Podstanarstvo - najmodavci / najmoprimci / stanovi

[petrija]

......nastavak:

čistila sam je točno tjedan dana (od paukova, škorpiona, leptira, stonoga i ostalih buba...prašine...ma tamo nije već niko dugo živio). u nedelju ujutro trebao je biti svečani dan uživanja u kući i odmaranja. U deset sati me probudio neki metež na vratima, ustadoh otvorih vrata, i tako su se oni uselili. došao neki rođak sa prijateljima i njihovim curama da malo uživaju na moru....
sve mi se srušilo, kakva pravila, kakvo dogovaranje!?! halo!?! pitam dečka da mi od riječi do riječi prenese dogovor sa njegovom tetom. svatih, on nije bio do sada podstanar, a ja sam bila naivna kad sam uzela zdravo za gotovo da to on može obaviti....ne zna on "sitnice" koje ja znam......
i eto sad pred menom predstoji popravljanje postojeće situacije......
zaklučak I: očito nism dovoljno dobro naučila svoje prijašnje podstanarske lekcije
zaključak II: uvijek budi prisutan kad se dogovaraju uvjeti stana u kojem ćeš i ti živjeti

eto toliko.....sori ako sam vam bila duga, ali imal sam potrebu podjeliti to sa nekim tko me može shvatiti, ali mogli ste i preskočiti i ne čitati........a i vjerujte mi skratila sam totalno!!!...

i na kraju, vjerojatno nisam ni ja neki idealni podstanar i tko zna šta bi svi ovi ljudi nabrojali za mene......tako da sve ovo uzmete kao relativno, tj. kao jednu stranu priče, moju.

[slavkec]

Moj stan jos uvijek nije ureden . Ali priznajem da me hvata strah kad citam sta sve podstanari rade stanovima u kojima zive. Posebno me se dojmila prica o curama koje su zivjele sa psom i pokrale pola posuda.

[mirta]

slavkec kaže:
Moj stan jos uvijek nije ureden . Ali priznajem da me hvata strah kad citam sta sve podstanari rade stanovima u kojima zive. Posebno me se dojmila prica o curama koje su zivjele sa psom i pokrale pola posuda.

I ja sam opet na sto muka, na jesen opet odlazim vani na malu stipendiju (*ebenti znanstvenicki zivot) i razmisljma da li iznajmit stan ili ne. Znam da vise nema kucnih ljubimaca, osim ribica
Meni je problem naci studente za podstanare jer je stan na periferiji i daleko im je od menze a i do tramvaja je 15 minuta hoda.

[lahor]

Sve sto je lijepo kratko traje. Morat cu se oprostiti sa stanovanjem u krasnom trosobnom stanu na Cvjetnom za 250 eura...Gazdarica je odlucila prodati stan , a ja moram do 1.9. naci novi stan.

Ako netko od vas nesto iznajmljuje, moze mi slobodno poslati PM.

[Prolaznica]

Eto i ja se oprastam sa svojim stanom u kojem sam zivjela vise od 3 godine. Stan ko stan je bio ok, jedini problem su bile zajednicke rezije koje sam dijelila sa gazdom. (nikad vise u istu kucu sa gazdama). Svaki put kad je trebalo platiti rezije, on bi se najavio kod mene (to mu je bila super isprika da dodje snimit situaciju u stanu), i sta je najgore, nazove u 19 i kaze "eto me za 15 min" i onda se coolerski pojavi u 23 sata.
Trenutno mi je glavna preokupacija hvatanje Plavog oglasnika cim izadje i ono dosadno zivkanje: "dobar dan, zovem u vezi oglasa".
Danas idem pogledati 2 stana, oba na Tresnjevci. sutra javim rezultate

[Anastasia]

Ja sam podstanar nekih... godinu i kusur. Zaista je stan divan, i ono što najviše kod njega volim je pozicija. Tek 3 min. od glavne ceste, ali opet "sa strane". S balkon vidim cijeli Kvarner...

Imam OK gazde u smislu da ne dolaze u stan, ne vrši se neka kontrola i ne tlače me. Što je osobito bitno kod nas, ne iznajmljuju turistima ljeti tako da me ne izbacuju iz stana za vrijeme sezone. Međutim, stan je dosta skup za mene i nekako ga sve teže podnosim. Pitam se, kako li ću doći ikada do svojeg na ovaj način...

Negativno kod njih je to što skaču i zivkaju čim se jedan dan kasni s uplatom. Nema kod njih neke tolerancije. Nakon godinu dana redovitih uplata, kasnila sam jedan mjesec samo par dana. Odmah su digli paniku...

[Terkeš]

Prolaznica kaže:
Danas idem pogledati 2 stana, oba na Tresnjevci. sutra javim rezultate

i?

