Oslobađanje ljudskog bića

[Fantasist]

osa-- kaže:

Sve što se radi danas je u svrhu da čovjek postane Bog, Arhitekta Svemira.

Oduvijek je tako, magija je iz potrebe da se zaštiti od tih nevidljivih sila prirode. (danas je to znanost) Religija da se udovolji i potvrdi inferiornost ljudi naspram bogova i ostalih bića i sila. (to je tako i danas, vjerovanje, nada i molitva)

[Jednostavko]

Fantasist kaže:

Što se tiče filozofskih mogućnosti .. svi flozofi koje čitah a bavili se tematikom, su detaljno objasnili zašto se ne može spoznati metafizičko. Naravno zbog razuma koji ima spoznati sama sebe.

Razum ništa drugo i ne čini nego spoznaje sama sebe, jer je sve što spoznaje razumno. Kao nešto izdvojeno od svoga sadržaja on je ništa.

[Jednostavko]

Fantasist kaže:

Što je umjetnost nego nekakva refkeksija slobode na psihološke konflikte iz života što autora što društvenih. Religija opet kao strah od nestajanja, i mit koji nudi nadu kroz vjerovanje.

Premda trenutno ne mogu istresti kao iz rukava nekakve precizne definicije umjetnosti i religije, uvjeren sam da i umjetnost i religija imaju puno dublje i istinitije značenje od ovako uskog materijalističkog poimanja kao što je tvoje. Zašto bi umjetnost bila samo neka reakcija na psihološke konflikte? Zašto religiju svodiš samo na nagon za samodržanjem?

Teče i teče, teče jedan slap;
Što u njem znači moja mala kap?

Gle, jedna duga u vodi se stvara,
I sja i dršće u hiljadu šara.

Taj san u slapu da bi mogo sjati,
I moja kaplja pomaže ga tkati.

Ne radi se tu samo o psihološkom konfliktu, nego o istini izraženoj kroz ljepotu pjesme.

[Iceblue9]

Nea-- kaže:

Ma nije, nego ti pokušavam reći da je ta skrivena Istina koju ti toliko voliš i o kojoj poetiziraš možda istina anđela i duhovnih bića, a naša ljudska je ovdje s nama... i da svatko mora voljeti svoju istinu
Ako smo bića od krvi i mesa, onda je za nas istina to da smo bića od krvi i mesa. Ne zvuči li ti to logično?
Zbog čega te zanima skrivena istina koju ne možeš dosegnuti svojim čulima, zbog čega misliš da je sve oko tebe laž i iluzija... ?

Ne bježiš li u stvari od prave istine u neku zamišljenu Istinu, ne tješiš li se nečim što je lelujavo i nesigurno... ?
Zbog čega si se rodio u ovaj svijet ako u njemu moraš samo vapiti za nevidljivom istinom i odbacivati poklon koji ti je dan kao suvišnu smetnju: svoja čula, svoj razum, svoj intelekt, svoj ljudski duh ... ?

Koje dobro može proizići iz takvog gledanja na sebe, ljude i svijet?

Bježiš od istine u iluziju koju smatraš istinom i koja ti je ugodna u ovom trenutku. Kad ti postane neugodna, zakoračila si na PUT.Smatraš da si odvojena od drugih bića, čula nisu poklon već sredstvo učenja, kao i vrijeme uostalom, ljudski duh ne postoji na način kako ga ti opažaš. Istina je da jesi zajedno sa mnom i svim bićima u jednoti. Rascjep je u vjerovanju da smo odvojeni, a mi smo jedno u Bogu. U stvari, MI smo Bog.

[Fantasist]

Jednostavko kaže:

Razum ništa drugo i ne čini nego spoznaje sama sebe, jer je sve što spoznaje razumno. Kao nešto izdvojeno od svoga sadržaja on je ništa.

itd.

[Fantasist]

Jednostavko kaže:

Premda trenutno ne mogu istresti kao iz rukava nekakve precizne definicije umjetnosti i religije, uvjeren sam da i umjetnost i religija imaju puno dublje i istinitije značenje od ovako uskog materijalističkog poimanja kao što je tvoje. Zašto bi umjetnost bila samo neka reakcija na psihološke konflikte? Zašto religiju svodiš samo na nagon za samodržanjem?

Teče i teče, teče jedan slap;
Što u njem znači moja mala kap?

Gle, jedna duga u vodi se stvara,
I sja i dršće u hiljadu šara.

Taj san u slapu da bi mogo sjati,
I moja kaplja pomaže ga tkati.


Ne radi se tu samo o psihološkom konfliktu, nego o istini izraženoj kroz ljepotu pjesme.

Pojmovi.

(jučer sam pisao o visinama i transu, danas sam pisao sa zemlje.)

Tin je ok. poezija je intuitiv (može i emotiv), nie to misic ali (može biti) je put ka.

