Život do 300 godina

[The Maystor]

Ne bi se radilo do 265.p nego do izmedju 180te i 200te jer bi se trenutna realna visoka zivotna dob mnozila s otprilike 3.
Dakle, u sadasnjim sistemima se vecina ljudi skoluje do izmedju 20te i 30te.

Doduse, u zivotu do 300 godina to ne bih mnozio kao u slucaju radnog vijeka s tri, vec s dva.

Dakle, u zivotu do 300 g bi skolovanje bilo do oko 40te i 60te.

Dakle, najdulji realni radni staz, {pod uvjetom da s 200 godina se mora ici u penziju} bi bio oko 140 godina!


A to znaci vise nego trostruko, no ipak ne bih predlozio trostruko skracenje prosjecnog radnog tjedna, vec efikasniji raspored. Umjesto 8 neka prosjek rada bude 5 sati dnevno. Krediti, hm, ako u oko 100 do oko 140 godina radnog staza se steknu navike ustede barem 15 do 20 posto godisnje zarade prosjecnog posla, tada i potrebe za kreditom kod dobrog dijela ljudi ne bi ni doslo.

[piskavac]

The Maystor kaže:

Ne bi se radilo do 265.p nego do izmedju 180te i 200te jer bi se trenutna realna visoka zivotna dob mnozila s otprilike 3.
Dakle, u sadasnjim sistemima se vecina ljudi skoluje do izmedju 20te i 30te.

Doduse, u zivotu do 300 godina to ne bih mnozio kao u slucaju radnog vijeka s tri, vec s dva.

Dakle, u zivotu do 300 g bi skolovanje bilo do oko 40te i 60te.

Dakle, najdulji realni radni staz, {pod uvjetom da s 200 godina se mora ici u penziju} bi bio oko 140 godina!

A to znaci vise nego trostruko, no ipak ne bih predlozio trostruko skracenje prosjecnog radnog tjedna, vec efikasniji raspored. Umjesto 8 neka prosjek rada bude 5 sati dnevno. Krediti, hm, ako u oko 100 do oko 140 godina radnog staza se steknu navike ustede barem 15 do 20 posto godisnje zarade prosjecnog posla, tada i potrebe za kreditom kod dobrog dijela ljudi ne bi ni doslo.

Super rečeno. Samo problem je u tome što Supstancu ne bi mogli dobiti obični smrtnici već samo veoma bogati ili veoma zaslužni ljudi.

Dakle, obični smrtnici bi i dalje živjeli do 80+ godina, s time da bi bili zdraviji jer bi bogatunima i zaslužnima bilo u interesu očuvati zdravlje i život radnoj snazi. Što bi bio obrazovaniji i vještije primjenjivao stečeno znanje to bi ti veće šanse da se ""elite"" bolje pobrinu za tebe.

[saurs]

The Maystor kaže:

Ne bi se radilo do 265.p nego do izmedju 180te i 200te jer bi se trenutna realna visoka zivotna dob mnozila s otprilike 3.
Dakle, u sadasnjim sistemima se vecina ljudi skoluje do izmedju 20te i 30te.

Doduse, u zivotu do 300 godina to ne bih mnozio kao u slucaju radnog vijeka s tri, vec s dva.

Dakle, u zivotu do 300 g bi skolovanje bilo do oko 40te i 60te.

Dakle, najdulji realni radni staz, {pod uvjetom da s 200 godina se mora ici u penziju} bi bio oko 140 godina!


A to znaci vise nego trostruko, no ipak ne bih predlozio trostruko skracenje prosjecnog radnog tjedna, vec efikasniji raspored. Umjesto 8 neka prosjek rada bude 5 sati dnevno. Krediti, hm, ako u oko 100 do oko 140 godina radnog staza se steknu navike ustede barem 15 do 20 posto godisnje zarade prosjecnog posla, tada i potrebe za kreditom kod dobrog dijela ljudi ne bi ni doslo.

Sve štima oko obrazovanja ali razmisli malo da li bi se poslodavci odrekli današnjeg propisanog radnog vremena. Radilo bi se isto. A i krediti bi se reprogramirali da opet dođeš na isto. Ne možeš ti doskočiti bankama i financijskim mešetarima. Oni žele tebe da budeš zdrav da možeš raditi i ulijevati gomile novca u njihov džep, samo zato. Nepravedna raspodijela kapitala bi i dalje ostala.

