Moja priča...

[Patrick_Jane]

Pozdrav!

Prvo da se ukratko predstavim...
Imam 31 godinu, samohrani sam otac sina od 3 godine.
Supruga je umrla kad je sin imao svega par mjeseci.

Nas dvojica živimo sami, i nekim ČUDOM sam uspio preživjeti sve to (samo on - moj mali anđel - mi je dao snagu)!
S početka sam govorio kako nema teoretske šanse da više ikad ijednu ženu pustim u svoj život (čak sam i osuđivao one koji su to radili - A, upoznao sam dosta ljudi koji su nakon gubitka partnera/partnerice - Krenuli dalje, i upoznali nekog novog. Čak se i ponovno vjenčali.).

Ja sam dugo vremena bio u fazi koju je teško i opisati.
Na druge žene nisam ni pomišljao (nisam ih, iskreno, ni doživljavao, a i smatrao sam da bih time prevario svoju pokojnu ženu). Tako da sam tu opciju u potpunosti odbacio.

Međutim, sada (nakon 2 godine) - U meni se sve više rađa želja i potreba za nekom osobom.
Da li za kratkotrajnu avanturu ili za nešto ozbiljno i dugoročno - Ne znam! Samo znam da sve više to želim i trebam.

Posložio sam sebi stvari u glavi, i znam da sam spreman na novi korak.
Smatram da sam još uvijek mlad, i imam jako malog sina...
I sve to skupa me nagnulo da krenem u potragu za novom ženskom osobom u svom/našim životima.

Meni je potrebno (iz emotivnih i fizičkih potreba -ipak sam samo čovjek), a sinu bi dobro došla ženska ruka (nazovimo je "zamjenska mama").
Ja mu dajem maksimalno koliko mogu, ali ženska ruka mu/nam fali.

Ne znam ni sam...
Ne želim srljati, a s druge strane sam nestrpljiv.
Znam da nije problem naći nekoga, ali uz ovu moju situaciju - Ta osoba mora ispunjavati mnoge kriterije (a, to je teško naći).

S obzirom da gotovo uopće nemam vremena izlaziti, okrenuo sam se društvenim mrežama (Facebook, Instagram...).
Tamo ponekad pronađem neku curu koja mi se svidi, pa je dodam-lajkam i tako... Međutim, odgovora nikad nisam dobio.

Ponekad mi se čini da na taj način samo ispadam kao neki manijak koji ganja cure preko neta (iako nije tako).

E, sad...
Da li se držati one "strpljen - spašen", "tko čeka - dočeka", itd.
Ili, krenuti ofenzivno - Stiskati, napadati, pokušavati na 100 strana - Pa, možda negdje i upali?

Što vi mislite?

[Zoey]

Patrick_Jane kaže:

...
E, sad...
Da li se držati one "strpljen - spašen", "tko čeka - dočeka", itd.
Ili, krenuti ofenzivno - Stiskati, napadati, pokušavati na 100 strana - Pa, možda negdje i upali?

Što vi mislite?

ja mislim da je to mozda pogresan nacin, ali tko sam ja da sudim kad sam cula hrpu prica o vezama koje su se rodile preko interneta.

na internetu treba prosijati hrpu loseg da bi covjek na kraju dobio sacicu dobrih ljudi koji mu odgovaraju. to je, kaj se mene tice, najveci nedostatak. za mene je neko svidanje (prijateljsko, romanticno, kakvo god) puno brze i izravnije uzivo. kaj ja znam, odmah nekak vidis kak to hoda. na internetu je to jako naporno i varljivo.

[Carpe Diem!!!]

Mislim da trebas ici spontano i prirodno. Nikakvo forsiranje i napadnost ne vode nikud. Ako od tih nisi dobio odgovor mozda od neke druge hoces. Mada, u toj situaciji bih ti prije preporucila malo vise drustvenog angazmana nego drustvene mreze.

I da... Imaj na umu da slobodne zene (mislim na one koje nikada nisu bile udavane niti imaju djecu) rijetko zele nekog s djetetom. Pogotovo ako je mladja. Prije ce to prihvatiti neka koja i sama ima dijete/djecu.