[Jednostavko]

Fantasist kaže:

Pojmovi.

Da, pojmovi. Ne znam za tebe osobno, ali prezir prema pojmovima najčešće vodi u opsjednutost samim sobom. Što je ljepota? Ono što "ja" doživljavam kao lijepo. Što je dobro? Ono što za "mene" ima vrijednost. Što je istina? Ono u što sam "ja" siguran.

[Fantasist]

Jednostavko kaže:

Da, pojmovi. Ne znam za tebe osobno, ali prezir prema pojmovima najčešće vodi u opsjednutost samim sobom. Što je ljepota? Ono što "ja" doživljavam kao lijepo. Što je dobro? Ono što za "mene" ima vrijednost. Što je istina? Ono u što sam "ja" siguran.

Kolektivnim pojmovima ? Pisao o tome u ranijim postovima pod simboli i td.

Sve ostalo što pitaš i odgovaraš je upravo tako, time se i bavi duhovnost, sobom (onime što mislimo da nismo ili jesmo, odđe na kraju na isto) prije svega, dok religija ima više naglasak na društvu prije svega.

Da se razumijemo, kod mene nema nikakvih nedoumica, svoju istinu znam. Kako je kod tebe to nemogu znati.

[Jednostavko]

Fantasist kaže:

Kolektivnim pojmovima ?

Ne.

[Fantasist]

Jednostavko kaže:

Ne.

? slobodna volja.

[Nea--]

Jednostavko kaže:

Ne znam za tebe osobno, ali prezir prema pojmovima najčešće vodi u opsjednutost samim sobom. Što je ljepota? Ono što "ja" doživljavam kao lijepo. Što je dobro? Ono što za "mene" ima vrijednost. Što je istina? Ono u što sam "ja" siguran.

Kako dobro rečeno ....

Kad bi vi neki ljudi znali koliko ja uživam i učim iz vaših postova, već bi mi poslali svoje žiro račune za uplatu ....

[Fantasist]

Tabula rasa.
ako je čovjek to..onda.
Oslobađanje od čega ?

u tom slučaju duhovnost nema smisla, tu potrebu je ionako izmislilo društo prije puno tisuća godina, a možda je instinkt, rodiš se, učiš itd. pa usvojiš i taj program.

bolje vam je reći onu već poznatu.. ''gdje ima toga što vi pušite da i nama date. ?!"

eto to je duhovnost u praksi.

[Leteća]

Fantasist kaže:

u tom slučaju duhovnost nema smisla, tu potrebu je ionako izmislilo društo prije puno tisuća godina

Naravno da nema. Vidi ove, kaj im fali?

Fantasist kaže:

bolje vam je reći onu već poznatu.. ''gdje ima toga što vi pušite da i nama date. ?!"

eto to je duhovnost u praksi.

[Fantasist]

Leteća kaže:

e sad zamisli ili znaš..da je to stanje prirodno tako...kao voda.

ili ako nisi za ništa vezan (vjerojatno to izaziva kritičare duhovnosti, im vlastiti smisao i svjetonazor) onda si slobodan.

[Istiphul Amue]

Jednostavko kaže:

Stvar je u tome da, ako se usredotočimo na konkretne stvari, nikad ne možemo razumjeti sve. Nešto razumijemo, a nešto ne razumijemo. Kad govorim o istini onda mislim prvenstveno na najapstraktnije i najopćenitije pojmove, metafizičke principe na kojima se temelji sve što postoji. To je ono što zovem apsolutnim znanjem. Nešto sasvim drugo je "sveznanje", ono bi dolikovalo jedino bogu, a ne konačnim bićima. Ali bez obzira što ne možemo ni približno znati sve o nečemu, a pogotovo ne sve o svemu, ipak mislim da ne postoji neka čvrsto definirana granica koja bi umu bila principijelno nedostupna. Logički je nemoguće postaviti takvu granicu.

Naravno da koncept o istini nije isto što i istina sama. Meni su poznata dva koncepta o istini. Jedno je poklapanje misli sa stvarnošću, a drugo je poklapanje predmeta sa pojmom. Ovo prvo možemo zvati i točnost, to se prvenstveno odnosi na činjenice. Ali kad je u pitanju ovaj drugi koncept, onda ništa nije apsolutno istinito, osim cjeline svega, jer se nijedan konkretan predmet u potpunosti ne poklapa sa svojim pojmom.

Istina o kojoj sam govorio se teško može "provjeriti" jer je potpuno apstraktna. Ali njome možemo tumačiti ono što je konkretno. Slažem se da tu često nailazimo na teškoće. Te teškoće puno puta dovode do preispitivanja principa. Kad nešto ne mogu shvatiti, onda na to gledam kao na svoj osobni problem, a ne kao nemoć mišljenja samog po sebi. Ne vidim što bi stvarnost mogla biti drugo nego duh, jedino tako je spoznatljiva razumu. Ali ne isključujem mogućnost da sam u krivu.

