti tako da pričam. No onda dođe do problema jer se razbrbljam i znam ispast... Naporna i čudna . Naravno da ljudi pokupe takvu vibru s obzirom da je i meni tako se ponašati s nekim koga sam tek upoznala naporno i čudno. Nekako sam to polako počela balansirati i ponašati kako *ja* želim, a ne kako mislim da bi druga osoba htjela. Ako sjebem odnosno ta osoba me ne smatra simpatičnom barem znam da je to do mene i da mi takva osoba onda ni ne treba, a ne da si mislim "e da sam se ponašala ovako ili onako... nije me ni upoznala". Mislim radije bi da me odbiju zato što sam to ja, nego zato što glumatam, a ustvari smo se možda i mogli složiti .

Tu vidim jednu od zapravo dosta bitnih stvari za koje sam uvjeren da mi"fale", prepoznavanje grešaka koje radim. Naravno, još teže bi bilo raditi na rješenju istoga(zapravo, ne raditi na njemu, nego otkriti ga).

Što se tiče ostalih stvari radim na vlastitoj iskrenosti. Svi me znaju kao "brutalno iskrenu", ali što sam starija to više razumijem da to baš i nije kompliment. Pokušavam biti ljubaznija i dozirati iskrenost sukladno onome koliko ju netko ustvari želi čuti. Znam da to vjerojatno zvuči suprotno od "najbolje ja", ali moje "najbolje ja" bi bila osoba koja se uklapa, a za to su ponekad potrebne bijele laži ili barem malo *laganije* iznijeti istinu.

Ok, to je i jedna od stvari koja je i kod mene registrirana. Imam problema s filterima i stvarima koje bi bilo lijepo da kažem, a koje bi trebale biti istina. Npr "skuhala si odličan ručak", makar i nisam siguran što je zapravo na stolu

Po meni da bi došao do zaključka da želiš biti "najbolji ja" ustvari trebaš kritički sagledat svoj život. Odnose sa prijatljima, djevojkama, obitelji, školovanje, posao, slobodno vrijeme... Ako si ustvari zadovoljan možda već jesi najbolji ti . Vjerujem da uvijek ima mjesta za popravak, ali također se držim i one da ne popravljaš nešto što nije pokvareno, pa nije nužno mjenjat se iako si ustvari zadovoljan.

Veći problem vidim u toj dijagnostici. Relativno znam u čemu nisam zadovoljan, samo ne znam niti gdje su greške, niti kako ih ispravljati. Ali recimo da imam mentora koji me i gura u to

[descender]

dire Dawn kaže:

Ukoliko netko "ne izdominira sebe" zar onda nije jednostavno dominantan neki drugi, drugačiji dio njega?
Postoji razlika između "ja" i "ja 1" i "ja 2". Kod osobe koja je stvarno jedna osoba (bez dodatnih brojeva) tu nema tko što dominirat. Poboljšavaš sebe, a "sebe" nije neka druga dimenzija. "Sebe" si također ti, samo što si odlučio da "ti" ne želiš biti šupak, pa si onda odlučio poraditi na tome.

Banaliziranja radi. Dva sasvim ista dana, tik jedan do drugog. Iz okoline, ili interno ("?") nikakav poseban presing koji bi utjecao na moju percepciju, osjet, dojam.... Jedan dan sam toliko nadrkan da bi zubima vadio oči, a u drugom su mi svi ljudi prijatelji.. svi smo ispod kože crveni.. tko bi ikoga, ikada krivio za njegov način percepcije, nošenja se sa samim sobom, okolinom, lošim danom...... Od ta "dva ja".. koji sam "pravi ("ciljano željeni") ja". Kojeg da popravim, a kojeg da "zatomim". Koji je uopće uzrok, tolike (mi) oscilacije u dva, gotovo klonirana dana. U socijalnoj konstrukciji.. da li mi je bolje biti žrtva, tuđi ispušni ventil, ili mi je bolje biti sposoban vaditi oči. Što je zapravo mjerilo profitabilnosti? Nije li bilo koji takav, različit (i izvan banaliziranja) ja.. zapravo "pravi ja, jedini mogući ja".. zavisno ne od dana već od zadanog trena. Čemu, kome, povodom xyz.. preoblikovanje ("bolje verzija") bilo kojeg od "tih ja". Nije li to "preoblikovanje" neka vrsta (po modelu tuđe (ima li mojeg modela izvan tuđeg?) ispravnosti) ovisnosti, koja jedino što čini je to da se u "bilo kojem".. "bilo kakvom ja".. osjećam nezadovoljnim, nepripadajućim, unutar sebe tijesnim..... "ja"?

dire Dawn kaže:

Ne znam zašto si ti toliko protiv napretka odnosno u ovom postu su ljudi koji žele poraditi na sebi svedeni na ridikule. Zar je netko toliko egoističan (stvarno ne mogu pronaći bolju riječ) da misli da ništa nije mogao bolje napraviti i da nikad ništa nije naučio iz svojih grešaka?

