Potrošačko društvo i njegove blagodati

[adriatic]

Krajem prošlog stoljeća u tzv. razvijenim zemljama prevladao je oblik kapitalizma koji se naziva potrošačko društvo, a poznat je i pod političkom (politikantskom) sintagom «država blagostanja» (afluent society). Nama koji smo živjeli u «socijalizmu» to je uglavnom izgledalo kao potrošački raj. Postojale su naravno razlike između «socijalističkih» zemalja pa je jednom Rusu ili Poljaku Jugoslavija mogla izgledati kao Amerika, ali mi smo znali razliku. Sada kada smo pripušteni u klub «razvijenih», makar kao siromašni «rođaci», valjalo bi shvatiti i razjasniti što je to potrošačko društvo.

Bivše kolonijalne sile, ali i ostale zemlje koje na svjetskom tržištu imaju privilegirani položaj, tj izvoze uglavnom gotove proizvode a uvoze sirovine, mogu si priuštiti «humaniji» oblik kapitalizma u kojem se poštuju (bar deklarativno) svačija ljudska prava, radnici imaju pristojnu nadnicu i vlada «demokracija».
To bi bile glavne značajke potrošačkog društva, a nazvano je tako jer u tom sustavu većina pučanstva ima primarno ulogu potrošača, a većina proizvođača ( i najsuroviji oblici izrabljivanja) nalaze se u «nerazvijenim» zemljama.

Ovo je društvo prevladalo oskudicu i krize hiperprodukcije: proizvodi se sve više i troši se sve više. Navažniji dio proizvodnje postaje proizvodnja novih potreba U proizvodnju je ugrađeno/programirano sve brže zastarjevanje proizvoda i stalno se smanjuje vremenski razmak između proizvodnje novog proizvoda i njegovog odbacivnja – proizvodnje otpada – smeća. To se odnosi na sve pa i na ljudska znanja i vještine, odnosno radne kvalifikacije.

Usprkos visokom životnom standardu nezadovojstvo stalno raste, jer je velika većina pučanstva zarobljena sustavom koji ih prisiljava na neprestanu trku za zaradom da bi uopće mogli opstati. Zvali mi to «rat race» ili «You must kep up with the Jones's», bitno je da su svi neslobodni i prenapregnuti i da im život gubi svaki smisao (osim uživanja u potrošnji), pa razni oblici socijalne patologije eksplozino rastu. Klasični kriminal, narkomanija, prostitucija, huliganstvo i novi oblici ovisnosti utrkuju se međusobno u sve bržem porastu.

NASTAVAK SLIJEDI

[adriatic]

Kako je primarna uloga pojedinca u ovom sustavu - potrošačka iz te uloge, uglavnom proizlaze i ljudska prava. Ne želim podcijenjivati značaj raznih organizacija koje su se borile (i još uvijek se bore) za ravnopravnost žena, ali činjenica je da su žene puno bolji (podatniji) potrošači od muškaraca pa im potrošačko društvo naprosto mora pružiti šansu.

Djeca su, izgleda, idealni potrošači pa će sada dječja prava (da troše) biti pravi hit. Upitajmo se ima li borba za prava životinja kakve veze s činjenicom da kućni ljubimci u bogatim zemljama troše više od siromašnih ljudi u siromašnim zemljama.

Potrošačko društvo ne može biti model za razvoj «nerazvijenih». Ono je privilegija bogatih (moćnih) i bitno se temelji na eksploataciji trećeg svijeta. Potrošako je društvo, kao i kapitalizam u cjelini, ekologijski neodrživo. Sve brže se troše neobnovljivi resursi i sve brže se proizvodi smeće, koje nas zatrpava. Ekonomski rast (kao imperativ) ne rješava nagomilane probleme,
već ih zaoštrava. Da bi se postigao životni standard «razvijenih» u svim zemljama svijeta, trebala bi nam još 3-4 planeta poput Zemlje.

