Ne mogu kontrolisati trenutno stanje

[specific]

Prvo, dobro vece svima,
moze se reci skoro evo citavu ovu godinu, ovih prvih mjesec i po nikako ne mogu da "dodjem sebi". Konstantno sam umoran, bezvoljan sam, nemam jednostavno snagu ni za sta, osim da ujutro odem na posao, i to jedva nekako ustanem sa teskim mukama, odradim posao, dodjem kuci i odmaram i tako u krug. Obaveze koje imam, izbjegavam koliko god je to moguce, jer jednostavno osjetim da ne mogu skoro nista. Evo i sada dok ovo pisem, jedva cekam da do kraja napisem pa da mogu zaspati, pa da sutra citam kako me kudite.

Septembar, Oktobar, Novembar, Decembar su mi obicno bili jako stresni mjeseci na poslu (radim u birou / mnogo prekovremenih) medjutim dok sam radio tim jako povisenim intenzitetom, nikada nisam te probleme osjecao. Problemi su tek nastali nakon / tokom bozicnih praznika.

Poslije Nove Godine 4 do 5 noci zaredom nisam mogao da spavam, srce mi je toliko ubrzano lupalo da nisam mogao zaspati, jednostavno u pola noci nisam vise mogao izdrzati taj osjecaj i odem u hitnu, jer jednostavno nisam znao sta je, srce kao da hoce iskoci iz grudi. Medjutim, u hitnoj mi nista nisu ustanovili, zatim sam se 2 dana poslije zaputio na detaljne preglede srca, pregled krvi, stitna zlijezda - nista. Nisu imali odgovor na to. To se pocelo lagano smirivati nakon tih pregleda dan za danom, ali taj osjecaj umora i iscrpljenosti ostaje - i dalje traje. Nebitno koliko odspavam kad imam slobodno, 10,12,14 sati, jednostavno nije dovoljno.

Do prije 4-5 mjeseci sam redovno trenirao, 3 put dnevno u teretanu, zatim usput jos i nogomet, nikad mi nije bio problem otici, i kada osjetis neki laganiji umor, ali sam ipak isao. Sada mi je jednostavno nezamislivo, 2-3 puta sam pokusavao trenirati, ali tijelo jednosatvno "ne zeli". Mislio sam na pocetku ok, samo je prolazna faza, ali evo vec mjesec i po traje, i jos ne prestaje. Ne radim skoro nista, na prste mogu izbrojati koliko sam puta izisao vani u tom periodu.

Stoga sam i ovdje napravio ovu temu, je li moze stvarno postojati ta nit ili ti ga "veza" izmedju psihe i tijela, da me jednostavno ona koci, mislim sigurno postoji, ali u ovolikoj mjeri da sam bezmocan? Svi pokusaji da su "pokrenem" su mi uzaludni bili, za svaki vid pomoci / savjeta sam zahvalan.

[maria 8]

da li postoji nesto sto ti pricinjava radost u zivotu?
imam osecaj da bas i ne uzivas preterano u svom poslu, a morao si dosta dugo da radis prekovremeno, to ume jako da ubije psihicki
nisi napisao koliko imas god, ne bi da dajem dijagnoze, mozda je samo vreme da promenis posao ili da uzmes godisnji
posto je fizicki sve ok, a stalno si umoran bez obzira koliko spavas, kakav ti je kvalitet sna ?

a, VEZA IZMEDJU TELA I PSIHE SIGURNO POSTOJI, tu nema sumnje

[Basta]

1. Ne pridavati toliki značaj i pažnju samome sebi, danu koji je pred tobom
2. Kloniti se idealizacija, gledanja na stvari crno-bijelo, istina je u sredini
3. Usredotočiti se na trenutak, sam sebi je dovoljan, bez upletanja prošlosti i budućnosti
4. Dosta sna, lijeganje i dizanje u isto vrijeme
5. Svaki dan šetati, pogotovo ako ima sunca

Javi se za jedno mjesec dana s rezultatima!

[specific]

maria 8 kaže:

da li postoji nesto sto ti pricinjava radost u zivotu

Itekako. Mislim, nisam nesretan kad sagledam sve u zivotu, mada ne mogu reci ni da sam pretjerano sretan,u nekom sam "izmedju" stanju. U nekim stvarima me ide, u nekima ne. U ljubavi sam vjeciti peh, ali nista nesto posebno da bih tugovao/patio. Sto mi pricinjava radost i opustanje u zivotu su su sport i putovanje, pogotovo putovanje, obicno nekoliko puta godisnje pokupim se i sa rajom odem negdje, da oslobodim "glavu".

maria 8 kaže:

imam osecaj da bas i ne uzivas preterano u svom poslu, a morao si dosta dugo da radis prekovremeno, to ume jako da ubije psihicki
nisi napisao koliko imas god, ne bi da dajem dijagnoze, mozda je samo vreme da promenis posao ili da uzmes godisnji

23 godine imam, a radim vec od svoje 19te. Dakle vec 4 godine. Na poslu nisam zadovoljan, samim poslom jesam i koju poziciju imam, ali mislim nisam jedini koji ima jednostavno premalena primanja za ono sto radi, i tu je tesko nekada motivirati se za sljedeci radni dan.