[piskavac]

saurs kaže:

Sve štima oko obrazovanja ali razmisli malo da li bi se poslodavci odrekli današnjeg propisanog radnog vremena. Radilo bi se isto. A i krediti bi se reprogramirali da opet dođeš na isto. Ne možeš ti doskočiti bankama i financijskim mešetarima. Oni žele tebe da budeš zdrav da možeš raditi i ulijevati gomile novca u njihov džep, samo zato. Nepravedna raspodijela kapitala bi i dalje ostala.

Današnjem kapitalizmu nije čak u interesu ni da budeš potpuno zdrav. ""Dobro je"" da si napola bolestan da trošiš skupe lijekove, a opet da možeš raditi i ulijevati lovu u njihov đep.

[Dalaj Sanja]

piskavac kaže:

Biste li pristali na rizik?

Na rizik da budem nečovek koji će na tuđoj nesreći (osvajanjem, porobljavanjem drugih) pribaviti sebi nešto tako bedno kao što je prost produžetak života?

Pa ja bih verovatno išla na to da satrem porobljivača.
Dakle, vođa ustanka
Ne protiv jednog, protiv sve đubradi kojima bi tako nešto palo na pamet.


Prigodna pesmica

[The Maystor]

piskavac kaže:

Današnjem kapitalizmu nije čak u interesu ni da budeš potpuno zdrav. ""Dobro je"" da si napola bolestan da trošiš skupe lijekove, a opet da možeš raditi i ulijevati lovu u njihov đep.

Ali eto, ako izbjegnemo te kapitalisticke navike, moze se pokrenuti i lagano jedan novi sustav. U zivotu koji bi recimo trajao do 300 godina bi bilo i vise poslova, jer bi bilo i vise stanovnika, a planet ne bi bio prenapucen jer jos je itekako puno nenaseljivih podrucja koja imaju uvjete da budu naseljiva.

[emnasut462]

Interesantna tema.

Mozda bi mnogima nakon 250 godina konstantnog izrabljivanje sebe od drugih (ili druge zbog sebe) jednostavno dojadio takav nacin ponasanja, pa bi odlucili nesto napraviti na bolje?

Nekim ljudima jednostavno treba dulje da shvate kad nesto ne ide. 250 godina djeluje kao dovoljna brojka za razmisljanje za vecinu

[The Maystor]

emnasut462 kaže:

Interesantna tema.

Mozda bi mnogima nakon 250 godina konstantnog izrabljivanje sebe od drugih (ili druge zbog sebe) jednostavno dojadio takav nacin ponasanja, pa bi odlucili nesto napraviti na bolje?

Nekim ljudima jednostavno treba dulje da shvate kad nesto ne ide. 250 godina djeluje kao dovoljna brojka za razmisljanje za vecinu

Hm, zavisi , ulaskom u neke privremeno dobre kolotecine, vjerojatno se smanjuju neke zelje za promjenama.
No, ulazkom u takovu kolotecinu, opet se djelomicno propustaju neke dobre prilike koje je teze uociti.

Znanje je tu da se nadogradjuje, a dio tog znanja i da se podijeli. I deset godina moze donijeti velike promjene na ljudima, i uzmi sad npr 250 godina - dobit cemo dinamicniju okolinu, s cim manje nekih kolotecinskih navika, opet nastojalo bi se postivati pravila, ali kako rekoh umjesto osmosatnog radnog dana, neka prosjecno radno vrijeme bude petosatno.

Uh, koji bi to napredak bio, koliko vise energije bi ostalo a opet bi se osjecao doprinos pojedinca u radnom sustavu.

[dina m]

Samo Matuzalem je doživio tu starost
Zamisli samo u bircu konobara od 250 godina.

[The Maystor]

Granice su tu da se {po}micu!

Imas ljudi koji se s 80 godina penju na visoke planine, a u zivotu do 300 godina bi se recimo to pomnozilo s 3. Dakle, u tom slucaju 240ogodisnjaci bi i mogli biti planinari, mozda i konobari, premda bi bilo dobro da sluzbeni odlazak u mirovinu bude izmedju 180e i 200te godine.

Dugi zivot bi dobio i vise iskustva, mozda i vise kolotecine, a i dosade, ali i prilika.

Zavisi o percepciji pojedinca prema sebi a i prema drugima

[piskavac]

dina m kaže:

Samo Matuzalem je doživio tu starost
Zamisli samo u bircu konobara od 250 godina.

drago mi je da sam vas navukao na ovu temu. Momentalno sam u bolnici. Nista ozbiljno. Samo sad mi je tesko ic na internet. Jer imam mob. sa malim ekranom i klasicnom tipkovnicom.

