Koliko godina ste bili sa svojim partnerom prije braka?

[mjesam]

Zanima me koliko godina je prošlo od upoznavanja s vašim bračnim partnerom do zajedničkog života,odnosno kasnije do braka.

Zapravo,ovu riječ bi više poistovjetio s začetkom,odnosno dobivanjem djeteta koji ipak daje jednu "veću vezu " između dvoje ljudi.

I mislite li da je to puno,malo ?

[My time]

Dvije godine prije braka, tri godine prije rođenja djeteta.

[mjesam]

My time kaže:

Dvije godine prije braka, tri godine prije rođenja djeteta.

S obzirom na dijete,niste morali brzati,ako se smije znati,jel traje brak duže i jel vam to bilo dovoljno (po do sada doživljenom).

S obzirom da dosta ljudi su u vezi 5-7-8 godina prije braka.

[My time]

mjesam kaže:

S obzirom na dijete,niste morali brzati,ako se smije znati,jel traje brak duže i jel vam to bilo dovoljno (po do sada doživljenom).

S obzirom da dosta ljudi su u vezi 5-7-8 godina prije braka.

To je tako bilo 80 tih godina kad smo se mi oženili. U to vrijeme nitko nije živio zajedno prije braka, što je naravno bila glupost. Partnera si tek upoznao kad si se oženio. Svi smo uglavnom ubrzo dobili djecu tako da nismo ni stigli razmišljati o pitanju da li je to ok ili nije. Sada nakon toliko godina je već svejedno, prekasno je za mijenjati bilo što. Bitno je da se m i ž slažu i naravno da se vole jer bez toga ne bi ni opstali tolike godine.
Danas su druga vremena i rijetki se udaju u ranim dvadesetima (ja sam imala 21), jer se smatraju nezrelima, što je ustvari i istina. Tek oko 30 te godine ti nekako sve sjedne na mjesto i drugačije razmišljaš.
Ja sam onda mislila da znam jako puno o životu, a nisam imala pojma.
Ali tko zna, da smo jako dugo hodali npr. do moje 30 te, možda se ne bi ni oženili. Nema garancije za ništa.

[*Aria*]

Upoznali se 12.mj 2009., prohodali 9.mj 2010. i bili u vezi na daljinu do 11.mj 2013., vjencali se 5.mj 2015., za sad jos bez djece.

[Zhuta]

Uselili zajedno na samom početku, doduše, viđali se povremeno godinu dana prije useljenja, ali nismo bili u vezi.
Oženili se skoro 3 godine nakon useljenja, sad smo 4 i pol godine u braku.
Djece nemamo.

[Carpe Diem!!!]

Ja bih ovdje postavila pitanje... Je li vam na mjestu ona teorija da u jako kratko vrijeme mozemo znati je li neko za nas za zivot ili ne? Je li isto kada s nekim hodamo 3 mjeseca pa se vjencamo i kada hodamo godinu/dvije?

[usernotinuse]

Hodali 3 godine prije braka. Pa brak, pa dijete. Nije pomoglo. Razvod nakon 6 godina.

[mjesam]

Carpe Diem!!! kaže:

Ja bih ovdje postavila pitanje... Je li vam na mjestu ona teorija da u jako kratko vrijeme mozemo znati je li neko za nas za zivot ili ne? Je li isto kada s nekim hodamo 3 mjeseca pa se vjencamo i kada hodamo godinu/dvije?

To i mene zanima.

Ono što sam čuo od ljudi,da je bitnije razgovarati,probati se razumijeti šo više,a ne provesti par godina zajedno samo zaljubljeni kao golupčići i ne otvarati neke teže teme,pa se onda potrati život.

usernotinuse kaže:

Hodali 3 godine prije braka. Pa brak, pa dijete. Nije pomoglo. Razvod nakon 6 godina.

Misliš da je tih "samo" 3 godine bilo problem ili ? Ako se može,bar okvirno,znati razlog razvoda?

[Brian Walker]

mjesam kaže:

Zanima me koliko godina je prošlo od upoznavanja s vašim bračnim partnerom do zajedničkog života,odnosno kasnije do braka.

Zabavljali smo se pet godina a onda raskinuli radi monotonije. Nakon godinu dana ponovo smo se počeli zabavljati, bili u vezi četiri mjeseca a onda se i vjenčali. Dijete smo dobili oko dvije godine nakon sklapanja braka jer smo čekali da mama diplomira.

mjesam kaže:

Zapravo,ovu riječ bi više poistovjetio s začetkom,odnosno dobivanjem djeteta koji ipak daje jednu "veću vezu " između dvoje ljudi.

Vrijeme provedeno u vezi je dinamičan podatak koji ne govori ni o čemu osim o vremenu provedenom u vezi. Za sretan pa samim time i stabilan brak koji je preduslov za odgajanje sretne djece nije potreban bilo kakav podatak nego prije svega podudarnost karaktera. Pored ovoga, brak i djecu bi trebalo shvatiti kao partiju šaha u kojem je najbolje povlačiti što kvalitetnije poteze. Po meni bi idealan brak u kojem rastu sretna djeca izgledao otprilike ovako...

On je imao 28-30 a ona 26-28 kada su se upoznali i počeli zabavljati. Oboje su fakultetski obrazovani i zaposleni, nakon dvije godine zasnivaju brak i osamostaljuju se u smislu da kupuju stan sa desetogodišnjim rokom otplate. Godinu dana nakon braka počinju dobijati djecu sa kojima razvijaju prijateljski odnos, ali od njih ne prave maze nego im pomažu da postanu zreli i samostalni ljudi.

