Moc sanjanja, namjere i svijesti

[gocat]

Svijest je polazna, pocetka tocka svakog od nas. Svijest o sebi, o tijelu, o vanjskom svijetu. Definitivno je to svijest sa odredenim granicama. Te granice postavlja nasa svijest samoj sebi, odlukom nase vlastite volje. Izvan tih granica je nista drugo, nego stvarnost koju ne percipiramo vlastitom odlukom.

Nasa odluka da ne percipiramo izvan tih granica je postignuta osobnim prihvacanjem drustvenih vrijednosti. Fokus nase svijesti je u domeni drustva koje nam daje znanje kao gotov proizvod za kojeg nije potrebno preispitivanje. Svako takvo dobiveno znanje koje prihvacamo kao zdravo za gotovo, ucvrscuje stvarnost u kojoj se nalazi nasa svijest. Prihvacamo to znanje zbog toga sto nam ono daje sigurnost. Osjecaj sigurnosti je dovoljan da zadrzi na mjestu svakog tko se zeli osjecati sigurno. To znanje nam daje sigurnost zbog toga sto ucvrscuje i produbljuje nas opazaj, percepciju ovog svijeta.

Izvan granica svijesti, nalazi se nesigurnost. Stvarnost sa drugacijim, nepredvidljivim, neshvatljivim obiljezjima. Imamo zivotinjski instinkt teziti sigurnosti, te ce se zbog toga znanja izvan granica svijesti smatrati opasnim po zivot.

Svijest nam je dala divnu stvar, misli, sanjanje. Mozemo misliti o cemu god zelimo u potpunosti i potpuno slobodni. Djelomicno tocno. Jacina nasih misli vjerojatno je u direktnoj vezi sa nasom energijom ili osobnom moci. Netko ne moze vizualizirati crveni krug, a netko moze na mentalnom ekranu precizno gledati cijelo stablo jabuke. Misli su nista drugo nego sanjanje. Mislima ili sanjanjem, otvara se mogucnost da se nasa svijest pomice, bilo unutar vlastitih granica, no i izvan njih.

Mi imamo mogucnost da upravljamo nasim sanjanjem, a za to je potrebna energija i namjera. Mozemo namjeravati sanjanje, no ako nemamo energije necemo sanjati, niti ako nemamo namjeru, a imamo energije, opet necemo sanjati. Namjera moze biti da se nasa svijest sanjanjem pomakne izvan granica u kojoj inace djeluje. Namjera djeluje na cudnovate nacine. Ako bude dovoljno energije, poklopit ce se stvari koje ce namjeru izvrsiti. To bi mogla biti jedna od univerzalnih sila pokretackih sila u svemiru, poput gravitacije.

Energiju je mnogo ucinkovitije ne rasipati, nego dovlaciti pa uludo trositi. Energija nije isto sto i osobna moc. Osobna moc za sobom povlaci spoznaje koje energiju trose kao hranu. Vise spoznaje je vise energije samo po sebi. Iznad osobne moci je sama namjera. Osobnu moc je potrebno akumulirati. Sa vise osobne moci nasa svijest moze obuhvatiti vise detalja kako u ovoj stvarnosti, tako i u svim ostalima.

Bolest nase svijesti je u tome da misli kako je zaista vlastita. Nasa svijest je tek djelomicno nasa. Ne prihvacajuci mogucnost visestruke svijesti u nasoj vlastitoj, ostavljeni smo ranjivi i podlozni manipulacijama drugacijih oblika svijesti cije prisustvo nikada niti ne pokusavamo iskusiti. Svemir je s nase tocke gledista grabezljive prirode. Lakse cemo shvatiti kakva je ovo tvrdnja ako postanemo svijesni koliko je i samo covjecanstvo u biti grabezljivo i nasilno.

Nematerijalni svijet ispunjen je razlicitim oblicima svijesti. Neke od tih svijesti hrane se energijom, neke cistom svijescu. Mi smo hrana na oba nacina, i neka nas to ne zabrinjava jer ionako to svijesno nitko ne osjeca, prirodno je tako. Moze biti drugacije no to ovisi samo o nama. Nikakav spasitelj ne postoji niti za jednog od nas.

