Zaborav

[Leaf]

Dali je naša sposobnost da zaboravimo zapravo naše najmoćnije biološko-genetsko oruđe za preživljavanje?

Ovo nije dovoljno za početak topica. Ili objasni što zapravo pitaš ili brišem.

[Elfica]

ako nesto ne mozes zaboraviti nisi ni oprostio,probaj s tim ) ili iznesi sto te konkretno muci

[Leaf]

Elfica kaže:
ako nesto ne mozes zaboraviti nisi ni oprostio,probaj s tim ) ili iznesi sto te konkretno muci

Ma kakav oprost... ...nisam tako to mislio...

Već, doslovno, sposobnost da zaboravimo, da "izbrišemo" iz memorije, potisnemo stvari koje nam predstavljaju bilo kakvu zapreku u nastavljanju životnih aktivnosti, preživljavanju, evoluciji...ili pak da "izmijenimo", "prefolmuliramo" stvarnost u onakvu kakva nama najbolje paše, kakvu najbolje možemo prihvatiti, sa kakvom najbolje možemo suživjeti...

[Ipanema]

Pa ne mozes zaboraviti.
Poanta je u suocavanju i rjesavanju problema, a ne potiskivanju i zelji za zaboravljanjem.
Ne ide to tako.

[Leaf]

Ipanema kaže:
Pa ne mozes zaboraviti.
Poanta je u suocavanju i rjesavanju problema, a ne potiskivanju i zelji za zaboravljanjem.
Ne ide to tako.

Ne...mislio sam na stvari sa kojima se ne može suočiti, koje se ne mogu riješiti...

...nisam mislio na stvari tipa "imam tri jedinice, skola traje jos tjedan dana, bojim se da bi mogao pasti, ne znam što ću..."
već... neke druge stvari...

mislite hipotetski, ne shvaćajte doslovno i društveno civilizacijski... nekako više...biološki...

[Ipanema]

Leaf kaže:
Ne...mislio sam na stvari sa kojima se ne može suočiti, koje se ne mogu riješiti...

Ne postoje takve stvari.
Sa svime se mozes suociti i sve se moze rijesiti.
Ako nema nacina (a ima, samo ga ti jos nisi svjestan), stvori ga.

[Leaf]

Ipanema kaže:
Pa ne mozes zaboraviti.
Poanta je u suocavanju i rjesavanju problema, a ne potiskivanju i zelji za zaboravljanjem.
Ne ide to tako.

Uostalom, zaborav je također svojevrsno rješenje "problema"... ono nešto zaboravljeno je nešto nestalo, nepostojeće (sve do ponovnog podsjećanja) i samim time više ne predstavlja problem..

[Leaf]

I zašto me tako infantilno doslovno shvaćate... samo sam se htio nadiviti moći ljudskog uma i tijela u službi preživljavanja i evolucije...

[Ipanema]

Leaf kaže:
Uostalom, zaborav je također svojevrsno rješenje "problema"... ono nešto zaboravljeno je nešto nestalo, nepostojeće (sve do ponovnog podsjećanja) i samim time više ne predstavlja problem..

Uj, sto si u zabludi.
Svjesno si nesto zaboravio.
A imas problema u zivotu (recimo, ne znam).
Imas te probleme zbog necega sto podsvjesno jos uvijek postoji.
Svjesno ti toga nisi svjestan jer je to u podsvijesti.
Dakle, moras se svjesno sjetiti i suociti se s tim.
Jel me lovis?
Ono sto si zaboravio, zaboravio si svjesno, ali u podsvijesti ce uvijek biti tu i nije nestalo nikud, to si mozda samo potisnuo namjerno ili slucajno.
Dakle ti se toga direktno ne mozes sjetiti, ali ti predstavlja problem jer je u podsvijesti.

[medeja]

Negdje sam čitala da se beba ne sjeća porođaja jer je to pretraumatičan doživljaj i takvo sjećanje bi loše utjecalo na cijeli budući život ,a ne zato što je bila još premala za sjećanje.
Osim toga mnoge ružne stvari ljudi potisnu iz sjećanja pa ih poslije psihoterapeuti podsjećaju, zaboravljanje je očito provjerena i efikasna metoda za normalan nastavak života nakon svih sranja koje proživljavamo.
A što se tiče opraštanja, ne mogu oprostiti, mogu jedino (hoću-neću) zaboraviti.

