Noćne more

[Fuerteventura]

Mammi kaže:

Mislim da sam na dobroj temi, ako ne neka me moderatori upute... jer, trebala bih pomoć...

Naime, nezaposlena sam domaćica, majka 4 djece. Inače sam uvijek u nekoj brizi za njima kad napuštaju kuću, kada izlaze navečer...i tako oduvijek. No u zadnje vrijeme imam užasne snove. Sanjam da mi djeca stradavaju u prometu, vidim njihova mrtva tijela, vrištim, plačem... Kad me muž probudi, obično mi ruke bude utrnute, a srce luđački udara!
Molim vas bilo kakvu pomoć, ti me snovi užasno iscrpljuju! Ne bih htjela piti neke tablete, jer sam trenutno zbog hormonalnog poremećaja (početak menopuze ) već natrpana svim i svačim, tako da ne bih htjela tijelo još opterećavati. Možda na neki drugi način? Ili da mi netko kaže da ima slične snove, da nisam napola luda više od tih briga za djecom?

Bez tableta je tesko suprimirati REM san, eventualno da si stavite budilicu da vas budi svaka 3h, ili pokusajte spavati manje od 4h u komadu (dva puta 4h recimo).

Sto dulje spavamo u komadu, to imamo vise REM sna u kasnijim fazama spavanja (u kojem sanjamo).
Mnogim ljudima je REM san shock zbog nocnih mora (jer je to stanje u kojem mozak ne miruje nego aktivno radi, kao da smo u stanju budnosti, prevladavaju beta mozdani valovi).

Za tjelesnu okrjepu organizma najvazniji je NREM san, duboki san kada mozak emitira delta valove (zato postoji pucka izreka ''Odi spavati prije ponoci, jer je taj san najvazniji''), i kad ne sanjamo.

Dobro je da brinete za djecu, jer djeca nestaju samo tako...(Razgovarajte s njima da se pricaju s nepoznatim ljudima, pa makar im govorili da su vasi prijatelji i slicno, i nek ne provode puno vremena sami vani po mraku).

[Mammi]

Fuerteventura kaže:

Bez tableta je tesko suprimirati REM san, eventualno da si stavite budilicu da vas budi svaka 3h, ili pokusajte spavati manje od 4h u komadu (dva puta 4h recimo).

Sto dulje spavamo u komadu, to imamo vise REM sna u kasnijim fazama spavanja (u kojem sanjamo).
Mnogim ljudima je REM san shock zbog nocnih mora (jer je to stanje u kojem mozak ne miruje nego aktivno radi, kao da smo u stanju budnosti, prevladavaju beta mozdani valovi).

Za tjelesnu okrjepu organizma najvazniji je NREM san, duboki san kada mozak emitira delta valove (zato postoji pucka izreka ''Odi spavati prije ponoci, jer je taj san najvazniji''), i kad ne sanjamo.

Dobro je da brinete za djecu, jer djeca nestaju samo tako...(Razgovarajte s njima da se pricaju s nepoznatim ljudima, pa makar im govorili da su vasi prijatelji i slicno, i nek ne provode puno vremena sami vani po mraku).

Moj san je već odavno isprekidan, još dok su djeca bila mala. Budim se par puta u tijeku noći i odem da ih pogledam, eventualno pokrijem... Ali eto, ipak sanjam te užasne snove!

Ja mislim da je moja briga pretjerana, no ne mogu si pomoći. moje prijateljice se puno manje brinu, spavaju mirno kad im djeca odu vani... Ja i odem po njih ukoliko me nazovu, dakle nije mi problem dignuti se iz kreveta u 4,5h i otići po njih. Godinama mi govore da je to pretjerano, ali ne mogu si pomoći.
No, ovi snovi sada su već nešto drugo. Tijelo mi se po par sati vraća u normalu nakon takvog sna!!! Užas! I ne znam otkud mi sad odjednom (u zadnjih tjedan dana) takvi snovi svaku noć?

