Istiniti horrorični događaji

[Teutonic]

Danas mi je majka ispričala kad je ona po prvi (zasad jedini) put vidjela duha;
bilo je ljeto prošle godine,oko malo prije 7 ujutro,kao vlasnica kafića prije otvaranja za goste je čistila stolove,i taj kafić je u redu sa nekih 7-8 kafića,uglavnom vlasniku jednog od kafića koji je 15 metara od mojega (između je suvenirnica sa livadom) je 3 dana ranije preminuo otac (pa je čovjek zatvorio,a sprovod je bio dan prije nego što je ponovo otvorio kafić)
i tako ujutro dok je moja majka čistila ona vidi jednog starijeg,sijedog čovjeka u svijetlo rozoj košulji i sa dosta ogrlica oko vrata kako sijedi i pije kavu,a pošto vlasnik ili bilotko nije ušao u kafić bila je uvjerena da je to njegov otac jer je on znao povremeno i kod nas popit kavu.
Nakon toga ga nije vidjela,i još nije vlasniku rekla za to.

Nije baš horor priča ali ima veze sa duhovima itd. pa sam stavio.

[Ailour]

Došao mi je brat sa ženom u posjetu nakon jedno godinu dana šta se nismo vidjeli jer živi 400 km od mene....i s obzirom da imamo nerazriješenih situacija s roditeljima koji su nas tretirali na određen način, pokrenuli smo opet temu o njima, točnije o ženi koja nas je rodila. Ali sve u nekom šaljivom tonu, s obzirom da je to sve koliko toliko iza nas pa se više ne bojimo.

I tak, pričali mi par sati, zezali se, prisjećali se i otišli spavati. :klap:
Zatvaram vrata sobe, legnem u krevet do muža, on spava, a mala lampica pored kreveta je upaljena. Ušuškam se u krevet i gledam prema zatvorenim vratima. Ne mogu se pomaknuti. Osjetim da je iza vrata žena koja me rodila. Steže me u grlu, osjećam kako razmišlja, kako me želi dohvatiti. Guši me. Smije se. Hvatam zrak, ali se ušutkavam da me ne čuje, da ne uđe u sobu. Jer osjećam da će zgrabiti i muža. Osjećam njenu ruku na kvaki, njeno biće ispred vrata.
Odjednom budi se muž i pita koji mi je kurac, zašto ne ugasim svjetlo Ne mičem se nego mu samo najtiše moguće nakon nekog vremena kažem "psssst, tuuu je". On nakon nekog vremena shvati o kom govorim i kaže da će se dignut i otvorit vrata pa da vidim da nema nikog (ona ne zna ni gdje živim). A ja samo molim da ušuti da ga ne zgrabi. Tresla sam se ko jebeni žele, osjećala sam njene ruke na svom vratu i taj njen zločesti smijeh. Užas.

Uglavnom, uplašio se i muž pa nije otišao do vrata, a ja sam zaspala nakon šta sam mantrala da je nema i nakon šta sam se umorila od straha Tijelo me boljelo iduća dva dana...
Pitam se šta će mi se desit kad odluči otići sa ovog svijeta

[Latiosa]

krena kaže:

Ti si sretan čovjek
Najprije ti se ukaže dvojnik tvoga mačka. Poslije ti se ukaže skakač po krovu.
Onda neki quratz u zahodu.
Pa sada neki drekavac !

http://www.24sata.hr/news/drekavac-t...ru-smrt-337273

http://www.24sata.hr/news/drekavac-n...u-selom-359470

p.s.

Da se nije neki medo ili vuk zapleo u električni pastir pa je derao ko lud od muke dok se nije oslobodio žice.

ovo se isto i kod mene jedno ljeto događalo. Krici kao da pripadaju ptici od dva metra. Čas na jednoj strani, čas na drugoj strani polja. Jednom je kričalo ispred mojegprozora i brzo sam jurila da vidim što je, i ništa nisam vidjela. Na drvetu ništa, na travi ništa.....samo susjede kako izlaze van sa lampama i provjeravaju.....a krici lede krv u žilama.....isto u noći, najviše oko punog mjeseca....

