Ne da mi se raditi

[Cesc]

ja ovaj problem imam od kad znam za sebe

[jongerica]

ja sam prvih par godina staža (4-5 god) bila još koliko toliko motivirana, međutim, sve je palo u vodu. neda mi se. neda mi se svakodnevno suočavat s istim debilanama. svaka nova firma je nova trauma. svaka firma ima probleme koji se samo vrte u krug. neda mi se prilagođavat razno raznim bolesnicima koji me okružuju na radom mjestu. neda mi se rješavati probleme na koje nailazim, to me smara, demotivira i frustrira. neda mi se imat šefove. često pomišljam da bi moj idealan posao bio neki polu kretenski - npr. upisivanje podataka u tablicu - jer onda barem nebi sebe morala davati u taj posao, već bi ga mogla raditi mehanički. ali bojim se da bi mi i takav posao brzo dosadio, da bi mu vrlo brzo našla milion mana. užasava me pomisao da moram raditi do 65. godine života. užasava me pomisao da sljedeći tjedan ima pet radnih dana po 8h.

[Lyte-as-a-rock]

julies kaže:

imam veliki problem, ne znam od kud, kako i zasto, ali tu je. i mislim da je to stvar koja me muci vec neko vrijeme.
naime, ne da mi se raditi.

znam da to zvuci sada ovako bez veze, ali doista. mislim da imam neki podsvjesni problem vezan za posao. vezan za tu konstantnost koja dolazi s tim nekim godinama, i koju kao da ne zelim prihvatiti...

Mene isto užasava ta konstantnost i pomisao da je ljudima inače super radit isti posao u istoj branši do kraja života,i da ja onda po tome ispada drugačija...Doduše nije mi toliko bitno kakva ispadam,koliko me smeta kad me počnu pilat svojim ograničenim teorijama...obožavam mijenjat i zanimanja i poslove,a od pomisli da ću ostarjeti i da će jednom eventualno doći dan kad ću moći uzeti samo jedno šta će mi se tad nudit i ništa drugo,prođe me istovremeno i jeza i jad...
Sad se osjećam ko za švedskim stolom,i od sveg što mi se svidi čvoknem komad (dvije,tri godine) pa pičim dalje...Ambicija o razvoju u jednom smjeru nemam,jer svaki je posao taman onoliko loš koliko god i dok god ga radiš za drugoga...

julies kaže:

ne mogu se pomiriti s tim trcanjem, ustajanjem, radom, ... i tako zauvijek.

Mislim da je najveći problem kod stanja zaposlenosti u tome što posao u životu zaposlenog ispada ko nekakva diktatura koja onemogućava da si organiziraš radno i privatno vrijeme kako hoćeš,već kako možeš,dok su s druge strane ljudi s kliznim radnim vremenom ili obrtnici koji rade za sebe, po meni ,tu u najvećoj prednosti,jer si jedan dan mogu odredit da će odgulit 14 sati ako su baš orni,a drugi tek 4 ili čak 2,tj. kako ih volja..

A zeznuto je i ako su te više zanimali fakultetski predmeti,nego baš posao za koji te fakultet osposobio...

[claudine]

16 shells kaže:

Jebeš ambicije.

I jebeš kult rada.

prokleta protestantska etika rada.

[Maria Callas]

....u principu vasa generacija nece raditi jednu vrstu posla/u jednom zanimanju... cio zivot....
...vecina ce promijeniti struku barem jednom tokom zivota....a neki i vise puta.....takodjer ce se mijenjati uvjeti rada i radno vrijeme.......na zapadu sve je vise klizno radno vrijeme prisutno....takodjer part time a ne samo full time.....
....velika je vjerojatnost da ces se doskolavati.....prekvalificirati/zavrsiti drugi fakultet ili postdiplomske studije koji su bitno drugaciji od dodiplomskih....
....i sama sam mijenjala struku 4 puta....zavrsila razne smjerove fakulteta i posdiplomske.....i cim mi pocinje nesto biti dosadno trazim nesto drugo....sto me zanima.....
....zivot ne mora biti dosadan....ne mora biti u uvijek istom ritmu.....pronadji svoj ritam.....svoju zabavu....svoje interese....svoje jake strane.....

[magjar07]

a kome se da raditi molim te lijepo...rad nije stvorio čovjeka...

[suzy-q]

Ja ovo čitam i priznajem - teško mogu razumjeti..

Ja radim, dugo već, i studrala sam uz rad i uz malu djecu i sve to i ne mogu zamisliti da ne radim.

Ali, evo.. imam kćer. A ona razmišlja, čini mi se, slično kao i vi..