[Almost Rosey]

Mammi kaže:

Mislim da sam na dobroj temi, ako ne neka me moderatori upute... jer, trebala bih pomoć...

Naime, nezaposlena sam domaćica, majka 4 djece. Inače sam uvijek u nekoj brizi za njima kad napuštaju kuću, kada izlaze navečer...i tako oduvijek. No u zadnje vrijeme imam užasne snove. Sanjam da mi djeca stradavaju u prometu, vidim njihova mrtva tijela, vrištim, plačem... Kad me muž probudi, obično mi ruke bude utrnute, a srce luđački udara!
Molim vas bilo kakvu pomoć, ti me snovi užasno iscrpljuju! Ne bih htjela piti neke tablete, jer sam trenutno zbog hormonalnog poremećaja (početak menopuze ) već natrpana svim i svačim, tako da ne bih htjela tijelo još opterećavati. Možda na neki drugi način? Ili da mi netko kaže da ima slične snove, da nisam napola luda više od tih briga za djecom?

Što točno ovo znači? Piješ neke lijekove?

Antidepresivi se inače koriste kao supresori REM faze (u kojoj se najviše sanja) i neki ih liječnici daju kod osoba koje pate od mornih snova, no nevolja s njima je to što REM ima tendenciju nadoknade, tako da bi se mogao početi javljati tzv. "inicijalni REM", što znači pojavu REM faze odmah po početku spavanja.

Doduše, ovo što opisuješ (vrištanje, plač) se ne događa u REM fazi, nego neposredno nakon buđenja iz nje (u REM fazi dolazi do paralize mišića), a kažeš i da se sjećaš snova, što je isto indikator buđenja iz REM faze.

[Habit]

Od petka (znači već 3 dana) sanjam krv, bez iznimke..krv po zidovima, po rukama, imam rane i krvarim, krv po prozorima i u tim snovima se ja jako bojim i plačem..uvijek se probudim odjednom onako, ko da me neko isključi, i najčešće je to oko 4,5 ujutro i nemrem zaspat više..te slike si+u mi u glavi i poslije..

[Mammi]

Almost Rosey kaže:

Što točno ovo znači? Piješ neke lijekove?

Antidepresivi se inače koriste kao supresori REM faze (u kojoj se najviše sanja) i neki ih liječnici daju kod osoba koje pate od mornih snova, no nevolja s njima je to što REM ima tendenciju nadoknade, tako da bi se mogao početi javljati tzv. "inicijalni REM", što znači pojavu REM faze odmah po početku spavanja.

Doduše, ovo što opisuješ (vrištanje, plač) se ne događa u REM fazi, nego neposredno nakon buđenja iz nje (u REM fazi dolazi do paralize mišića), a kažeš i da se sjećaš snova, što je isto indikator buđenja iz REM faze.

Ne, ne pijem antidepresive, ali mnogo drugih lijekova, pa mislim da bi to mom tijelu bilo previše...

Ne kužim se u te faze, ali ovi ružni snovi se meni dešavaju većinom ujutro, oko 6-7h.

[Almost Rosey]

Mammi kaže:

Ne, ne pijem antidepresive, ali mnogo drugih lijekova, pa mislim da bi to mom tijelu bilo previše...

Ne kužim se u te faze, ali ovi ružni snovi se meni dešavaju većinom ujutro, oko 6-7h.

REM faza (ona u kojoj se sanja) je nešto češća pred jutro, ako se dobro sjećam (govorim napamet; neka me upućeniji isprave).

Možda ne bi bilo loše posjetiti stručnu osobu, psihijatra, ne samo zbog noćnih mora nego i zbog te zabrinutosti za djecu koju spominješ.

[Sacreus]

Iz mog iskustva s takvim stvarima mislim da se ovdje ide u pogrensom smjeru, ti snovi, odnosno nocne more, su samo simptom/produkt nekog problema... Tu je potrebna psihoterapija da se uzrok iskopa i rijesi...