[go2slep]

nije više važna proizvodnja, važno je nešto prodati, sve se lako proizvede što ima kupca
Zapad sad ljepi etikete na proizvode koje proizvodi u Kini i od toga živi
Uskoro će izgubiti trku s Kinezima, jer će se kvalitete ubrzo izjednačiti, a na marke će gledati samo najokorjeliji snobovi

sjetimo se samo prvih Korejskih automobila i današnjih

[El Tomo]

Slazem se u vecini iznesenih teza, ali ipak ne u svima. Pa evo:

adriatic kaže:
Krajem prošlog stoljeća u tzv. razvijenim zemljama prevladao je oblik kapitalizma koji se naziva potrošačko društvo, a poznat je i pod političkom (politikantskom) sintagom «država blagostanja» (afluent society).

Mislim da se ne treba poistovjecivati 'drzava blagostanja' sa 'potrosackim drustvom', jer su to dva bitno razlicita pojma. Potrosacko drustvo ne mora biti drzava blagostanja, jednako kao sto drzava blagostanja ne treba biti potrosacko drustvo. Drzava blagostanje je drzava u kojoj su sve potrebe pojedinca i drzave u cjelini namirene, gdje je pojedinac zadovoljan onime sto jest, a svima je omogucen neki temeljni minimum. Takva je drzava drzava u kojoj nema siromastva, u kojoj se svaka osoba moze bez problema nahraniti, obuci, skolovati, putovati, drzava u kojoj je osigurana ekonomska neovisnost pojedinca, u kojoj prevladava ekonomska i socijalna sigurnost. Dakle, to je drzava u kojoj si suguran da ces biti medicinski zbrinut, mirovinski osiguran, i u kojoj nema psiholoskog straha od nesigurnosti, kriminala ili otimacine.

Sa druge strane, potrosacko drustvo je drustvo u kojemu je doslo do pomaka u proizvodno-potrosackoj strukturi, do pretvorbe proizvodnih snaga, razvoja treceg i cetvrtog sektora uz 'praznjenje' prvog i drugog uslijed tehnoloskog razvoja, automatizacije i minijaturizacije. Nekada je treci sektor bio uglavnom u sluzbi podrske prvom i drugom kako bi se zadovoljile egzistencijalne potrebe drustva i pojedinca. U onome trenutku kada su te potrebe zadovoljene, i kada je ostajao visak materijalno-financijskih resursa, razvijaju se treci i cetvrti sektor, a samime time i potrosacko drustvo. U potrosackom drustvu proizvodnja je usmjerena prema potrosnji i krajnjoj usluzi, za razliku od prije sto godina kada je proizvodnja bila usmjerena namirenju egzistencijalnih potreba. Nije to u svojoj srzi nista lose, to je novi korak u razvoju drustva. No problem nastaje kada proizvodnja postaje 'per se', namijenjena iskljucivo neumjerenoj potrosnji.

To bi bile glavne značajke potrošačkog društva, a nazvano je tako jer u tom sustavu većina pučanstva ima primarno ulogu potrošača, a većina proizvođača ( i najsuroviji oblici izrabljivanja) nalaze se u «nerazvijenim» zemljama.

Nije to uopce tocno. Imas cijeli niz visoko potrosackih proizvoda, koji zbog svoje tehnologije proizvodnje, potrebne sturcnosti proizvodaca nisu i vjerojatno nikada nece biti proizvedeni u zemljama treceg svijeta. Iako je trend otvaranja tvornica u nerazvijenim zemljama zbog niskih nadnica i troskova proizvodnje, to nije pravilo. Ako malo pogledas porijeklo proizvoda prehrambene, kemijske, farmaceutske, petrokemijske, pa i tekstilne industrije, vidjet ces da je ono rijetko iz nerazvijenih zemalja. Jedini izuzetak je informaticka tehnologija.

