Pucam na poslu..

[izabela f]

Éowyn kaže:

Kako ti je uspio promaknuti muž i dvoje djece?

Koliko ste vi sa stavom "šuti i trpi, nezahvalna si blablabla" uložili u svoje školovanje? Ako fakultet odabereš jer osjećaš poziv i ako se na njemu dovoljno namučiš, teško da ćeš biti oduševljen nekakvim besmislenim poslom na kojem ne razvijaš ni karijeru ni sebe niti išta na svijetu.

to je ubitačno zaista
i gledam oko sebe ove starije kolegice, pojma nemaju, ululjale se u tu neku sigurnost radnog mjesta i nemaju pojma o pojmu, neke čak ni dodati attachment mailu
ono, učmala uredska puhala na polusamrti

ja to ne mogu niti želim tako

[izabela f]

ex anais kaže:

Bar se čovjek nasmije.

A autorici, što reć, ako nisi zadovoljna poslom za koji bi svi oni koji uz to što im je posao dosadan, još ih se i "bičuje" i krv pišaju na istom unatoč diplomama, samo poželjeti mogli, onda ti sestro uloži malo više u sebe pa ostvari karijeru. Tko te drži?
Ja sam plakala pred kraj posla koji mi je uništavao zdravlje jer me se jebalo sa svih strana, sumnjam da bih nakon takvog iskustva ronila suze na samo "dosadnom" poslu, to su privilegirane suze.

krenula sam

[izabela f]

luda vjeverica kaže:

da li ti je ovo prvi posao ili već imaš radnog iskustva? i koliko dugo već tamo radiš?

imam 10 godina isksutva, na ovom radnom mjestu 8

[izabela f]

Kymatica kaže:

s ovim se slažem. i večina ljudi razmišlja tako, šuti i budi zadovoljan, glavno da ne tuku, ima gladnih, može i gore od ovog....sve samo da se ne traži bolje. to je taj sluganski mentalitet koja jako koči. to su večina doma naučili i sad šire dalje. šteta.

baš to
Apsurdistan naš, više ni ne smiješ težiti boljemu, jer ima eto ljudi koji po kontejneru kopaju.Šuti, pogni glavu i trpi.

[izabela f]

parsifal kaže:

1) Rješenje tvog (umišljenog) problema je jako jednostavno.

2) Trebaš se upitati što bi radila kada bi imala recimo 1 milijun eura.

3) da li bi i dalje željela ići na taj posao.

4) e ono što bi željela raditi da imaš milijun eura je ono što je tvoj put i tvoja ISTINSKA VOLJA

4a ne vjerujem da bi ostala na poslu ili bilo kojem pslu da imaš 1 milijun eura

5) sve ostalo su umišljaji tipa ...
mogu ali ne želim
,,želim želim ...
ne sviđa mi se ovo ne sviđa mi se ono
==

Ako se ne možeš uživjeti u misaoni experiment -što bih radila da imam miljun eura
onda pročitaj knjigu prosvjetljene autorice bajron keti
http://www.mvinfo.hr/knjiga/9062/voljeti-to-sto-jest

Naime, više je očito da su problemi 99% ljudi u tome što ne vole i ne prihvaćaju ono što jest nego maštaju onom što nije.

==
ili ukratko

VOLI ONO ŠTO IMAŠ, NE MARI ZA ONIM ŠTO NEMAŠ.

To je tajna sreće ali je 99% ljudi ne prihvaća pa je 90% ljudi nesretno umišljajima kao i autorica ove teme ,a to dokazuje svojim stavom
MOGU A NE ŽELIM.

NE ŽELIM GLEDATI FILMOVE NA POSLU.
a šta si ti iz toga sve izvukao..?!