[F.A.Q]

Habit kaže:

Od petka (znači već 3 dana) sanjam krv, bez iznimke..krv po zidovima, po rukama, imam rane i krvarim, krv po prozorima i u tim snovima se ja jako bojim i plačem..uvijek se probudim odjednom onako, ko da me neko isključi, i najčešće je to oko 4,5 ujutro i nemrem zaspat više..te slike si+u mi u glavi i poslije..

uh ja cim zaspem .. neznam koliko tocno ali cini mi se par minuta najvise bude me ludjacke nocne more ... mene ubijaju ili ja ubijam .. ma svasta ... krenuo sam na sve strane .. 3 psihologa .. treba nadoknaditi - mada mi se cini ko da je vise nego kasno

odluke su vec pale .. nema mi druge .. i ovak sam mrtav .. treba poravnati racune i umrijeti dostojantsveno .. nadam se dugom zivotu jer je racun jako duuuug

[krafna]

Da i ja kažem koju o snovima..ja imam OKP i na javi imam sumanutih misli, kakve samo OKP-ovci mogu smisliti. Sad sam unazad dva tjedna počela vrišteći se buditi iz sna, sanjam krvoprolića, sanjam da ubijam muža, da ubijajumene..grozni snovi. Probudim se u znoju i cijeli dan mi jeobilježen tim snom, ne može se odljepit od mene. Kod mene je taj san povezan s dijagnozom - OKP, ali isto podsvjesno nešto znači. Nisam išla još proučavat što znači, idem na pt pa ćemo doći i do te točke. Samo sam htjela podijelit s vama.

[Mammi]

Almost Rosey kaže:

Možda ne bi bilo loše posjetiti stručnu osobu, psihijatra, ne samo zbog noćnih mora nego i zbog te zabrinutosti za djecu koju spominješ.

Prije 2 godine moja lječnica me poslala kod psihijatra (upravo zbog ovim mojih strahova za djecu ). Došla sam tamo, doktor me poslušao 2 minute, prepisao mi 3 vrste tableta () i rekao da se vidimo za 6 mjeseci. To je bilo to. I što je on meni pomogao? Ništa! Samo me natrpao tabletama, koje imaju strašno puno nuspojava (preplašila sam s kad sam ih pročitala).
Za privatne posjete psihijatrima nemam novaca (po seansi 350 kn!).

Začarani krug...

[Sadie G.]

Almost Rosey kaže:

REM faza (ona u kojoj se sanja) je nešto češća pred jutro, ako se dobro sjećam (govorim napamet; neka me upućeniji isprave).

U pravu si.

Sacreus kaže:

Iz mog iskustva s takvim stvarima mislim da se ovdje ide u pogrensom smjeru, ti snovi, odnosno nocne more, su samo simptom/produkt nekog problema... Tu je potrebna psihoterapija da se uzrok iskopa i rijesi...

Noćne more ne moraju odmah biti indikator nekog većeg problema i povod za slanje stručnjacima. One su vrlo često samo mehanizam rješavanja od stresa. Mozak nekad nema bolji način za obranu od stresora osim noću, kad nemamo kontrolu nad mislima i tad živčani impulsi izbijaju u nasumičnim obrascima.

Ja osobno patim od noćnih mora od puberteta, i imam bolje i lošije periode.