[kokobeba]

Ailour, ne razumem, roditelji su vas nešto matretirali? Plašili ste ih se?

Da li je ženska osoba živa ? ( vidim da je ne nazivaš majkom).

Ako je živa, imate li razloga za dalji strah?

Latiosa, Krena, ima neka ptičurina koja ispušta užasne krike. Imala sam priliku čuti je u selu, noću. Što je najgore, njen zvuk se često koristi u horror filomovima.
Konkretno, pamtim ga iz "Leptirice" ( film iz 80 i neke...). Ostavio je traga na našim, tada dečijim dušama. Bio nam je oličenje užasa nadovezanog na mitove kojima su nas babe plašile.

Moj sadašnji suprug je zbog tog filma kao dete doživeo nekakvu pestravljenost, šta li, pa su ga vodali lekarima i tek mu je neka baba pomogla, nekim ritualom.
Možda da sada kao odrasli pogledate flim ( pa da čujete to glasanje, koje je u filmu pripisano vampiru ) , nećete se uplašiti toliko, mada su nam sada već mozgovi isprani različitim i ratnim i životnim strahotama ove naše jadne, jadne Zemljice,
ali nama je tad kao deci to bilo ižasno. I sećam se baš tog kričanja...
Ja se i dalje ne usuđujem da ga odgledam ponovo

[Ailour]

Živa je. I možemo osjetiti kada razmišlja o nama. Iako više nismo u nikakvom kontaktu, djeluje na određen način i dalje na nas (brata i mene)

Npr odjednom imam par uzastopnih užasnih al baš ono horor snova s njom i par dana nakon saznam da se brat s njom čuo i da je pričala o meni. To je bilo prije koju godinu. Skroz zaboravim da postoji i onda odjednom kroz san se pojavi i sjebava sve.

[kokobeba]

Ailour, mogu da zamislim kako je teško biti ( il ne biti ) u takvim odnosima sa roditeljem. Neverovatno kako ste ipak telepatski povezani. A dobro je da ste naučili živeti samostalno. I krenuli dalje.
Nadam se da ste prevazišli traume iz detinjstva, ako su vas roditelji na neki način maltretirali. OVo je prava horor priča. Drago mi je da ste ti i brati dobro.

[JeanMarlene]

Pozdrav svima!

Ono što bih željela podijeliti s Vama nije baš horor događaj u klasičnom smislu te riječi, ali mislim da bi se mogao svrstati u paranormalno.

Inače događaj koji ću ispričati dogodio se davno(nekoliko godina nakon 2. svjetskog rata) mom pokojnom djedu kojeg je to mučilo praktički do smrti( spominjao je navedeni događaj i nekoliko dana prije nego što je umro) te se više puta zakleo vlastitim životom da je to što govori istina.

Pa da krenem... Moj pokojni djed imao je starijeg brata koji je radio u Njemačkoj te je tamo nažalost kao mlad poginuo nesretnim slučajem od strujnog udara. U to vrijeme moj pokojni djed još nije bio oženjen te je živio u roditeljskoj kući.
Upravo taj dan kad mu je poginuo brat, u prijepodnevnim satima moj djed je bio sam u kući, njihovi roditelji(moji prabaka i pradjed) u to vrijeme bili su van kuće, jedino živo biće(uz mog djeda) koje je bilo u kući u tom trenutku bio je njihov pas u dvorištu.
I moj pokojni djed je tvrdio da je tako, kao što sam već rekla, u prijepodnevnim satima bio sam u kući i sjedio je na terasi jer je bio lijep proljetni dan. Pas je ležao u dvorištu kuće. I odjednom, kako je tvrdio, čuo je jako udaranje po staklenom prozoru kuće koji se nalazio pored terase na kojoj je on sjedio. Rekao je da se radio o nekih 5-6 udaraca koji su bili izuzetno jaki, kao da netko u kući stoji kraj prozora i udara u njega šakom iz sve snage. Djed je priznao da se uplašio i da je siguran da mu se nije učinilo, jer je također i njihov pas koji je u tom trenutku ležao u dvorištu kuće čuo navedeno lupanje te se uznemirio.
Djed je ipak odlučio ući u kuću ali tamo nije bilo nikoga kako on tvrdi... Sve pusto i prazno. Kako su mu roditelji bili ljudi ateističkih uvjerenja ovaj događaj je odlučio zadržati za sebe te im to nikada nije ispričao.
Uglavnom... Tog istog dana u popodnevnim satima u kuću je stigao brzojav iz Njemačke koji su primili djedovi roditelji i u kojem je pisalo da je u prijepodnevnim satima nesretnim slučajem od strujnog udara poginuo njihov sin.

