Tantrumi - definicija, savjeti, iskustva... sa posebnim osvrtom na djecu koja ih nisu nikad imala

[M.B.]

ma napisala sam modificirani CIO. koliko sam pročitala na temi o nespavačima, neke mame su pored bebe dok beba plače i čekaju da se isplače i samo zaspi. to ponove nekoliko puta i onda beba "nauči" samo zaspati. ja u tome samo vidim da je beba naučila da je njena komunikacija (plač) jednosmjerna. iako je mama bila pored opet nije ju uzela u ruke i utješila i pomogla joj uspavati.
gle, ovo što pišete mi ima smisla, ali nekako mi je za veću djecu. Sashica, tvoja je imala više od 2 godine kada je imala prvi tantrum, pretostavljam da je već i pričala ponešto, a sigurno je i duži period hodala. da li si već prije nego što je zatantrumila pročitala negdje kako postupiti ili ti je to došlo samo od sebe?
zapravo hoću reći da ne mogu naglo preko noći od mame koja reagira na njegov plač ili obično negodovanje na ovaj ili onaj način, postati mama koja će samo stajati i čekati da eskalira i prođe. meni je to kao kad njega nešto boli, a ja mu ne pomažem. no drago mi je da sam tu pročitala da se dijete može ostaviti i pustiti da samo prijeđe preko bijesa i frustracije i da me poslije neće mrziti, a pogotovo mi je drago što sam saznala da može trajati i preko 20 minuta (), barem neću biti u panici ni u grižnji savjesti jednom kad zaista zatantrumi.

[SummerNight]

ali ovo vise nije komunikacija, taj plac, ne u smislu da je djetetu nesto potrebno od tebe a ti mu uskracujes.

[M.B.]

SummerNight kaže:

ali ovo vise nije komunikacija, taj plac, ne u smislu da je djetetu nesto potrebno od tebe a ti mu uskracujes.

od mene mu nisu uskraćene nikakve razumske potrebe. no on ne razumije što je razumno i nerazumno, njemu je i dalje potreba da mu dodam vode ili dodam neki opasni predmet ista potreba, potreba da mu pomognem dodati nešto što želi (ili se varam). da, jasno mi je da će puštanjem da izbaci sve frustracije iz sebe ako želi nešto što ne smije, tako naučiti da to NE SMIJE i gotovo. to ne trebamo više ponavljati.
ja se samo malo previše stavljam u njegovu kožu.

[SummerNight]

potrebe i zelje nisu isto

[chocolatecookie]

M.B. kaže:

njemu je i dalje potreba da mu dodam vode ili dodam neki opasni predmet ista potreba

Ne, to mu je želja.

Ako on dok je uzrujan želi tvoju blizinu, naravno da ga nećeš odbiti, ne bih ni ja, ne znam nikog tko bi, nadam se. Ako dijete vrlo očito odbija ikakav kontakt, ne želi da ga diraš, ne želi da mu se obraćaš, i iritiraš ga pokušajima, a još nisam doživjela tantrum koji nije izgledao tako, onda staneš sa strane i čekaš da dijete inicira kontakt, ne namećeš mu ga.

edit: Sad vidim da i Summer kaže isto.

[Sashica]

M.B. Evo, drugi su vec rekli, a ja cu ponoviti - zelje i potrebe nisu isto. Ako on zeli da mu dodas neki opasan predmet koji ne moze dobiti, uskracivanje tog predmeta nije neispunjavanje njegove potrebe nego zelje.
Ja sam o tantrumima se informirala prije nego smo usli u tt fazu, jer me zanimalo. I moja je pocela hodati tek s 2 godine, a govor joj je kasnio jos vise od toga ( tek nedavno se znacajnije razvio), jer je nedonosce. Vjeruj mi, toliko se naplakala u prvim mjesecima zivota zbog svega sto je prosla, da joj je dosta za zauvijek, ali ipak joj ne pokusavam skracivati tantrume, jer ih smatram jako korisnima, odnosno njihov rezultat je koristan.