Počela je nedavno raditi, ima odličnu plaću, ali je neki dan iz nekog glupog razloga dobila "po nosu" od šefa i ona je poludila!
Došla je doma, počela je njurgati kako njoj ta s..nja ne trebaju, kako ona to ne mora trpit, kako ona nema obitelj koju mora uzdržavati, blablabla..

Ja nisam mogla vjerovati što čujem!

Pitala sam je, što misli, tko će nju uzdržavati?

Nećemo valjda muž i ja.

Mislim, svaka čast onome tko uspije živjeti bez da radi...

Meni je to nezamislivo!

[magjar07]

suzy-q kaže:

Ja ovo čitam i priznajem - teško mogu razumjeti..

Ja radim, dugo već, i studrala sam uz rad i uz malu djecu i sve to i ne mogu zamisliti da ne radim.

Ali, evo.. imam kćer. A ona razmišlja, čini mi se, slično kao i vi..

Počela je nedavno raditi, ima odličnu plaću, ali je neki dan iz nekog glupog razloga dobila "po nosu" od šefa i ona je poludila!
Došla je doma, počela je njurgati kako njoj ta s..nja ne trebaju, kako ona to ne mora trpit, kako ona nema obitelj koju mora uzdržavati, blablabla..

Ja nisam mogla vjerovati što čujem!

Pitala sam je, što misli, tko će nju uzdržavati?

Nećemo valjda muž i ja.

Mislim, svaka čast onome tko uspije živjeti bez da radi...

Meni je to nezamislivo!

zašto.. kaj ti ne bi bilo super da imaš lovei ne radiš ništa... odnosno ne raditi za osnovne životne potrebe... samo ono kaj te ispunjava i čini sretnom... spavati dokle hoćeš.. ne trpit šefova izdrkavanja.. šta je tu loše???

[suzy-q]

A na koju foru ćeš imati love, a da ne radiš ništa?

Nema toga u životu...

Uostalom, ja si volim svašta lijepog imati i svagdje ići, a to bez love ne može...

[Điđe T.]

ja imam problem što sam prisiljena radit u zagrebu, a rado bi se vratila doma. situacija je takva da ne mogu birat jer mi se tu ponudilo radno mjesto (doduše na 1 god), ali ja već lagano ludim. završila sam faks u zg, i 8 godina tu živim, ali sad kad sam počela radit vidim koliko sam nesretna, ništa ne stižem, nemam volje ni za šta, itd. dođem doma s posla i legnem. ni knjigu mi se ne da čitat.
a da ne pričam koliko me pere depresija pri samoj pomisli da ću ljeto provest bez svoje obitelji koja mi užasno fali, bez svog balkonića i mista na plaži.
možete mi reći da sam razmažena i nezrela ali to je tako. grad me ubija.

[Sopor]

suzy-q kaže:

A na koju foru ćeš imati love, a da ne radiš ništa?

Nema toga u životu...

Uostalom, ja si volim svašta lijepog imati i svagdje ići, a to bez love ne može...

Ti imaš motivaciju koja nadilazi one loše strane rada - o kojima mi tu pričamo. Osim toga, i pitanje je kakav ti je posao i koliko zarađuješ. Ti si možda jedna od onih rijetkih sretni/k/ca koja ima posao koji je zadovoljava ili bar ne ubija u pojam.

To što je tvoja kćerka doživjela - znaš, ima sve više i više. I pitanje je kakvo je to ispucavanje i ribanje šefovo bilo. Stvari su se s godinama dosta promijenile, ti si žena sa stažem i vjerojatno te nitko previše ne maltretira na poslu. Uglavnom, starije generacije su uvijek u toj shemi; - kako misliš-zazireš od posla???
A eto, ima i toga danas... kao što ima i mobitela, kojih nekad nije bilo.

Ili misliš da je tvoja kći razmažena...??

[cvitanero]

[QUOTE=julies;34050894]Pozdrav svima.

evo moram pisati jer imam problem koji je cini se pretezak, i koliko god je to tesko meni, uopce priznati, ali moram.

imam veliki problem, ne znam od kud, kako i zasto, ali tu je. i mislim da je to stvar koja me muci vec neko vrijeme.
naime, ne da mi se raditi.

znam da to zvuci sada ovako bez veze, ali doista. mislim da imam neki podsvjesni problem vezan za posao. vezan za tu konstantnost koja dolazi s tim nekim godinama, i koju kao da ne zelim prihvatiti...
imam 28 godina, zavrsila sam fakultet, jedan od tezih u hr, bila super student.... klasicno, kako vec te sve price i krecu...
ma bila najbolja uvijek. iako kod mene mozda i nije bio slucaj neke nadnaravne pameti, vise velikog truda, i sigurno inteligencije, tako da sam bila uvijek super, olicenje uzornosti. klasika, sve 5ice i slicno. na faksu isto, briljantno, stipendija i ostalo, sve petice. a onda sam stala, kao apsolvent. ne znam zapravo ni danas jos zasto. kao da nisam znala kuda bi. a ne znam ni sada, dvije godine poslije.
zavrsila sam faks prije 2 godine, i od tad prakticki ne radim. znam da je glupo reci, ali ne da mi se. ne mogu se pomiriti s tim trcanjem, ustajanjem, radom, ... i tako zauvijek. ta me pomisao najvise jos plasi. i sad kad o tome pisem prolazi me jeza.
ne znam sto se zbiva...
ima li netko kakvu ideju?

