Osveta i osvetoljubivost

[margarer]

blackvelvet007 kaže:

Jeste li zlopamtila i jeste li osvetoljubivi?
I ako jeste, maštate li samo u sebi kako naplaćujete dugove ili čak i djelujete po tom pitanju?

Koliko su česte te emocije i jesu li sastavni dio svakog karaktera ili samo nekih? Je li to neki obrambeni mehanizam, pomažu li nam da se bolje osjećamo i krenemo dalje kad nas netko povrijedi ili nas koči i "truje nam život"?

Što kaže struka (psihologija) po tom pitanju?


ne zanima me jesu li "zlopamćenje" i osveta ispravni ili ne, nego što oni donose "osvetniku" na emocionalnom i psihološkom planu?

Ovo pitanje mi je zanimljivo, jer sam i sama više puta razmišljala: jesam li zlopamtilo.

Paa, zapamtim ako mi netko nešto loše napravi duuugo, ali
oprostim ako se onaj prema meni lijepo ponaša, a opet nikad ne zaboravim i postupam oprezno s tom osobom.

Osveta mi nikada ne pada na pamet.
Jesam li??

[GuestX]

Ja pamtim sve koji su me zezali/učinili nešto nažao/prevarili još od prvog razreda osnovne.

Imam i "crnu listu" ljudi koje ne mogu smisliti.

I da, kad bih imao priliku svima bi se osvetio, dvostruko.

[Carica Hrdalo]

mali slon kaže:

Mozda se ravnaju prema sebi, tj misle da svi imaju podjednako debelu kozu kao oni. U principu, osetljiviji ljudi se i ponasaju sa vise obzira prema drugima, a ako debelokosce tretiras na neki grub nacin, to ih bas i nece potresti.

Mali slone koliko istine u tvom postu. Mislim da je svakom od nas život dovoljno grub. Vlastita nas grubost ogrubljuje, dok nas životna grubost mekša...

[intercepts]

Osvetoljubivost je usko povezana sa egom.


Ja recimo imam knjižicu u koju sve pišem,još od kraja osnovne škole.
Za nju znam samo ja;djelujem onda kada se stvari poslože i kada sam spreman.

Recimo da me ta osvetoljubivost motivira i održava na životu,daje mi snage da se borim.

Slatko je kada se netkome tko ti je nanio zlo možeš osvetiti,žalostno je kada sebe nakon toga moraš proispitati jer si očigledno imao posla sa ljudima par levela nižih od tvojeg.

[Aage]

TakeMyHand kaže:

ako je to tako, ako iskreno tako misliš, ja poštujem tuđe osjećaje, pa i one loše.

Samo, prijatelju/ice nisu to osjećaji, to što si citirao.

[Sea salt]

Nisam osvetoljubiva, ni zlopamtilo, više sam osoba sklona povlačenju i čuvanju sebe negdje daleko od svih 'prljavština'. Pitam se često od kud ljudima energija da se time tolko bave i njeguju te loše emocije kao korov

[Sabbina]

blackvelvet007 kaže:

Jeste li zlopamtila i jeste li osvetoljubivi?
I ako jeste, maštate li samo u sebi kako naplaćujete dugove ili čak i djelujete po tom pitanju?

Koliko su česte te emocije i jesu li sastavni dio svakog karaktera ili samo nekih? Je li to neki obrambeni mehanizam, pomažu li nam da se bolje osjećamo i krenemo dalje kad nas netko povrijedi ili nas koči i "truje nam život"?

Što kaže struka (psihologija) po tom pitanju?


ne zanima me jesu li "zlopamćenje" i osveta ispravni ili ne, nego što oni donose "osvetniku" na emocionalnom i psihološkom planu?

To dvoje uopće ne mora ići u paketu.
Ja jesam zlopamtilo, ali se nikada ne osvćujem. Kod mene nije ono pamti pa vrati. Ja samo zapamtim... i kasnije kad se zbog nečeg posvađam s tom osobom, onda znam izvući sve te sitnice koje je ta osoba napravila, a meni su smetale. Sve ja to pamtim. Takva sam.