[Leaf]

Ipanema kaže:
Ono sto si zaboravio, zaboravio si svjesno, ali u podsvijesti ce uvijek biti tu i nije nestalo nikud, to si mozda samo potisnuo namjerno ili slucajno.
[/B]

Svijesno se ne može zaboraviti. Upravo je u tome i poanta da je taj "zaborav" o kojem pričam nesvijestan, potpuno nesvijestan, reakcija, samoobrambeni mehanizam našeg tijela...

[Leaf]

medeja kaže:
Negdje sam čitala da se beba ne sjeća porođaja jer je to pretraumatičan doživljaj i takvo sjećanje bi loše utjecalo na cijeli budući život ,a ne zato što je bila još premala za sjećanje.
Osim toga mnoge ružne stvari ljudi potisnu iz sjećanja pa ih poslije psihoterapeuti podsjećaju, zaboravljanje je očito provjerena i efikasna metoda za normalan nastavak života nakon svih sranja koje proživljavamo.
A što se tiče opraštanja, ne mogu oprostiti, mogu jedino (hoću-neću) zaboraviti.

Eto... na to sam mislio...

[Ipanema]

Leaf kaže:
Svijesno se ne može zaboraviti. Upravo je u tome i poanta da je taj "zaborav" o kojem pričam nesvijestan, potpuno nesvijestan, reakcija, samoobrambeni mehanizam našeg tijela...

Dakle sve znas.
Ali nitko ne tvrdi da je to "zdravo za glavu".

[Leaf]

"Ako nešto ne želiš vidjeti, sve što trebaš je uzeti kist i zamaljati staklo crnilom..."

...isto kao što nam se kod velikih i teških tjelesnih ozljeda čitavo tijelo "zamalja" adrenalinom

[Leaf]

Ipanema kaže:
Dakle sve znas.
Ali nitko ne tvrdi da je to "zdravo za glavu".

Kako nebi bilo "zdravo za glavu"? Naravno da je zdravo. Čim je prijetnja uklonjena, makar privremeno...

[Ipanema]

Leaf kaže:
Kako nebi bilo "zdravo za glavu"? Naravno da je zdravo. Čim je prijetnja uklonjena, makar privremeno...

U postu iznad ovoga si napisao jedan citat.
Tj. mazanje ociju.
Dakle, mazanje ociju.
Over and out.

[Leaf]

Ipanema kaže:
U postu iznad ovoga si napisao jedan citat.
Tj. mazanje ociju.
Dakle, mazanje ociju.
Over and out.

Pa da...mazanje očiju...da. Naravno. To je realnost. Uvijek lakše vidimo ono što želimo vidjeti. I uvijek teže vidimo ono što ne želimo. Priroda...

[Elfica]

ako bi nesto bioloski potisnuo neki dogadaj,(znavi nekim lijekovima ili ne znam cime,tehnologija uglavnom)to znaci da i iskustvo koje si stekao isto nestaje,ali mi ljudi ucimo na iskustvu zar ne ?

[NoWa]

Zaboravljamo kako bi se bolje koristili onim bitnim podacima za naše preživljavanje...Informacije se 'vježbaju' njihovom upotrebom... Pamtimo one koje su nužne za nas da nam bude dobro. Čak su i loša sjećanaj dobra, jer služe usporedbi s dobrim. Loša sjećanja svojevrsni su alarm da pogreške iz prošlosti ne ponavljamo.

[Dunj@]

Da, ali...

Neke jako stresne događaje, čovjek i ne zapamti. Tako da je nemoguće i govoriti o (svjesnom) zaboravu ili korisnosti takvog pamćenja.

Imam vlastito iskustvo. Letila sam odbačena autom. I uopće se ne sjećam tog trenutka, a nisam se uopće onesvjestila ni tada ni kasnije.

Samo su modrice od udarca mogle svjedočiti da se nešto uopće dogodilo.