[vjeverica]

Postovi su vam zakon ! Stvarno se moze (pogotovo u zgb-u) svasta naci .
Ja sam bila u zg kojih 3 godine na stanu , i moram reci da sam imala jako veliku srecu da sam uvijek nabasala na stvarno fenomenalne gazde. Promijenila sam dva stana , bez previse lutanja. Ali cula sam koje sve ljudi imaju probleme u trazenju ( razne rupe gdje ni pas ne bi spavao) , od ulaska gazdi u stan i ostalih standard «gazda problema»
Uvijek sam bila u stanovima i nikad ( nisam takve stanove ni trazila, iz vidljivih razloga) nisam bila u istoj kuci sa gazdama.

Bilo je u nasim stanovima nekih festica , ali nikad nismo pretjerale ( osim jednom kad su susjedi pozvali policiju , ali nisam ja kriva , ozbiljno, bila je jedna malo divljija cimerica), gazde su dolazile jednom u mjesecu po lovu i odreske od rezija ( a nekad i po par mj se nisu javljali , pa kad dodju , platile sve), uvijek kad je nesto krepalo ( a svako malo zarulja ili neki drugi problem) u roku od istog ili drugog dana su dosli popraviti....

Ah..to su bili dani

[Prolaznica]

with my usual luck, stan je bio cist ok ... garsonjera s galerijom za 200 €, i naravno da mi se stan iznajmio pred nosom
jucer sam obisla jos neke stanove ali to je cisti horror sta ljudi iznajmljuju ....... to se uopce ne odrzava, sve se raspada ... ma fuj ......... tako da se potraga i dalje nastavlja

čitajući vaša iskustva, nisam mogla odoljeti, a da se ne uključim u "razgovor".
moj podstanarski staž je dug 2, ondosno sada ulazi u treću godinu. prve dvije godine, ja i dečko smo proveli u istom stanu, garsonjeri od 32 kvadrata. što se gazdi tiče, bili su savršeni: kao duhovi. ne da ih nije bilo za vidjeti (žive u drugom gradu i dolaze samo u 8 mjesecu) već ni za čuti. lovu smo im uplaćivali na žiro račun, a plaćene račune slali u koverti. čuli smo se i vidjeli ravno jednom na godinu. uz sve to, u stanu nam je bilo dopušteno držati odgojenog psića i veću, papigu.
i baš kad pomisliš kako je sve savršeno, negdje mora puknuti. ispod nas je živjela baba od svojih osamdesetak godina koja nas je maltretirala od prvog dana. zvala bi u 7 navečer i vikala u slušalicu da prestanemo usisavati jer da ona ne može spavati, onda su slijedili pozivi u gluho doba noći (3 ujutro, radni dan, čovjek se ustaje rano ujutro za faks): zagasite perilicu!!!
mi naime veš mašinu uopće nismo imali!
zatim joj je smetalo naše šetanje, odlasci, dolasci...u nedostatku pametnijeg posla, popela bi se na naš kat i čekala ispred vrata (ili prisluškivala razgovore?!?) da negdje krenemo, a zatim započinjala svoje monologe kako je srčani bolesnik (i psihijatrijski valjda) , kako će umrijeti od naše buke i galame, kako je naš pas napao ispred zgrade (maleni psić od 5 kg kojeg nikada nismo ostavljali samog, još manje puštali da luta okolo), kako će zvati gazde da nas izbace, kako smo se mi prikopčali na njezinu struju i zbog toga ima velike račune...i tako bla bla bla unedogled.
prvu godinu smo nekako izdržali, a zatim je postalo apsolutno nepodnošljivo. naime, ta draga i mila bakica udružila se sa čistačicom (koja ima inteligenciju prosječne sobne temperature) i čistačica je zatim započela svoje rituale: svo smeće i prašinu koja bi se nakupila na cijelom katu stavila bi ispod našeg otirača (!!!)
, ljepila nam je čikove yorka (kasnijim pažljivijim gledanjem vidjeli smo da upravo ona puši york) na vrata, ostavljala prazne kutije od keksa u poštanskom sandučiću, stari kruh koji nije uspjela pojesti (ako mi ne vjerujete na riječ, izravnajte kutiju domaćica keksa, potrgajte ga na dva i upas će u sandučić) i još tonu drugih stvari. to je rezultiralo neplaćanjem čistačice, pa se još zbog toga s nama posvađala. kao, mi smo bili dužni njoj platiti za sva sranja koja je radila!
na kraju su se u najvećoj ljubavi i slozi dosjetile nazvati gazdaricu i prijetiti joj kako će zvati suca i prekršaje zbog buke i smeća.dragoj bakici od kat ispod i dalje su padale na um svakojake ideje, pa je u nedostatku sna počela s balkona u 2 ujutro vikati da smanjimo muziku i da ne pričamo na balkonu jer da je vrijeme za spavanje!
tu i tamo normalno da su nam dolazili u posjet prijatelji i rodbina (pa nismo pustinjaci), ali nikada nismo radili neke žešće fešte da bi nam zbog toga dolazila policija. ostali susjedi na katu bili su iznimno susretljivi, ljubazni i nikada nisu rekli ni riječ protiv.