Ovo sto si pisala o modificiranoj CIO metodi (prvi put cujem za to, izbjegavam sve rasprave o CIO metodi jer me i samo citanje uzrujava), potpisujem skroz, slazem se s tobom da je tu komunikacija jednosmjerna i da dijete ostaje neispunjene POTREBE, potrebe za maminom (tatinom) utjehom.

Ali u tantrumu nije tako. Ti mislis da mu nedavanjem nekog zeljenog predmeta ne ispunjavas potrebu, ali to nije tocno, ti mu zapravo ne ispunjavas zelju. Ako postoji neka potreba u tantrumu, onda je to potreba djeteta da ima stabilnog roditelja, koji je siguran u sebe i zna postaviti granicu, i zna da je to na dobrobit njegovog djeteta.

Koliko vidim, ti shvacas tu teoriju, ali ne mozes prihvatiti da trebas "samo stajati" pored djeteta dok ono place, ali krivo si to interpretiras, nije to bezdusno stajanje bez komunikacije s djetetom - ti si istinski prisutna, sjedis pored njega i prihvacas djetetove pokusaje komunikacije i trazenje utjehe. Samo sto prema mom iskustvu, moja ne zeli da je diram niti grlim dok traje ljuti dio tantruma, tek kad iz ljutog plakanja predje u tuzno plakanje, onda sama dodje k meni u krilo i onda je tjesim. Ali, unatoc tome sto ne zeli da je diram dok je ljuta, sigurno zeli da sam pored nje.

[miss daisy]

chocolatecookie kaže:

Ako dijete vrlo očito odbija ikakav kontakt, ne želi da ga diraš, ne želi da mu se obraćaš, i iritiraš ga pokušajima, a još nisam doživjela tantrum koji nije izgledao tako, onda staneš sa strane i čekaš da dijete inicira kontakt, ne namećeš mu ga.

ja već napisala, danas se svaka ljutnja naziva tantrumom.
u svakom slučaju, ako dijete plače i želi zagrljaj, pa se tako smiri i život ide dalje, nema razloga da se to ne radi.
u situaciji gdje dijete bjesni i odbija utjehu, čeka se da faza ljutnje prođe. bez da se dijete zatvara u sobu, udaljava od ostalih ili se dere na njega da prestane.
mislim da je to sažetak svega.

i moram ovo napisati po milijunti put, poanta svega je dosljednost. ne možemo jedan put dopustiti nešto što prethodni nismo. tada će se dijete više ljutiti. mislim da rijetki uspjevaju biti savršeni u tome (ja nisam), al onda treba biti fer i priznati si tko je tu odgovoran, a ne postaviti se na način da je dijete najtvrdoglavije živo biće u svemiru koje voli zajebavati, dok su drugi imali više sreće u lutriji podjele karakternih osobina

[nuklea500]

Vidim da nas ima još koji se naživciraju od same pomisli na CIO, bilo kakav, drago mi je da nisam jedina.

Slažem se i sa Sashom i s M.B. Samo je razlika u dobi djeteta.

Nego, kad god nešto napišem na forumu, sutra mi se dogodi suprotno. Jutros e imala tantrum nakon 100 godina.

Kišno jutro. Želi ležati i gledati crtiće. Mora se obući da ide u vrtić. Neće. Ja je moram ubrzati jer je ne mogu čekati 5 sati.
Pokušam je obući. Plač, vriska, kočenje cijelog tijela. Prije toga smo razgovarale kako ćemo se obući kad crtani završi. Malo sutra.
Ne mogu samo stajati jer ne rješavam ništa. Ako je pokrijem i pustim na miru, ona će prestati plakati i čim krenem s oblačenjem, opet će se ponoviti. Prokušano u nekim davnim vremenima. Doslovno sam je nasilno morala obući. Kad sam joj obula i patike, veselo je skočila, obrisala suze i drito na vrata: Ajmo u vutić, mama! Jedva me dočekala da se obujem.

Ili ovo opet nije tantrum?

[Kakadu]

chocolatecookie kaže:

Ne, to mu je želja.

