Polaganje vozačkog sa 30 godina

[Basta]

drumforce kaže:

Ja sve više razmišljam da umjesto u vozački uložim pare u električni bicikl.

Ma kakvo baciklo, crni sinko!
Auto je blagodat i nasušna potreba.

[Aerials]

drumforce kaže:

Kvotaš njega i meni se obraćaš ili sam krivo skužio?

Nisi krivo shvatio.
Ako te ne privlači vožnja, ne osjećaš se sigurnim... Nemoj. Radi nas ostalih.

Polagala sa 17 godina, vrlo nesigurna u autoškoli, ali ipak položila od prve. Samo što sam ja htjela naučiti, volim voziti i to je bila početna trema.

[Ergaster]

Nije prekasno, ja sam također polagao malo kasnije... samo biraj autoškolu gdje imaju ganc nova vozila i instruktore koji su na dobrom glasu, jer ja sam polagao na ishabanoj staroj krntiji i imao lošeg instruktora (i to ne svojom voljom - okolina vršila pritisak na mene - kad ćeš u autoškolu , pa svi je imaju, ovo ono...) , tako da sam godinama kasnije imao problema s vožnjom. Najbolje ti je biti samouk i prije naučiti voziti ako imaš dostupno vozilo... tek onda krenuti u autoškolu.

[Pogubljen]

Ti kupi električni bicikl.

i ako te neki poslodavac pita za B kategoriju ti kaži da imaš prijevoz nove generacije- elektronski. To je budućnost.

Taj bicikl može izdržat 90 km na baterije, ne treba vozački, ne treba registracija, siguran je, ne zagađuje okoliš i u skoroj budućnosti auti neće postojati u ovom današnjem smislu nego će bit vođeni putem satelita, a ti ćeš uvijek moć s biciklom ići di je tebe volja, a ne di ti satelit odredi.

Nećeš bit pod kontrolom, bit ćeš slobodan čovjek, a ljudi današnjice to ne razumiju nego grabe ka novoj tehnologiji ne shvaćajući da će bit samo robovi tehnologije, a na kraju će ih sami roboti uništiti - delete i empty recycle bin.

[chica_bomb]

Pridružila bih se ovoj temi jer je i to ono što me počelo mučiti u zadnje vrijeme.
U ranim / srednjim sam 20-ima i još nisam položila vozački.
Po završetku srednje škole počeo mi se stvarati pritisak oko toga kad su već neki moji vršnjaci počeli ići u autoškole, ja sam si samo mislila u sebi "kako ću ja to". Nisam se osjećala zrelom za to, a i sumnjam da bih imala što za vozit tako da bi mi to bilo potpuno beskorisno i sve bih zaboravila.
I onda je došao fax i tako neke druge stvari i nisam krenula u tom smjeru ponajviše od straha, ali i zato jer mi je doslovno sve pod nosom, za dalje relacije dio pješačim (nije mi problem, volim se kretat) ili koristim tramvaj, bus. Da se razumijemo, ne smatram se toliko glupom i ograničenom da ja to ne bih uspjela naučit, tj. vjerujem da bi mi propisi i prva pomoć bili mačji kašalj, ali strah me te nepredvidivosti jer ipak vožnja zahtjeva brzu automatsku reakciju i prilagođavanje novim okolnostima.
Ja sam više štreberski tip, volim da je sve po špagi, volim imat sve pod kontrolom i biti spremna na sve.
Shvaćam da u vožnji to nije tako i da je to samo praksa.
Znam da glupo zvuči i da bih trebala skupiti hrabrosti i ostvariti si to jer što sam starija to više vidim da je vozački svakako + u većini životnih situacija.

Još do sad mi to što nemam vozački nije bilo ograničenje u ničemu, ali vidim da mi se polako javlja želja za tim. Završila sam fax i uskoro će posao i tako dolaze neke ozbiljnije stvari.
No, opet taj prokleti strah i nesigurnost je tu, ne znam kolika doza straha je normalna, mene je ponajviše strah idiota za volanom koji se voze ko manijaci i ne poštuju propise. Strah me nečeg novog i nepredvidljivog, a opet poznajem ljude koji ne znam na koju foru imaju vozački,a nisu nešto prebistri.
Također još jedna stvar zbog koje nisam išla na vozački je to što nisam roditelje htjela optrećivati sa svim tim troškovima, nego si sve to ili bar veći dio toga želim jednog dana sama omogućiti.
A i nisam imala neku podršku obitelji za sve to i većinu drugih stvari u životu pa sam i općenito pomalo nesigurna oko svega.