Ovo je društvo prevladalo oskudicu i krize hiperprodukcije: proizvodi se sve više i troši se sve više. Navažniji dio proizvodnje postaje proizvodnja novih potreba U proizvodnju je ugrađeno/programirano sve brže zastarjevanje proizvoda i stalno se smanjuje vremenski razmak između proizvodnje novog proizvoda i njegovog odbacivnja – proizvodnje otpada – smeća. To se odnosi na sve pa i na ljudska znanja i vještine, odnosno radne kvalifikacije.

Slazem se, i ovo je najveci problem danasnjeg potrosackog drustva. Proizvodi se iskljucivo radi potrosnje, a ne radi zadovoljenja potreba (npr umjesto zadovoljenja potrebe za smrzavanjem hrane u hladnjaku ciji je radni vijek 20 godina, danas ljudi kupuju hladnjake koje ce baciti za 2-3 godine i kupiti novi).

Klasični kriminal, narkomanija, prostitucija, huliganstvo i novi oblici ovisnosti utrkuju se međusobno u sve bržem porastu.

Uf, sada si poceo mijesati kruske i jabuke. Pa nije potrosacko drustvo jedino krivo za narkomaniju, kriminal i prostituciju, tu mnogo vazniju ulogu igraju drugi bitni elementi. Ne mozes sve svaliti na potrosacko drustvo, niti ono tu igra bas neku zapazenu ulogu.

[nitko i ništa]

El Tomo kaže:
Pa nije potrosacko drustvo jedino krivo za narkomaniju, kriminal i prostituciju, tu mnogo vazniju ulogu igraju drugi bitni elementi. Ne mozes sve svaliti na potrosacko drustvo, niti ono tu igra bas neku zapazenu ulogu.

Mislim da potrošačko zapravo društvo doprinosi i narkomaniji i prostituciji: u oba se slučaja (najčešće) radi o pokušajima da se kupi ili proda nešto što se ne mjeri novcem (ljubav, zadovoljstvo, sreća, bezbrižnost...)

Potrošačko društvo polazi od pogrešne i kratkovidne odredbe čovjeka kao 'homo oeconomicus', čiji je smisao života/izvor sreće puno zarađivati i puno trošiti.

[adriatic]

El Tomo kaže:
Slazem se u vecini iznesenih teza, ali ipak ne u svima. Pa evo:



1. Mislim da se ne treba poistovjecivati 'drzava blagostanja' sa 'potrosackim drustvom',

Dakle, to je drzava u kojoj si suguran da ces biti medicinski zbrinut, mirovinski osiguran, i u kojoj nema psiholoskog straha od nesigurnosti, kriminala ili otimacine.

2. Nije to uopce tocno. Imas cijeli niz visoko potrosackih proizvoda, koji zbog svoje tehnologije proizvodnje, potrebne sturcnosti proizvodaca nisu i vjerojatno nikada nece biti proizvedeni u zemljama treceg svijeta.

3. Uf, sada si poceo mijesati kruske i jabuke. Pa nije potrosacko drustvo jedino krivo za narkomaniju, kriminal i prostituciju, tu mnogo vazniju ulogu igraju drugi bitni elementi. Ne mozes sve svaliti na potrosacko drustvo, niti ono tu igra bas neku zapazenu ulogu.

1. Pa lijepo sam napisao da je to politikantska floskula. Naravno da takvo društvo nigdje ne postoji, ali najbogatije zemlje (poput USA) hoće sebe prikazati kao zemaljski raj, iako su mnogo sličnije paklu.

2. Proizvodnja je uvijek i svugdje posvećena maksimaliziranju profita, a ne ljudskim potrebama. To znači da će se svi grubi i prljavi poslovi milostivo prepustiti siromašnima, koji su istovremeno i svjetsko smetlište i stalna rezerva jeftine radne snage. Oni finiji (visokostručni) i profitabilniji poslovi ostaju u metropolama, gdje se onda može i odigravati ova velebna farsa demokracije, ljudskih prava i društvene mobilnosti.