[The Maystor]

piskavac kaže:

drago mi je da sam vas navukao na ovu temu. Momentalno sam u bolnici. Nista ozbiljno. Samo sad mi je tesko ic na internet. Jer imam mob. sa malim ekranom i klasicnom tipkovnicom.

Drz se, cim bolji i brzi oporavak

Zadovoljstvo mi je sudjelovati u temama ovakvog stila.Samo, ocekivao sam i vise sudionika koji bi podrzavali ove ideje.

[saurs]

piskavac kaže:

Današnjem kapitalizmu nije čak u interesu ni da budeš potpuno zdrav. ""Dobro je"" da si napola bolestan da trošiš skupe lijekove, a opet da možeš raditi i ulijevati lovu u njihov đep.

Što je dokaz da je sustav u kojem živimo samo 3. opcija zla iza nacizma i komunizma i njegov danak ćemo platiti 3. svjetskim ratom koji će sigurrno 3/4 planete odnijeti u groblje. Oni koji preostanu, pokrenuti će neki novi nadajmo se bolji sustav.

[King Elvis]

Ljudi u dvadesetima misle da je čitav svijet njihov i samo čeka da ga osvoje.
U 30tima kada su već stvorili obitelj vide da to i nije baš tako,a li još uvijek su puni nade, dječica su mala i sve se još može...
40te donose rješenje smisla, što kod nas znači stan ili kuća, krediti, rad preko svake mjere, druga generacija je u školi i počinje
se živiti njihov život, ono tipa, nisam mogao ja, pa dajte barem vi...
50/60 su svođenje računa, napravio sam to i to, više me nije volja dalje, samo da mi je da normalno živim a uvijek je ono mogao sam i bolje..
potomci odlaze, baš ih briga, imaju svoj život i idu dalje, i neka idu čim prije osim ako su krpelji i paraziti, što se teško podnosi...
malo smo umorni više od života, tijelo ne sluša, počinju veće bolesti, sve se uspori i počinju misli šta će biti kada odemo iza, nisu negativne, više znatiželja, ovdje sam napravio što sam mogao, idem dalje...
70te, ako nisi bolestan, u paničnom si strahu da ćeš to postati, i zapravo već ćekaš da se preseliš negdje izvan, po mogućnosti bez velikih bolova i strahota.. a ako jesi, jedva čekaš da se završi ta zajebancija.
80/90 već si visoko u zen filozofiji, ako ih uopće i doživiš, ploviš u nirvani i gledaš sa podsmjehom jadnike koji su sada ono što si nekad bio ti, mravi koji se panično boje da neće uspijet, traže smisao, a ti jedva čekaš da konačno taj smisao i nađeš..
kakvih 300 godina, pa ko bi to htio doživjeti?
ovo što imamo je sasvim dovoljno....

[emnasut462]

dina m kaže:

Samo Matuzalem je doživio tu starost
Zamisli samo u bircu konobara od 250 godina.

Ali to bi bio pravi konobar - psiholog. Zamisli samo koje bi sve price taj covjek imao i cuo

Mislim da bi se uvela doborovoljna eutanazija kao opcija, nesto kao u filmu ''Soil Green'' jer neki ljudi se ne bi mogli toliko dugo godina uzdrzavati, a neki ni ne bi htjeli. Svakako bi se nesto revolucionarno glede hrane trebalo napraviti, a i broj pucanstva smanjiti.

[The Maystor]

emnasut462 kaže:

Ali to bi bio pravi konobar - psiholog. Zamisli samo koje bi sve price taj covjek imao i cuo

Mislim da bi se uvela doborovoljna eutanazija kao opcija, nesto kao u filmu ''Soil Green'' jer neki ljudi se ne bi mogli toliko dugo godina uzdrzavati, a neki ni ne bi htjeli. Svakako bi se nesto revolucionarno glede hrane trebalo napraviti, a i broj pucanstva smanjiti.

A, eto drustveni zivot i price koje donosi utjecu i na kvalitetu zivota, a pamcenje... bi ovisilo o mnogo aspekata. Mislim da tehnologija paradoksalno i pomaze i odmaze u pamcenju, ali to nije toliko do tehnologije koliko do pojedinca kao korisnika.

Neki dan sam malo poslusao u zanimljivoj emisija koliko daleko ide taj paradoks tehnologije.
Dakle, slikanje selfija u logorima zapravo pokazuje nedostatak empatije, i tu zapravo tehnologija pomalo pocinje koristiti pojedinca.