[zmay]

osveta donosi sjajan osjećaj, tko proba navuče se. i poslije samo čeka prilike da se još "osvećuje", i kad ima razloga i kad nema.

[Velvet Black]

zmay kaže:

osveta donosi sjajan osjećaj, tko proba navuče se. i poslije samo čeka prilike da se još "osvećuje", i kad ima razloga i kad nema.

meni ne. nekada u afektu znam zadati niske udarce tako da vratim milo za drago. nikada se ne idem osvećivati planirano po principu "osveta se servira hladna" uvijek to bude kad sam u turbo afektnom stanju.
jako pamtim loše stvari (nažalost po mene,ali ne mogu si pomoći). prvi put oprostim,ali ne zaboravim. drugi put oprostim,ali ne zaboravim.
treći put put poprimim stav:nećeš me više j***** u zdrav mozak i vratim i za prvi i drugi i treći put. i onda više nema oprosta.
i poslije mi bude žao i grizem se jer sam bila gadura bez obzira što je izazivač zaslužio ono što je i dobio.

[Wiccan]

blackvelvet007 kaže:

Jeste li zlopamtila i jeste li osvetoljubivi?
I ako jeste, maštate li samo u sebi kako naplaćujete dugove ili čak i djelujete po tom pitanju?

Koliko su česte te emocije i jesu li sastavni dio svakog karaktera ili samo nekih? Je li to neki obrambeni mehanizam, pomažu li nam da se bolje osjećamo i krenemo dalje kad nas netko povrijedi ili nas koči i "truje nam život"?

Što kaže struka (psihologija) po tom pitanju?


ne zanima me jesu li "zlopamćenje" i osveta ispravni ili ne, nego što oni donose "osvetniku" na emocionalnom i psihološkom planu?

Šta bi psihologija trebala reci?
Ja se ne osvecujem za sve,ali kad me neko naljuti mu najvise volim oduzeti materijalno...
A kada to napravim onda ostetim itekako

[Bejbi3]

Nažalost (kolko got to htjela ne priznati sebi) veliko sam zlopamtilo, a u nekoliko navrata taj dio mog karaktera me kostao skupo Ranije ne samo da sam bila zlopamtilo, vec i osvetoljubiva, vrijemenom ta zelja za osvetom mi se malo ublazila, al jos uvjek (koliko god se ja trudila) nepravdu napravljena meni ne mogu zaboraviti...
Ja sam ti osoba koja za prijatelja bi dala sve, al jednom me z... izgubio si me u trenu...

[old-soul80]

Nisam niti zlopamtilo, niti osvetoljubiv i smatram da te pojmove neki ljudi samo upotrebljavaju da nekome naude bez ikakvog razloga jer su i sami psiho vampiri, pa će im sve biti razlog da nekome napakoste ako nisu dobili 'ono što žele' jer su sebi najbitniji. Poznavao sam takvu osobu.
Iako, znali su me dovesti do toga da sam im htio spaliti kuću i pobiti sve kućne ljubimce, pa čak do toga da sam htio nekome zlo, ali nikada nisam išao ostvarivati osvete i razrađivati planove da nekome naudim jer da to radim ne bih bio niti bolji od njih, a možda čak i gori. Osvete mogu razumjeti u nekim zbilja drastičnim primjerima da vam netko ubije ili povrijedi nedaj bože nekoga koga volite, mislim da tada sve prepreke i pravila padaju u vodu.
Iako sam protiv toga.
Biti zlopamtilo i svetiti se npr. za neka sranja ljudima na poslu ili slično je po meni zbilja jadno... ne treba se spuštati na taj nivo. Neka to bude njihova karma, a ne i vaša zbog njih.

Često se ljudi žele osvetiti ako se netko igra s njihovim emocijama ili ih povrijedi ili nešto takvo jer kada se igrate s nečijim emocijama ili ih iskoristite to vam je najgora stvar s kojom se možete igrati jer se igrate s nečime gdje je netko najranjiviji i najosjetljiviji, a kada povrijedite nekoga na tom nivou, onda vam se može isto često crno pisati.