Zvučiš nekako "zlokobno", poetski. Slažem se da je istina nešto što nam otvara oči, ali sama po sebi nije nešto osobno, barem za mene. Kako god, razlika između tvog i mog shvaćanja je u tome što ja o istini mogu razgovarati, a za tebe je ona neizreciva.

Zamisli jako debelu knjigu i unutra dva glavna lika, kako razgovaraju o istini. Obojica su definirana na mnoštvu stranica; što će reći, kako će se ponašati, što će razumjeti, a što neće. Opisi dani u knjizi su njihova jedina realnost i čitav poznati svijet. Kažeš da "ne postoji neka čvrsto definirana granica koja bi umu bila principijelno nedostupna, jer logički je nemoguće postaviti takvu granicu" pa ipak u ovom primjeru je jasno da je sadržaj knjige jedna takva granica. Koju točno istinu, van korica, naši protagonisti mogu otkriti i kako? Kakvu istinu mogu izreći osim onog što je već zapisano? Ljudski um funkcionira na vrlo sličan način, samo nije uvjetovan koricama nego mislima koje može primiti i razumjeti. Nemojmo se loviti za primjer i pričati o njemu, jer primjer služi da ukaže na nešto drugo, a to drugo je u našem slučaju percepcija stvarnosti. Očito je da je bez nekoga tko čita radnju knjige, ta radnja statična i već postojeća. Ništa se u njoj ne može izmijeniti, osim da se uzme druga knjiga, u kojoj je zapisana alternativna verzija.

Vidiš da mogu razgovarati o istini
Mogu ju čak i probati izreći, ali to neće biti istina kao takva "jer se nijedan konkretan predmet u potpunosti ne poklapa sa svojim pojmom". Tko onda može izreći istinu o svijetu iz knjige? Onaj čija sposobnost poimanja nije ograničena pročitanim, jer njemu su pojam i predmet jedno te isto - opisi. Što ako je sve u ovom svijetu na sličan način "statično", a samo svijest koja prelazi preko zapisanog čini da taj zapis oživi i doima se stvarnim? Što ako jedino ta svijest može reći istinu, ali ne i ako je uvjetovana, kao što bi bio uvjetovan čitatelj koji zaboravi na sebe i snažno se identificira s likom iz knjige? Ne knjige u kojoj je sve zapisano, cijela priča, nego samo njegova. Čita knjigu i slobodan je, ali toliko je fokusirao svijest da ne zna da je slobodan.

Eto, sad sam i izrekao istinu, koja nije istina jer pojam-predmet, dokučivo-nedokučivo
Da bi se vidjela istina, čovjek treba shvatiti da sam nije stvaran, da postoji zabluda identiteta stvorena i održavana umom, u kojoj je jedino stvarno biće - duša, svedeno na bateriju, slično kao u Matrixu. Izrečena istina nije istina, jer smo samo likovi u knjizi. Istinu vidimo i njen smo dio tek kad se kao likovi zaustavimo i shvatimo da smo genetski i misaono uvjetovan program. Kad taj program istinski uvidi privid vlastitog postojanja, i počne se sukladno tome ponašati, duša se polako oslobađa zablude. Samo konceptualan uvid i pričanje o njemu neće biti dovoljni, budući je um koji uviđa isti onaj koji zarobljava pa ako nije spreman predati se i zasukati rukave, onda je jasno koliko je sati.

[Leteća]

Fantasist kaže:

e sad zamisli ili znaš..da je to stanje prirodno tako...kao voda.

ili ako nisi za ništa vezan (vjerojatno to izaziva kritičare duhovnosti, im vlastiti smisao i svjetonazor) onda si slobodan.

Ma znam. Samo, nekad mi dođe žao tolikih napušenih ljudi. Pa se napušim pasivno. Pa me zaboli glava.

Najradije bih živjela na svjetioniku. Samo nebo, more (ne voda! ) i ja.

[Fantasist]

Leteća kaže:

Ma znam. Samo, nekad mi dođe žao tolikih napušenih ljudi. Pa se napušim pasivno. Pa me zaboli glava.

Najradije bih živjela na svjetioniku. Samo nebo, more (ne voda! ) i ja.

More.. a kužim, a ja mislio, kao element.. voda.
Iako mi je zrak čak bolji, sveprožimajući, spiritniji.

Stvarno to misliš ili..otok ili ?
razmisli još jednom, pa reci jel možeš izdržati toliku 'tišinu'

Recimo ja čak vapim za tišinom, smeta me (u smislu to odvraćanja od sebe) sve što je ljudska aktivnost (uglavnom su neurotične primjetih), dok priroda ne. Meni su želja za život planine koje idu ka nebu.

[Leteća]

Tišina je kul. A ljudska aktivnost... bajka je to puna buke i bijesa koju priča idiot a ne znači ništa.