i je li netko proslao kroz isto....?

hvala puno svima na odgovorima[/QUOTE

Hej nisi jedina imamo isti problem!!! kod mene je situacija takva da jednostavno nemogu podnjeti to da negdje radim i da ne mogu mrdnut,to da nemogu dobiti slobodan dan (danas ga je teško dobit),a tek kada pitaš za godišnji ispada ko da si pitala sto tisuća kuna!!!
Ja misli da su kod nas uvjeti rada normalni ne bi mi bio neki problem raditi za druge.
Ok sam osoba,dobar radnik,svi poslodavci su bili više nego zadovoljni sa mnom ali jednostavno nepodnosim autoritete,jednostavno ne podnosim i točka.
hvala Bogu za par tjedana pokrečem vlastiti posao

[cvitanero]

điđe tortova kaže:

ja imam problem što sam prisiljena radit u zagrebu, a rado bi se vratila doma. situacija je takva da ne mogu birat jer mi se tu ponudilo radno mjesto (doduše na 1 god), ali ja već lagano ludim. završila sam faks u zg, i 8 godina tu živim, ali sad kad sam počela radit vidim koliko sam nesretna, ništa ne stižem, nemam volje ni za šta, itd. dođem doma s posla i legnem. ni knjigu mi se ne da čitat.
a da ne pričam koliko me pere depresija pri samoj pomisli da ću ljeto provest bez svoje obitelji koja mi užasno fali, bez svog balkonića i mista na plaži.
možete mi reći da sam razmažena i nezrela ali to je tako. grad me ubija.

Znam kako ti je,odrastao si na moru i naviknut si na takav život,a taj je život raj na zemlji!!!
moja situacija je indentična,fali mi more,fali mi ljeta na koja sam navikla,fali mi pas,neskafe na balkonu,rodbina koja dođe ljeti kod mojih!!

A jesi li iz nekog manjeg mjesta na moru ili? jer ako nisi radi ali traži posao kod doma na moru,ili u nekom većem gradu u blizini,bori se,kopaj,ima nade!!!

Jedino ako radiš neki ful dobar posao kojeg ne bi htio pustiti.
Imaš li obitelj ili si sam?
Ženu? koja radi.

[cvitanero]

điđe tortova kaže:

ja imam problem što sam prisiljena radit u zagrebu, a rado bi se vratila doma. situacija je takva da ne mogu birat jer mi se tu ponudilo radno mjesto (doduše na 1 god), ali ja već lagano ludim. završila sam faks u zg, i 8 godina tu živim, ali sad kad sam počela radit vidim koliko sam nesretna, ništa ne stižem, nemam volje ni za šta, itd. dođem doma s posla i legnem. ni knjigu mi se ne da čitat.
a da ne pričam koliko me pere depresija pri samoj pomisli da ću ljeto provest bez svoje obitelji koja mi užasno fali, bez svog balkonića i mista na plaži.
možete mi reći da sam razmažena i nezrela ali to je tako. grad me ubija.

Oprosti malo sam pobrkala spolove,nadam se da mi nećeš zamjeriti

[Lyte-as-a-rock]

điđe tortova kaže:

ja imam problem što sam prisiljena radit u zagrebu... situacija je takva da ne mogu birat jer mi se tu ponudilo radno mjesto (doduše na 1 god), ali ja već lagano ludim. završila sam faks u zg, i 8 godina tu živim, ali sad kad sam počela radit vidim koliko sam nesretna, ništa ne stižem, nemam volje ni za šta, itd. dođem doma s posla i legnem. ni knjigu mi se ne da čitat.
a da ne pričam koliko me pere depresija pri samoj pomisli da ću ljeto provest bez svoje obitelji koja mi užasno fali, bez svog balkonića i mista na plaži.
grad me ubija.