Sto mi jednostavno u zadnja 2 mjeseca predstavlja problem, sto se ne mogu izvuci iz ovoga. Mislim desi se svakome biti nekada par dana zaredom nesto umorniji,, ali jednostavno psihicki i fizicki totalno biti ovako iscprljen, to mi ne ide u glavu. Pored toga sto mi je i kvalitetan sna u vecoj mjeri, mislim nema logike da ne radim skoro nista, a uvijek sam umoran.

Kao sto sam i gore naveo, da ja prije nisam tako radio, ali hajde, nekada mi je dan znao trajati i po 16 sati, 12 sati posla, zatim sport, i ako jos nekad izadjem u grad, i ujutro se probudim kao da mi nije nista. Bio sam moze se reci i malo perfekcionista, dane sam unaprijed planirao, sve je moralo imati svoj redosljed, znalo se tacno sta radim na koji dan i tu liniju sam drzao stvarno dug vremenski period. Medjutim, sad je sve drugacije.

[Kymatica]

specific kaže:

Prvo, dobro vece svima,
moze se reci skoro evo citavu ovu godinu, ovih prvih mjesec i po nikako ne mogu da "dodjem sebi". Konstantno sam umoran, bezvoljan sam, nemam jednostavno snagu ni za sta, osim da ujutro odem na posao, i to jedva nekako ustanem sa teskim mukama, odradim posao, dodjem kuci i odmaram i tako u krug. Obaveze koje imam, izbjegavam koliko god je to moguce, jer jednostavno osjetim da ne mogu skoro nista. Evo i sada dok ovo pisem, jedva cekam da do kraja napisem pa da mogu zaspati, pa da sutra citam kako me kudite.

Septembar, Oktobar, Novembar, Decembar su mi obicno bili jako stresni mjeseci na poslu (radim u birou / mnogo prekovremenih) medjutim dok sam radio tim jako povisenim intenzitetom, nikada nisam te probleme osjecao. Problemi su tek nastali nakon / tokom bozicnih praznika.

Poslije Nove Godine 4 do 5 noci zaredom nisam mogao da spavam, srce mi je toliko ubrzano lupalo da nisam mogao zaspati, jednostavno u pola noci nisam vise mogao izdrzati taj osjecaj i odem u hitnu, jer jednostavno nisam znao sta je, srce kao da hoce iskoci iz grudi. Medjutim, u hitnoj mi nista nisu ustanovili, zatim sam se 2 dana poslije zaputio na detaljne preglede srca, pregled krvi, stitna zlijezda - nista. Nisu imali odgovor na to. To se pocelo lagano smirivati nakon tih pregleda dan za danom, ali taj osjecaj umora i iscrpljenosti ostaje - i dalje traje. Nebitno koliko odspavam kad imam slobodno, 10,12,14 sati, jednostavno nije dovoljno.

Do prije 4-5 mjeseci sam redovno trenirao, 3 put dnevno u teretanu, zatim usput jos i nogomet, nikad mi nije bio problem otici, i kada osjetis neki laganiji umor, ali sam ipak isao. Sada mi je jednostavno nezamislivo, 2-3 puta sam pokusavao trenirati, ali tijelo jednosatvno "ne zeli". Mislio sam na pocetku ok, samo je prolazna faza, ali evo vec mjesec i po traje, i jos ne prestaje. Ne radim skoro nista, na prste mogu izbrojati koliko sam puta izisao vani u tom periodu.

Stoga sam i ovdje napravio ovu temu, je li moze stvarno postojati ta nit ili ti ga "veza" izmedju psihe i tijela, da me jednostavno ona koci, mislim sigurno postoji, ali u ovolikoj mjeri da sam bezmocan? Svi pokusaji da su "pokrenem" su mi uzaludni bili, za svaki vid pomoci / savjeta sam zahvalan.

izgorio si. uvjek se slomiš tek kad stres prodje, i krene mir. onda te pukne.
morat češ pričekati da dodje organizam k sebi, od izgorenosti.
i naučiti da nikad više se ne tjeraš, radi ničega i nikoga, preko granica.
moraš se naučiti birnuti za sebe, i svoje tijelo i psihu.