3. Baš bi bilo zgodno da nam navedeš i objasniš koji su to "drugi bitni elementi". Jedva čekam odgovor.

[El Tomo]

nitko i ništa kaže:
Mislim da potrošačko zapravo društvo doprinosi i narkomaniji i prostituciji: u oba se slučaja (najčešće) radi o pokušajima da se kupi ili proda nešto što se ne mjeri novcem (ljubav, zadovoljstvo, sreća, bezbrižnost...)

Naravno da potrosacko drustvo doprinosi i narkomaniji i prostituciji, ali nije jedino odgovorno za njihovo nastupanje i razvoj. Isto tako, usudio bi se reci da potrosacko drustvo samo za sebe opet nije najvazniji faktor u sirenju narkomanije i prostitucije.

Iako treba reci da je prostitucija sama za sebe interesantna potrosackom drustvu jer je se i sama konzumira - dakle, interesantna je 'proizvodacima usluga' koji mogu prostituciju ponuditi kao prozivod potrosacu. Jednako tako sa narkomanijom, no ovdje se radi o krajnje ilegalnoj, medicinski i drustveno skodljivoj 'aktivnosti'. Prostitucija kao takva nije medicinski neprihvatljiva, nije socijalno-drustveno stetna, za razliku od narkomanije. Zato ove dvije stvari ne treba mijesati.

Potrošačko društvo polazi od pogrešne i kratkovidne odredbe čovjeka kao 'homo oeconomicus', čiji je smisao života/izvor sreće puno zarađivati i puno trošiti.

I da - potrosacko drustvo definitivno pridonosi prostituciji i narkomaniji. Netko je mladim ljudima obecao da ce biti sretni i zadovoljni kada budu imali puno novca. Mladi ljudi su puno i mukotrpno radili, stekli puno novca. I opet nisu ni sretni ni zadovoljni. U nedostatku nekoga novoga visega cilja i smisla, odlaze u narkomaniju. To je jedan od scenarija kao potrosacko materijalno drustvo 'proizvodi' narkomane.

[El Tomo]

adriatic kaže:
2. Proizvodnja je uvijek i svugdje posvećena maksimaliziranju profita, a ne ljudskim potrebama. To znači da će se svi grubi i prljavi poslovi milostivo prepustiti siromašnima, koji su istovremeno i svjetsko smetlište i stalna rezerva jeftine radne snage. Oni finiji (visokostručni) i profitabilniji poslovi ostaju u metropolama, gdje se onda može i odigravati ova velebna farsa demokracije, ljudskih prava i društvene mobilnosti.

Ne mora to uopce biti tako - proizvodnja ne mora biti uvijek i svugdje posvecena maksimaliziranju profita. Barem ne ekonomsko-financijskog. Pogledaj malo u povijest. Ljudi su u proslosti proizvodili da bi namirili vlastite egzistencijalne potrebe, a ne u svrhu sto veceg profita. Tako je i danas u mnogim zemljama treceg svijeta, gdje ljudi uzgajaju stoku ili siju psenicu ne da bi ostvarili profit vec da bi osigurali hranu. e bilo i u socijalizmu/komunizmu, gdje profit u smislu gomilanja kapitala nije ni postojao u uzem smislu rijeci. Proizvodilo se za vise ciljeve, za razvoj i egzistenciju, a ne za profit. I danas imas firme i drzavne kompanije koje ne ostvaruju profit, vec visak kapitala ulazu u proizvodnju ili dijele radnicima.