Ljudima apsolutno na volju što i kako će sa samim sobom. Potpitanje meni služi samo u modelu nekog boljeg, ponekad i osnovnog razumijevanja nečije "tenzije, formulacije mišljenja..". Isto to potpitanje, i da je mišljenje.. a najčešće nije.. vidim kao drugima samo nečije tuđe, virtualno mišljenje.. koje slobodno može apsolutno ignorirati, ako se istim na neki način nađe "ometen". Iz osobnog iskustva (što možda vrijedi samo za mene osobno), poradi sebe osobno, smatram (samo mišljenje.. stavovi su previše kruti..) da je najbolje obratiti pažnju na nešto što te "omete".
Čovjek je sklon konstantnom učenju. I naknadnom, namjernom zaboravljanju naučenog.. samo radi ponovnog zadovoljstva u narednom, "novom" učenju, naučenosti. Veličati na glas (potreba za potvrdom).. svaki put iznova.. takvu vrstu repetivnih "neupitnosti".. u nekim drugima, u sveopćem čuđenju budi neka druga.. ista.. potpitanja. Patternizacija, repeticije, ponavljanja.. unutar određenog modela, kao znanstveni model vjerojatne "neupitnosti". Interakcija puke statistike ("rad na sebi") radi....

dire Dawn kaže:

Cijelo društvo, a na neki način i poanta društva, ustvari i je *napredak*. Stajati u mjestu je dosadno, ići u nazad je glupo, a za napredovati ipak trebaš imat barem malo muda jer to je priznavanje greške u obrascu ponašanja (a to se kosi sa egom, zar ne?).

Slažem se. Napredak i slijepi napredak, nisu nikli iz dva ista modela.
Dok je visoka razina forsirane individualnosti ("zavadi pa vladaj").. istovremeno usko omeđena socijalnom konstrukcijom bez koje individua (kao primarno, društveni entitet) kakva god da bila "ne može" egzistirati (ne mislim na materijalno).. društveni napredak nosi "debelu dioptriju" na glaukomom zahvaćenim očima....

dire Dawn kaže:

Ne poznajem nikoga tko se mjenja zato što je to kul ili zato što drugi to zahtjevaju (moguće je da zahtjevaju, ali postatak takvih promjena je beznačajan). Ljudi žele raditi na sebi kako bi poboljšali svoj život, a ujedno tako i živote ljudi oko sebe. Ako je netko sretan i zadovoljan onda se to osjeti i u njegovoj interakciji sa prijateljima, obitelji, kolegama...

Bez ove ili one ljestvice, nitko se ne bi imao potrebe mijenjati. "Civilizirano bivanje" se navodi kao model visoko podignutih ljestvica (spomenuti cirkus).. čije preskakanje ne garantira (osim primarno, po modelu uspješnosti u/po....) zadovoljstvo, mir.... Dapače, određenu izdresiranost umjesto nagradom, nagradit će nekim novim modelom poriva, težnje.. podizanja razine. Tuđu potvrdu o osjetu promjene na bolje.. potvrđuju supatnici unutar istog, kojima je preskakanje ljestvice također primarno. Stvarno je žalosno za vidjeti cirkusku životinju u vremenu kada više nije sposobna pratiti tempo. Kada shvati da je bila samo proizvod, kada su njezini najbolji, najuspješniji, reprezentativni dani.. samo upitna sjećanja uronjena u trenutnu realu možda već sutrašnjeg odvođenja na klanje, guljenja kože.. postmortem služenja kao tepih, ukras na zidu.... Nije toliko tužno.. njoj samoj.. zbog kraja, koliko zbog uzaludnosti i razočaranja, percepcije svoje jednostavnosti i krajnje naivnosti....

dire Dawn kaže:

Promjena, uostalom, ne znači za sve isto. Neki ljudi će raditi na fizičkom izgledu vježbanjem, drugi plastičnim operacijama. Neki ljudi će raditi na psihi kako bi postali manje uplašeni, anksiozni. Neki ljudi će raditi na karakteru kako bi bili manje odbojni. Svatko će to raditi na svoj način iz svojih razloga. Ne vidim scenarij u kojem netko vidi susjeda da meditira i onda i on ide meditirat da bude bolji. Vjerujem da si mislio na to, ali nije nužno onda stavljat *sve ljude* koji pokušavaju poboljšati *sebe radi sebe* u isti koš. Koliko ljudi toliko koševa.