Nije pravilo ali cesto je tako. Imaj na umu.

[sotona69]

Tebi je problem nedostatak vremena. Mozes li povremeno dati na cuvanje dijete roditeljima ili nekome (na par sati dok si van)? Ako mozes mislim da ti je bolja opcija tecaj necega (plesa na primjer, ako imas sklonosti). Upoznaces dosta ljudi tako. Znam bezbroj njih koji su se nasli tako i vjencali. Isto tako neko, planinarsko drustvo ili nesto trece. Izlazenjem po kafanama ili diskotekama, tesko ces naci sta ozbiljnije, pogotovo neku koja ce prihvatiti dijete.

I nemoj se ocajnicki truditi, desice se kad se desi. Niko ne voli ocajnike. Prednost ovih tecajve ili planisnkog drustva je sto ti daje priliku da radis nesto sto volis i u cem uzivas, pa cak ako ne nadjes neku, radices nesto sto volis, sto te opusta, u cemu uzivas, nesto kao terapeutski odmor od djeteta i vrijeme za sebe. To je nekad potrebno da ne bi razum izgubili (cekaj da jos malo poraste ).

[plavi-safir]

Internet je pogodan jer struji mnogo ljudi kroz njega,a time i zena..
Npr ja sam u jednij grupi gdje je preko 10.000 ljudi,hrpa ih je slobodno.
Sve su ti opcije otvorene i u virtuali i van nje.
Bez nekog forsiranja..
Ne slazem se da ce te zene odbijati jer imas djete..
Zasto bi?
Podjem od sebe..
Jednostavnija bi bila veza s udovcem,nego s razvedenim muskarcem..
Ti si mlad,ozbiljan covjek koji je vec stekao zrelost a i realnost nazalost i kroz tragediju,drukcije mozda gledas na svjet oko sebe..
Oprezniji si sigurno u samom startu..
Mislim da je dobra odluka da se vratis medju ljude..
Mogu to za pocetak biti druzenja i prijateljstva,a onda s vremenom ces vec osjetiti jesi spreman za novu vezu..

[komarac007]

Bez uvrede, ali 30te postaju zajebane godine za pronaći odgovarajuću osobu,
a pogotovo još ako si i samohrani roditelj, i još k tome otac

Žena koja će odgovarati tebi a biti i "zamjenska majka"; a da u početku pokušaš ne miješati to dvoje ? I utvrditi što je prioritet budući sa spominješ nestrpljivost i svoje potrebe; treba ti malo uzbuđenja u životu ili netko za savijanje gnjezda?
Da pronađeš prvenstveno sebi neko žensko društvo, roditeljstvo ako bude sreće, desiti će se...
Možda sam sebe podcjenjuješ što se tiče samohranog roditeljstva i svojih sposobnosti, bolje to nego pošto-poto dovesti krivu osobu u njegov život...
I kao što mnogi ovdje kažu, nemoj imati velika očekivanja od društvenih mreža...

[sotona69]

plavi-safir kaže:

Jednostavnija bi bila veza s udovcem,nego s razvedenim muskarcem..

Tacno, ali isto tako jednostavnije s nekim ko nema djece.

[plavi-safir]

To stoji,naravno da je jednostavnije.
Zelim reci da nijedna kategorija nije isključena.
Kada se ljudi "nadju" i zavole,nadju i načine pomiriti ove razlike i funkcionirati..

[violeta1980]

sotona69 kaže:

Tebi je problem nedostatak vremena. Mozes li povremeno dati na cuvanje dijete roditeljima ili nekome (na par sati dok si van)? Ako mozes mislim da ti je bolja opcija tecaj necega (plesa na primjer, ako imas sklonosti). Upoznaces dosta ljudi tako. Znam bezbroj njih koji su se nasli tako i vjencali. Isto tako neko, planinarsko drustvo ili nesto trece. Izlazenjem po kafanama ili diskotekama, tesko ces naci sta ozbiljnije, pogotovo neku koja ce prihvatiti dijete.