Što mislite o čemu se ovdje radilo? Ima li netko sličnih iskustava?

Unaprijed hvala!

[ArcanumLibrum]

JeanMarlene kaže:

Pozdrav svima!

Ono što bih željela podijeliti s Vama nije baš horor događaj u klasičnom smislu te riječi, ali mislim da bi se mogao svrstati u paranormalno.

Inače događaj koji ću ispričati dogodio se davno(nekoliko godina nakon 2. svjetskog rata) mom pokojnom djedu kojeg je to mučilo praktički do smrti( spominjao je navedeni događaj i nekoliko dana prije nego što je umro) te se više puta zakleo vlastitim životom da je to što govori istina.

Pa da krenem... Moj pokojni djed imao je starijeg brata koji je radio u Njemačkoj te je tamo nažalost kao mlad poginuo nesretnim slučajem od strujnog udara. U to vrijeme moj pokojni djed još nije bio oženjen te je živio u roditeljskoj kući.
Upravo taj dan kad mu je poginuo brat, u prijepodnevnim satima moj djed je bio sam u kući, njihovi roditelji(moji prabaka i pradjed) u to vrijeme bili su van kuće, jedino živo biće(uz mog djeda) koje je bilo u kući u tom trenutku bio je njihov pas u dvorištu.
I moj pokojni djed je tvrdio da je tako, kao što sam već rekla, u prijepodnevnim satima bio sam u kući i sjedio je na terasi jer je bio lijep proljetni dan. Pas je ležao u dvorištu kuće. I odjednom, kako je tvrdio, čuo je jako udaranje po staklenom prozoru kuće koji se nalazio pored terase na kojoj je on sjedio. Rekao je da se radio o nekih 5-6 udaraca koji su bili izuzetno jaki, kao da netko u kući stoji kraj prozora i udara u njega šakom iz sve snage. Djed je priznao da se uplašio i da je siguran da mu se nije učinilo, jer je također i njihov pas koji je u tom trenutku ležao u dvorištu kuće čuo navedeno lupanje te se uznemirio.
Djed je ipak odlučio ući u kuću ali tamo nije bilo nikoga kako on tvrdi... Sve pusto i prazno. Kako su mu roditelji bili ljudi ateističkih uvjerenja ovaj događaj je odlučio zadržati za sebe te im to nikada nije ispričao.
Uglavnom... Tog istog dana u popodnevnim satima u kuću je stigao brzojav iz Njemačke koji su primili djedovi roditelji i u kojem je pisalo da je u prijepodnevnim satima nesretnim slučajem od strujnog udara poginuo njihov sin.

Što mislite o čemu se ovdje radilo? Ima li netko sličnih iskustava?

Unaprijed hvala!

Zašto mi se ovo što si napisala čini prilično neistinitim?

1. Pokojni djed koji se kune svojim životom a roditelji su mu bili ateisti , stoga pretpostavljam da je i on bio. Čak i da je sam bio drugačijeg uvjerenja vjerojatno bi im rekao.

2. Nekoliko godina nakon drugog svjetskog rata? Pa tvoj djed bi valjda znao kada mu je brat umro ...a sudeči po tome da se više puta zakleo da govori istinu. Pogotovo ako je to rekao prije svoje smrti također. To znači da bi i ti 100% zapamtila koliko se godina nakon drugog svjetskog rata to zbilo ili pak čak točnu godinu

3. Ateizam u sredini 20 stolječa? I još k tome na našem području. Nakon rata ....sa staromodnim ljudima. Dont make me laugh

4. Brzojav je stigao malo prebrzo ..nekoliko godina nakon drugog svjetskog rata je njemačka bila u kaosu. Dobro da nisi napisala da je još k tome radio u Berlinu .....na postavljanju rasvjete za Berlinski zid? :klap:

Dok sljedeći puta lažeš ..neka laž bude malo kvalitetnija.