Ako on dok je uzrujan želi tvoju blizinu, naravno da ga nećeš odbiti, ne bih ni ja, ne znam nikog tko bi, nadam se. Ako dijete vrlo očito odbija ikakav kontakt, ne želi da ga diraš, ne želi da mu se obraćaš, i iritiraš ga pokušajima, a još nisam doživjela tantrum koji nije izgledao tako, onda staneš sa strane i čekaš da dijete inicira kontakt, ne namećeš mu ga.

edit: Sad vidim da i Summer kaže isto.

ako je ovo točno, onda moram zaključiti da ni jedno moje dijete nikad imalo tantrume - mislila sam da mlađi jest, ali sad sam zbunjena.
ako dijete legne na pod i plače jer, recimo, nije samo nosilo svoje cipele u ruci niza stepenice nego sam ih nosila ja - zar to nije tantrum? ili nije dovoljno da legne i plače, nego mora biti izvan sebe od bijesa?

[nuklea500]

Kakadu kaže:

ako je ovo točno, onda moram zaključiti da ni jedno moje dijete nikad imalo tantrume - mislila sam da mlađi jest, ali sad sam zbunjena.
ako dijete legne na pod i plače jer, recimo, nije samo nosilo svoje cipele u ruci niza stepenice nego sam ih nosila ja - zar to nije tantrum? ili nije dovoljno da legne i plače, nego mora biti izvan sebe od bijesa?

Ni meni ništa nije jasno... Netko je prije spominjao da treba razlikovati manipulaciju od tantruma. Ali tantrumi su skoro uvijek izazvani nekom neudovoljenom željom. I što sad? Tantrum je samo onda ako dijete ne može prestati plakati čak ni ako mu se ta želja udovolji, a ako tad prestane, nije tantrum, već manipulacija?
Mislim da po tome tek svako tisućito dijete ima tanrume jer će ih većina prestati kad dobiju ono što žele.
Eto, moja cura jutros. Prestala bi da sam joj rekla, OK, samo ti nastavi ležati i gledati crtiće... Ali, jbg, njoj se nije dalo ustati, vani je bio mrak, iako je bilo skoro 10 sati, dan kao stvoren za izležavanje... Histerija, bijes, tuga... Sve na stotu.

[kajpa]

chocolatecookie kaže:

Ne, to mu je želja.

Ako on dok je uzrujan želi tvoju blizinu, naravno da ga nećeš odbiti, ne bih ni ja, ne znam nikog tko bi, nadam se. Ako dijete vrlo očito odbija ikakav kontakt, ne želi da ga diraš, ne želi da mu se obraćaš, i iritiraš ga pokušajima, a još nisam doživjela tantrum koji nije izgledao tako, onda staneš sa strane i čekaš da dijete inicira kontakt, ne namećeš mu ga.

edit: Sad vidim da i Summer kaže isto.

Oprosti ako sam nesto zabrijala...ali nekako mi je ostalo u sjecanju da ti nemas dijete/djecu.
Ili sam u krivu?

[kajpa]

Sashica kaže:

M.B. Evo, drugi su vec rekli, a ja cu ponoviti - zelje i potrebe nisu isto. Ako on zeli da mu dodas neki opasan predmet koji ne moze dobiti, uskracivanje tog predmeta nije neispunjavanje njegove potrebe nego zelje.
Ja sam o tantrumima se informirala prije nego smo usli u tt fazu, jer me zanimalo. I moja je pocela hodati tek s 2 godine, a govor joj je kasnio jos vise od toga ( tek nedavno se znacajnije razvio), jer je nedonosce. Vjeruj mi, toliko se naplakala u prvim mjesecima zivota zbog svega sto je prosla, da joj je dosta za zauvijek, ali ipak joj ne pokusavam skracivati tantrume, jer ih smatram jako korisnima, odnosno njihov rezultat je koristan.