[drumforce]

Mislim da mi gradska vožnja u nekom manje prometnom gradu iz kakvog jesam ne bi bila problem.

U Zagrebu se ne bih nikad usudio voziti, to je čisti horor. Tamo svi voze ko luđaci, brzo i agresivno. Znam dosta ljudi koji su vozači više od 10 godina pa se svejedno ne usude voziti užim (i širim) središtem Zagreba, radije parkiraju auto do područja dosega tramvajskih linija i obavljaju stvari tramvajem ili busom (kad idu u bolnicu npr.)

Ljudi koji polažu vozački u ZG prolaze nešto teži drill i imaju veći skill od nekog tko polaže u gradu sa npr. 15.000 stanovnika

[chica_bomb]

drumforce kaže:

U Zagrebu se ne bih nikad usudio voziti, to je čisti horor. Tamo svi voze ko luđaci, brzo i agresivno. Znam dosta ljudi koji su vozači više od 10 godina pa se svejedno ne usude voziti užim (i širim) središtem Zagreba, radije parkiraju auto do područja dosega tramvajskih linija i obavljaju stvari tramvajem ili busom (kad idu u bolnicu npr.)

Ljudi koji polažu vozački u ZG prolaze nešto teži drill i imaju veći skill od nekog tko polaže u gradu sa npr. 15.000 stanovnika

To se slažem.
Po Centru uopće nema ni smisla ići autom. Prvo gužve, drugo parking.

[hmore85]

ako te imalo strah i ako ti baš ne treba, onda nemoj. ja u srednjoj nisam imao novaca za bilo šta, kamoli vozački i onda kad su svi tad polagali ja nisam, i od tad vučem za sobom osjećaj kao da toga nisam vrijedan, pa sad za par godina ću i ja bit 30-godišnjak i da mi je prekasno za to, makar jesam mnogo vozio kao suvozač i neka pravila vožnje pohvatao, a i par puta sam na odvojenim cestama bez prometa i malo vozio s nekim ljudima koji su mi eto tak htjeli ugodit i malo me straha riješit.

makar još uvijek imam dvije stavke koje me iritiraju, uvijek mislim da sam presmotan za a) mijenjanje brzina, kvačilo, gas ovo ono, izludim sa tim, makar dok sam vozio automatika to je bio san nebeski, tako da i ako budem ikad polagao položit na normalnom autu, ali ću sigurno sebi automatika uzet
i b) rikverc. ljudi koji su sposobni sasvim normalno ić u rikverc i još se i parkirat i slično su za mene genijalci

plus da nadodam da sam živim u UK, gdje svi voze na lijevoj strani, pa i ako budem polagao, morat se na to naviknut. za upucat se

[chica_bomb]

Ja sam se prije često vozila u autu sa starcima, zadnjih 7-8 godina stvarno rijetko, općenito s bilo kim da se vozim.
Jednostavno sam okružena ljudima koji ili imaju vozački pa se voze autom par puta godišnje na neke kraće relacije (centar grada nikad) ili uopće nemaju vozački.
Po meni je ova prva varijanta totalno beskorisna, bezveze troškovi, a vozačka stoji u novčaniku.
A i ja sam dosta samostalna za doći negdje, ne treba me vozikati, čak i taksi u rijetkim slučajevima koristim.

[LadyVila]

Srah od nepoznatog je uvijek prisutan i bit će dok ne savladaš voziti. Vozačka uvijek dobro dođe, možda ti trenutno ne treba, ali će ti trebati za par godina. Jednog dana kad budeš imao djecu, ćeš ih na bicikli vozat?

Da vas ohrabrim, moja majka je položila sa 35-36, možda je imala i više. Pala je par puta na vožnji, al eto sad je u autu stalno i vozika se svugdje Kad ne voziš ne vidiš koliko ti je auto zapravo olakšanje a i trošak hah

[Splicanka123]

bolje ikad nego nikad...pogotovo ako imas veći radijus kretanja. Loš je osjećaj kad ovisiš o nekom, kad žicas prijevoz s posla, kad se moliš da te neko prebaci na odrediste.
Neovisnost znači slobodu.