Neke stvarnosti postoje samo u necijoj namjeri. U mojoj stvarnosti postoji takvo mjesto, koje nitko od ljudi nece vidjeti. To je misao u mojoj namjeri. Svijest je moguce prenijeti u neciju namjeru u kojoj iskustva mogu biti identicna kao u ovom svijetu. Istrazivaci moraju biti besprijekorni ratnici nesavladive volje. Ego bi na takvoj tocki trebao biti odbacen. U svijetu kojeg istrazuju moguce je iskusiti nezamislive emocije. Moguce je vidjeti neogranicene ljubavi, koja moze toliko zaokupiti paznju da pozeli vjecno ostati u njenom divljenju. Ljudi mogu dozivjet takva stanja i u normalnom svijetu, pa misle da su vidjeli boga. Moguce je potratiti zivot u divljenju i nicem drugom.

Zamke mogu biti takve da se nudi sto je najveci mamac istrazivacu. Moze mu ponuditi toliko nepreglednog sadrzaja, da ce neshvacajuci, vlastitom voljom otici i nikada se ne vratiti. Dovoljno je izgubiti sadasnji trenutak. Ne mozete li se sjetiti od kuda ste dosli, svejedno vam je kamo idete i ostajete vjecno. Tako svijesti mogu ostati zarobljene, i tako su mnogi istrazivaci zarobljeni u nekom od brojnih svjetova. Vlastitom odlukom.

Od sveg sto se nudi, najvise mi se svida pomisao na slobodnu svijest. Ako ustrajemo u svemu, ako sakupimo dovoljno osobne moci i nasa namjera bude jasna, uz malo srece, uspjet cemo doci mnogo dalje od granice. Sveobuhvatnost kompletnog naseg bica, svih iskustava i sjecanja u zivotu je s jedne strane, sa druge ovaj svijet.

Nema kraja. Sveobuhvatnost naseg bica tek je stepenica.

Mozemo biti uceni, mogu nas i voditi dio puta, no nitko taj put osim nas ne moze proci.

[gocat]

Ovakva razmisljanja prisutna su u svijetu kao price o carobnjastvu, vracanju, magiji, cuda i slicno. Svako pomicanje svijesti izvan uobicajenog polozaja moze djelovati upravo tako, carobno, nevjerica zbog dozivljenog iskustva i pokusaj njegovog tumacenja sukladno za znanjem koji je dobio od drustva u kojem zivi. Nasa svijest je naucena da tumaci dozivljaje na takav nacin da mora pronaci bilo kakvo objasnjenje, u suprotnom nam se cini da gubimo razum.

Razum je tako nas zastitnik i neprijatelj. Zastitnik kada se zelimo osjecati sigurno, a neprijatelj kada tumacimo iskustva koje razum ne moze objasniti. Takva iskustva su nam dostupna u izobilju u nasoj svijesti. Sve smo ih tumacili na onakav nacin kako je bila oblikovana nasa svijest u tom trenutku.

Stara iskustva tako se nagomilavaju na pogresnim vjerovanjima i tvrdnjama koja vode ucvrscivanju ovog svijeta. Iskustva neobjasnjiva razumu lako se odbacuju i zaboravljaju jer je to nasa namjera, sto je zapovijed nasoj svijesti. Ponovno analiziranje i preispitivanje cijelog zivota u najsitnije detalje, sa trenutne tocke nase svijesti, metoda je kojom se sluze tragaci na putu prosirenja samosvijesti. Duboko u nama zakopana su mnoga sjecanja koja su nam oblikovala zivot, a da toga nismo svijesni.

Polazna tocka je i kako je sve oko nas energija. Mi ne mozemo opazati svijet kao sto on uistinu jest. Mi na stvarnost gledamo kao skup objekata kojima dajemo obiljezja. Sve te objekte koje razlikujemo na temelju obiljezja koje smo im sami dali, sve je to energija. To je energija u bezvremenskom, vjecnom prijelazu u drugi oblik energije.

Koje bi mogle biti smjernice kada svatko ima individualni put? Akumuliranje osobne moci i ne rasipanje energije. Tako nesto samo po sebi dovoljno je da se svijest pocne mijenjati. Mnogo ljudi ce doci do istog zakljucka drugacijim putem, za samu spoznaju to je potpuno nebitno.