Ovo sto si pisala o modificiranoj CIO metodi (prvi put cujem za to, izbjegavam sve rasprave o CIO metodi jer me i samo citanje uzrujava), potpisujem skroz, slazem se s tobom da je tu komunikacija jednosmjerna i da dijete ostaje neispunjene POTREBE, potrebe za maminom (tatinom) utjehom.

Ali u tantrumu nije tako. Ti mislis da mu nedavanjem nekog zeljenog predmeta ne ispunjavas potrebu, ali to nije tocno, ti mu zapravo ne ispunjavas zelju.

Samo kao usporedba:
U CIO metodi (ne nuzno originalnoj, neko toj nekoj modificiranoj, koju su neke forumasice uspjesno primjenile) djetetu ne ispunjavas zelju, ali mi ispunjavas potrebu.
Djetetova potreba je - sto lakse zaspati, fino i ugodno spavati.
Zelja je - nosite me, dirkajte me, drzite me za ruku sat vremena, pustite me da vas cupam i sl.
(karikiram, ali samo pokusavam naci srz djetetovih potreba/zelja)

Ako postoji neka potreba u tantrumu, onda je to potreba djeteta da ima stabilnog roditelja, koji je siguran u sebe i zna postaviti granicu, i zna da je to na dobrobit njegovog djeteta.

To treba i dijete koje je umorno i tesko zaspi i lose spava.

Koliko vidim, ti shvacas tu teoriju, ali ne mozes prihvatiti da trebas "samo stajati" pored djeteta dok ono place, ali krivo si to interpretiras, nije to bezdusno stajanje bez komunikacije s djetetom - ti si istinski prisutna, sjedis pored njega i prihvacas djetetove pokusaje komunikacije i trazenje utjehe.

Zasto mislis da to nije isto ili bar slicno, ako roditelj je uz dijete dok pokusava zaspati ...ali ga pusta da malo odplace i samo zaspi.
Pokusas biti istinski prisutan (iako mozda izadjes iz sobe na cas), sjedis pokraj, prihavacas pokusaje komunikacije i trazenje utjehe...podragas ga, pomazis, njezno tepas...tjesis...ali ga ipak pustis da place jer ga ne zelis (ne mozes) nositi. I onda ...kad dijete nekako odustane od zelja (cije zadovoljavanje predstavlja problem roditeljima), ali mu bude zadovoljena potreba ....roditelj je zadovoljan, jer je djetetova potreba za zdravim snom ispunjena. A onda i on moze spavati i biti odmoran, svjez i pun elana za novi dan sa svojim naspavanim djetetom.

Ovo nije napisano kao zagovaranje CIO metode niti bilo kakvog pustanja djeteta da samo place ostavljeno od roditelja samo u mraku ...nego samo kao usporedba zelja i potreba djeteta, te nacina razlikovanja i zadovoljavanja istih.

[chocolatecookie]

Imam blizance, valjda si propustila topik na Čestitkama.

[kajpa]

Ocito. Pa ...cestitam onda.
Koliko su stari? Zar vrijeme leti pa su vec tantrumasi, a ja nisam primjetila ni da su se rodili? (cure/decki/mijesano?)
Nije cudno, vrijeme stvarno leti, a ne citam u zadnje vrijeme puno..a temu o cestitkama ...ne znam ni gdje je.
Sorry, ali evo ...sa zakasnjenjem.

[chocolatecookie]

kajperinja kaže:

Djetetova potreba je - sto lakse zaspati, fino i ugodno spavati.
Zelja je - nosite me, dirkajte me, drzite me za ruku sat vremena, pustite me da vas cupam i sl.
(karikiram, ali samo pokusavam naci srz djetetovih potreba/zelja)

Mislim da ne karikiraš, meni se čini da je otprilike tako. Naravno, kao i uvijek, puno toga ovisi o djetetu ili roditelju, ali čini mi se da je nerijetko bolje da dijete ima par dana kad uči da su mama i tata uvijek tu negdje i da uvijek dođu, ali neće ga svaki put uspavljivati na rukama (dakle, ne mislim da treba dijete navikavati na općenito neresponsivne roditelje, niti ga zatvarati samog u potkrovnu sobicu da ga ne čuješ kako plače), koliko god ne bilo sretno zbog toga, nego tri godine kasnije imati dijete koje i dalje treba sat vremena uspavljivati svaku večer, koje treba douspavljivati nekoliko puta svaku noć, i koje ti pol vremena ide na kurac jer si cijelo vrijeme jadan i umoran i ne sjećaš se kad si se zadnji put naspavao.