[klokanovac]

Ailour kaže:

Živa je. I možemo osjetiti kada razmišlja o nama. Iako više nismo u nikakvom kontaktu, djeluje na određen način i dalje na nas (brata i mene)

Npr odjednom imam par uzastopnih užasnih al baš ono horor snova s njom i par dana nakon saznam da se brat s njom čuo i da je pričala o meni. To je bilo prije koju godinu. Skroz zaboravim da postoji i onda odjednom kroz san se pojavi i sjebava sve.

Ja čak mislim da to nije bila ona već njezin demon, koji vas je očito maltretirao kad je bila živa. Nisi jedina žrtva. To se mnogima od nas dogodilo.

[Ailour]

klokanovac kaže:

Ja čak mislim da to nije bila ona već njezin demon, koji vas je očito maltretirao kad je bila živa. Nisi jedina žrtva. To se mnogima od nas dogodilo.

A dobro, nije baš za rugati se, jelte

[klokanovac]

Ailour kaže:

A dobro, nije baš za rugati se, jelte

Ne rugam se. Govorim ozbiljno. Očigledno ste postali žrtve demona. Jesi li gledala primjerice film Constantine?

[Bettinja]

JeanMarlene kaže:

Pozdrav svima!

Ono što bih željela podijeliti s Vama nije baš horor događaj u klasičnom smislu te riječi, ali mislim da bi se mogao svrstati u paranormalno.

Inače događaj koji ću ispričati dogodio se davno(nekoliko godina nakon 2. svjetskog rata) mom pokojnom djedu kojeg je to mučilo praktički do smrti( spominjao je navedeni događaj i nekoliko dana prije nego što je umro) te se više puta zakleo vlastitim životom da je to što govori istina.

Pa da krenem... Moj pokojni djed imao je starijeg brata koji je radio u Njemačkoj te je tamo nažalost kao mlad poginuo nesretnim slučajem od strujnog udara. U to vrijeme moj pokojni djed još nije bio oženjen te je živio u roditeljskoj kući.
Upravo taj dan kad mu je poginuo brat, u prijepodnevnim satima moj djed je bio sam u kući, njihovi roditelji(moji prabaka i pradjed) u to vrijeme bili su van kuće, jedino živo biće(uz mog djeda) koje je bilo u kući u tom trenutku bio je njihov pas u dvorištu.
I moj pokojni djed je tvrdio da je tako, kao što sam već rekla, u prijepodnevnim satima bio sam u kući i sjedio je na terasi jer je bio lijep proljetni dan. Pas je ležao u dvorištu kuće. I odjednom, kako je tvrdio, čuo je jako udaranje po staklenom prozoru kuće koji se nalazio pored terase na kojoj je on sjedio. Rekao je da se radio o nekih 5-6 udaraca koji su bili izuzetno jaki, kao da netko u kući stoji kraj prozora i udara u njega šakom iz sve snage. Djed je priznao da se uplašio i da je siguran da mu se nije učinilo, jer je također i njihov pas koji je u tom trenutku ležao u dvorištu kuće čuo navedeno lupanje te se uznemirio.
Djed je ipak odlučio ući u kuću ali tamo nije bilo nikoga kako on tvrdi... Sve pusto i prazno. Kako su mu roditelji bili ljudi ateističkih uvjerenja ovaj događaj je odlučio zadržati za sebe te im to nikada nije ispričao.
Uglavnom... Tog istog dana u popodnevnim satima u kuću je stigao brzojav iz Njemačke koji su primili djedovi roditelji i u kojem je pisalo da je u prijepodnevnim satima nesretnim slučajem od strujnog udara poginuo njihov sin.

Što mislite o čemu se ovdje radilo? Ima li netko sličnih iskustava?