[izabela f]

Yuna kaže:

Realnost je da većini firmi nije u interesu tebe ili bilo koga drugoga učiti zahtjevnije poslove jer:
- postaješ konkurencija tom koji te uči = strah da ćeš postati bolja i doći na njegovo mjesto
- kad skupiš previše novih znanja tražit ćeš veću plaću ili višu poziciju
- otići ćeš s novim znanjima u neku drugu firmu, a oni će morati tražiti novog radnika što je skupo i iziskuje puno vremena (trošak oglasa, interviewi, uvođenje novoga u posao...)

Tako ti to funkcionira u većini firmi u Hrvatskoj.

Super je da ideš na ovaj ispit. Istovremeno se javljaj na oglase za druge poslove, a dosadu na poslu u međuvremenu ubij učenjem novih vještina ili radeći fuš

fuš na žalost ne smijem, prerizično, ne smijem us klopu moje profesije raditi u fušu ali poduzeh korake na edukaciji:-)
ovo gore napisano, točno tako!

[zeleni mentol]

izabela f kaže:

NE ŽELIM GLEDATI FILMOVE NA POSLU.

Oprosti ali stvarno si u najmanju ruku čudna. Imaš dobar posao, dobru plaću, nitko ti ne sjedi za vratom stalno i ti si nezadovoljna jer, pazi ovo: nemaš posla.
Za tebe je mobbing što imaš malo posla. Jesam ja to stvarno pročitao?! Jel moguće da takva osoba postoji?
Kao što ti je već radical change napisao, daj budi sretna kaj si u takvoj poziciji i zaboga, gledaj filmove ili radi ono što hoćeš na poslu. Ti se ljutiš na šefa kaj ti ne daje puno posla. Dobro kaj je tebi?
Meni ne pada na pamet da napravim nešto kaj mi nije šef rekao da napravim ili ako nekom kolegi treba pomoć. A kamo li da bih ja išao šefa pitati jel ima kakvog posla za mene, pa nisam s kruške pao. Odmaraj i uživaj dok te nitko ništa ne traži, glavno da plaća ide.

[onix]

zeleni mentol kaže:

Oprosti ali stvarno si u najmanju ruku čudna. Imaš dobar posao, dobru plaću, nitko ti ne sjedi za vratom stalno i ti si nezadovoljna jer, pazi ovo: nemaš posla.
Za tebe je mobbing što imaš malo posla. Jesam ja to stvarno pročitao?! Jel moguće da takva osoba postoji?
Kao što ti je već radical change napisao, daj budi sretna kaj si u takvoj poziciji i zaboga, gledaj filmove ili radi ono što hoćeš na poslu. Ti se ljutiš na šefa kaj ti ne daje puno posla. Dobro kaj je tebi?
Meni ne pada na pamet da napravim nešto kaj mi nije šef rekao da napravim ili ako nekom kolegi treba pomoć. A kamo li da bih ja išao šefa pitati jel ima kakvog posla za mene, pa nisam s kruške pao. Odmaraj i uživaj dok te nitko ništa ne traži, glavno da plaća ide.

Dobro da nisu svi ljudi kroz povijest imali ovakav stav, još uvijek bi mi s grane visili...

Provociraš malo, a? Nema veze, svejedno možeš poslužiti kao svijetli primjer beskorisnog uhljeba zbog kojeg država ode u krasni klinac

Autorice,

[hemp error]

Odjebi ih a možeš im malo i nabijati komplekse ako si dobra u tom u čemu radiš, pa nek ti daju otkaz, ako si s nekim dobra u toj firmi prije samog otkaza uzmi bolovanje(stres, nesanica, glavobolje i sl.), ako ti uruču otkaz tokom bolovanja tuži firmu ako ti se da kačit s njima i ako misliš da im možeš izvuči paru - ako je privatna firma, ako je riješ o javnoj službi misli i na nas koji moramo plaćati sve to. Svakako moraš se izboriti za sebe! Znaš kako kažu "They want to see you do good, but never better than them." - ja sam uvijek sa šefovima imao problema zbog tog, promijenio sam masu poslova i što sam stariji više uživam u radu a opet se izbjegavam nadmetati i uživam pomoći, pa me sve manje i vole.... jel da sam savršen jbg, po meni za svaku životnu situaciju kolko god bila sjebana imaš tri izbora, pognuti glavu, boriti se ili izbjeći, najelegantnije i najbolje je izbjegavat te situacije radi svog zdravlja, ponekad se boriti a glavu pogni samo kad si u krivu a često će ti nametati krivicu, pazi! Ako baš želiš karijeru preporučam knjigu "Menađer na mafijaški način".