[zed_alive]

pokušavam shvatit smisao...imam ideju o čemu pišeš, al ne mogu se otet dojmu da si ušao u stranputicu...

imaš dva smjera razvoja, jedan je da upijaš, drugi je da sjajiš...

[fleur amour]

To si sam napisao ?(mislim na cijeli tekst iznad)

Od sveg sto se nudi, najvise mi se svida pomisao na slobodnu svijest. Ako ustrajemo u svemu, ako sakupimo dovoljno osobne moci i nasa namjera bude jasna, uz malo srece, uspjet cemo doci mnogo dalje od granice. Sveobuhvatnost kompletnog naseg bica, svih iskustava i sjecanja u zivotu je s jedne strane, sa druge ovaj svijet.

Malo iznad napisao si da se istraživaći svijesti lako izgube u nekom od svjetova, i da mogu živjeti samo od ugode koje ti svjetovi pružaju, što nije dobro jer zarobljava. Kako onda dostići slobodnu svijest, bez da ona luta u svojoj slobodi na način da ne zna gdje ide i zašto?
Recimo da postoji obilje osobne moći i namjera, ali da je to prejako iskustvo za osobu koja je posjeduje, i da se cijelo vrijeme mnogo energije troši na njezino obuzdavanje. Mislim da je to prvi korak, naučiti kako je obuzdati, što je uz ego (koji traži svoje) malo teže postići.

[fleur amour]

Svijest nam je dala divnu stvar, misli, sanjanje.

Misliš li ovdje, sanjanje = maštanje?
Jer snovima kada spavamo baš i ne možemo upravljati..

[gocat]

Mislim na jedan siri pojam koji obuhvaca i misli i sanjanje. Obicno sanjanje dok spavamo je dio ovog sanjanja.

U snovima ne mozemo upravljati zbog nedostatka energije i zbog nedostatka pozornosti. Zadrzavanje svijesnosti prilikom uranjanja u san je jedna od vjezbi koje se koriste kako bi se pojacala nasa pozornost u sanjanju, sto povlaci za sobom i pamcenje snova sto ovisi o energiji. Uci svijesno u san, ili biti svijestan tamo su tek prva stepenica sanjanja. U takvom snu postupati cemo slicno kao i budni: traziti cemo obiljezja tog svijeta o kojem malo znamo ili nista.

Sanjanje je svijet sa drugacijim obiljezjima i ne vrijede ista pravila na kojima smo uceni u ovom svijetu. Kljuc svega toga je pozornost, jer ako pozornosti nema tada je san obican, gotovo bezvrijedan kao i svaki drugi. Svijesno sanjati je zaista moguce, svatko od nas osjetio je to barem na trenutak kad je spoznao da prilika u kojoj se nalazi moze biti manipulirana njegovom vlastitom voljom. Ljudi se najcesce probude kod takvog trenutka. A znate li zasto? Zato sto je budenje bijeg od nepoznatog, natrag u sigurnost. To ce napraviti nas vlastiti razum kao zastitnik, kad iskusi nepoznato.

Svijesno sanjanje je tek stepenica, jer kada naucimo shvacati i prepoznavati obiljezja tog svijeta, otvarati ce nam se brojna vrata u prema mnogim neistrazenim putevima nase svijesti. Svijesnost o stranoj energiji, entitetu, svijesti, najprije cemo iskusiti pozornim sanjanjem. Sanjanje je u podrucju anorganskog svijeta. Taj svijet su mnogi istrazivaci istrazivali prije nas, neki su ostali u tim svjetovima, vlastitom voljom. Kad kazem ostali su vjecno, pri tome mislim na prirodu anorganskog svijeta u kojoj svijest zivi mnogo duze vremena nego u nasem svijetu. Kombinirajuci to sa nepreglednim kolicinama znanja koje su istrazivaci dobili u zamjenu za prisustvo njihove svijesti, bila je dovoljna motivacija za brojne da ostanu tamo. Mozda je ono sto hocu reci, da je razlika izmedu ovog svijeta i svijeta sanjanja samo samo prividna. Oboje mogu biti jednako stvarni i postojani, a to odreduje polozaj nase svijesti.

