Ne da mi se raditi

[Hunny B]

Što je to što vas prisiljava na rad? (1)

Ja sam u procesu odustajanja jer zahtijeva najmanje energije.

Znam da mogu što poželim i žao mi je ulupanog vremena u nešto što me ne zanima.
iz principa nemam namjeru proći kroz ciljnu liniju.

Osjecam se izgubljeno, ali otvorenih očiju. "Eh da mi je ovo iskustvo i one godine"

Dan provedem u krevetu jer je to minumum ulozene energije
...i čekam novi dan, jer "sutra ce biti bolje"

Nije da mi se ne da raditi samo po sebi nego mi zivot izgubio smisao... a sad back na (1)

Thnx

[Tabaxacum]

Hunny B kaže:

Što je to što vas prisiljava na rad? (1)

Ja sam u procesu odustajanja jer zahtijeva najmanje energije.

Znam da mogu što poželim i žao mi je ulupanog vremena u nešto što me ne zanima.
iz principa nemam namjeru proći kroz ciljnu liniju.

Osjecam se izgubljeno, ali otvorenih očiju. "Eh da mi je ovo iskustvo i one godine"

Dan provedem u krevetu jer je to minumum ulozene energije
...i čekam novi dan, jer "sutra ce biti bolje"

Nije da mi se ne da raditi samo po sebi nego mi zivot izgubio smisao... a sad back na (1)

Thnx

Daj razloge zašto je najmanje energije najbolja opcija.

Radi se jer:

a) discipliniraniji je životni ritam uz rad
b) odužiti se starcima
c) imam specifičnu poziciju na poslu, trenutno nisam koristan ali me trebaju za budućnost ili barem vjeruju da će me trebati pa mi je zanimljivo promatrati kako me čuvaju i gledaju dugoročno
d) znam da ću opet biti šef i to svima i odgovara

Ako ispustim taj posao onda ću opet biti na početku, opet se ispočetka morati dokazivati novim ljudima kojima možda neću biti ok tip persone kao što sam ovima sada. Nikome se baš nešto pretjerano neda raditi ali ja bih rekao da se meni neda kretati ispočetka. Da, bilo bi super sad 6 mjeseci se malo odmoriti, većinom prespavati ali neda mi se imati 0 kuna na računu i biti u situaciji da me ljudi gledaju kao 'može li on to?' umjesto ovoga što imam sada a to je 'on sigurno bude'.

[F.A.Q]

uzgajati bolest bas i nije mudro gospodarenje energijom .. iliti zivljenje

ljudsko bice postoji prirodno kao aktivno bice .. bez aktivnosti propada .. zivot je proces .. nije konstanta pojedinca ..

gubis vrijeme za bezbroj mogucnosti .. a energija se ne gubi ona samo mjenja oblik .. a u uzrocno-posljedicnom svemiru bez akcije nema reakcije

sretno ti bilo sa depresijom .. trebat ce ti srece

[Hunny B]

tabasco sauce kaže:

Daj razloge zašto je najmanje energije najbolja opcija.

Radi se jer:

a) discipliniraniji je životni ritam uz rad
b) odužiti se starcima
c) imam specifičnu poziciju na poslu, trenutno nisam koristan ali me trebaju za budućnost ili barem vjeruju da će me trebati pa mi je zanimljivo promatrati kako me čuvaju i gledaju dugoročno
d) znam da ću opet biti šef i to svima i odgovara

a) u dusi sam protiv kapitalizma i protiv autoriteta
b) s njima sam u borbi vec dugo i pomirili su se s time da odustajem
*iako mi fali ~10 ispita do mastera i 1 ispit za bacc drugog faksa; ne treba mi to u zivotu. ne veseli me i kao sto napisah: ne zelim , iz principa proci kroz ciljnu liniju
c) ovdje nismo u istoj poziciji prema iskustvu, ali mislim da se ovaj tvoj unos svodi na sljedece: nemam potrebe dokazivat se i pokazivati koliko me drustvo treba ili pokazati moju korisnost / zahvalnost drustvu koje mi je dalo... ovu drzavu. braniteljima od srca svaka cast!
d) znam da mogu biti vlasnik tvoje firme, ali mi to ne predstavlja nikakvo zadovoljstvo niti inspiraciju. ...znam da mogu sto god pozelim. pa cak i raditi za NASA ili cu da sviram harmonika na ulicu i pisem dobar pjesma.