Najbolje traži novi posao pa makar i novci bili lošiji, bitno je zdravlje i dobar osjećaj, ako znaš dobro svoj posao to možeš raditi i za sebe u slobodno vrijeme. Ja sam doslovno čovjeka koji zarađuje tolko kolko je teško zamisliti izvrijeđao na pasja kola i prijetio mu batinama samo zato jer me je podjebavao i valjda provjeravao dokle to ide (mjesecima) što nema veze s poslom... Sad, valjda pošto sam mu dosta pomagao u početku želi da mu vodim dućan u zgu za dobre novce i malo posla (možda me želi dalje podjebavat pošto je tip čovjeka koji voli patronizirat, iznimno gladni energetski vampir, pohlepan do bola, sklon svakoj vrsti prevare i uživa u manipulaciji - fckin psihopat) a meni više odgovara da radim u struci iako trenutno od toga slabo živim. Imao sam perioda da sam zarađivao super, također da sam jedva preživljavao, puno puta mi nisu platili al sve je to životno iskustvo. ako bude sreće za koji mjesec idem van ili otvaram svoju firmu, možda i nešto treće...

Polako postaju smijesni ovi hrvatski poslodavci koji kasne s plaćama koji ne kuže da ako kasni plaća (a imaju novaca) da ih čeka velika i debela palica ili vožnja u gepeku pa iskrcavanje u šumi - Sa sudbinom mene i moje djece ko se igra kazna je zajebana.

Vjerojatno ispada da se puno hvalim al jbg bio sam pod jebenim stresovima (2 posla, mater umire od karcinoma doma, prometna di sam si razbio lubanju, ludara 3-4 mjeseca, saznao da imam dijete nakon 4-5 godina, par puta doslovno bio na rubu života (bez suicida i sl shema, extremni sportovi mtb i sl), svadio se s ocem i sestrom. Uspkos svemu uspio rješit faks što mi je tad bila velika fiksacija, promijenio gomilu poslova, puno novih stvari naučio radit, izmirio se s familijom... TRENUTNO, pijem prigodno eventualno jednom u par mjeseci, bez problema reguliram alkohol iako nikad nisam puno pio al dok sam bio mlađi onda je to bilo češće. 9-10 godina ne pijem fckin bilo koje tablete, kojima te žele nakljukat da dobiju provizije, a to mozak pretvori u kašu, (odjebao sam čak i andole osim rijetko kad) još uvijek pušim cigarete i travu. Malo me pere depra, i to zato što me ljudi izbjegavaju (zapravo je to tako u mom životu od malena kad se bolje prisjetim) što nemam žene (nisam sexao godinama), svako malo odem živit u zg pa se vratim u rodni grad sad isto nakon 2 godine opet živim s ocem, čitam, vježbam, pijem čajeve,hodam po brdima, meditiram, volontiram, trudim se upoznat ženu svog života, vrlo lako otkantavam ljude koji me ne cijene iz svog života, (dok sam bio mlađi uvijek sam se nekako htio uklopit u razna društva). Vježbam opraštanje, kontrolu bijesa, pozitivne vibracije i sl. Pokušavam stati s duvanom i travom. Život je borba, svi smo ljudi a ono što nam se servira kao normalno je često nenormalno pogotovo u ovoj državi. Stigma lud sam, moj odgovor: a joooooooooj, bvavo šta znaš raditi i jesi li dobar u svom poslu kao ja u svom? ili čisto ignoriranje to je još bolje nakon toga muk i spuštanje glave provokanata. Prije tog sam to rješavao humorom ( često i na svoj račun), psihijatrica rekla da je to dobar znak, ok to je, al kad ti dopizdi ta od van uvjetovana servilnost jako je efektivno i ovo čisto da pokažeš određenim osobama di im je mjesto, dobro ih je ponekad i oprat a la maminho.