3. Baš bi bilo zgodno da nam navedeš i objasniš koji su to "drugi bitni elementi". Jedva čekam odgovor.

Pa recimo, prvo sto mi pada na pamet jer promjena u moralnoj i etickoj strukturi drustva i nacinu razmisljanja, koje je zapocelo jos krajem 19. stoljeca kada smo bili daleko od potrosackog drustva. Liberalizacija drustva i moralnih temelja jedan je od kljucnih faktora. Dalje, razvoj tehnologija i dostupnost 'proizvoda' takoder su ubrzali razvoj ovih dviju drustvenih problema. Nadalje, to je rezultat i siromastva i raslojavanja koje nije direktno rezultat potrosackog drustva, vec socioekonomskog razvoja. Inace, sve su to nusprodukti opce liberalizacije i globalizacije, ciji sam ja osobno pristasa, jednako kao i socijalnog drustva. Potrosacko drustvo je ovdje samo 'dodatak' svemu tome. Pogledaj malo bolje, imas i prostitucije i narkomanije u drustvima i drzavama koje potrosacko drustvo nikada nije ni dotaklo. Ne mozes ama bas za sve kriviti potrosacko drustvo i globalizaciju, jer bi narkomanije i prostitucije bilo i da svi zivimo u spiljama i lovimo medvjede po sumama.

[XeiX]

Potrosacko drustvo kao naziv negativno je konotiran a nikako nije istoznacan pojmu drzave blagostanja.

Potrosacko drustvo nakaradni je produkt tzv. drzave blagostanja.

Potrosacko drustvo oblikuju velike kompanije kroz promociju vlastitih profitnih interesa.

U praksi bi to izgledalo ovako: Bozic, Valentinovo, Uskrs i ostali veliki i znacajni blagdani koji u konzervativnijim drustvima znace ono sto znace u potrosackom drustvu predstavljaju tek shopping event.

Najznacajniji je Bozic kada se ljude uvjerava da je plazma TV idealan poklon a obvezni bozicni ritual je obaviti kupnju na vrijeme.

Nakon Bozica dolazi Boxing Day, pa Boxing Day sale, pa nakon inventurnih rasprodaja vec uskrsnji program. Pa je tu Valentinovo, pa Mothers Day, pa Fathers Day, pa ovo pa ono.

I tako, na trgovinama se rijetko vidi Merry Christmas a vidi se Happy Hollidays. Jer i Zidovi nesto slave.

Vjerski kontekst i onoga ciji rodjendan slavimo - Isusa nitko ne spominje, a kako se ne bi "ostali" uvrijedili Christmas tree je postalo Holliday tree.

Kupcima se nudi usteda. Umjesto potrosnje, ljudima se sugerira da stede kupujuci vece kolicine proizvoda.

Modeli automobila za 2005 vec su dugo na trzistu, a razmislja se o 2006.

Djecu mame igrackama u junk food outlets. McDonalds u prosjecnom sjevernoamerickom domu ima vise utjecaja na djecu nego roditelji. Djeca su na TV bombardirana tisucama reklama. Do punoljetnosti oni su programirani misliti onako kako to kompanije zele.

Trudnice automatski idu na Lamaze classes a one muzeve (taj sam) koji poduke disanja za 150 dolara smatraju idiotskima gleda se kao na primitivce.

Ne spominjimo kreditne kartice kojima se satisfakcija nudi ODMAH i lako, a placa se kasnije. I to kako se placa...Jednom u dugu, cijeli zivot si u dugu.

Negdje sam procitao da uz minimalne uplate na dug od 5000 dolara uz 25% godisnju kamatu treba preko 35 godina za otplatu duga.

Zapravo je to strasno, prestrasno. Ja sam relativno kasno otisao u Kanadu pa jos uvijek primjecujem te stvari, dok oni koji su rodjeni s time zive kao roboti, po tudjem receptu.

Koliko ta neumjerena potrosnja i pritisak kompanija stvara idiote od ljudi govori preimenovanje French fries u freedom fries. Ozbiljno. Ako nisu freedom fries, onda su samo fries.

[adriatic]

Postoje samo države manjeg ili većeg užasa.

Potrošačko društvo je činjenica.

"Država blagostanja" je politikantska floskula, tj LAŽ.
I gotova priča!