[pipi21]

Svjesna sam da će se zlo koje ljudi čine vratiti njima kad tad. Ali sretna sam i kad ja stignem prva. Da, u tom smislu sam zlurada u svojim niskim strastima. Osvećujem se nekad odmah, nekad samo u sebi (ližem rane dok procesuiram kako izvodim bruce lee/norris/van damme/jackie chan nad njima ili već neka druga maštovita osveta), a ako dobijem priliku s vremenom potrudim se da bude višestruko odrađena.

[lady m]

Jesam zlopamtilo i mislim da bi mi zivot bio ruzicastiji da nisam. Svjesno sam pokusavala ne biti zlopamtilo i dati neka suvisla opravdanja, ali uzalud.
Osvetoljubiva sam samo kada mi se ukaze prilika ali mi mora zaista gadno stati na zulj. Inace nisam jer smatram da ta osoba nije zavrijedila da trosim energiju i vrijeme na osvetu.

[Fantine]

I zlopamtilo sam i osvetoljubiva. Dogodilo se u jednom slučaju da sam vratila 'milo za drago' i nakon toga sam se osjećala ko smeće. Ne zbog toga što sam se osvetila nego zbog stvari koju sam učinila da bih se osvetila. Od tada taj dio svog karaktera ignoriram svaki put kad proba "isplivati" na površinu.

[Ice_scorpio]

Pa nekako to sve zavisi od situacije. Npr. težine nekog lošeg djela koje mi je netko nanijeo. Ukoliko je neka sitnica, prelazim preko toga, a ako se te sitnice ponavljaju uzastopno jednostavno se udaljim od takve osobe jer postaje očito da nije vrijedna ničega.
E sad, ukoliko mi netko stvarno učini nešto loše (posebno ako mi je ta osoba bila vrlo bliska), zlobno, bez ikakvog razloga iz ljubomore, hira ne znam ni ja čega već e tu već drugačije nastupam, tj. nastupam duplo gore prema njoj. Stvarno se potrudim da osobi vratim milo za drago. Ne znam uopće da li je to pozitivno ili ne, niti razmišljam mnogo o tome kad to učinim. Jednostavno to je tako moralo biti. Jer tu se već radi o mom izdanom povjerenju, zabijanju noža u leđa, na kraju krajeva o poštovanju, koje ja osobito cijenim.

[Victora]

pipi21 kaže:

Svjesna sam da će se zlo koje ljudi čine vratiti njima kad tad. Ali sretna sam i kad ja stignem prva. Da, u tom smislu sam zlurada u svojim niskim strastima. Osvećujem se nekad odmah, nekad samo u sebi (ližem rane dok procesuiram kako izvodim bruce lee/norris/van damme/jackie chan nad njima ili već neka druga maštovita osveta), a ako dobijem priliku s vremenom potrudim se da bude višestruko odrađena.

ne kaže se bezveze da je osveta najbolja servirana hladna...kad već zaborave na tebe, kad ne očekuju...ja sam od onih koji dobro promisle prije nego reagiraju, tako da se u trenutku povrijeđenosti skuliram i onda, kad je prilika - a uvijek dođe prilika - udarim 5x jače nego se je mene. Pa makar to bilo i nakon par godina. Nekad sam voljela misliti kako sam ja "iznad toga", dok nisam pročitala knjigu Donalda Trampa u kojoj kaže da ako ti netko nešto napravi, vrati mu 10-erostuko! Ako su ti naudili, nauditi ti njima, pa nisi glup da to kao "oprostiš" jer je to tak plemenito . I kako ga je neka zaposlenica iznevjerila (odavala je neku poslovnu tajnu nekome) i onda, kad je neki poslodavac zval njega da se raspita za nju, on ju je popljuval do amena, pretstavil ju u još gorem svjetlu nek je bila. Ne samo da ju taj tip nije zaposlio, nego se glas o njoj proširio i dalje. Ako se ne varam, poslije je radila neke šit poslove kojima je jedva preživljavala. Pa, ono, ako to works za Donalda - works for me to!

