Stalno razmišljam o prošlosti...

[Pamella_19]

Pozdrav ljudi..
Otvaram novu temu, jer nigdje nisam vidjela da ima tema o ovom poremećaju.
Uglavnom, patim od neke vrste depresije već godinama, samo što je ta depresija sad postala izrazito jaka, tim više jer sam rodila, pa su tu svoje odradili i hormoni nakon poroda...
Upala sam u neki krug iz kojeg ne vidim izlaza. Stalno razmišljam o prošlosti, o trenucima koji su bili lijepi i nema ih više. Stalno mi se u glavi vrti pitanje: Što bi bilo da je bilo? Što bi bilo da sam ovako napravila, što bi bilo da sam onako napravila, eh trebala sam...itd.
Ubijam se tim, guši me taj osjećaj.
Stalno maštam o stvarima koje se nisu dogodoile, a trebale su se ili sam ja planirala da se dogode, a one se nisu dogodile. Toliko maštam o njima da se sva u to uživim, pa kad za par minuta skužim zapravo da toga nema i da se neće dogodoiti, brzo se spustim na zemlju, očajna i jadna.
Nemojte me ismijavati, mislim da zbilja imam ogroman problem. Već je godinama tako, samo što nikad nisam toliko obraćala pozornost na to, osim sada kad sam rodila. Tu je nastala panika, stres i pakao. Počela sam samu sebe pitati što bi bilo da nisam rodila, što bi bilo da ni nisam ostala trudna, što bi bilo da sam drugačije neke stvari napravila u životu... izjeda me to totalno. Uništavam se razmišljaćujući o toj prošlosti i o stvarima za koje sam htjela da ispadnu drugačije od onih kako jesu.
Kako si pomoći?
Kod psihijatra sam bila, dobila sam dijagnozu da sam nezrela. Možda jednim dijelom i jesam, ali mislim da zbilja imam veliki problem i molim za pomoć.

[Brutalis]

Možda ti fali neki vitamin u tjelu, pa zbog toga nemaš dobar balans tih kemija u mozgu, pa ti daje takav osječaj. Lako moguće ako si nedavno rodila. Probaj pit Dualtabs tablete u njima ima svih mogućih vitamina pa ti se možda nadoknadi onaj koji ti nedostaje i dođe do dobrog balansa. I jedi čim više povrča

[radical change]

Pamella_19 kaže:

Pozdrav ljudi..
Otvaram novu temu, jer nigdje nisam vidjela da ima tema o ovom poremećaju.
Uglavnom, patim od neke vrste depresije već godinama, samo što je ta depresija sad postala izrazito jaka, tim više jer sam rodila, pa su tu svoje odradili i hormoni nakon poroda...
Upala sam u neki krug iz kojeg ne vidim izlaza. Stalno razmišljam o prošlosti, o trenucima koji su bili lijepi i nema ih više. Stalno mi se u glavi vrti pitanje: Što bi bilo da je bilo? Što bi bilo da sam ovako napravila, što bi bilo da sam onako napravila, eh trebala sam...itd.
Ubijam se tim, guši me taj osjećaj.
Stalno maštam o stvarima koje se nisu dogodoile, a trebale su se ili sam ja planirala da se dogode, a one se nisu dogodile. Toliko maštam o njima da se sva u to uživim, pa kad za par minuta skužim zapravo da toga nema i da se neće dogodoiti, brzo se spustim na zemlju, očajna i jadna.
Nemojte me ismijavati, mislim da zbilja imam ogroman problem. Već je godinama tako, samo što nikad nisam toliko obraćala pozornost na to, osim sada kad sam rodila. Tu je nastala panika, stres i pakao. Počela sam samu sebe pitati što bi bilo da nisam rodila, što bi bilo da ni nisam ostala trudna, što bi bilo da sam drugačije neke stvari napravila u životu... izjeda me to totalno. Uništavam se razmišljaćujući o toj prošlosti i o stvarima za koje sam htjela da ispadnu drugačije od onih kako jesu.
Kako si pomoći?
Kod psihijatra sam bila, dobila sam dijagnozu da sam nezrela. Možda jednim dijelom i jesam, ali mislim da zbilja imam veliki problem i molim za pomoć.

Koji to psihijatar daje dijagnozu da si nezrela, da mi ga je vidjeti samo, gdje radi, gdje je stažirao...
Znaš onu da je baba muško zvala bi se duško..
U tom neprestanom kovitlanju misli o prošlosti i budućnosti zapravo odbijaš prihvatiti sadašnjost, što jest nezrelo ali nije rješenje tvog problema. Rješenje je da se koncentriraš isključivo na sadašnjost i kad nešto radiš pitaš se sada zašto to radim, da li me to čini sretnom, što time pokušavam ostvariti? Prošlost ne možemo promjeniti a budućnost je neodređena, budućnost je samo lijepi san i ništa više. Jedino što postoji nije ni prošlost niti budućnost nego ovaj trenutak u kojem živiš, samo njega možeš promjeniti.
Zapitaj se čime nisi zadovoljna u životu, razmisli možeš li što promjeniti. Ako možeš poradi na tome, ako ne možeš prihvati i zbog toga se nemoj živcirati niti o tome razmišljati.
Ne vidim kod tebe očite znakove depresije (očaj, nezadovoljstvo, povlačenje u seme, tuga, bol, nemogućnost da te nešto raduje, manjak snage i volje za životom) vipe bih rekao da si anksiozna zbog misli kojima si se opteretila bez ikakvog razloga. Nauči se koncentrirati na sada, meditacija je dobra u tome, učiš slušati svoje tijelo, disanje, koncentrirati misli, pustiti mislima koje te opterećuju da slobodno dolaze i odlaze i da te ne diraju uopće. Oboružaj se poslom i obvezama, druži se izađi van. Imam osjećaj da si zapela u životu u ulozi koja te ne čini sretnom i sad pokušavaš iz nje izaći na pogrešan način bježeći u maštanje i iluziju...

[My time]

Nisi ti nezrela, nego ti se ta trudnoća sigurno desila neplanirana i tek sada si skužila da više ništa neće biti kao prije. Dijete je odgovornost za cijeli život, a ti nisi bila spremna na to.
Nisi jedina. Što prije se pomiriš s tim, to bolje.
Moraš prihvatiti sve ono što u životu ne možeš promijeniti.
Pusti prošlost, to se više ne može vratiti. Ne maštaj o budućnosti, nitko ne zna kakva će ona biti.
Živi u sadašnjosti i ne razmišljaj previše o onome što je moglo biti. Tako je kako je, nema više nazad.
I zapamti, uvijek može biti gore nego što ti je sada, pa onda budi sretna s tim što imaš.
Nemaš ti nikakav poremećaj, nego previše analiziraš svoj život.

[Pigsy]

Pamella_19 kaže:

Kod psihijatra sam bila, dobila sam dijagnozu da sam nezrela.

To baš i nije psihijatrijska dijagnoza.

[plavi-safir]

Ovaj poremecaj je opisan i u dg ciklotimije..
To vraćanje u proslost i intenzivno razmišljanje o njoj..
Ne znam,ja sam se dugo s tim borila,tj da to ne činim i relativno sam uspjela smanjiti razmišljanje...
Pojedini te događaji ili ljudi koji su slični nekome iz proslosti ,mogu vratiti u te misli..
Za kraj izreka

"Ne osvrći se puno u proslost,mogao bi tamo ostati"