[Loui]

Fali ti željeza u krvi, svaki dan tuci po blitvi, kupinovo vino, špinatu, rašćiki, zelenoj šalati, mahunama, grah, mesine teletine , junetine , nemoj puretinu kancerogena je pa i piletinu osim ak nije domaća npr iz Veronike ili s placa od bakica
Vjerojatno jedes samo sendviće a kuhanu hranu nisi vidio
Ja svaki dan jedem najkvalitetnije ono blitva rašćika mesine na kile crnog vina ribe pojedem mjesecno 4000kn samo ja (imam para dost nije mi žao) i opet se osjećam umorno

Treba i trčati na suncu biciklirati da se krv pokrene da se proccesi u organizmu pokrenu da srce prolupa malo brže da metabolizam krene i udri po kupinovom vinu

[maria 8]

Loui kaže:

Fali ti željeza u krvi, svaki dan tuci po blitvi, kupinovo vino, špinatu, rašćiki, zelenoj šalati, mahunama, grah, mesine teletine , junetine , nemoj puretinu kancerogena je pa i piletinu osim ak nije domaća npr iz Veronike ili s placa od bakica
Vjerojatno jedes samo sendviće a kuhanu hranu nisi vidio
Ja svaki dan jedem najkvalitetnije ono blitva rašćika mesine na kile crnog vina ribe pojedem mjesecno 4000kn samo ja (imam para dost nije mi žao) i opet se osjećam umorno

Treba i trčati na suncu biciklirati da se krv pokrene da se proccesi u organizmu pokrenu da srce prolupa malo brže da metabolizam krene i udri po kupinovom vinu

covek je napisao da su svi rezultati od lekara ok

[maria 8]

specific kaže:

Itekako. Mislim, nisam nesretan kad sagledam sve u zivotu, mada ne mogu reci ni da sam pretjerano sretan,u nekom sam "izmedju" stanju. U nekim stvarima me ide, u nekima ne. U ljubavi sam vjeciti peh, ali nista nesto posebno da bih tugovao/patio. Sto mi pricinjava radost i opustanje u zivotu su su sport i putovanje, pogotovo putovanje, obicno nekoliko puta godisnje pokupim se i sa rajom odem negdje, da oslobodim "glavu".

da li se nesto desilo u poslednjih 6 meseci ? mislim, ne mora to biti nista strasno niti dramaticno, ali mozda te nesto psihicki 'proganja' a ti toga nisi svestan ili ne zelis biti svestan
ovo za ljubav - peh, jos si jako mlad i zelen (bez namere da vredjam), nista nije crno, ne zuri

[Tze]

maria 8 kaže:

da li se nesto desilo u poslednjih 6 meseci ? mislim, ne mora to biti nista strasno niti dramaticno, ali mozda te nesto psihicki 'proganja' a ti toga nisi svestan ili ne zelis biti svestan
ovo za ljubav - peh, jos si jako mlad i zelen (bez namere da vredjam), nista nije crno, ne zuri

Da, nesto je se moguce trpalo pod tepih i isao je protiv sebe. Autore ovo sa srcem i nespavanjem je vjerojatno bio napad anksioznosti.
Malo proanaliziraj dogadjaje i svoje postupke, misli i osjecaje zadnjih mjeseci.

[Leteća]

Tze kaže:

Autore ovo sa srcem i nespavanjem je vjerojatno bio napad anksioznosti.

I meni to zvuči tako.

[wadle]

Imaš depresiju, odi u doktora, ispričaj mu sve ovo pa će ti on reći što i kako dalje

[specific]

Tze kaže:

Da, nesto je se moguce trpalo pod tepih i isao je protiv sebe. Autore ovo sa srcem i nespavanjem je vjerojatno bio napad anksioznosti.
Malo proanaliziraj dogadjaje i svoje postupke, misli i osjecaje zadnjih mjeseci.

Desavalo se par stvari, ali nista do te mjere da bih "dobio napad". Opcenito, ne panicarim nikada i rijetko kada dodjem u situaciju da dobijem neki napad panike i slicno, koliko god tesko bilo. Nije bilo sad nekih vecih dogadjaja u proteklim mjesecima, imao sam jednu tezu saobracajnu nesrecu gdje sam se hvala bogu dobro izvukao kako je moglo biti. Ostatak manje/vise sve normalno, istina je da ne koristim svoje odmore kako treba i slobodne dane, jer njih vise provedem na nekim putovanjima na kojima se totalno iscrpim, i od kojih mi treba par dana da dodjem sebi.