Eto jednom jedan čovjek htio se našalit kao da sam gay pošto sam dugo solo (a zna moju situaciju, tj. da ipak volim žene, a nisam ni rogonja pošto nisam ni bio u braku pa me nije kad imala varati - to je jedan drugi u tom društvu pokušao zaigrati sa mnom. Taj prvi vjerojatno jest gay (načuo sam), drugi je pouzdano znam rogonja (znao sam i ko mu jebe ženu). Bio sam cool i kao ono nespretno slatko se pokušao izmotati ma nisam . Nakon par mjeseci ovaj što me je htio poniziti da sam rogonja prebio ženu, jer je zadnji saznao da ga vara ovog drugog sam pred njegovom ženom pitao kad će mi je dovesti da mu dokažem da nisam gay (bio sam kavalir pa sam to pitao samo pred njima, ne baš u društvu kao on mene) Sad me oboje izbjegavaju i okrenu glavu na ulici kao da sam ih uvrijedio??? Onaj ko te želi poniziti samim tim činom dakazuje da je ispod tebe. Uživaj u životu jer svi smo mi samo lampe na vjetru, svaki kraj je novi početak itd itd...

Malo sam zabrijao, sorry došlo mi tako.

[Ertrinken]

LeniRose kaže:

Zbog ovakvih ljudi koji govore autorici da moze biti zadovoljna sto ima placu i da je "umisljena" jer ocekuje vise, u ovoj drzavi nikad ni nece biti bolje. Njezin problem je izuzetno frustrirajuci i svaka mlada, obrazovana i kreativna osoba bi patila u takvoj situaciji. To sto uvijek moze biti gore, ne znaci da ovaj konkretan problem nije bitan. Autorice, probaj biti strpljiva, nece ni to trajati zauvijek. Dok si na poslu, ulazi u sebe, uci strani jezik online, citaj knjige, pisi... Trazi izlaz iz situacije, nova prilika ce se kad tad pojaviti! A vi sto se zadovoljavate minimalnim, nemojte ni racunati da ce vam ikad biti bolje, bilo to u Hrvatistanu ili bilo gdje na kugli zemaljskoj.

Amin!
Pun mi je nos onih koji svoju neaktivnost i uvjerenost da ne mogu ništa promjeniti u svom životu stalno projiciraju na druge. Ono -radiš samo jednu stvar u životu, cijel život ko hrčak vrtiš u krug i uvjeravas sve da je u točku supppeeerrr, jer ti nikad nisi ni probao izaći van točka. ..
Je, možda je van točka i kaveza opasnije, ali bar imaš manje šanse objesiti se od dosade i osjećaja bezizlaznosti o prečku...
Autorice -kao što su ti rekli; ne moraš mjenjati posao (odmah) , mjenjaj svoje razmišljanje, uči nešto novo, ma pusti tu muziku ako ti prija. Ja bih,iskreno, pitala kolege mogu li im što pomoći jer sam završila sa svojim djelom posla, pitala i šefa mogu li mu nekako pomoći. Inicijativa nas sve može spasiti, a ne samo "ne diži glavu da ti je neko ne bi odsjekao" .

[Éowyn]

zeleni mentol kaže:

Oprosti ali stvarno si u najmanju ruku čudna. Imaš dobar posao, dobru plaću, nitko ti ne sjedi za vratom stalno i ti si nezadovoljna jer, pazi ovo: nemaš posla.
Za tebe je mobbing što imaš malo posla. Jesam ja to stvarno pročitao?! Jel moguće da takva osoba postoji?
Kao što ti je već radical change napisao, daj budi sretna kaj si u takvoj poziciji i zaboga, gledaj filmove ili radi ono što hoćeš na poslu. Ti se ljutiš na šefa kaj ti ne daje puno posla. Dobro kaj je tebi?
Meni ne pada na pamet da napravim nešto kaj mi nije šef rekao da napravim ili ako nekom kolegi treba pomoć. A kamo li da bih ja išao šefa pitati jel ima kakvog posla za mene, pa nisam s kruške pao. Odmaraj i uživaj dok te nitko ništa ne traži, glavno da plaća ide.