Unaprijed hvala!

Da, i u mojoj familiji je bio tako sličan događaj. Vezano uz tvoj slučaj, ja vjerujem da se djedov brat nakon pogibelji došao javiti bratu-tvom djedu, i na neki način se oprostiti s njim, a pogotovo što je ubrzo nakon toga došao brzojav da je djedov brat doživio nesreću.
Mi smo prije tri mjeseca imali smrtni slučaj u široj familiji. Rođakinja je bila na umoru i u biti par dana prije smrti je lebdjela između ove i one strane. Dva ana prije nego će umrijeti, bila sam u kuhinji, pila kavu i odjednom na vanjska vrata je doletio vrabac i s kljunom nam dva puta pokucao na vrata i odmah odletio. To je bio znak.

[medgil]

evo moje priče, inače baš ne vjerujem u paranormalno, ali me uvijek to fascinira. moja priča je istinita, ali je smiješna jer osobu o kojoj se radi nisam nikada upoznala.

uglavnom, ima jedan naš glumac kojeg smo brat i ja obožavali. malo i podsjeća na našeg tatu. uglavnom jednog dana sam pročitala da je bolestan i da je u bolnici. prošlo je tjedan dana i već sam bila na to zaboravila. tad sam živjela sama i sanjala sam da sam se ujutro probudila i pročitala na netu da je umro. taj san me probudio jer me uznemirio. i nakon što me san probudio čula sam udarac u kuhinji, ne mogu opisati kakav, kao da se netko se zabio u stol, neki tupi udarac, vrlo glasan i počela sam se tresti od straha. inače mi se to do tada nikad nije to dogodilo.nakon 1,2 minute ustala sam, popalila svjetla i nigdje ničega naravno. pogledala sam na sat i bilo je 4:42. vratila sam se spavati. ujutro sam se probudila i dogodilo se točno kako sam sanjala, otvorila saam komp i pročitala da je on umro, i to u 4.40. znači taj san i udarac bili su točno u vrijeme kad je umro.
nakon toga sam to ispričala svojima, smijali su se ali rekli su da me sigurno posjetio kad sam ga toliko voljela.

[krena]

Bettinja kaže:

Da, i u mojoj familiji je bio tako sličan događaj. Vezano uz tvoj slučaj, ja vjerujem da se djedov brat nakon pogibelji došao javiti bratu-tvom djedu, i na neki način se oprostiti s njim, a pogotovo što je ubrzo nakon toga došao brzojav da je djedov brat doživio nesreću.
Mi smo prije tri mjeseca imali smrtni slučaj u široj familiji. Rođakinja je bila na umoru i u biti par dana prije smrti je lebdjela između ove i one strane. Dva ana prije nego će umrijeti, bila sam u kuhinji, pila kavu i odjednom na vanjska vrata je doletio vrabac i s kljunom nam dva puta pokucao na vrata i odmah odletio. To je bio znak.

Ja skupljam takve priče iz moga otoka: https://www.forum.hr/showpost.php?p=2...postcount=4291

Njezin muž je bio pomorac, odnosno strojar na jednoj jahti na Azurnoj obali. Događaj se dogodio 60.-tih godina prošlog stoljeća. Jedno popodne je njezin muž čuo kako ga netko doziva: „ Marko, Marko“. Izašao je smjesta iz strojarnice i pitao posadu tko ga to treba. Oni mu odgovore, da ga nitko nije zvao. Otišao je ponovo u strojarnicu, ali ni je prošlo ni pet minuta, opet ga netko zove. Opet se popeo van i pitao tko ga zove. Na žalost ni ovaj put ga nitko nije zvao od članova posade niti gazda jahte. Opet se vratio u strojarnicu. Nakon desetak minuta, čuo je isti glas kako ga zove po imenu. Taj treći put mu je sinulo u glavi: netko mi je umro u domovini. Izašao je iz strojarnice sav potišten, ali je ipak smogao snage da pita, da li ga je tko zvao. Normalno dobio je niječan odgovor. Tu večer je pisao pismo svojoj ženi i objasnio joj popodnevni događaj. U pismu je pisalo da on zna da mu je netko umro. A tu istu večer je njegova supruga pisala pismo da ga obavijesti o smrti njegove bake, koja je to popodne umrla (imala je 84 godine i bila relativno zdrava). Nitko nije očekivao njezinu smrt. U to doba je jedina mogućnost dobivanja informacije bilo pismo ili eventualno telegram. Nakon 4 dana je žena dobila pismo od muža, a on od žene. Bili su obadvoje zaprepašteni, kao i okućani.