A kada se to shvati, postepeno ce dobar dio pucanstva ipak nastojati razgovarati uzivo, a ne roku boravka u restoranu objavljivati hrpetinu fotki i urbi et orbi, dati do znanja svojim sljedbenicima na mrezama.

Pa, tako ako se konobari sve cesce susrecu s takvim gostima, imat ce i manje prica, a i manje prilika za dijeljenje tih prica ako ce biti manje zainteresiranih za razgovor.

Opet, oni koji ce tehniku pametnije i umjerenije koristiti, ce imati vise volje za zivot do 300 godina, sa zeljama za cim vise istrazivanja naizgled tesko vidljivih mogucnosti.

[piskavac]

The Maystor kaže:

Uh, ja se vec s 24 povremeno osjecam ko da imam 40 i nekoju. I to ne zbog nekog zivotnog iskustva {realno dobar dio srednjoskolaca je prosao i upoznao puno vise toga u ajmo rec zivotu} nego zbog kolicine procitanog, poslusanog i pogledanog.

Ali da bih htio zivjeti 300 godina, bih! Dakle, to bi mi omogucilo dulju mladost {barem onu u srcu} vece mogucnosti definiranja sebe kao osobe {mislit cete da sam sebican} dakako uz pomoc i upoznavanje drugih.

Dakle, jos vise mogucnosti za upoznavanje drugih ljudi, zasigurno ce se i medju njima naci i oni kojima je iskreno stalo.
E, a sad onaj malo relativno realnopesimisticni dio, naci ce se i oni koji ce me zaribati {neki ce to cak uciniti i nesvjesno, suptilno} ali opet, kao jos uvijek umjereni optimist prednost dajem a i povjerenje onima kojima je stalo.

Drago mi je što ovako razmišljaš.

[The Maystor]

piskavac kaže:

Drago mi je što ovako razmišljaš.

Neke stvari koje su mi se desile su me i potaknule na razmisljanja u takvom stilu.

Tako da, eto, izazove nastojim prihvatiti na nacine koji donose vise prilika.
kako je utjecaj i odluke okoline ipa tesko izbjeci, a dobar dio ljudi previse udje u losije nacine kolotecine, tako nekako mi ova ideja o 300 godina zvuci i i vrlo interesantno.

[piskavac]

josip-presvetli kaže:

Mladiću. Ti ne razmes kak svijet funkcionira.

Da takva supstanca postoji CIA, KGB, UDBA i slični pobrinuli bi se da obični smrtnici nikad za to ne saznaju. A onda se ni oni međusobno nebi mogli dogovoriti pa bi izbil treći svjetski rat

Pa WW3 nam ivokao-ionako visi nad ltgavom, a ako je vjerovati Papi, WW3 je već počeo.

[piskavac]

The Maystor kaže:

Ali eto, ako izbjegnemo te kapitalisticke navike, moze se pokrenuti i lagano jedan novi sustav. U zivotu koji bi recimo trajao do 300 godina bi bilo i vise poslova, jer bi bilo i vise stanovnika, a planet ne bi bio prenapucen jer jos je itekako puno nenaseljivih podrucja koja imaju uvjete da budu naseljiva.

Sad si me podsjetio na nešto.

Recimo da među brojnim korporacijama koje proizvode Supstancu ili komponente za nju, postoji neka velika koja se nije uspjela izboriti za resurse pokretanjem ratova i osvajanjem država koje imaju plodno tlo i gusto naseljeno stanovništvo.

A da bi opstali jedino im preostaje izboriti se za što veću pustinjsku površinu. Nanijeti na pustinjsko tlo ugljena ili spojeve ugljika, navodniti je, staviti i druge minerale u tlo koji doprinose zdravlju poput kalcija, kalija, magnezija, cinka, bakra, mangana, molibdena, kroma, selena, vanadija, I desalinizira pomoću nuklearki ogromne količine vode svaki dan. I navodnjava tom vodom pustinju.

Zar ne bi takvi tehnološki pothvati uz dugoživuću i iskusnu radnu snagu doveli do velkog proboja u recimo rudarstvu? Mogli bi zbog gladi za rijetkim elementima pomisliti da rudare po asterodidima i eto ti uz pomoć dugog života i putovanje u Svemir.

A što bi ljudske posade našle u dubokom svemiru, možemo samo nagađat.

Zamisli samo da ""prismrdiš"" ka Jupiteru ili Saturnu, a onda na radiju čuješ glas: - ""Kud ste krenuli Zemljani?! Marš natrag!"".

Ups, reko sam da ako bi pisao roman da nebi uključivao Vanzemaljcove.