[Rodion]

Mene nikad nije privlacilo voziti auto nit me to zanimalo
Nazalost,radi nekih situacija u obitelji,pa radi posla,pa je bio jedan auto viska jednostavno uz malo vise razmisljanja i kalkuliranja te ohrabrivanja obitelji i prijatelja otisao polagati i kaj je najbolje sve sam rijesio od prve i dan danas sam sretan zbog te odluke.
Nikad nije kasno polagati ali je bitno da to nejdes raditi preko svoje volje,preko one stvari. Ja sam polozio sa 29

[lockme]

Moja mama je polozila u 38.godini.
Aktivni je, oprezni i sigurni vozac vec vise od 15 godina
Svakako nije kasno ni za tebe
Pokusaj se radovati novim znanjima i vjestinama, a ovo sta ti mislis da je negativno pokusaj nekako zanemariti.
Voznja je kako sam vec spomenula vjestina, i trebat ce neko vrijeme da se usemis i nakon sta dobijes dozvolu ali naravno sve je to moguce uz malo vjezbe.

Na pocetku mog vozackog staza mi je bilo hororicno, bojala sam se i bila nesigurna.
Ali svakodnevnom voznjom lako se opustis (cak i previse ).



Sent from my iPhone using Tapatalk

[My time]

Nije kasno sa 30 položiti vozački. Pa to je mladost. Nije kasno ni s 40.
Problem je jedino ako se bojiš.
Ali i to se da riješiti - nikada nemoj brzo voziti, nemoj piti i uvijek imaš 4 žmigavca, ako dođe do frke, staneš i upališ ih.

[mantisa]

Ja sam isto polozila s 30, pocela vozit jos kasnije.
Nisam nista znala o autima.
Islo mi je (voznja) u autoskoli nikako. Uopce nisam kuzila sta taj tip (instruktor ) hoce od mene. Takodjer nisam multitasking tip i cesto sam odsutna duhom.
Nakon vozackog me bilo uzasno bilo strah vozit jer sam imala osjecaj (tocan) da pojma nemam.
Sad imam auto, vozim i jako sam sretna zbog tog.

Ako ja mogu vozit, sigurno mozes i ti. To je korisna stvar.

[Vitalina]

drumforce kaže:

Što mislite, jel prekasno za mene? (muško sam, ako je to uopće bitno)

Pobrojit ću svoje pozitivne i negativne stvari oko vožnje, automobila i općenito vozačkog:

Pozitivne stvari - volim se voziti u autu s ocem. On je jedini koji vozi u obitelji. Drugi ljudi me skoro nikad nisu vozili osim neki put prijatelji, pa nemam iskustvo kako je to voziti se s nekim tko je loš vozač. Vožnja na suvozačkom mjestu me opušta i uživam u krajoliku. Stari je dobar vozač, zasad nije imao niti jednu prometnu nesreću (čak ni lakšu) tako da ne vučem nikakve traume iz djetinjstva od vožnje što je dobro za potencijalnog kandidata autoškole. Strpljiv sam, miran, ziheraš. Volim reći u šali - ako će me zaustavljati policija, zaustavit će me zbog prespore vožnje, a ne prebrze. Imam odlične reflekse što je dobro. Imam doma službenu literaturu za propise i prometne znakove te za hitnu pomoć po kojoj se uči u autoškoli, to mi ne bi bilo problem savladati, mogu krenuti učiti i prije samog upisa autoškole. Sestra mi je medicinarka pa me može naučiti i određen praktični dio hitne pomoći, neki tips & tricks oko previjanja zavoja i gaza itd. pa da budem baja među 18-godišnjacima tamo. Volim racing igre (simulacije) i dobar sam u njima, neki evo tvrde da to iskustvo može korisititi u stvarnoj vožnji (https://www.youtube.com/watch?v=KqCoOzUgiJg)