[dire Dawn]

Lako je kad si bogat, pa ce tatica da plati sve.
Ipak, neki od nas motivaciju pronalaze u tome da ne budu o ikome ikako ovisni.
Ni financijski, ni stambeno, ni mentalno.

Al tesko se maknut sa mamine sise, pogotovo kad je kraj tak blizu, a onda eksli treba odrast i prestat bit student koji ima jednu obvezu - uciti.

[Hunny B]

dire Dawn kaže:

Ipak, neki od nas motivaciju pronalaze u tome da ne budu o ikome ikako ovisni.
Ni financijski, ni stambeno, ni mentalno.

Onda biram apsolutnu slobodu.

Nek se javi kome je rad omogucio apsolutnu slobodu.

[Paige the cool]

dire Dawn kaže:

Lako je kad si bogat, pa ce tatica da plati sve.
Ipak, neki od nas motivaciju pronalaze u tome da ne budu o ikome ikako ovisni.
Ni financijski, ni stambeno, ni mentalno.

Al tesko se maknut sa mamine sise, pogotovo kad je kraj tak blizu, a onda eksli treba odrast i prestat bit student koji ima jednu obvezu - uciti.

Imam sezonski posao na aerodromu. Tih 6 mjeseci puna para, mogu di oću. Ali to nije posao zastalno. Inace, kad bi dobila posao zastalno prva bi se odselila.

[dire Dawn]

Hunny B kaže:

Onda biram apsolutnu slobodu.

Nek se javi kome je rad omogucio apsolutnu slobodu.

Nista na svijetu ti ne moze osigurat apsolutnu slobodu jer ces uvijek biti zakljucan unutar vlastita uma.

Inace - meni je.
Najveci moguci stupanj dostupne slobode.

[Hunny B]

dire Dawn kaže:

Nista na svijetu ti ne moze osigurat apsolutnu slobodu

Odlicno!
Zato odustajem.

dire Dawn kaže:

Najveci moguci stupanj dostupne slobode.

Nedovoljno dobro za mene

[Lorelei S]

Radi ono što ti je prihvatljivo raditi u kapitalizmu (iz jedinog razloga da imaš izvor prihoda), a u isto vrijeme intenzivno radi na svojoj apsolutnoj slobodi u budućnosti. Lakše će ti ju bit ostvarit ako već imaš neki posao i prihode.

Jer nisi slobodna ni kada ne radiš odnosno nemaš izvor prihoda, vjerojatno to shvaćaš.

[Gustavo]

Pročitao sam negdje da lijenost ne postoji, da je to zapravo depresija. Osobno također imam problem s radom 8 i više sati svaki dan i dugo vremena sam radio honorarno bez radnog vremena, uglavnom po par sati dnevno. Sada sam došao u situaciju da moram raditi ko i većina 8 i više sati i velika je to muka, jednostavno nemam energije i život mi se svodi na posao i spavanje.

S druge strane osjećam neko ispunjenje jer eto radim, ali žrtva je prevelika i promijenio sam u godinu dana tri posla, na prvom sam pobjegao glavom bez obzira zbog katastrofalnih međuljudskih odnosa, na drugom nisam mogao psihički ni fizički izdržati, a na trećem koji mi bio prilično ok me direktor uzeo na zub(također ne podnosim lažne autoritete niti puzim pred njima što su ostali radili) i nisu mi produžili ugovor iako s ljudima sam ostvario dosta dobar odnos i odrađivao što je trebalo ali sam također energetski padao.

Trenutno tražim izlaz iz svega, onaj prvi posao honorarni sam volio i nije mi bilo teško al to ne mogu više raditi jer je to u HR takoreći propalo, a vani nema šanse da to radim i sad se moram sklepat da mogu radit ovo zadnje gdje sam tražen ili ići van tj u Njemačku, a to je također jako iscrpljujuće ako čovjek nije navikao na samoću i rad tako da moram počet igrat lutriju Uz to sam svjestan da mirovina u HR za 10-20 godina neće biti i to mi je jedini razlog zbog kojeg bi htio otići recimo u Njemačku samo problem je što je tamo jako teško doći do dobrog posla.

