Dakle kao što sam naslov govori,moj dečko i ja smo se počeli jako često svađati i prepirati oko najmanje i najgluplje sitnice. Veza nam je počela jako strastveno,zaljubljenost,na prvu,"leptirići" . Kako smo se svađali tako smo se i mirili zbog toga što se volimo i ne možemo jedno bez drugoga. E sad,zadnja svađa me je baš nekako slomila i kao da su se emocije izmjenile u meni tj hladnija jesam jer sam povrijeđena ali duboko u sebi ga volim i voljet ću ga. Već sam prelazila preko nekih stvari,pregrmila jer mi je on ipak najveća ljubav.. Zanima me što vi mislite do koje granice je "dozvoljeno" ići ,u smislu opraštanja i prelaženja preko onoga što te na samu pomisao boli i ne bude svejedno? Koliko zbog ljubavi treba bit idiot?
|