Razlika radit na moru i u Zg-u je nebo i zemlja...dole se radi i ćakula u isto vrijeme,većinom svi vedri i nasmijani,ležerni,puni šala i pošalica,a ovdje brate kad pogledaš ove nadrkanoviće dođe ti da se zapitaš jel te ljude ko potplaćuje da budu takvi ozbiljni,živčani,sumorni,dosadni,nedomišljati i bez minimalnog smisla za humor itd...
Mislim,gledaš i ne vjeruješ ...a opet i da im daju saborske plaće,svejedno bi bili isti
Doduše,nije preporučljivo generalizirati,ali ipak nekako ispada da su dolje ljude većinom optimistični,dok su ovdje većinom pesimistični,pa ako ko upadne u konstruktivnu radnu sredinu u Zg stvarno treba zahvalit Bogu...

I stoga mislim da nije stvar u poslu,nego u ljudima...jer koji će ti k... i posao i novac i sve,ako se ne možeš bar pet put dnevno pošteno nasmijati i podjelit s nekim vedriji pogled na životne okolnosti ????

[suzy-q]

Sopor kaže:

Ti imaš motivaciju koja nadilazi one loše strane rada - o kojima mi tu pričamo. Osim toga, i pitanje je kakav ti je posao i koliko zarađuješ. Ti si možda jedna od onih rijetkih sretni/k/ca koja ima posao koji je zadovoljava ili bar ne ubija u pojam.

To što je tvoja kćerka doživjela - znaš, ima sve više i više. I pitanje je kakvo je to ispucavanje i ribanje šefovo bilo. Stvari su se s godinama dosta promijenile, ti si žena sa stažem i vjerojatno te nitko previše ne maltretira na poslu. Uglavnom, starije generacije su uvijek u toj shemi; - kako misliš-zazireš od posla???
A eto, ima i toga danas... kao što ima i mobitela, kojih nekad nije bilo.

Ili misliš da je tvoja kći razmažena...??

Čuj..imaš pravo. Imam dobar posao, šefovsko mjesto, dobro i zarađujem.. Ali, nije oduvijek bilo tako. Imam skoro 25 godina radnog staža i vjeruj mi, dug je i naporan put bio do ovog što sam danas... ali, čak ni kad sam počinjala raditi, od samog dna, od nošenja kave po uredima i odlascima u dućan po marende starijim kolegama, trpila sam i njihova izdr..nja, podmetanja, ogovaranja...nije mi palo napamet dati otkaz.

Zar nije lijepo imati novaca? Pristojnu plaću? Biti neovisan? Moći si kupiti ono što želiš? Otići kozmetičaru, frizeru, u šoping?

Taj dio ne razumijem, a vidjela sam ga i kod moje kćeri...ona je čini mi se, u jednom trenutku bila spremna živjeti od džeparca što bi joj ga muž i ja dali i bila bi s time zadovoljna... a ima 20 godina. Umjesto da radi, zaradi, pri tom nešto uštedi, najesen kad završi sezona uplati si neko lijepo putovanje, skijanje..štogod.. Nadam se da je faza kod nje prošla.. Pitaš mislim li da je razmažena? Ne mislim da je razmažena u tom smislu. Zato me je ta njezina reakcija i iznenadila. Inače je radila sezonski cijelo vrijeme srednjoškolskog obrazovanja, bila je vrijedna i sve odlično. Ali, eto...nešto joj se nije svidjelo taj dan i reakcija je bila burna, a za nas izuzetno čudna..

Smirila se je sada kad je dobila plaću..vidjet ćemo dokle će to trajati..

Uostalom, vi mladi možete mijenjati poslove dokle god ne nađete ono što vam odgovara. U moje vrijeme je onaj koji je često mijenjao posao bio "neradnik" i "ljenčina" jer da je išta valjao, valjda bi radio jedan posao do penzije.

[Štrikalica]

Ljudi, najte me krivo shvatit, šutim i trpim danima, al nemrem više - meni je ovo bedasto... Ono, a kome se da radit?! Sigurno bismo svi radije čačkali mečku u nekom zapišanom uredu, a ne šetali po cruiseru u svilenom kućnom ogrtaču.. O čem mi ovdje pričamo? Radit se mora! Većina nas mrzi svoj posao (osim ako smo Diane Fossey pa letamo sa gorilama, a gle kak je i to završilo..)! Al nemamo drugog izbora! Moramo! Bog sveti kaj još netko ima kaj i gdje raditi, koliko god glupo i dosadno bilo..I kaj sad?

Kako će nam pdf Psihologija pomoći da riješimo taj problem?

[Marian Oden]

Lijenost je najgora (psihicka) bolest... A pdf psihokauč je za takve neke stvari... Je li sad jasnije kako će ti pdf psihologija pomoći da riješiš taj problem?

[Chansomps]

Kod nas u Dalmaciji se to zove Fjaka
I to je dar od Boga

[google1]

Chansomps kaže:

Kod nas u Dalmaciji se to zove Fjaka
I to je dar od Boga

Što je bog rekao dalmošima kad je odlazio? Ne radite ništa dok se ja ne vratim.