[tomosinkopa]

Brogan kaže:

vidim da sam na ovom topicu pisao već nekad prije, prije par godina.


Sad slijedi moj manifest!

Upravo sam ušao u srednje 30-e.
Približava mi se 10 godina vrlo solidnog radnog staža u potentnoj industriji - IT.
Puno toga sam radio, prošao, puno znam, puno firmi i ljudi sam upoznao.

Ali sam mentalno rastao neprekidno, intelektualno i psihološki. Spoznajno.
Osjećam se ko da imam 55 godina iako imam jedva 35.
Imam energije za neke stvari i ambicija kao da mi je 20.

Imam puno poslovnih ideja. Imam puno svega....

Došao sam do zida. Psihološki.

Ne želim u daljoj budućnosti zapravo teško raditi za ikoga drugoga osim za sebe.
Odrasla sam osoba i ne želim radno vrijeme. Ne želim da mi se kao djetetu naređuje kad moram doći na minutu.
Ne želim se družiti s ljudima koje zateknem kao postojeće radne kolege.
Imam jako puno mišljenja o ljudima u radnom odnosu. Niti jedno nije osobitno pozitivno.


Želim graditi svoju okolinu, raditi sa klijentima, partnerima.
Želim imati svoju firmu, zaposlenike, partnere, svoj način rada...
Svoje vrijeme, svoj život, filozofiju, i svoj novac.
Ne želim da mi neko drugi diktira i limitira plaću (dane, učenje, život), želim pare od ugovorenih poslova.
Ne želim da mi netko namjerno usporava život i karijeru, jer nema potrebe za time. Mogu sve sam sada..tako osjećam i vidim.


načelno i filozofski se više ne slažem da imam ikoga nadređenog i da radim sa ugovorom o radu za poslodavca. Ikojeg.


Imam ideju za kvalitetni posao, vrlo generički posao ali relativno potentan, i namjeravam oko toga u doglednoj budućnosti nešto pokušati.
Sve ostalo bilo bi mi presporo, predosadno i zapravo puno napornije od strastvenog rada za sebe i svoju perspektivu. i svoju veliku lovu.




Kad ti rad (nadničarenje) izgleda kao užasni odnos, to zapravo nije patologija.
To je znak da si vrlo normalan. Postoji još "samo" taj korak izgradnje svog posla/biznisa.

edit:
Primjerice...jedan problem.
imam takav karakter, predznanja, takva razna iskustva radna, razna znanja, interese i ambicije da u niti jednoj firmi na radnim mjestima ne vidim ljude baš slične meni što se tiče tog profesionalnog i karakternog profila.......a čak niti među frendovima baš ne vidim tolike frikove ko što sam ja.

Nije da pretjerujem, to je tako. tako se poklopilo.
I onda me živcira kad u firmama gdje radim ni kolege, a niti nadređeni nemaju to što imam ja....

A zadnje vrijeme me upravo i zapošljavaju zato što imam kombinaciju stvari u CV-u koju ima jako malo ljudi.

znači ti si unikat? ti imaš ono što drugi nemaju? Are you the ONE? Lol...yes you are....one big ego

[bijelatama]

Hunny B kaže:

Što je to što vas prisiljava na rad? (1)

Ja sam u procesu odustajanja jer zahtijeva najmanje energije.

Znam da mogu što poželim i žao mi je ulupanog vremena u nešto što me ne zanima.
iz principa nemam namjeru proći kroz ciljnu liniju.

Osjecam se izgubljeno, ali otvorenih očiju. "Eh da mi je ovo iskustvo i one godine"

Dan provedem u krevetu jer je to minumum ulozene energije
...i čekam novi dan, jer "sutra ce biti bolje"

Nije da mi se ne da raditi samo po sebi nego mi zivot izgubio smisao... a sad back na (1)

Thnx

Ak tak nastavis tebe bu popapala depra i bezvolja
Steta zivog sposobnog bica
Bolje si uzmi odmor, odmakni se na neko vrijeme od poznate okoline
I daj si vremena i prilike da se opet, na tebi dublji i prihvatljiv nacin, povezes sa sobom i svojom voljom!!!
Energija je sve i ne boj se potrosnje jer smo svi tok, kretanje
A izgubit ces je vise sto je vise cuvas.
Kreni prema sebi!