I nemoj se ocajnicki truditi, desice se kad se desi. Niko ne voli ocajnike. Prednost ovih tecajve ili planisnkog drustva je sto ti daje priliku da radis nesto sto volis i u cem uzivas, pa cak ako ne nadjes neku, radices nesto sto volis, sto te opusta, u cemu uzivas, nesto kao terapeutski odmor od djeteta i vrijeme za sebe. To je nekad potrebno da ne bi razum izgubili (cekaj da jos malo poraste ).

Sasvim se slažem s ovim, em se zabaviš, em se staviš u izlog. A i u poziciju da promatraš potencijalne puno šire, u običnim situacijama, nego u noćnim izlascima. Uočiš koja je dobar čovjek ispred svega, koja ti karakterno odgovara i sviđa ti se, pa možeš pokušati sasvim opušteno s intenzivnijim druženjem i upoznavanjem, ako dobiješ dobar odgovor.
Jasno, puno strpljenja je ključ. Niti nama samima nije baš lako naći odgovarajućeg, a uz tvoj dodatni "uvjet" priča se još prorjeđuje. Ipak ima puno usamljenih, dobrih i uzbudljivih žena, a kojima tvoj sinčić ne bi smetao, nego dapače, bio izazov više!
Otvori oči i um i već ćeš neku zapaziti. Nakon nekoliko pokušaja, a koji također znaju biti zabavni, naići će i prava....

[Plesalica]

Naravno, prvo trebas odlucit zelis li samo nesto prolazno, avanturisticki. ili nesto jako ozbiljno. ili ces sve pustiti da ide pa ces vidjeti gdje ce te to odvesti.
Naravno da i djetetu treba zenska ruka, ali zamjenska mama mu ne treba, treba mu zena koja ce ga voljeti bas kao i sto ce tebe voljeti. Daj ljubavi priliku, ako zelis. Mozda bi, ne znam, nagađam, iz nekih površnih veza samo izišao prazniji jer te praznine u osjećajima ne mou ispuniti prolazne avanture.

[calea]

I ja mislim da prvo trebaš odvagnuti želiš li samo malo avanture ili želiš nekoga za nešto ozbiljnije. Svakako treba paziti koga dovodiš malenome i na njega prvo misliti.

Premlad si da bi bio sam i usamljen.

[kokicha]

Patrick_Jane kaže:

E, sad...
Da li se držati one "strpljen - spašen", "tko čeka - dočeka", itd.
Ili, krenuti ofenzivno - Stiskati, napadati, pokušavati na 100 strana - Pa, možda negdje i upali?

Što vi mislite?

Mislim da s ofenzivom nećeš baš puno napredovati. "Stiskanjem i napadima" ostavljaš dojam agresivne, neuravnotežene osobe.
Zašto ne pokušati s upoznavanjima na prijateljskoj razini, čisto da vidiš kako osoba diše, a onda vjerojatno i dočekaš ono što želiš. Širi krug poznanstava u svojoj okolici: prijateljica prijateljice, prijateljeva rodica, susjeda,...

U svakom slučaju sretno tebi i malenome!

[Doll Fetish]

Samo sam dosla pozeljeti srecu!

[mirandola]

Patrick_Jane kaže:

Da li se držati one "strpljen - spašen", "tko čeka - dočeka", itd.
Ili, krenuti ofenzivno - Stiskati, napadati, pokušavati na 100 strana - Pa, možda negdje i upali?

Što vi mislite?

Ja mislim ukoliko "pokušavanje na 100 strana" vodi do ljubavi, već bi za to postojala poslovica. Budući da je nema, drži se ponatih puteva. Ja sam za "strpljen-spašen". Čuvaj se.

[Patrick_Jane]

Uh, koliko odgovora (tek sad sam ih uspio sve pročitati).
Iskreno, nisam se tome nadao - Hvala svima!
Ne znam kome što odgovoriti, pa ću napisati jedan generalan post...


Situacija je nezgodna (svjestan sam toga).
Ima jako puno lijepih cura, ali one (uz dužno poštovanje) niti ne shvaćaju što se sve u životu desi, a samim time ni moju situaciju, a ni moga sina.
Ove mlađe cure su u fazi nekog "pronalaska", faksa, izlazaka, itd.
Čovjek s djetetom im nije ni na kraj pameti.