Vjerujem da se u tih par dana djetetu potreba za utjehom ne zadovoljava kako spada, ali, kao nekome tko je nakon relativno malo nenaspavanosti malo našpanan, na rubu ili preko ruba tahikardije i malo sniženih kognitivnih sposobnosti, nakon još nenaspavanosti glup, ali beskrajno blag i strpljiv jer nema energije za išta, ali nakon toga moram nešto spavati, čini mi se da bih u tih par dana napravila manju štetu nego time da godinama budem nadrkana iscrpljena sotona i ne ispunjavam djetetu potrebu za kvalitetnijim odnosom. Nisam dobar čovjek kad sam umorna ili gladna, jebiga.

[chocolatecookie]

Zajebavala sam se, oprosti, meni su tantrumarila tuđa djeca, a i zajebavala me gledanjem ispod oka i drhtanjem bradice, za slučaj da me to plaši i radim sve što mogu da ne dođe do suza.

[kajpa]

Ček, ček... blizance si izmislila?

[chocolatecookie]

Zajebavala sam se. Nakon svakih 20 postova na RID-u netko mi kaže "ali ti nemaš djecu", dosadi to.

[Sashica]

kajperinja kaže:

..............

Gle, bez uvrede, ali ovdje smo off, a postoji posebna tema o CIO metodi, na koju, s razlogom, ne idem. Ne bih se niti ovdje upuštala u raspravu o tome.

O tantrumima sam iznijela svoje mišljenje i iskustvo, jer smo upravo u tt fazi i možda naše iskustvo nekom pomogne; možda je nekome glupo, neka svatko radi kako misli da je najbolje za njegovo dijete

[miss daisy]

nuklea500 kaže:

Kišno jutro. Želi ležati i gledati crtiće. Mora se obući da ide u vrtić. Neće. Ja je moram ubrzati jer je ne mogu čekati 5 sati.
Pokušam je obući. Plač, vriska, kočenje cijelog tijela. Prije toga smo razgovarale kako ćemo se obući kad crtani završi. Malo sutra.
Ne mogu samo stajati jer ne rješavam ništa. Ako je pokrijem i pustim na miru, ona će prestati plakati i čim krenem s oblačenjem, opet će se ponoviti. Prokušano u nekim davnim vremenima. Doslovno sam je nasilno morala obući. Kad sam joj obula i patike, veselo je skočila, obrisala suze i drito na vrata: Ajmo u vutić, mama! Jedva me dočekala da se obujem.

Ili ovo opet nije tantrum?

evo mene isto zanima. jer meni ovo nije tantrum. ona vlada svojim emocijama - odbija oblačenje drekom koja prestaje čim je puštaš na miru, kreće s plakanjem čim ti pokušavaš nastaviti s oblačenje.
osim toga, uspjela si je obući na silu, nakon čega ona prihvaća tvoju "pobjedu" i veselo nastavlja dalje.

ja nisam shvatila tantrume kao plač, ljutnju ili opiranje roditeljskoj nakani, takvih situacija ima valjda milijun dok djeca odrastaju. već kao emotivno stanje u kojem je dijete van sebe i nakon kojeg mu treba vremena da se smiri.

zato kad ja kažem "moje dijete je imalo možda jedan-dva tantruma" ne mislim da se on 1-2x naljutio, već da je toliko puta doživio bijes nakon kojeg je trebalo vremena da se smiri (konkretno, sad se sjećam samo jedne situacije - iz nekog razloga smo mu oduzeli guralicu, reakcija je bila šiz, plakanje, izvijanje, relativno dugo plačno urlanje te onda smirivanje koje je trajalo dulje od "gle slon" i on ne plače).