I zato što si ti takav si mjerilo svih ljudi i ona ima da postane tvoja preslika?

Nikad nisam primijetila toliko samozadovoljstvo koliko od neobrazovanih, neambicioznih ljudi lišenih svake intelektualne znatiželje. A ova tema vrvi takvima.

Žena je (koliko sam skužila) završila pravo. Rijetko tko upisuje pravo jer ne zna što bi drugo i jer mu svi frendovi tamo idu. Očito ju je to zanimalo. I onda bi nakon ne baš laganog završenog faksa trebala igrati pasijans u državnoj upravi i čestotati sama se što dobiva plaću za nikakav trud. Nekome bi mozak odumro u takvoj situaciji.

[Tabaxacum]

Éowyn kaže:

Žena je (koliko sam skužila) završila pravo. Rijetko tko upisuje pravo jer ne zna što bi drugo i jer mu svi frendovi tamo idu. Očito ju je to zanimalo. I onda bi nakon ne baš laganog završenog faksa trebala igrati pasijans u državnoj upravi i čestotati sama se što dobiva plaću za nikakav trud. Nekome bi mozak odumro u takvoj situaciji.

Pravo baš mnogi upisuju jer ne znaju što bi drugo jer ima te predmete na prijemnom koje je relativno lagano proć. Taj fax spada među one gdje je baš leglo onih koji nemaju nekakvu viziju za budućnost. Naravno da ima ozbiljnih ljudi koji se žele time baviti u budućnosti ali isto tako je veliki broj foliranata tamo. Izabela f vjerojatno nije među njima ali htio sam reći da ti je premisa u startu pogrešna.

A ovo za 'ne baš lagano studiranje' te nitko ne pita niti bi trebao. Dođeš negdje raditi, pokažeš ili ne pokažeš svoje sposobnosti, koga briga što si ti tamo 2006. godine imao neprospavane noći. Kad bismo tako gledali onda bismo svaku drugu osobu koja nam dođe na razgovor za posao zaposlili.

U Izabelinoj situaciji vjerojatno bih prolupao. Nema mi baš smisla raditi posao gdje mi netko bar jedanput u par mjeseci neće reć 'Tabasco rastura...'. Nekakav feedback mora postojat, moraš se osjećat bitan u toj firmi. Izabela se osjeća nebitnom tamo i sasvim je normalno i dobar znak da joj duša pruža otpor takvom stanju.

[izabela f]

zeleni mentol kaže:

Oprosti ali stvarno si u najmanju ruku čudna. Imaš dobar posao, dobru plaću, nitko ti ne sjedi za vratom stalno i ti si nezadovoljna jer, pazi ovo: nemaš posla.
Za tebe je mobbing što imaš malo posla. Jesam ja to stvarno pročitao?! Jel moguće da takva osoba postoji?
Kao što ti je već radical change napisao, daj budi sretna kaj si u takvoj poziciji i zaboga, gledaj filmove ili radi ono što hoćeš na poslu. Ti se ljutiš na šefa kaj ti ne daje puno posla. Dobro kaj je tebi?
Meni ne pada na pamet da napravim nešto kaj mi nije šef rekao da napravim ili ako nekom kolegi treba pomoć. A kamo li da bih ja išao šefa pitati jel ima kakvog posla za mene, pa nisam s kruške pao. Odmaraj i uživaj dok te nitko ništa ne traži, glavno da plaća ide.

pa da
zato jer si ti uhljeb

ja na takvoj razini ne egzistiram

[izabela f]

Ertrinken kaže:

Amin!
Pun mi je nos onih koji svoju neaktivnost i uvjerenost da ne mogu ništa promjeniti u svom životu stalno projiciraju na druge. Ono -radiš samo jednu stvar u životu, cijel život ko hrčak vrtiš u krug i uvjeravas sve da je u točku supppeeerrr, jer ti nikad nisi ni probao izaći van točka. ..
Je, možda je van točka i kaveza opasnije, ali bar imaš manje šanse objesiti se od dosade i osjećaja bezizlaznosti o prečku...
Autorice -kao što su ti rekli; ne moraš mjenjati posao (odmah) , mjenjaj svoje razmišljanje, uči nešto novo, ma pusti tu muziku ako ti prija. Ja bih,iskreno, pitala kolege mogu li im što pomoći jer sam završila sa svojim djelom posla, pitala i šefa mogu li mu nekako pomoći. Inicijativa nas sve može spasiti, a ne samo "ne diži glavu da ti je neko ne bi odsjekao" .

Ima tu problem jedan, raspoređen nam je posao sistematizacijom i ja ne mogu tražiti druge kolege da im uskočim jer i to moj šef nikada ne bi dozvolio plus ovi bi jedva dočekali da krenu ogovarati kako ja nemam posla a oni su zatrpani, jedva bi dočekali.
Ovo je jako toxična radna sredina, zaista.
Jednom sam se povjerila kolegici jednoj i krenula su ogovaranja po firmi kakva sam ja to osba koja tako ide pričati da nema posla, akako su oni svi zatrpani i ne stignu na wc a ja lapim i slično. Ovdje se jedva čeka materijal za poniziti drugoga kako bi sebe istaknuo, kuziš?
Jednom me glavna šefica pitala zašto meni moj šef ne daje posao, jer oni to vide i ja sam rekla da pita njega i nakon toga on je to saznao i maltretitao me neprestano mjesecima, vršeći pasivnu agresiju is talno mi nabijajući na nos kako pričam okolo da mi ne da raditi. Kada njemu kažem daj mi predmete kaže nema ih, čitaj propise ili traži neke izlike tipa nisi skenirala spise, tek kada to napraviš dam ti predmet, onda ja skeniram i on naravno nađe izliku opet. Ja sam sama uz njega u odjelu, još jedan kolega ali on je sss i po opisu posla nemamo nikakvih dodirnih točaka, isključena sam iz bilo kakvih projekata , odluka , pisanja akata, lišena bilo kakve suradnje sa bilo kojim kolegom u firmi.Ovo moje radno mjesto je moždana, intelektualna i socijalna smrt. I da ponovim, ovdje u mom gradu nemam kuda dalje tražiti. Samo tražim načina da se nosim sa ovim jer propucavam.

[izabela f]

Éowyn kaže:

I zato što si ti takav si mjerilo svih ljudi i ona ima da postane tvoja preslika?

Nikad nisam primijetila toliko samozadovoljstvo koliko od neobrazovanih, neambicioznih ljudi lišenih svake intelektualne znatiželje. A ova tema vrvi takvima.

Žena je (koliko sam skužila) završila pravo. Rijetko tko upisuje pravo jer ne zna što bi drugo i jer mu svi frendovi tamo idu. Očito ju je to zanimalo. I onda bi nakon ne baš laganog završenog faksa trebala igrati pasijans u državnoj upravi i čestotati sama se što dobiva plaću za nikakav trud. Nekome bi mozak odumro u takvoj situaciji.

U pravu si, upisala sam pravo. Zato što sam željela ne zato jer nisam znala što bi. I imala sam neke ideje i želje ali realnost je drugačija, završih u upravi. I to je ok, ali da bar onda u toj upravi rastem ,educiram se, stječem iskustvo. Ja trunem. Odlučih učiti za državnog dužnosnika kako bi se mogla javljati na natječaje za suca, uvjete imam. Međutim, i tu je situacija takva da ako nemaš veze i poznanstva teško da možeš dobiti posao. Odvjetništvo ne želim, previše mulja za moj ukus. Učimit ću to za sebe i valstiti osjećaj vrijednosti, svoju nadogradnju.