[Alex84]

gocat kaže:

Mislim na jedan siri pojam koji obuhvaca i misli i sanjanje. Obicno sanjanje dok spavamo je dio ovog sanjanja.

U snovima ne mozemo upravljati zbog nedostatka energije i zbog nedostatka pozornosti. Zadrzavanje svijesnosti prilikom uranjanja u san je jedna od vjezbi koje se koriste kako bi se pojacala nasa pozornost u sanjanju, sto povlaci za sobom i pamcenje snova sto ovisi o energiji. Uci svijesno u san, ili biti svijestan tamo su tek prva stepenica sanjanja. U takvom snu postupati cemo slicno kao i budni: traziti cemo obiljezja tog svijeta o kojem malo znamo ili nista.

Sanjanje je svijet sa drugacijim obiljezjima i ne vrijede ista pravila na kojima smo uceni u ovom svijetu. Kljuc svega toga je pozornost, jer ako pozornosti nema tada je san obican, gotovo bezvrijedan kao i svaki drugi. Svijesno sanjati je zaista moguce, svatko od nas osjetio je to barem na trenutak kad je spoznao da prilika u kojoj se nalazi moze biti manipulirana njegovom vlastitom voljom. Ljudi se najcesce probude kod takvog trenutka. A znate li zasto? Zato sto je budenje bijeg od nepoznatog, natrag u sigurnost. To ce napraviti nas vlastiti razum kao zastitnik, kad iskusi nepoznato.

Svijesno sanjanje je tek stepenica, jer kada naucimo shvacati i prepoznavati obiljezja tog svijeta, otvarati ce nam se brojna vrata u prema mnogim neistrazenim putevima nase svijesti. Svijesnost o stranoj energiji, entitetu, svijesti, najprije cemo iskusiti pozornim sanjanjem. Sanjanje je u podrucju anorganskog svijeta. Taj svijet su mnogi istrazivaci istrazivali prije nas, neki su ostali u tim svjetovima, vlastitom voljom. Kad kazem ostali su vjecno, pri tome mislim na prirodu anorganskog svijeta u kojoj svijest zivi mnogo duze vremena nego u nasem svijetu. Kombinirajuci to sa nepreglednim kolicinama znanja koje su istrazivaci dobili u zamjenu za prisustvo njihove svijesti, bila je dovoljna motivacija za brojne da ostanu tamo. Mozda je ono sto hocu reci, da je razlika izmedu ovog svijeta i svijeta sanjanja samo samo prividna. Oboje mogu biti jednako stvarni i postojani, a to odreduje polozaj nase svijesti.

govoris li ti u biti o lucidnim snovima,ili o ipak malo drugacijoj formi..??
Inace ovo si jako lijepo napisao i objasnio..no ... zadrzavanje svijesnosti prilikom uranjanja u san kako bi se pojacala nasa pozornost u sanjanju,nije nimalo lagana,moras biti spreman na neke stvari ali kad uspijes...fenomenalan je osjecaj,ali i jako zbunjujuc...trenutno se jako borim sa takvim stvarima,pokusavam shvatiti neke stvari koje me prilicno zbunjuju..fasciniraju ali zbunjuju i nikako nemogu nadoci...

[gocat]

Lucidno sanjanje je mogucnost sanjanja, slicno kako je hodanje mogucnost kretanja. Namjerno izbjegavam taj termin jer se veze uz druge pojmove. Takvo sanjanje je vise kao zabava nasoj svijesti, sanjamo sto zelimo npr, no bit sanjanja nije u tome. Lucidno sanjanje je odlicna polazna tocka i rijetka sposobnost onima koji ce pokusati istraziti obiljezja tog svijeta.

Svijesno uranjanje u san je zaista tesko ako tek pokusavamo. Zadrzati pozornost svijesti tokom sna, jos je teze. U nastaloj situaciji treba potraziti polaznu tocku. Recimo da je to zadrzavanje prizora. Pogledajte u snu svoje ruke, i zadrzite taj prizor koliko je duze moguce. Zakljucit cete da je to jos teze od ovog prethodnog. Svijet u sanjanju miruje tek kad ne obracamo paznju. Kada obratimo paznju na bilo kakav detalj, on tada dobiva nova svojstva i mijenja se.