[kaznitelj]

I meni je isto dosta svega...
Kakav jebeno glup koncept...Radiš za neko krme i gradiš mu carstvo..
Nakon svega ti ostane sića od love i sića od vremena..

Ustvari smo robovi vlastitih nesposobnih umova..

[Diego Rivera]

Ja ne mogu, ne zelim, a i ne moram raditi (u pravom smislu te rijeci). Sto ne znaci da sam besposlen, nepotreban ili lijen. Spletom okolnosti sam se umirovio puno prije nego sto je to inace slucaj i meni je to ok.

[kaznitelj]

Lažni ptsp-ovac ?

[Diego Rivera]

Pa I ne bas. Imam shizofreniju, vec skoro 10 godina. Jbg svasta zivot nosi.

[cudan tip1]

Čitajući ovu temu shvatio sam da nisam usamljen.

Krajnji cilj ovog sistema i jest da stekneš dovoljno kapitala da više nikad ne moraš mrdnuti malim prstom.

Također, većina ovih koji kažu kako je sramota ako netko ne želi raditi rade na dobrim poslovima, u toplom, bez satarluka. Treba ih poslati na sezonu u Dalmaciju da crnče 12h dnevno na 40 stupnjeva, apsolutno svaki dan, da dijele sobu i wc sa još 5 ljudi i da viđaju scene gdje se u isto vrijeme jedan cimer tušira, drugi sere a treći brije, da trpe iskompleksirane gazde koje se dižu u podne i tebi seru da si neradnik a na tvojoj muci (i muci ostalih robova) zarade za novi BMW sinčiću, pripadniku zlatne mladeži. Tada bi promijenili mišljenje o užitku rada. I meni bi bilo prihvatljivo raditi neki uredski posao, sa pauzama za kavu, doručak, ručak, gdje se radi samo 5 dana tjedno, gdje je plaća dobra...ali biti rob, to nije gušt.

[Josephine Anne]

cudan tip1 kaže:

Čitajući ovu temu shvatio sam da nisam usamljen.

Krajnji cilj ovog sistema i jest da stekneš dovoljno kapitala da više nikad ne moraš mrdnuti malim prstom.

Također, većina ovih koji kažu kako je sramota ako netko ne želi raditi rade na dobrim poslovima, u toplom, bez satarluka. Treba ih poslati na sezonu u Dalmaciju da crnče 12h dnevno na 40 stupnjeva, apsolutno svaki dan, da dijele sobu i wc sa još 5 ljudi i da viđaju scene gdje se u isto vrijeme jedan cimer tušira, drugi sere a treći brije, da trpe iskompleksirane gazde koje se dižu u podne i tebi seru da si neradnik a na tvojoj muci (i muci ostalih robova) zarade za novi BMW sinčiću, pripadniku zlatne mladeži. Tada bi promijenili mišljenje o užitku rada. I meni bi bilo prihvatljivo raditi neki uredski posao, sa pauzama za kavu, doručak, ručak, gdje se radi samo 5 dana tjedno, gdje je plaća dobra...ali biti rob, to nije gušt.

Naša sudbina

[Diego Rivera]

cudan tip1 kaže:

Čitajući ovu temu shvatio sam da nisam usamljen.

Krajnji cilj ovog sistema i jest da stekneš dovoljno kapitala da više nikad ne moraš mrdnuti malim prstom.

Ovo je moguce za samo mali broj ljudi.
Bogatstvo u kapitalizmu je ogromno, ali je koncentrirano na vrlo malom postotku stanovnistva.
Po tom pitanju je socijalizam kao drzavno uredjenje bio bolji. Ali onda se stvaraju drugi problemi.
Nitko me ne moze toliko malo platiti koliko ja malo mogu raditi npr.