@drumforce (a i ostali na temi sa sličnim dvojbama
)
Evo, kad baš tražiš iskustvo i iz muškog kuta
Polagao sam vozački malo stariji od tebe (30+). Nikad prije me auti, ni vožnja nisu nekaj posebno zanimali, no dolaskom u te godine počelo me malo kopkati, kao trebat će mi to (dobro će doći) u životu.
Otprilike u to vrijeme otac je zbog bolesti pomalo završavao svoju vozačku karijeru. Već koju godinu prije kad bi on povremeno bivao hospitaliziran, auto bi stajao na parkingu, a mi (obitelj) bi išli skoro svakodnevno u posjete ZET-om, taxiem i sl.
Ono što mi je na prvu razlika (uz neke sličnosti, prvenstveno godine), ti veliš "da se mene pita najradije ne bih uopće htio voziti". Ja nisam baš tako razmišljao, više sam bio prema tome nekako indiferentan, nit me odbijalo, ali ni privlačilo (u mojim 20-im).
I onda sam (uz već znači svoje inicijalno razmišljanje) dobio možda presudan poticaj od starije kolegice s posla (u stvari ne samo kolegice, već prijateljice - ali baš prijateljice, da ne bi bilo drugih konotacija) na čemu ću joj biti uvijek zahvalan.
Prije toga uredno išao na posao ZET-om, doduše s jednog kraja grada na drugi bi to trajalo sat, nekad i više. Ponekad bi se povezao doma s kolegom/icom.
Uglavnom, krenuo u autoškolu s hrpom 17-18-godišnjaka koji su se ponašali kao da su netom prije izašli iz vrtića. Malo me to na početku živciralo, al vremenom sam im se čak maaalo približio, tako da im pri kraju više nisam bio "striček"
Propise i PP sam položio bez ikakvih problema, došla na red vožnja, a da prije tog apsolutno nikad nisam sjeo na vozačko mjesto.
Tu sam možda imao sreću što sam naletio na jednog izuzetno staloženog, smirenog, malo starijeg instruktora, koji je (bar na početku) imao stvarno dosta strpljenja za mene i neke moje početničke gluposti.
Malo po malo sve je sjedalo na mjesto i uglavnom nakon 3 meseca vožnje položio iz prve.
Dobra okolnost je svakako što sam s položenim vozačkim automatski bez ikakvog prekida nastavio voziti auto, prvo od starog, a nakon 2-3 godine kupio svoj (klima je bila najveći razlog, a i stari auto je već bio skoro 15g).
Vidim da tu ima različitih mišljenja oko vozača koji polože u malo kasnijim godinama od uobičajenog ...
Moje mišljenje je da to nema (odnosno ne mora imati) nikakve veze s godinama.
Evo da se vratim na primjer mojih mladih kolega i kolegica iz autoškole, bilo bi me izrazito strah sjesti u auto s njima nakon što su položili, pa čak i koju godinu nakon.
Sad glupo je govoriti o sebi, ali bilo bi i normalno da osoba 30+ ima drugačije poglede na život općenito, pa tako i na vožnju od nekog 18 ili 20-godišnjaka.
Za sebe mogu reći da nakon sad 10-godišnjeg vozačkog iskustva nisam imao nikakvu prometnu na cesti, samo pokoju ogrebotinu (ne svojom krivnjom) na parkingu ispred zgrade. Ali nije da nije bilo i ozbiljnih situacija, dosta ih ima što voze agresivno i neodgovorno (da ne kažem nešto gore), da nisam unaprijed predviđao nečije pizdarije vjerojatno ne bi bilo dobro.
Svi koji su se vozili samnom (prijatelji, kolege s posla, obitelj) od kojih su neki vrlo iskusni vozači, nisu imali prigovora na moju vožnju. I nisam primjetio da netko izbjegava vožnju samnom, štoviše nakon toga sam postao tražen (po pitanju vožnje, jelte
)
Inače vozim svakodnevno po Zagrebu, relacija kuća-posao (Zagrebačka/Slavonska avenija, špica i sunce u oči i ujutro i popodne, jbg krivi smjer
), vikend šopinzi po trg.centrima + sve drugo već po potrebi, nekoliko puta godišnje ZG-more ...
Vožnja mi je postala čista rutina, sad više ne pomišljam na automatic (kao za vrijeme autoškole), mijenjanje brzina sad dođe kao neka refleksna radnja o kojoj se uopće ne razmišlja, nego dolazi sama po sebi.
I nije da mi je vožnja neka posebna uživancija (posebno po širem ZG centru), ali nije bome nit ikakav teret.
Dobro je netko napisao, treba se pazit samo prevelike rutine. Ono, kad voziš, a nisi skroz fokusiran na događanja na cesti, nego si u glavi vrtiš film s posla, razmišljaš o vikendu na moru i sl.
Nije sad voziti ili ne voziti auto krucijalno životno pitanje, ali da ima puno prednosti - ima.
Od onog što i sam kažeš da već lagano postaje uvjet za zaposlenje, preko toga da ne moraš svaki put moliti prijatelje/rodbinu za prijevoz, pa do situacija kad ostaneš na poslu do kasno navečer kad iz te pripizdine više autobusi ne voze.
Ili recimo, ide mi se za vikend na more, odradim u petak svoje do 16h, sjednem u auto i nešto iza 18h sam već u moru
.
A u ponedjeljak se ustanem sat i nešto ranije nego da idem na posao i do 8h sam uredno na radnom mjestu. Je, može se to i autobusom (kao što sam prije uostalom i radio), ali onda sam dolje u petak navečer/noć, a vraćam se vjerojatno u nedjelju poslije ručka.
Tebi i svim ostalim u sličnim dvojbama ... nemojte apriori odbijati, reći sami za sebe "ne mogu / nisam ja za to / prestar sam".
Probajte (ako financijski nije preveliki uteg), vidjet ćete kako će vremenom dalje sve odvijati, no nemojte odustajati unaprijed prije nego probate. Pa ako skužite da to baš nikako ne ide, uvijek ima vremena i za to.
Sorry na malo podužem postu, sad vidim da ispala prava plahta, al možda netko nakon ovog dobije bar mali pozitivni poticaj
PS
Nije nikakva reklama, ali ako nekog zanima odličan instruktor u ZG (bar po osobnom iskustvu i kriterijima) slobodno se može javiti u inbox
Linearni mod