Gore sto sam naveo da nisam sretan, ima nekoliko razloga, recimo ne volim grad u kojem zivim, ne cini me sretnim, tacnije ljudi u njemu, osjecam uvijek da trebam neku svjezinu u zivotu ali nemam dovoljno hrabrosti na taj rizik da ucinim taj korak, dalje radim posao za koji neki vjerovatno uzimaju duplo vecu lovu od mene, ali nazalost u takvoj sam sredini gdje industrija i nije bas bajna, tako da moram raditi ovaj posao, uvijek sam u potrazi, ali opcija nema pretjerano puno. Moram sacekati nekih par godina da bih imao neku pristojnu zaradu, a ne znam da li mogu vise cekati toliko. U ljubavnom planu zadnjih mjeseci je vise mrtvo rekao bih, zadnja veza koju sam imao je vec vise od godinu i po unazad. Ali u tom planu nisam nesto zabrinut, tu sam kao gore sto sam naveo, vise neki peh, kada bih vam tu ispricao svoje dozivljaje i sta sam sve prosao, pih.. Mada tu ne vjerujem da je izvor mog problema, ako bih vec "skrenuo" zbog ljubavi to se trebalo desiti mozda prije 2 godine. .

Jucer sam bio u teretani i obavio trening jedan sat, zato sam danas evo spavao nakon posla skoro 4 sata jer sam osjecao uzasan umor. I to jednostavno nije neki fizicki umor, ne mogu vam opisati, oci se same sklapaju, dok osjecam da tijelo jos funkcionise i moze, mislim cudno je stvarno stanje. Ubije jednostavno onda i tu motivaciju u sebi koju na nekim momentima imas.

I btw. hvala svima koji su se ukljucili na tom rjesavanju problema

[Leteća]

Depra s elementima anksioznosti. Možeš se preseliti, možeš se kljukati tabletama.

[maria 8]

specific kaže:

Desavalo se par stvari, ali nista do te mjere da bih "dobio napad". Opcenito, ne panicarim nikada i rijetko kada dodjem u situaciju da dobijem neki napad panike i slicno, koliko god tesko bilo. Nije bilo sad nekih vecih dogadjaja u proteklim mjesecima, imao sam jednu tezu saobracajnu nesrecu gdje sam se hvala bogu dobro izvukao kako je moglo biti. Ostatak manje/vise sve normalno, istina je da ne koristim svoje odmore kako treba i slobodne dane, jer njih vise provedem na nekim putovanjima na kojima se totalno iscrpim, i od kojih mi treba par dana da dodjem sebi.

Gore sto sam naveo da nisam sretan, ima nekoliko razloga, recimo ne volim grad u kojem zivim, ne cini me sretnim, tacnije ljudi u njemu, osjecam uvijek da trebam neku svjezinu u zivotu ali nemam dovoljno hrabrosti na taj rizik da ucinim taj korak, dalje radim posao za koji neki vjerovatno uzimaju duplo vecu lovu od mene, ali nazalost u takvoj sam sredini gdje industrija i nije bas bajna, tako da moram raditi ovaj posao, uvijek sam u potrazi, ali opcija nema pretjerano puno. Moram sacekati nekih par godina da bih imao neku pristojnu zaradu, a ne znam da li mogu vise cekati toliko. U ljubavnom planu zadnjih mjeseci je vise mrtvo rekao bih, zadnja veza koju sam imao je vec vise od godinu i po unazad. Ali u tom planu nisam nesto zabrinut, tu sam kao gore sto sam naveo, vise neki peh, kada bih vam tu ispricao svoje dozivljaje i sta sam sve prosao, pih.. Mada tu ne vjerujem da je izvor mog problema, ako bih vec "skrenuo" zbog ljubavi to se trebalo desiti mozda prije 2 godine. .

ocito se nesto desava(lo), ali ti to odbijas da prihvatis i racionalises da nije tako strasno, to mora biti nesto u glavi, jer fizicki je sve ok
ima tu puno elemenata za anksioznost i napade panike, potiskujes mnogo toga, a svaki covek ima limit koji moze da izdrzi
razmisli jos jednom o svemu, ako ovako nastavis nece to dobro zavrsiti

[inkognito7]

Leteća kaže:

Depra s elementima anksioznosti. Možeš se preseliti, možeš se kljukati tabletama.

Meni licno ne ostavlja takav utisak. Sigurno da ima neke probleme ili ove sto je opisao sigurno ga vise pogadjaju nego on to sto sebi samom zeli da prizna, ali depresija, hmm ne bih rekao.

Bitno je da zaustavis ovaj pad i da pravis, koliko je god to moguce, male korake naprijed za izlazak iz svoje krize. Najbitnije je da imas tu zelju u sebi, vidim pokusavao si npr. opet da ides trenirati sto je jako pozitivno, tj. nisi odustao od sebe, preporucujem ti da se i dalje boris, samo tako ces moci izaci iz ovog trenutnog stanja.

Ipak, preporucio bih ti da razmislis, kao sto su pojedini vec rekli, da li je stvarno sve ok, i da li se ipak nije nesto desilo, ne mora biti zadnjih mjeseci, mozda i zadnjih godina, nesto sto te je jako pogodilo?