Siguran sam da postoje cure/žene (bile one razvedene, udovice, ili solo) koje bi bile spremne prihvatiti mene kao muškarca, a ujedno i moga sina.
Međutim, bojim se da je to raritet.
Možda ću zvučati pesimistično, ali - To je ravno dobitku na Lotu!

Što se tiče ovih savjeta koje ste mi dali...
Više izlaziti, upisati neke tečajeve, itd.
Sve to znam, i slažem se s vama.

Međutim, vremena nemam!

Moj dan izgleda otprilike ovako...
Sin ode u vrtić, ja u to vrijeme radim.

S tim da radim "od kuće" - Web dizajn i marketing.
Dakle, nemam niti kolege na poslu. Nego, 8 sati provedem SAM na laptopu.
Zatim pokupim sina iz vrtića, i budem s njim (igramo se, odemo vani, radimo svašta, itd.) i tako sve dok ne zaspe (a, to je oko 9-10 navečer).

Opet ponavljam - Dajem mu SVU ljubav i kvalitetu (koliko mogu).
Kad on zaspe, ja odrađujem neke rutinske stvari (otuširam se, operem posuđe, opeglam odjeću, pripremim njegove stvari za vrtić, i tako...).

A, tek onda (i to možda) si dam malo oduška pa odem na neke forume koje pratim (napišem koji post - kao i sada).
Na kraju me uhvate kasni sati, pa jednostavno MORAM u krevet.

Sutra opet sve iznova...

Jednostavno, nemam kad izaći vani.
Stalno sam doma i jedina opcija koja mi se čini "koliko-toliko" izglednom su društvene mreže (mada tamo nemam baš nikakvog uspjeha)!


Ne znam...
Čovjek se na sve navikne.

Postoje razne vrste ljubavi - roditelji, brat/sestra, prijatelji, djeca, partner...
Ja zbilja imam sve (osim ovog zadnjeg - partnerica).

Međutim, možda neke stvari jednostavno nisu suđene ili nije vrijeme za njih.

Evo jedan primjer...
Imam jednog rođaka (godište mog oca) koji je sa 35 godina izgubio ženu i ostao s dvoje djece. A, njegova sestra se udala za čovjeka koji je s 40 godina izgubio tada trudnu ženu.

Ja i moja supruga smo (za vrijeme liječenja u ZG-u) živjeli kod njih.

Stvarno život piše priče...
Nevjerojatno - Praktički, nas trojica smo dijelili sličnu sudbinu (mada smo različite osobe).
Ovaj prvi je i dan-danas (sa 60-ak godina) sam - Djeca već velika!
A, ovaj drugi je baš MORAO naći nekoga.
Jednom prilikom mi je rekao - "Da nisam našao nju, danas ne bi bilo ni mene"!

Tako da, sve ovisi o osobi, trenutku, sreći, o nekoj "višoj sili" (pošto nisam vjernik neću spominjati boga), itd.
Ali, sve se IPAK događa s razlogom!

[MrsGahan]

Kao prvo za dijete to nije zamjenska majka, jer se valjda uopće ne sjeća majke nema ona znači koga zamijeniti.
Tako i nema kod tebe zamjene. Nisi rekao da nećeš više sa ženom nego ti je život nju oduzeo. U tome može biti veliki problem, ima li ste skupa malo dijete u najtežim trenucima vašeg života, situacija koja je posebna ali i stresna, koja parove ili rastavi ili vezu ojača. Znači da imaš u svom srcu a valjda barem toliko i u pričama prema sinu više od "obične" žene i majke. I to može za puno žena biti problem. Nema uopće suparnice ali ipak će uvijek biti tu.
Teško će biti uopće ta tema, koja je tebi nakon sina, valjda najvažnija u životu. Upoznaš nekoga i možda samo pričate o "bivšoj" ženi. Čisto jer je dio tebe,jer je i važna tema, a s time i zanimljiva.