[izabela f]

tabasco sauce kaže:

Pravo baš mnogi upisuju jer ne znaju što bi drugo jer ima te predmete na prijemnom koje je relativno lagano proć. Taj fax spada među one gdje je baš leglo onih koji nemaju nekakvu viziju za budućnost. Naravno da ima ozbiljnih ljudi koji se žele time baviti u budućnosti ali isto tako je veliki broj foliranata tamo. Izabela f vjerojatno nije među njima ali htio sam reći da ti je premisa u startu pogrešna.

A ovo za 'ne baš lagano studiranje' te nitko ne pita niti bi trebao. Dođeš negdje raditi, pokažeš ili ne pokažeš svoje sposobnosti, koga briga što si ti tamo 2006. godine imao neprospavane noći. Kad bismo tako gledali onda bismo svaku drugu osobu koja nam dođe na razgovor za posao zaposlili.

U Izabelinoj situaciji vjerojatno bih prolupao. Nema mi baš smisla raditi posao gdje mi netko bar jedanput u par mjeseci neće reć 'Tabasco rastura...'. Nekakav feedback mora postojat, moraš se osjećat bitan u toj firmi. Izabela se osjeća nebitnom tamo i sasvim je normalno i dobar znak da joj duša pruža otpor takvom stanju.

ne da pruža otpor već urla sa vrha planine

[Detektor]

I ja pucam na poslu,spreman dati otkaz svakog trena unatoč povišici i relativno dobroj plaći zbog međuljudskih odnosa. Razmišljam o odlasku van i da se više nikad tu ne vratim. Koliko košta zdravlje? Fučkaš plaću,skupljam novac i idem. Ovo mi je već peta firma i svugdje isto možda zato jer sam sve poslove dobio preko natječaja a preko veze mi se ne da zaposliti a mogu,najbitnije da se maknem od ovih ljudi s kojima dijelim državu a imam relativno dobar socio-ekonomski status. Tu kod nas su ljudi ljubomorni na nečiju pamet,uspjeh i vrijeme je za pakiranje stvari i odlazak.

[izabela f]

Detektor kaže:

I ja pucam na poslu,spreman dati otkaz svakog trena unatoč povišici i relativno dobroj plaći zbog međuljudskih odnosa. Razmišljam o odlasku van i da se više nikad tu ne vratim. Koliko košta zdravlje? Fučkaš plaću,skupljam novac i idem. Ovo mi je već peta firma i svugdje isto možda zato jer sam sve poslove dobio preko natječaja a preko veze mi se ne da zaposliti a mogu,najbitnije da se maknem od ovih ljudi s kojima dijelim državu a imam relativno dobar socio-ekonomski status. Tu kod nas su ljudi ljubomorni na nečiju pamet,uspjeh i vrijeme je za pakiranje stvari i odlazak.

Oo da. Meni struka ne dopušta, vani bi mogla biti samo čistatica ili nkv radnik..
Ako imaš prilike idi. Bolje ne može biti, očaj vlada, ljudi su siromašti, frustrani, bijesni , pogubljeni, gramzivi, častohlepni i prodani. Ili si podoban ili si škartiran. Moja uvjerenja nisu na prodaju, moje vrijednosti i usudim se reći moji ideali.
Ili pokušaj kao ja, ja sam se posve izolirala od svih, sa svima sam ok, pročaskati mogu ali sam sama, ima par kolega, kolegica sa kojima sam malo bliža ali nikakve dubine u komunikaciji i odnosu i nikakva iznošenja mišljenja ili problema. Ovisi kakav si karakter, ja sma srećom individualac pa mi nije problem jesti samoj gablec u uredu ili ujutro sama piti kavu. Minimun interakcije, tek toliko da održim neki nivo komunikacije i da nisam baš 8 sati sama kao prst.Pokušaj tako, distancirati se od svih, dođeš, odradiš i ideš kući. Navikne se čovjek i vjeruj mi, oslobađa! Mogu reći čak i da čisti!