Negativne stvari - da se mene pita najradije ne bih uopće htio voziti. Sve u životu što mi je osobno trebalo sam do sada bez problema obavljao pješice, biciklom, vlakom i tramvajem. Razlog zašto mi skoro pa nužno treba vozački su isključivo vrli hrvatski poslodavci koji kao uvjet za zapošljavanje traže B kategoriju čak i za uredske administrativne poslove. Nadalje, uopće me ne zanimaju automobili u životu. Ne znam dijelove, ne znam promijeniti gumu, provjeriti ulje. Ne znam čak ni natočiti benzin na benzinskoj. Motorika mi je blago ispod one prosječnog čovjeka i nisam baš multitasking tip tako da bih rado vozio automatik bez mjenjača ako bih mogao birati. I najgora stvar - loš sam u odlukama koje treba donijeti u nekoliko sekundi. To nema veze s gore spomenutim refleksima nego o svjesnim instant odlukama tipa kad se optimalno i pravodobno usred gužve ubaciti u promet na cestu ili prestrojiti. Parking bi mi vjerujem isto predstavljao problem, pogotovo bočno parkiranje. Strah od vožnje ovako a priori nemam (kod nekih kandidata je to veliki problem) i ne vjerujem da bih ga imao dok god je pored mene instruktor sa duplim komandama. Za daljnju samostalnu vožnju ne mogu garantirati odsustvo straha.

Što reći, koju sad posluku porati?

Položi.

Ne radi drugih, nego radi sebe.
Nekad auto zaista uštedi vrijeme.
A starci će ti jednom biti stariji i trebat će ih odbaciti do doktora ili slično.
I ti ćeš jednom pretpostavljam imati vlastitu obitelj pa će ti trebati.
Natezanje sa taxijem isto nije uvijek ugodno.
A vidiš da ti može pomoći i u poslu.

[kosjenka-]

Ne znam zašto bi bilo kasno, ali treba imati volje i želje za time. Ja znam par ljudi koji imaju položeno, ali ne voze(osim u iznimnim prilikama) ne vole, ne žele, idu pješice, biciklom, javnim prijevozom, jednostavno vidiš po njima da im auto nije neki faktor u životu.

Isto je bitno gdje se živi, je li dostupan javni prijevoz, kakva si općenito osoba po pitanju hodanja, npr. meni nije problem fakat nigdje otići pješice ili javnim prijevozom, nikad nisam moljakala druge da me voze, čak ni kao klinku me nisu nešto puno vozili, koliko vidim da danas djecu voze svuda, ne daj Bože da bi hodali, isto imam prijatelje koji voze, ali nikad ne tražim neke ustupke, da dolaze po mene ili idu putem koji meni paše, da me voze doma ili slično.
E sad zamislite osobu s obrnutim osobinama, koja stalno nekog traži da je vozi i slično, takvima bi fakat bilo poželjno da polože jer da polože ne bi se vadili iz auta i fakat bi ga koristili maksimalno Imati vozački je poželjno, praktično i ne može škoditi, ali sigurno nije svima neophodno niti jednako potrebno.

[mmedvjedica]

Apsolutno nije prekasno. Ne treba ti vozačka radi vrlih poslodavaca već radi samog sebe. Automobil predstavlja slobodu i neovisnost. Kad sam prvi put trebala sjesti za volan nakon vozačkog,a to je bilo 5 godina nakon polaganja, najprije sam u wc povraćala od straha i samu sebe prisilila na vožnju uz samoohrabrivanje: Šta je sad? Koji strah? O čemu ti lupetaš? Pogledaj budaletine u drugim autima...Izgledaju mi opasnije od mene.... i tako sam vozila jedno mjesec dana. Nakon toga sam se oslobodila i danas ne mogu zamisliti život bez automobila. Osjećaj je super. A za taj dio sa strahom - stisni zube (ne oči) i kreni....

[Mr-Whatever]

Pa nije kasno ni sa 40-50 godina, a kud sa 30.
Samo ne znam baš ako gledaš na vozačku kao potrebu da lakše pronađeš posao. Još pogotovo ako si podstanar. Sa 4500-5000 ako i toliko dobiješ nemaš dovoljno da auto i održavaš.

[margarer]

Idi polagati. Sve što se novo naučiš nije na štetu. Ja sam položila sa 39 i govorila sam uvijek, da neću voziti, jer ne volim, ali eto, trebalo mi je i sad sam zadovoljna da imam ispit