Ne znam u kolikoj sredini/gradu/selu živiš?
Ali tamo ima sigurno igrališta i na njiman ima majki, a po koja možda i samohrana kao ti. A i ostale majke koje su tamo redovno su društvo koje ima prijateljice i možda te upozna sa nekoj. Mislim da bi ti to bio najlakši put upoznati nekoga a usput si Vanja sa malim. A ako je mala sredina možeš vikendom do bližeg grada i tamo na igralište. Samohrana majka ima prednost da možda ima dijete baš tih ili slični godina, znači ako se djeca dobro razumu , imate razlog više se redovno viđati. Teško će biti i malome to upoznavanje možda nekoliko žena i možda nadanje da mu budu 'mama' jer mislim da on želi to što mu fali.

Želim ti puno sreće i strpljenja, jer se bojim da ćeš ga trebati.

Ja sam izgubila dijete i imala sam naravno svugdje u stanu sve puno slika njega. Normalna stvar i još sa gubitkom je postalo još više slika. Ali sa odlukom za drugo dijete, sam ipak osim 2 sve sa "javnih" mjesta i stanu. Iman poseban album i te 2 slike u lijepom okviru na posebnim mjestima. Ali to dijete nikada neće biti dio života mog djeteta sada. I ne želim da mora konkurirati i pitati se možda jednog dana, ili da mu netko od prijatelja spomeni "zašto u vašem stanu ima više slika od njega nego od tebe".
Pomisli i na to kada budeš nekada doveo neku ženu doma.

[sotona69]

Patrick_Jane kaže:

Međutim, vremena nemam!

Moj dan izgleda otprilike ovako...
Sin ode u vrtić, ja u to vrijeme radim.

S tim da radim "od kuće" - Web dizajn i marketing.
Dakle, nemam niti kolege na poslu. Nego, 8 sati provedem SAM na laptopu.
Zatim pokupim sina iz vrtića, i budem s njim (igramo se, odemo vani, radimo svašta, itd.) i tako sve dok ne zaspe (a, to je oko 9-10 navečer).

Ovako, nemoj se ljutiti, ali odlazak 3-godisnjeg djeteta na spavanje u 9-10 sati je zaista kasno. Da li dijete spava preko dana? Ako spava ukini to, pa ce lijegati ranije, a ti ces imati vremena vise.

Opet ponavljam, kakva je situacija s rodbinom? Imas li koga da moze pomoci da maloga pricuva na par sati, pa I uspava ako treba, da imas bar par sati za sebe?

[calea]

Djeca obično imaju nagužvane rasporede na svojim igralištima, aktivnostima, vrtićkim rođendanima, svačem nečem A po istim tim mjestima se i puno mama, teta i maminih prijateljica kreće. Proširi malo krug ljudi. Roditelji se uvijek druže međusobno na tim okupljanjima i ima ih i rastavljenih i udovaca i imaju solo prijatelje. I tako kreneš upoznavati ljude. Većinom oni i pomažu jedni drugima s djecom kad je potrebno. Uskaču jedni drugima, djeca se zajedno igraju, vode ih svakuda zajedno.

Gledaj samo da dijete bude zaštićeno u svemu, da bude na prvom mjestu i da ga ne izlažeš nepotrebnim promjenama ili turbulencijama

[Valissa]

Moraš početi izlaziti bez djeteta. Imaš roditelje, dogovori se s njima kojim danom u tjednu će unuk biti kod njih na spavanju i ne odustaj od toga makar to vrijeme isprva provodio u izležavanju, čitanju, bezveznom muvanju po gradu, forumarenju, čemu god.
Dijete nećeš tako zakinuti ni za što, i njemu treba proširenje kruga, privikavanje na razdvojenost, da razvije svijest o tome da ti imaš pravo na sadržaje za odrasle.

[dulca]

Kao osoba sa, nažalost, sličnim iskustvom, doci ce sve u svoje vrijeme
2 godine nakon smrti supruga sam upoznala nekoga, i to ono, srodnu dušu i desilo se baš kad je trebalo, ni prije ni kasnije.
A bila sam u fazi kao ti, dugo sam mislila nikad necu nikoga, isto imam dijete itd..
A sad što znači udariti na sve fronte? Udaraj kako ti želiš, idi na iskricu, malo da pričaš s curama, izađi van kad možeš, možda se nešto i izrodi, nikad ne znaš
sretno anyways