Koliko ljudi, toliko koševa.. slažem se.
Bez obzira na osobne preferencije, ne/zadovoljstvo, porivom, težnjom, inercijom volje, momentom zanosa.... svim koševima je svrha biti koš. U njih se stavlja, trpa is se....
Scenarij monkey see-monkey do.. mislim (uvijek samo mišljenje) da je kako god da se okrene.. kada se već ima potrebe za okretanjem.. ljepše strane istosti.. jedini ne usvojeni.. postojeći model. Ne možeš htjeti (možeš no..) nešto što ne postoji. Sve što postoji, uglavnom je komercijalizirane/komercijalne vrijednosti. Svaka misao ima svoj price tag. Izvan konzumerističkog bivanja, za "civiliziran ustroj društva"; pogodno mjesto, način, vizija, smislenost boravka.. nekako kao da ne postoji. Hodamo (globalno.. ako se netko lokalno, bespotrebno zamara istime..) moguće na vrlo klimavim i dotrajalim štakicama. Dok ne puknu, svaki koš, po impulsu.. neka barem imaginarno bude mikrofon, jabuka, noćni ormarić....

[Pigsy]

rocket86 kaže:

Može li se išta od toga neopipljivog vrijednovati

Da, ako detaljno definiraš objekte mjerenja. Npr. želim biti društvenija - definiraj što točno za tebe znači biti društven i prema kojim kriterijima to procjenjuješ. Zatim zapiši kako sa ispunjavanjem tih kriterija stojiš sada, te mjeri napredak tokom vremena.

[dire Dawn]

rocket86 kaže:

...

Veći problem vidim u toj dijagnostici. Relativno znam u čemu nisam zadovoljan, samo ne znam niti gdje su greške, niti kako ih ispravljati. Ali recimo da imam mentora koji me i gura u to

Uzmi za primjer nešto što te muči odnosno ono s čim nisi zadovoljan. Ponekad je rješenje nešto što ne želimo vidit (kao ljudi koji ostaju godinama sa nasilnicima).
Uglavnom bi trebao proanalizirat svoje postupke vezane uz situaciju kojom nisi zadovoljan i razmisliti što bi mogao učiniti da se osjećaš bolje. Ponekad je napredak naprosto se pomiriti sa situacijom u kojoj je nemoguće išta popraviti (loš posao).

[gajto gazdanov]

čitava naša moderna civilizacija počiva na antičkom grčkom modelu. ukratko, na agonistici. kompeticiji. komparativnim vrijednostima. tako je strukturirano i tvoje pitanje. na takvim načelima.

mislim da je pogrešno tražiti boljeg sebe. odgovor na tvoje pitanje ne nalazi se u usporedbama nego u posljedicama.
kada si sam sebi referentna točka možeš jedino istraživati. jer nemaš znanja. jer se nemaš na što osloniti. i trebaš ustrajati u sebeotkrivanju. jer je ono besciljno. i to na takav način da ne bi smjelo imati kraja. ali svakako bi trebalo imati smjer. on je dovoljan. taj smjer vodi vodi jednoj vrsti suverenosti. što je mentoriranje sobom, a i svačije najviše pravo.
nije važno što je to također, dijelom iluzija, ali je važno što si sebe naučio da koristiš to pravo. dakle, ne tražiti boljeg sebe nego uopće tražiti sebe. to je sasvim dovoljno za posljedicu.

[rocket86]

Pigsy kaže:

Da, ako detaljno definiraš objekte mjerenja. Npr. želim biti društvenija - definiraj što točno za tebe znači biti društven i prema kojim kriterijima to procjenjuješ. Zatim zapiši kako sa ispunjavanjem tih kriterija stojiš sada, te mjeri napredak tokom vremena.

Mislim da je i to dio problema, samo se pitam što je zapravo problem, i kako to zapravo izgleda. Ok, trebam biti brbljaviji u startu s nepoznatim ljudima. To je problem. Ali ne jedini.