No međutim ovo nije pravilo i uopšteno - život nema pravila pa ga se ne može gledati kroz statistike. Postoje samo ciljevi i odgovori na različite vrste iskušenja nakon čega kao rezultat dobijemo ono što je ostalo - nas, i ono što smo postigli.

[Carpe Diem!!!]

mjesam kaže:

To i mene zanima.

Ono što sam čuo od ljudi,da je bitnije razgovarati,probati se razumijeti šo više,a ne provesti par godina zajedno samo zaljubljeni kao golupčići i ne otvarati neke teže teme,pa se onda potrati život.

Da, ali koliko ljudi otvori teske teme u periodu pocetne strasti i zaljubljenosti?

[lazan]

Hodali 6 mijeseci skupa . Razisli se zbog ne kompatibilnosti . Poslije dvije godine pomirili se . Petnaset mijeseci nam je bilo dovoljno da se ozenimo i rodimo . Usustini se uopce nismo poznavali . Upoznavali se u braku . Ni danas se ne znamo . Svaki dan se otkriva nesta novo .

[mad cat]

Od početka veze do bebe dvije godine.

Nikad nisam razmišljala jel to puno ili malo.

[Joshua]

Carpe Diem!!! kaže:

Ja bih ovdje postavila pitanje... Je li vam na mjestu ona teorija da u jako kratko vrijeme mozemo znati je li neko za nas za zivot ili ne? Je li isto kada s nekim hodamo 3 mjeseca pa se vjencamo i kada hodamo godinu/dvije?

Nema pravila.

[Carpe Diem!!!]

Mozda nema ali mene bi bilo strah udati se za nekog nakon dva - tri mjeseca poznanstva

[lazan]

Carpe Diem!!! kaže:

Mozda nema ali mene bi bilo strah udati se za nekog nakon dva - tri mjeseca poznanstva

Zasto ? Meni se bas to dogodilo . Poslije sest mijeseci sam bio ozenjen i imao trudnu zenu .

Mislim da sam hodao dve godine skupa da se nikada ne bih ozenio .

[Carpe Diem!!!]

Zato sto u tri mjeseca da provodim dan i noc sa njim ne bih ga mogla upoznati dovoljno da ga vidim kao oca djetetu. Bojim se tog efekta macka u vreci. Neko ne, ja da.

[Joshua]

Carpe Diem!!! kaže:

Mozda nema ali mene bi bilo strah udati se za nekog nakon dva - tri mjeseca poznanstva

Ma jasno. J asam sve odradil po pravilima. Dugo hodao.Krenuo zajedno živiti da vidim kako to zgleda. Pa eto nije prošlo na kraju dobro. Ma buš sama osjetila. Bitno je sam kad kreneš u to da stojiš iz te odluke pa kaj bu bu.

[Carpe Diem!!!]

Nema pravila, jasno je, ali nekako se ne mogu oteti dojmu da vrijeme ipak donese neke pokazatelje. Osnovne. Ne mislim pritom na 10 godina vremena, ali ipak nesto duze od 3 mjeseca

[wild rider7]

Brian Walker kaže:

Vrijeme provedeno u vezi je dinamičan podatak koji ne govori ni o čemu osim o vremenu provedenom u vezi. Za sretan pa samim time i stabilan brak koji je preduslov za odgajanje sretne djece nije potreban bilo kakav podatak nego prije svega podudarnost karaktera. Pored ovoga, brak i djecu bi trebalo shvatiti kao partiju šaha u kojem je najbolje povlačiti što kvalitetnije poteze. Po meni bi idealan brak u kojem rastu sretna djeca izgledao otprilike ovako...

On je imao 28-30 a ona 26-28 kada su se upoznali i počeli zabavljati. Oboje su fakultetski obrazovani i zaposleni, nakon dvije godine zasnivaju brak i osamostaljuju se u smislu da kupuju stan sa desetogodišnjim rokom otplate. Godinu dana nakon braka počinju dobijati djecu sa kojima razvijaju prijateljski odnos, ali od njih ne prave maze nego im pomažu da postanu zreli i samostalni ljudi.

No međutim ovo nije pravilo i uopšteno - život nema pravila pa ga se ne može gledati kroz statistike. Postoje samo ciljevi i odgovori na različite vrste iskušenja nakon čega kao rezultat dobijemo ono što je ostalo - nas, i ono što smo postigli.

ovo je da, vrlo zrelo razmišljanje. ali život vrlo često piše neke sasvim druge priče.

lazan kaže:

Zasto ? Meni se bas to dogodilo . Poslije sest mijeseci sam bio ozenjen i imao trudnu zenu .

Mislim da sam hodao dve godine skupa da se nikada ne bih ozenio .

od puno ljudi to čujem. ili se dogodilo, ili bez puno razmišljanja ili nikako.

ja sam bila 12 godina u vezi i nije nam uopće padalo na pamet ženiti se. iskreno, danas nisam sigurna da li je to bila dobra ili loša odluka. razvlačiti odnos koji nema neki konkretan cilj, mislim. tada mi je to bilo sasvim ok.
moja nona je često šizila i uvijek govorila da dugačka špaga lako puca. što je bila neka logika njenog doba, kada je jedini cilj bio naći muža i imati obitelj.

ove godine mi se udaje sestrična koja je s dečkom zajedno 15 godina, od čega nekih 8 zajedničkog života. udaje se jer je red udati se i, citiram, jer mu neće roditi djecu bez prstena na ruci. dragi su, ali već godinama njihov odnos je onaj kao između brata i sestre. ja se recimo u njenoj koži ne bih na to odlučila.

ali bespredmetno je tu vući neke paralele. svatko bira za sebe što mu se u datom trenutku čini kao najbolje rješenje.