Davno su me neke osobe jaaaaaaako povrijedile. Okrenule su mi leđa samo zato jer sam im konačne neke stvari koje nisam više htjela trpiti rekla u facu...a istina boli, jel. I poprilično su me izvrijeđale. E pa, ok, samooooo...slučajno ja o njima znam svašta što im može uništiti i privatni i poslovni "uspjeh", a poznajem i prijateljica sam sa njihovim poslodavcima, muževima, dečkima, drugim kolegama na poslu...da nije bilo malo nepromišljeno meni se zamjerati? I glupo, nadasve. A ja ne zaboravljam. I baš ću uživati....

Znam da će neki sad graknuti, ali ja to radim tako elegantno, da su mi osobe kojima nešto o navedenima otkrijem još zahvalne, a ne da se ljute (bez imalo lažne skromnosti ću reći da je moje mišljenje visoko cijenjeno u privatnim i poslovnim krugovima), imam od tog osjećaja koristi i ja i oni, jel tako...

Uglavnom, općenito, meni nije stalo do toga da se zna da sam se ja osvetila, meni je dovoljna satisfakcija da su oni kojima se želim osvetiti "nadrapali" (to uvijek saznam jesu li ili ne).

Ko im kriv kad se bahate svojim malim mozgićima, a nisu ni svjesni pred kime...

[NotPerfect]

Prije sam bila uvijek postena, postivala sam ljude i nisam nikome lose htjela tko god da je
bio u pitanju, ali kad sam uvidjela da se te osobe javljaju nakon odredjenog vremrna kao da se nista
nije dogodilo, u meni je proradila osvetoljubljivost.
Radi se o emocionalnim povredama, kad ti netko okrene ledja itd.i misli da je to u redu.
Znam da budem imala priliku za osvetu i taj put budem ja uzela karmu u svoje ruke i ubrzala
proces da se po mogucnosti odigra pred mojim ocima.
Ako se budem poslije lose osjecala, neka ali osjecaj olaksanja kojj budem u tom trenu osjetila bude predobar.

[Victora]

@Not perfect: osjećati ćeš se loše samo ako u tebi prevlada ono "joj, sad sam se spustila na njihovu razinu, joj to je loša karma, joj možda nisam trebala", bla, bla...ako prevlada to da ne treba drugom činiti ništa što ne želiš da tebi rade. Ali tebi su to već napravili - i pravedno je da sami osjete na svojoj koži posljedice svojih djela. Kad uvidiš kako dobar osjećaj je vratiti ljudima ono što su ti tako velikodušno "dali" - neće te prati nikakav loš osjećaj nakon osvete. Dapače, biti će heben osjećaj, ko kad dobiješ posao, posexaš se, postigneš nekakav željeni rezutata u sportu i sl.

Npr. ako je osvaetoljubivost tako loša - zašto se meni zdravlje poporavilo otkad sam prestala samo gutati tuđa govna? Prije sam sve u sebi zadržavala - dobra Victora, možete srati po meni, ja ću to sve podnijeti, ja sma iznad toga...a-ha, da....dok bolnički aparati nisu popizdili umjesto mene. Sad kad vraćam svakome što mi radi - nisam bolnicu vidjela, a nalazi su mi odlični. Ispušem sve iz sebe. Nikome ne ostajem dužna. I da ne bi ispalo da ja sad dane provodim smišljajući osvete....ma kakvi...hoću reći da se prilika uvijek ukaže i ako ste smao malo vještiji, jako dobro ju u trenutku prepoznate.

[NotPerfect]

I ja mislim da bude predobar osjecaj. Da me pusti na miru i ne obraca mi se vise
ne bi,al nakon svega najnormalnije se javiti, e ovaj put nece proci.
Ne provedem sad dane kujuci planove za osvetu al da znam u glavi vrtjeti film kak bi to
trebalo biti, znam.
Takodjer sam imala zdravstvenih problema jer sam dala gaziti po sebi al to se ne bude
vise dogadjalo.