Problem je i uspostavljanje kontakata s drugim ljudima. Neki dan sam dobio opasku da se svaki dan upoznaješ s novim ljudima. Ne upoznaješ. Ako ne brojim osobe s kojima sam se morao upoznati zbog toga što radim s njima, taman bio i gluhonijem, i nema tog baš previše. Mogu se "dati u opticaj", ali ni na raznim mjestima, uključujući teretanu, izlaske i slično ja nisam sklopio neka poznanstva.

dire Dawn kaže:

Uzmi za primjer nešto što te muči odnosno ono s čim nisi zadovoljan. Ponekad je rješenje nešto što ne želimo vidit (kao ljudi koji ostaju godinama sa nasilnicima).
Uglavnom bi trebao proanalizirat svoje postupke vezane uz situaciju kojom nisi zadovoljan i razmisliti što bi mogao učiniti da se osjećaš bolje. Ponekad je napredak naprosto se pomiriti sa situacijom u kojoj je nemoguće išta popraviti (loš posao).

Znam da je problem u nečemu što nema veze s drugim ljudima, jer tih drugih ljudi baš i nema Znam da i nisam neki luzer, jer se kraj mene ne zadržavaju samo noliferi. A gdje točno problem je, ne znam ustanoviti, jer nemam blage niti što trebam gledati, niti kako to treba izgledati(a mislim da sam subjektivan u samoprocjeni, što također nije dobro).

[8472]

https://www.facebook.com/aims.profes...7290329320287/

[Pigsy]

rocket86 kaže:

trebam biti brbljaviji u startu s nepoznatim ljudima

Zašto bi trebao (morao)? Gdje to piše?
Ljudi su različiti - netko je više, netko manje komunikativan. Mislim da je pravi problem u tome što ti želiš sebe 'pretvoriti' u osobu kakva nisi po prirodi.

[radical change]

rocket86 kaže:

Jasno mi je kako odrediti to u nekim opipljivim situacijama. Jednostavno je uočiti i vidjeti napredak ako si prije mjesec dana imao 110kg, a danas 105, ili ako si prije mjesec dana trčao 5 serija po 2 minute, a danas trčiš 6 serija po 5 minuta, ali kako vrijednovati napredak u komunikaciji, socijalnosti, društvenosti, šarmu, karizmi itd? Mislim, sve te kategorije su poprilično podložne subjektivnoj procjeni, naročito ako procjenjuješ sam sebe, pa na nerealnost procjene većinom mogu utjecati i vanjski faktori, ovisni od kategorije ljudi s kojima komuniciram, pa i njihovog raspoloženja slobodnog vremena, i slično.


Može li se išta od toga neopipljivog vrijednovati, ili je to nešto čime osoba naprosto počne zračiti, i da se osjeća bolje, manje opterećeno, te da ljudi to vide, i samim time pojačavaju njezin efekt zadovoljstva samim sobom?

Osjećaji su isključivo tvoja osobna (u svakom pozitivnom i negativnom smislu) stvar i tvoj osobni doživljaj. Promjena se događa svakog dana htjeli mi to ili ne, pitanje je samo da li promjena ide u pozitivnom ili negativnom smjeru. Pozitivni smjer bi znači da kada sebe pogledaš da si zadovoljan sobom, svojim životom, osjećajima i postignućima. Nebitno je da li to znači da si jedeš pečenku svaki dan pa si zbog toga sretan ili se hraniš zdravo i baviš se sportom i poslom koji ti otpušta serotonin i dopamin u mozgu, iako je ova druga varijanta mnogo osvješenija i zrelija. Kriterije određujemo mi sami, jer nitko ne živi i ne osjeća za nas. Povremeno padnemo, lupimo glavom o zi, povremeno nas boli, ali bitno je da time učimo i spoznajemo više o sebi i svijetu oko sebe, bivamo mudrijim zreliji, stabilniji, zadovoljniji..uprkos svim životnim izazovima na našem putu...

[rocket86]

Pigsy kaže:

Zašto bi trebao (morao)? Gdje to piše?
Ljudi su različiti - netko je više, netko manje komunikativan. Mislim da je pravi problem u tome što ti želiš sebe 'pretvoriti' u osobu kakva nisi po prirodi.