što se životinja tiče, ostala sam zatečena postom jednog člana koji je opisao/la svoja iskustva u stanu s psom. sve ovisi od čovjeka do čovjeka. moj pas je dosta mirne naravi, zna kad je vrijeme za nuždu, redovito se četka i kupa, a usisavanje je bilo svakodnevna obaveza. ne samo zbog stana, već zbog nas samih. nismo željeli dopustiti dlake i prljavštinu, pa ne živimo u srednjem vijeku. još nešto: pas ima svoje igračke i nije taknuo ni komad namještaja.
sve što smo razbili nadoknadili smo ili kupovinom novih stvari, ili ostavljanem novca gazdama.
zbog gore opisanog terora drage i nevjerojatno ljubazne bakice i čistačice, ovo ljeto smo se povukli iz stana i sad tražimo novi.

Dakle... decko i ja krecemo u lov na neki manji stancic u Zg... pa pitam kakv je odnos buducih i potencijalnih gazdi na cinjenicu da nismo ''studentice''... i slicna ekipa nego samo mladi par (oboje zaposelni)... kakva su vasa iskustva... ?

Evo ja sam malo prokopala i nije nikakav problem, kad te vide da nisi neko spadalo.
Naravno, ima svega ali vecini onih koji ne inzistiraju na studenticama je drago znati da radite.....uglavnom sve ovisi o prvom kontaktu. Sretno!

meni je danas jedna ljubazna bakica rekla kako ona ne prima parove, samo muške...

[Winona]

Tarja kaže:
meni je danas jedna ljubazna bakica rekla kako ona ne prima parove, samo muške...

nije bakica ni bedasta, ne ?

[lahor]

Tarja kaže:
meni je danas jedna ljubazna bakica rekla kako ona ne prima parove, samo muške...

Mozda prima muske parove

Ili ceka kad mladci nece imati za stanarinu

[Winona]

ma ovo zadnje, garant

[sunčica]

mary_russell kaže:
Dakle... decko i ja krecemo u lov na neki manji stancic u Zg... pa pitam kakv je odnos buducih i potencijalnih gazdi na cinjenicu da nismo ''studentice''... i slicna ekipa nego samo mladi par (oboje zaposelni)... kakva su vasa iskustva... ?

mislim da ljudi koji izdaju malo bolje stanove više vole zaposlene ljude nego studente
barem je tako bilo u mom slučaju

... Hvala na odogovrima... svasta smo culi i preko telefona... ipak, ima nade... no evo jos jedno pitanje za savjet... Kako se snalazite svi koji nemate centrlano u stanu nego sve vrste termo peći, peći na kruto gorivo (dizem se u pet i prije posla pilim drva.... )... i slicno... treba li bjezat od zakvih kompbinacija... glede cijene struje, suhog zrraka.... ??

[Winona]

suhi zrak imas i sa centralnim.

Takav stan je unajmila frendica s faksa, znalo se u stanu osjetiti miris ulja, no njoj je teze bilo sto je kupaona zimi bila ledena.

Imala je onu puhalicu toplog zraka na struju ( kalorifer ili nesto slicno) ali je to uzasno puno struje pojelo, pa se x puta na brzaka otusirala bez toga.

Drugi frend je nasao prilicno povoljan stan u Vukovarskoj ( dakle pjesice je isao na faks ) sa radijatorom na struju, medjutim rata struje mu je bila duplo veca nego stanarina pa se brzo iselio.

[la GeGe]

aj temee... ja sam imala puno srece... sa 2.stanom
u 1. stanu je gazdarica bila neka baba koja je doslovce zapisivala kad smo odlazile i dolazile u stan... a kad sam jednom dovela decka kod sebe...ajmeeee...
ovaj sadasnji gazda je ok. nema ga nikako. susjedi nas pak ne podnose... zivot u zgradi je uvijek tezak. jednom smo radili festicu za proslavljene ispite i 2 rodjendana. bilo nas je dosta priznajem, al u 1 sat smo svi vec bili u discu! drugi dan gazda kod nas kaze zvali ga susjedi...
ja odmah s napadom na susjede (jer napad je najbolja obrana) a gazda kaze da se ljuti na nas
ja ono: pa zasto se ljutite? pa nismo dugo...nista nismo razbili...
on: pa ljutim se sto me niste zvale na tulum
a lud li je covjek...