[Altec777]

F.A.Q kaže:

uh ja cim zaspem .. neznam koliko tocno ali cini mi se par minuta najvise bude me ludjacke nocne more ... mene ubijaju ili ja ubijam .. ma svasta ... krenuo sam na sve strane .. 3 psihologa .. treba nadoknaditi - mada mi se cini ko da je vise nego kasno

odluke su vec pale .. nema mi druge .. i ovak sam mrtav .. treba poravnati racune i umrijeti dostojantsveno .. nadam se dugom zivotu jer je racun jako duuuug

Stari baš imaš duha,nedaj babi rogi da te pojedbe

[winter pale]

U zadnje vrijeme imam navale noćnih mora u vezi svoje obitelji. Kad se probudim nije da mi lakne i da mogu reć 'to je samo san', jer su one istina i na javi. Moj stari je u njima nasilnik, dere se i maltretira moju staru psihički. U zadnjem snu on se jako dere, da zašto je nešto stavila na određeno mjesto, a kad ona kaže da nije on kaže -al znala si da bi se ljutio da i jesi. Ona ga preklinje da prestane i pita ga zašto to radi, a on predamnom i sestrom ju još namjerno ošamari da pokaže da može i luđačko izgleda. Ja izgubim sav zrak u tom trenutku od šoka i krenem s rukom prema mami da ju nekak utješim, ali ona je daleka i ne mogu joj pomoć, čak se počne opravdavat i skretat temu kao da se ništa nije posebno dogodilo. Ja i dalje lovim zrak u jezi i strahu za njih, ne znajući što da učini, ali i strah da sam ja sljedeća.
Kad se probudim sva ukočena i u užasu, prođe me takav šok i jeza i bol i gađenje što je to ustvari istina, samo na malo drugi način prikazana-on je takav luđak, ali su mama i sestra to stavile pod tepih. Moja mama je jednostavno uvijek bila preslaba i nesposobna da nas zaštiti, i znala je meni plakat što je dopustila neke stvari da pretuče dijete itd, iako ja znam da je dopuštala još od kad smo bili mali svakakva maltretiranja. Danas djeluje poremećeno i ludo, moj savijet da ode psihijatru nije poslušala. Moja sestra pak govori da je njoj lakše da stavlja stvari pod tepih i da se osjeća kao da bi prenapuhivala stvar, te da ona nije zlostavljana i da on nije luđak. Znaju da ja znam istinu i da ne mislim ko one i to ih živcira, mama je i sad u ponašanju agresivna prema meni i često se iživi i napada me čim nađe priliku.
Ja sam poslušala savijet psihologa, otišla živjet odvojeno, bavit se onim što volim i udala se prvom prilikom, ali i dalje sam u kontaktu s obitelji. Prošla sam takve grubosti i gledala ih oko sebe, i pitanje je kako to strest sa sebe, kad sama činjenica da takvi užasi postoje je dovoljna da te slomi. I kad sam na drugom kontinentu, osjećam da ne mogu 'progutat i probavit' šokove, da su tolko veliki i teški da je to noćna mora u stvarnosti. Ja sam pred njima malo dijete, iako sam odrasla.
Vjerujem u vrijednost ljudskog bića, u snove i ne želim se nikad izgubit, ali je li uopće moguće ikad se riješit te jeze i nekako se nosit s time da ta istina nije tolko nesnosno odvratna?

Ljudi kažu 'trebaš osvijestit', ja jesam ali osjećam se ranjeno i nikad to ne mogu do kraja shvatit, pogotovo jer si moja obitelj međusobno podržava laganje i lagano mi se čini da je to na granici s ludilom. Nemam nikakav odnos s njima, samo tek tolko i nemojte mi savjetovat da ga steknem, jer je to nemoguće.

[Lyte-as-a-rock]

winter pale kaže:

U zadnje vrijeme imam navale noćnih mora u vezi svoje obitelji. Kad se probudim nije da mi lakne i da mogu reć 'to je samo san', jer su one istina i na javi.

Ako je sadržaj u tvojim morama nekad zaista bio i stvarnost (ili vrlo similaran sa stvarnošću) onda to znači da ti mozak obrađuje poput ptsp-ovca...
Osobe s ptsp-om na jednak način u snovima proživljavaju ono što im se dogodilo ili događalo u stvarnosti pa makar od toga moglo proć x ili xy godina.
Evo ti malo štiva:
http://en.wikipedia.org/wiki/Complex...tress_disorder

winter pale kaže:

Nemam nikakav odnos s njima, samo tek tolko i nemojte mi savjetovat da ga steknem, jer je to nemoguće.