[appletini]

My time kaže:

I sama znaš kakva je situacija u državi, a ti bi napredovala. Budi sretna da imaš dobro plaćeni posao. Mnogi sa fakultetima rade posao koji je daleko ispod njihovog nivoa.
Ali, znate kako se kaže - nekome možete dati cijeli svijet i on je opet nezadovoljan.
Upravo to je problem današnjih ljudi VJEČITO NEZADOVOLJSTVO. Da imaju ne znam šta, opet bi prigovarali.

Tako je. Tko si ti da kažeš da ti nije dobro, kada ima onih kojima je gore. Prihvati da možeš drkat kurac u uredu za dobru plaću, pa to je svačiji san, a ti tako nezahvalna. Što sve neću pročitat

Ne moraš se zadovoljiti s tim poslom! Ne moraš se osjećati krivom što si nezadovoljna, dok je drugima gore! Pohvalno je da se osjećaš loše jer ne pridonosiš, da se bar više njih osjeća! Nadam se da aktivno tražiš drugi posao. Ne mora se dati otkaz da bi se tražio drugi posao. Pokreni se, ne daj da te depresija povuče, ali ne daj ni da te neki konformizam povuče, ne daj se navuć na to da trebaš prihvatiti što imaš jer je drugima gore. Trudi se, radi na sebi dodatno, makni se iz toksične radne atmosfere.

edit: Tek sad pročitala temu do kraja. A šokirao me ovaj prvi komentar.

Iz mom skromnog iskustva, ljudi koji takve komentare i stavove imaju su ljudi koji nisu ni sposobni ni marljivi. Iz mog skromnog iskustva, ljudi koji su proaktivni, rade na sebi, trude se i dobro rade svoj posao - napreduju ili promijene posao, ali završavaju s poslom i zadovoljni! Nije problem točit kavu za dobru plaću dok ne pokažeš što znaš, tzv. točenje kave s perspektivom Problem je točit kavu bez perspektive. Radi na sebi, educiraj se dodatno, traži dalje, nemoj pristat na ovo. Ljudi pljuju državu i vele ti nezahvalnice u ovakvoj pokvarenoj državi ti je i dobro. Ne shvaćaju da je država pokvarena zbog takvih stavova. Gdje se pljuje perspektiva, ambicija i želja za radom i pridonošenjem.

[onix]

Detektor kaže:

I ja pucam na poslu,spreman dati otkaz svakog trena unatoč povišici i relativno dobroj plaći zbog međuljudskih odnosa. Razmišljam o odlasku van i da se više nikad tu ne vratim. Koliko košta zdravlje? Fučkaš plaću,skupljam novac i idem. Ovo mi je već peta firma i svugdje isto možda zato jer sam sve poslove dobio preko natječaja a preko veze mi se ne da zaposliti a mogu,najbitnije da se maknem od ovih ljudi s kojima dijelim državu a imam relativno dobar socio-ekonomski status. Tu kod nas su ljudi ljubomorni na nečiju pamet,uspjeh i vrijeme je za pakiranje stvari i odlazak.

Naravno da mijenjaš posao koji ti ne odgovara i ideš dalje u nadi da će biti bolje, ali bojim se da ti tu sreće nema dok ne promijeniš način razmišljanja. Svijet je pun mediokriteta i poltrona kojima sva energija i kreativnost ode u prosipanje žuči i jala. Ovi koji šute i gledaju filmove na tuđi račun su još i dobri ako na tome ostaju. Bojim se da će te takvi dočekati kud god odeš. Negdje ih je doduše više, negdje manje, ali najbolje je prihvatiti da puno ljudi funkcionira na taj način i napraviti mentalnu blokadu prema takvima.

A to što dobivaš poslove preko natječaja... stvarno misliš da su u firmama u koje se zapošljava uglavnom nepotizmom bolji međuljudski odnosi?