Ako imam za cilj trgnuti se, povećati broj ljudi s kojima se upoznajem ili koje poznajem, trebao bih. Hint, da bude jasno o čemu govorimo, s faksa(ok, nije faks u klasičnom smislu riječi, više vikend faks), vozačkog i još dva tečaja ja nemam poznanstava koja su imalo trajala, a kamo li opstala. Ostali su imali ekipu s kojom su čak počeli izlaziti, da ne kažem nešto više


Osim možda grupne kave dok čekamo predavanje ili ispit, i nije bilo druženja. E sad, danas, ja s određenom količinom ljudi imam kontakte(najviše s poslova na kojima sam radio), ali i dalje to nije preveliki krug ljudi. Većina ljudi može negdje s nekim pokrenuti razgovor o nečemu(na nekom zajedničkom okupljanju), s nepoznatom osobom. Ja uglavnom ako i krenem u tom smjeru, dogodi se da je ipak u blizini jedna poznata osoba s kojom sam već razgovarao. I slično

[Pigsy]

rocket86 kaže:

Hint, da bude jasno o čemu govorimo, s faksa(ok, nije faks u klasičnom smislu riječi, više vikend faks), vozačkog i još dva tečaja ja nemam poznanstava koja su imalo trajala, a kamo li opstala. Ostali su imali ekipu s kojom su čak počeli izlaziti, da ne kažem nešto više

Ovo što navodiš nije u nužnoj korelaciji s komunikativnošću. Neki ljudi se 'nađu' (ista mišljenja, stavovi, način provođenja slobodnog vremena...), neki ne. Netko šalje pozitivnu vibru pa je odmah rado prihvaćen u društvu, netko ne.

Mene više zanima zašto si si TI zadao za cilj da povećaš krug poznanstava? Zato što drugi imaju veći krug od tebe?

Btw, kada se netko tko nije po prirodi opušten (u socijalnim interakcijama) silno trudi prezentirati kao opušten i komunikativan, to zna ispasti usiljeno, neprirodno, antipatično i...zna 'odbiti' ljude.

[descender]

Prvotna, mladenačka, pitam-se-pitam, percepcija (strah od), poimanje "sebstva"..
kao vlastite kule od karata, pješčane mandale.. "solipsizam"; čini se.

"..I to će proć´.."

[rocket86]

Pigsy kaže:

Ovo što navodiš nije u nužnoj korelaciji s komunikativnošću. Neki ljudi se 'nađu' (ista mišljenja, stavovi, način provođenja slobodnog vremena...), neki ne. Netko šalje pozitivnu vibru pa je odmah rado prihvaćen u društvu, netko ne.

Mene više zanima zašto si si TI zadao za cilj da povećaš krug poznanstava? Zato što drugi imaju veći krug od tebe?

Btw, kada se netko tko nije po prirodi opušten (u socijalnim interakcijama) silno trudi prezentirati kao opušten i komunikativan, to zna ispasti usiljeno, neprirodno, antipatično i...zna 'odbiti' ljude.

Veći krug poznanika otvara veće mogućnosti. Za kavu, za neke druge aspekte kvalitete života i slično.


Mislim, da bude jasno, osjećam se ugodno s drugim ljudima, nisam asocijalan, a i drugi ljudi me ne izbjegavaju, oni koji me znaju. Ali recimo, da danas ne radim, nekako sumnjam da bih imao s kime organizirati roštilj za 1.maj. Ili da bi me se netko sjetio. Nemam ideju kako bih se s nekim zaletio negdje na kupanje, na neki piknik, ili nešto takvo.


Dakle, recimo da nemam nekih problema kasnije kada se karte poslože, samo što se rijetko poslože. Ne znam je li problem u komunikativnosti, nejednakoj valnoj dužini s ostatkom svijeta i slično Da pođemo od najjednostavnijih stvari, postoje riječi koje ja sebi prezentiram na totalno drugačiji način nego većina ljudi. Ili riječi koje ne razumijem. Nedavno sam tek prvi put shvatio što znači "kemija" između dvije osobe suprotnog spola(iako su mi po x puta objašnjavali, ali tek neki dan jednostavno, uvijek je to bilo neko okolišanje u objašnjavanju )

[Pigsy]

rocket86 kaže:

Dakle, recimo da nemam nekih problema kasnije kada se karte poslože, samo što se rijetko poslože. Ne znam je li problem u komunikativnosti, nejednakoj valnoj dužini s ostatkom svijeta i slično

Pa mislim da bi bilo najbolje da o tome popričaš s bliskim osobama iz svoje okoline. Mi ovako preko formura ne znamo ni tko si, ni što si, ni kakav si, ni kakav ti je život... teško da ćemo ti moći dati neke točnije uvide.