Obracanjem paznje na nesto u sanjanju moze nadopunjavati njegova obiljezja u beskonacnost, i voditi nasu svijest prema obicnom sanjanju. Vjezbom gledanja u ruke postize se pozornost sanjanja koja nam je potrebna kako bi mogli poceti odredivati obiljezja tog svijeta. Kada uspjevamo zadrzavati zeljeni prizor, to znaci da imamo dovoljno energije, da je nas razum utisan, kao i unutarnji dijalog. Tada mozemo primjecivati razlicitosti medu tim obiljezjima.

[Alex84]

gocat kaže:

Lucidno sanjanje je mogucnost sanjanja, slicno kako je hodanje mogucnost kretanja. Namjerno izbjegavam taj termin jer se veze uz druge pojmove. Takvo sanjanje je vise kao zabava nasoj svijesti, sanjamo sto zelimo npr, no bit sanjanja nije u tome. Lucidno sanjanje je odlicna polazna tocka i rijetka sposobnost onima koji ce pokusati istraziti obiljezja tog svijeta.

Svijesno uranjanje u san je zaista tesko ako tek pokusavamo. Zadrzati pozornost svijesti tokom sna, jos je teze. U nastaloj situaciji treba potraziti polaznu tocku. Recimo da je to zadrzavanje prizora. Pogledajte u snu svoje ruke, i zadrzite taj prizor koliko je duze moguce. Zakljucit cete da je to jos teze od ovog prethodnog. Svijet u sanjanju miruje tek kad ne obracamo paznju. Kada obratimo paznju na bilo kakav detalj, on tada dobiva nova svojstva i mijenja se.

Obracanjem paznje na nesto u sanjanju moze nadopunjavati njegova obiljezja u beskonacnost, i voditi nasu svijest prema obicnom sanjanju. Vjezbom gledanja u ruke postize se pozornost sanjanja koja nam je potrebna kako bi mogli poceti odredivati obiljezja tog svijeta. Kada uspjevamo zadrzavati zeljeni prizor, to znaci da imamo dovoljno energije, da je nas razum utisan, kao i unutarnji dijalog. Tada mozemo primjecivati razlicitosti medu tim obiljezjima.

Da shvacam sta hoces reci.Moja preokupacija na polju snova je vec duze vrijeme upravo to sto pises,no nailazim na neke teskoce i jednostavno neznam kako da ih savladam..trebam li ih uopce savladavati,to mi trosi mnogo energije i jako me zbunjuje...

[methodman666]

svasta se napisali , ali sam manje vise sve to cuo i prije samo ne ovako , ovaj prvi autor posta je dosta toga objasnio , zbunjujuce malo ali , objasnjeno , a ovako da podijelim svoje iskustvo , nisam siguran o cemu je rijec ali sto se tice lucidnih snova , mislim da je nesto najbolje sto mi se dogodilo ikada , i sad uz kombinaciju svojih vijezbi ipoznatih , svaku vecer imam lucidne snove , ovo prethodno ( mojih vijezbi ) sam mislio na nesto sto je u pocetku bilo eksperiment ali sad je prilagodeno i radi , ali nije bezazleno , dvaput sam zavrsio na hitnoj , zbog cudnih simptoma , ( dehidracija , utrnulost udova sto je uzrokovalo pad , ali eto ) pa ne bi preporucio , ali sad lucidni snovi vise ne zahtijevaju odrden polozaj tijela prije sna , niti budjenje tijekom REM stanje spavanja i slicno , a astralnu projekciju sam dozivio jednom , posve slucajno , tokom noci , sanjao sam , lucidno naravno kad sam odijednom skuzio daj je postalo prestvarno , i da je nestalo okruzenje iz sna , pa sam shvatio da sam na svom krevetu dok je iza mene bilo moje tijelo , izgledalo je prilicno paralizirano , koliko god nevijerovatno to iskustvo bilo , toliko je biolo i jezovito , jer koliko puta ste imali priliku vidjeti sebe , a da ne u zrcalu , mislim , nevjerovatno , zatim je usljedio sok i naglo sam se probudio i trznuo kao da sam upao u svoje tijelo , brzo sam sve zapisao , i nastavio spavati , i opet se vratio lucidnom spavanju