Ako ti neki odnos ne čini dobro nemoj ga ni održavat niti ga se trudit ponovo stvarat.Ne obvezuje te zakon.

[winter pale]

[QUOTE=dead-as-a-rock;43402264]Ako je sadržaj u tvojim morama nekad zaista bio i stvarnost (ili vrlo similaran sa stvarnošću) onda to znači da ti mozak obrađuje poput ptsp-ovca[/url]

interesanto, no zvuči grozno, tog se možda nikako ne može riješit godinama..i godinama.

mozak na zaista čudne načine obrađuje kroz snove, to me impresionira oduvijek, i mislim da su snovi zdravi, jer otvaraju oči za mnoge stvari i olakšavaju podsvjest da ne pukne.
no ovi moji mi govore da to još nisam riješila očito, i ja ne vjerujem da se takve stvari mogu riješit, jer ti ništa ne može nadomjestit toplinu i sve što prirodno trebaš dobit, i teško da te itko kasnije ili išta ma kolko lijepo i dobro bilo može izliječit i zacijelit od takve vrste straha koji si doživljavao dugo kao dijete, dok si bio sasvim nemoćan da shvatiš i pobjegneš i slično.

[Lyte-as-a-rock]

winter pale kaže:

I kad sam na drugom kontinentu, osjećam da ne mogu 'progutat i probavit' šokove, da su tolko veliki i teški da je to noćna mora u stvarnosti. Ja sam pred njima malo dijete, iako sam odrasla.

Ovaj dio mi je neshvatljiv..ako si na drugom kontinentu na kojem živiš i imaš više novaca od njih (jer tamo vjerovatno i radiš) i pretpostavimo da si zadovoljna svojim tekućim životom, pa kako ih se uopće sjetiš da bi ti mogli biti bitni..??

winter pale kaže:

ja ne vjerujem da se takve stvari mogu riješit, jer ti ništa ne može nadomjestit toplinu i sve što prirodno trebaš dobit, i teško da te itko kasnije ili išta ma kolko lijepo i dobro bilo može izliječit i zacijelit od takve vrste straha koji si doživljavao dugo kao dijete, dok si bio sasvim nemoćan da shvatiš i pobjegneš i slično.

Kako ne,pa može te zacjelit odnos s drugom osobom...uostalom po tom sličnom principu funkcioniraju i određeni oblici psihoterapije,terapeutski brak i slično..

Nije bitan sam osjećaj,bitno je da se više nikad ne dovedeš u tu poziciju da ponovo iskusiš takve loše osjećaje..

I cijela koncepcija toga me podsjeća na jednu shemu odgojne psihoterapije koju sam gledala na tv-u..baziranu na onom utemeljenom saznanju da osoba osjeća kompulziju da nešto ponavlja sve dok se to ne razrješi..
Uglavnom mlađu žensku je isprebijao i silova neki manijak,i konstruktivna obrada se radila na način da ju se ponovo dovede u tu situaciju da ponovno bude napadnuta samo što je kod ponavljanja imala i nož i veliki bijes,i naravno u toj drugoj situaciji je ona bila ta koja je bila in charge,i da vidiš kako se simptomi i loši osjećaji brzo istapaju,tako da žena frca od zdravlja...a zamisli tek da je imala bejzbol palicu..i onda kad psiholozi kažu da osveta ne liječi,dođe mi da se smijem..
Koliko ljudi ima tako raznih trauma,i one se održavaju godinama i godinama i to samo zato samo jer su dotični onemogućeni uspostaviti situaciju da su in charge,neovisno o kakvim se traumama radilo,kojim spolovima i kojim dobnim skupinama i okolnostima

[winter pale]

dead-as-a-rock kaže:

Ovaj dio mi je neshvatljiv..ako si na drugom kontinentu na kojem živiš i imaš više novaca od njih (jer tamo vjerovatno i radiš) i pretpostavimo da si zadovoljna svojim tekućim životom, pa kako ih se uopće sjetiš da bi ti mogli biti bitni..??

