Ljevičar i desničar... u vezi

[Wikiceha]

Lord Byron kaže:

Da si uvjereni ateist, onda bi ili bio protiv krštenja ili ne bi bio uvjereni ateist. Ali, mogu ja nastaviti nizati primjere, nikakav problem. Uzmi pro-life supruga-katolika i suprugu koja se odluči na pobačaj. Ima toga još, samo mi se ne da...

A partner ti u vezi nije bitan?

Atticus Finch kaže:

Naravno da ljudi mogu funkcionirati ako je nekome vlastiti ateizam dovoljno sporedan u zivotu da bi mu bilo okej krstiti se (pod uvjetom da je to potrebno da dijete bude krsteno) da udovolji zeninoj zelji. Nema tu nista nezamislivo.
Problem nastaje kad se ljudi ne slazu oko neceg sto nije sporedno ni jednom ni drugom.

ex anais kaže:

Pa eto, ja sam krajnost. Što više znaš, više ti toga smeta. Zato krajnosti i nema puno. Većina će ipak odabrati život s glavom u pijesku i bit će im simpatično paljenje gej slikovnice na karnevalu i neće u tome vidjeti fašizam. Ja bih s takvim čovjekom izdržala jednu kavu. Suživot teško.
Ne može se o svemu razgovarati. Ljudska prava za mene nisu predmet rasprave u smislu "treba li im to". Zašto da rađam dijete čovjeku koji će to dijete smatrati grešnim ako se jebe prije braka? Koji će ga htjeti izbaciti iz kuće ako zatrudni jer se ipak jebalo prije braka i to bez kondoma jer su oni vražje djelo i jer spolni odgoj nije za našu djecu. Koji će ga vodit psihijatrima ako kaže da je gej. Zašto da sudjelujem u patnji?
Oni pristojniji, koji su većina, neće biti tako radikalni, ali će suptilno dati do znanja što je red, a što nije.
Život je dovoljno težak bez da moramo ratovati u kući.

Opisala si ekstrem, a i sama si se svrstala u isti (suprotnog predznaka).
Postotak ljudi koji ulaze kao djevci u brak je vjerojatno par promila.
Šanse da će ti djete biti homo ili bi su isto jako male.
Ako zanemarimo ekstreme, to ti je kao da se brineš oko temperature u Sahari dok prolaziš južnim polom...

Zubicaljubica kaže:

Odlično sročeno, sve potpisujem
Inače, davno, davno, samo bila u vezi s dečkom vjernikom. Dolazio je iz krajeva gdje je normalno da žena rađa 4-5-6 djece, ne radi, briga o kućanstvu, a muškarac zarađuje. Zaljubila sam se, on je znao da sam ateista, ja sam znala da je vjernik. Kad bi prolazili uz crkvu držeći se za ruke, on bi pustio moju ruku i pomolio se. Meni je to bilo smiješno, ali nisam to smatrala problemom. Njemu je, pak, bio problem što ja ne idem u crkvu (niti imam namjere zbog njega), što imam fakultet i radim posao vezan uz putovanja, u to vrijeme sam još bila dovoljno mlada i razmišljala da ću imat dijete (jedno, ne više).....njemu je sve to bilo neprihvatljivo i prekinuo je vezu.
Od tada mi je jako važno da imam lične svjetonazore s partnerom, srećom sa svojim imam skoro pa identične.

I to je ok.
Dakle, ovdje nije neka priča o političkom stavu, nego o svakodnevnom životu.
Pitanje djece je jbg. bitno za svaku vezu.
Kao i priča o poslu ili obrazovanju.