https://www.forum.hr/showpost.php?p=2...postcount=4421

https://www.forum.hr/showpost.php?p=2...&postcount=180

p.s.

Inače Dawkins piše: Burnica!', jednoglasno su povikali razveseljeni. Jedan od njih je dodao da je ta ptičja vrsta zbog svojih ... i gakanja zaslužila u različitim dijelovima svijeta i na različitim jezicima nadimak 'Vražja ptica'.

Radi se o jednom momku koji je na kampiranju čuo graktanje neke price pa je mislio da je to vrag. I zbog toga je postao svećenik.

Ali je problem što je prica Burnica ona koja živi uz more, a ne u Bosni
http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=10282

burnica, velika (Marcronectes giganteus), ptica iz reda cjevonosica (Procellariiformes). Duga oko 90 cm, raspona krila oko 2 m. Tijelo je snažno, perje tamnosmeđe s bijelim šarama, a u nekih potpuno bijelo. Izvrstan je letač. Hrani se ribom, mekušcima, rakovima, lešinama morževa i tuljana te ostatcima ubijenih kitova, a napada i druge morske ptice. Gnijezdi se na nenastanjenim otocima; nese samo jedno jaje. Raširena je u cijelome umjerenom i hladnom pojasu juž. polutke.

[Miroslava12]

Na pocetku teme treblo bi pisati upozorenje : ne citati u nocnim satima

[Hakal10]

Evo jedne užasne priče.

Nije nadnaravna, ali je definitivno stravična. Svi koji živimo u Zagrebu znamo da se po Medvednici svašta događa.
Ovo je priča koja se je dogodila djevojci od frendovog frenda. Dakle Cura bila na Sljemenu, neko druženje sa prijateljima i zadržali su se svi i djevojka oko ponoći krene prema doma autom, dok su drugi ostali još feštat. Tako cura se vozi prema Šestinama Sljemenskom cestom, noć nigdje nikoga i u jednom trenutku zaustavi auto jer je naišla na veliku granu koja je prepriječila cestu, djevojka izađe iz auta i krene micati granu i tada vidi kako dolazi kombi koji se isto spušta u njenom smjeru, djevojka brzo odmakne granu i vrati se u automobil pa krene dalje, kombi vozi za njom i krene blicati joj i trubiti, djevojka se uplaši i krene ubrzavati, ali kombi krene ubrzavati i priljepi se za njezin automobil i divljački trubi i blica farovima, djevojka od svjetla kombija ne vidi tko vozi kombi. Cijela trka traje i djevojka u strahu nazove tatu na mobitel i objasni mu što se događa i tata joj kaže da samo vozi ravno do doma, da će ju on čekati na ulazu u dvorište njihove kuće. Cura već vozi kroz Šestine, a kombi i dalje trubi i vozi divljački za njom, trka se nastavila i kroz grad dok djevojka divljačkom brzinom nije stigla do svoje kuće i upakirala auto u dvorište, otac ju je dočekao sa lopatom u ruci i kombi se također zaustavi iza djevojke i vozač kombija izleti iz vozila i krene vikati djevojci da joj je čovjek u automobilu, otac i djevojka se okrenu i vide zadnja vrata auta otvorena i siluetu čovjeka koji bježi kroz stražnje dvorište i preskače ogranu, nisu ga uspjeli uhvatiti.
Na kraju je vozač kombija objasnio kako je vozio i vidio kako se je curi čovjek uvukao u automobil kada je ona micala onu granu sa ceste i da ju je pokušao zaustaviti, no shvatio je da je uplašio djevojku jer je ubrzala pa je odlučio ju pratiti i trubiti i tako ju štititi od tog bolesnika u njenom autu s kojim se je vozila cijelo vrijeme, a da nije bila svjesna opasnosti.