Ne razumijem kakve veze ima kolko imam novaca naspram tog kolko oni imaju i ne viđam li ih ili ih vidim ponekad, jer se radi o širem gledanju na ljudska bića i odnose i stvari koje jednostavno postoje. I kad umru meni će bit užasno žao i tužno što je dio života tolko mizeran. Isto tako ne mogu počet razmišljat o npr.temi gladi negdje ili kaj se dogodilo ljudima u ratu, ili kako je netko silovan, jer padnem u takvo stanje da ne mogu doć k sebi dva dana od tuge i boli što to postoji, iako ja nisam bila dio toga. No na neki način jesam jer sam čovjek koji ima osjećaje. A ovo s mojom obitelji se direktno događalo meni, pa vjerojatno stoga to sanjam na taj način.

[Loquen]

Moji snovi liče na ovo:

http://www.youtube.com/watch?v=vpwOvqmDDms

[Lyte-as-a-rock]

winter pale kaže:

Ne razumijem kakve veze ima kolko imam novaca naspram tog kolko oni imaju i ne viđam li ih ili ih vidim ponekad, jer se radi o širem gledanju na ljudska bića i odnose i stvari koje jednostavno postoje.

Naravno da ima veze,jer je novac supstitut za adekvatne roditelje,kojih nije bilo niti će ih biti...
Ako dijete koje raste ( nebitno jel ima 3,10 ili 15 godina) i pritom živi u okruženju u kojem se ne može osloniti na roditelje glede topline,hrane,fizičke sigurnosti i ostalih bazičnih potreba jer od roditelja ne prima isto već mu uskračuju ili čine upravo suprotno,svojevrsnu ugrozu, onda će to tražit u drugom pouzdanom objektu ili preko sebe ili preko drugih..a taj najpouzdaniji objekt osiguravač ostvarenja bazičnih potreba je novac...
(eto,možda sam te zamišljala nešto istraumatiziraniju no što jesi...)
A osim toga što imaš više novca to si u većoj poziciji moći,i ne može te se doživljavati kao dijete...jer s novcem teško da možeš biti prestrašeno dijete kakva si bila.

I stoga mi ovaj dio nikako nije jasan:

winter pale kaže:

Ja sam pred njima malo dijete, iako sam odrasla.

winter pale kaže:

Isto tako ne mogu počet razmišljat o npr.temi gladi negdje ili kaj se dogodilo ljudima u ratu, ili kako je netko silovan, jer padnem u takvo stanje da ne mogu doć k sebi dva dana od tuge i boli što to postoji, iako ja nisam bila dio toga.

A Machiavelli bi te na to pitao: Misle li i oni kako je tebi?

P.S. Kad neke teme pročitam,dođe mi da zahvalim dragom Bogu na svim Imoćanima i Vlajima koje je doveo u moj život,jer bi bez njih i dana danas bila glupa ko Dudek Katalenić.

[winter pale]

@dead-as-a-rock;
ne znam kaj oni misle o meni, ili itko kog mi je žao, ali ja znam koje su meni prave vrijednosti i znam da to nešto više i dobro postoji, ljubav ne gleda prvenstveno na sebe.
a za novac, ok, slažem se da on čini mnogo i podržavam to, ali novac ne može nadomjestit onu toplinu i ono nešto u duševnom životu što je ranjeno, to nikako.
tak da kad se riješi sve i imaš sve ostaješ sam. zašto su se mnogi ljudi doveli do dna ili ubili čak i kad su bili najbogatiji i cijenjeni, zato jer si u sebi samo ljudsko biće kojem je potrebna prvenstveno ta nježnost i sigurnost emotivnog tipa, a nisu to uspjeli sredit godinama kad su bili odrasli.