U svakom slučaju jezivo da se takvo nešto događa, cure čuvajte se tih sljemenskih luđaka...

[Panga]

Hakal10 kaže:

Evo jedne užasne priče.

Nije nadnaravna, ali je definitivno stravična. Svi koji živimo u Zagrebu znamo da se po Medvednici svašta događa.
Ovo je priča koja se je dogodila djevojci od frendovog frenda. Dakle Cura bila na Sljemenu, neko druženje sa prijateljima i zadržali su se svi i djevojka oko ponoći krene prema doma autom, dok su drugi ostali još feštat. Tako cura se vozi prema Šestinama Sljemenskom cestom, noć nigdje nikoga i u jednom trenutku zaustavi auto jer je naišla na veliku granu koja je prepriječila cestu, djevojka izađe iz auta i krene micati granu i tada vidi kako dolazi kombi koji se isto spušta u njenom smjeru, djevojka brzo odmakne granu i vrati se u automobil pa krene dalje, kombi vozi za njom i krene blicati joj i trubiti, djevojka se uplaši i krene ubrzavati, ali kombi krene ubrzavati i priljepi se za njezin automobil i divljački trubi i blica farovima, djevojka od svjetla kombija ne vidi tko vozi kombi. Cijela trka traje i djevojka u strahu nazove tatu na mobitel i objasni mu što se događa i tata joj kaže da samo vozi ravno do doma, da će ju on čekati na ulazu u dvorište njihove kuće. Cura već vozi kroz Šestine, a kombi i dalje trubi i vozi divljački za njom, trka se nastavila i kroz grad dok djevojka divljačkom brzinom nije stigla do svoje kuće i upakirala auto u dvorište, otac ju je dočekao sa lopatom u ruci i kombi se također zaustavi iza djevojke i vozač kombija izleti iz vozila i krene vikati djevojci da joj je čovjek u automobilu, otac i djevojka se okrenu i vide zadnja vrata auta otvorena i siluetu čovjeka koji bježi kroz stražnje dvorište i preskače ogranu, nisu ga uspjeli uhvatiti.
Na kraju je vozač kombija objasnio kako je vozio i vidio kako se je curi čovjek uvukao u automobil kada je ona micala onu granu sa ceste i da ju je pokušao zaustaviti, no shvatio je da je uplašio djevojku jer je ubrzala pa je odlučio ju pratiti i trubiti i tako ju štititi od tog bolesnika u njenom autu s kojim se je vozila cijelo vrijeme, a da nije bila svjesna opasnosti.

U svakom slučaju jezivo da se takvo nešto događa, cure čuvajte se tih sljemenskih luđaka...

Đizs... Ovo je užas...

[Doll Fetish]

Ovo mi postaje omiljena forumska tema. Jest da je san postao stran pojam i bojim se mraka... ali ne mogu si pomoći, moram čitati.

Moji susreti s nadrealnim...

Prvi se dogodio kad sam imala 16 ili 17 godina i išla vaditi svoju prvu osobnu iskaznicu u Petrinjsku.
U to vrijeme (bila sam treći razred gimnazije) smo u školi čitali Dostojevskog, Sartrea, Nietzscha i ekipu i ja sam bila 100% uronjena u egzistencijalizam, nihilizam, Bog je mrtav, pobuna, oh oh... i non stop sam bila nadrkana na boga. Non stop. Na vjeronauku sam pisala sastavke da boga nema i sl. Bila sam dobro dijete, odlične ocjene, ali sam zabrazdila u nihilizam i nihilistički mindset i nije bilo tog boga (no pun intended) da mi utuvi u glavu da sam bedasto dijete i da uživam i budem bezbrižna umjesto da se filozofski izdrkavam o nečem što ne razumijem zapravo.

I tak, u toj mojoj "Pobuni", skrenem poslije Petrinjske u Palmotićevu i odem... a kam drugam nego u crkvu. I počnem solilokvij "oh nepravedni bože, oh nepravde u svijetu, oh bog je mrtav, oh ljudi su ovce...". Kak već hipersenzibilni klinci znaju trkeljat. I tak smijem se ja bogu u lice, ja sam frajerica, ja sam pobunjena, ja sam Charles Baudelaire. Mon dieu. Ooh La La. Merd.

Poslije unutarnjeg monologa produžim na Trg. Tamo štandovi. Stanem kod štanda sa nakitom i ostalim điđama. Prodaje ih neka Indijka. Ima istetovirano oko na čelu. Obučena po posljednjem kriku indijske mode. S nojm neka stara bakica. Indijka me savjetuje koje da naušnice uzmem. Kupujem jedne. Stavlja mi ih u papirnatu vrećicu. Uzimam. Fala. Idem dalje.

Tadam tadam tadam.

Malo dalje, vadim svoje novo blago iz vrećice da ga razgledam. A kad tamo. Hm. U papirnatoj vrećici papirić. List istrgnut iz nekog molitvenika, što li. Piše moj datum rođenja. Ovakav tekst. "U vječitoj ste svađi s Bogom, ali bez razloga. Isus je uvijek tu za vas, i kad mu okrećete leđa i kad se ljutite na njega, i kad ga psujete, on vas čeka i vječno će vam čuvati leđa".

Meni se noge presjekle. Šum u ušima.

To su bile moje misli koje sam prije 15-ak minuta mislila u crkvi. Sad sam dobila komentar na sve to.

Pomislila sam da odem do Indijke i da ju pitam daje li svima te istrgnute listiće i zašto je baš meni dala. Ali bila sam u takvom šoku, u takvoj nevjerici. Nisam mogla.

Taj listić sam kasnije izgubila. Nemam pojma odakle je.

Godinama sam poslije pokušavala nać gospođicu Indijku i ispričati joj svoj događaj.

Od tog je prošlo desetak godina.

Vidjela sam ju prošle godine opet (nakon 10-ak godina, jel) na istom mjestu. Isti štandić, iste điđe. Ista stara baka. Ista tetovaža, isto sve. Tražim iste takve naušnice. Imaju takve, samo manje ovaj put. Uzimam ih. Kažem "kupila sam kod vas ovakve naušnice već, ali sam ih izgubila". Ona mi pokazuje kako da ih zakačim da ih bolje čuvam da ne ispadnu.

Nisam joj ispričala za papirić.

I sama ne znam kaj da mislim o papiriću. Slučajnost? Postoji li slučajnost?
Poruka od Isusa? Slučajna poruka od Isusa?

Imam ja dost nadrealnih priča, napisat ću ih sve. Al nisu horrorične, više su ovak... metafizičke.

[Hakal10]

Panga kaže:

Đizs... Ovo je užas...

Kad mi je to frend ispričao, nisam mogao vjerovati.... Strava!

[prac1X2]

Meni se ukazao duh čukundjeda!!!!
Još sam išao u školu.Iz matematike smo tad radili neki k.... o kojem nisam imao pojma i tada sam skupio lijepu kolekciju jedinica.Jedne noći sam tako mirno ležao u krevetu i drijemao.Odjednom se u sobi upalilo svijetlo i ispred mene je stajao neobičan čovjek.Bio je obučen u odijelo kakvo se nosilo u viktorijansko doba,imao je polucilindar i štap.Ledenim glasom mi je rekao da je se više ne smijem igrati i zabavljati nego da trebam puno učiti.Nakon toga je nestao.Ja sam se usro od straha i cijelo vrijeme razmišljao čiji je to duh.Kada sam bio u gostima kod bake i djeda,baka mi je pokazivala stare slike,a između ostalih i sliku svog djeda(mog čukundjeda).Kada sam vidio sliku čukundjeda,prošli su me trnci.Bio je to onaj isti čovjek kojeg sam tu noć vidio,potpuno isti.
Kada mi se ukazao njegov duh,nisam ni znao kako je čukundjed izgledao,niti sam o njemu razmišljao.Inače,bio je učitelj po zanimanju(prema bakinim pričama,jako strog).