"Prisilni" brak

[dikaja]

Pokušati ću u kratkim crtama. U braku smo 10 godina, pola toga vremena je on bio u tajnoj vezi.
Saznala sam prošle godine i on je za mene umro. Nije želio otići jer me "voli" i ne želi ostaviti samu. Ja zadnjih 5 godina nisam radila jer sam rodila dvoje djece, a mlađe dijete se rodilo bolesno. Najmlađe dijete je imalo vrlo tešku operaciju ove godine i to je bilo najstresnije razdoblje u mom životu. Preživio je i oporavlja se, ja sam krenula tražiti posao da se možemo rastati. Nažalost, dobila sam moždani udar, osljepila na jedno oko, zbog posljedica sam nesposobna za rad i više ne smijem voziti auto. Ovisna sam o svom suprugu i živim u paklu. Nemam pravo na socijalu i ne mogu se sama brinuti o sebi. Nemam roditelje niti podršku obitelji i prijatelja. Suprug se trudi ali ja ga ne volim i gadi mi se a moram biti s njim. Kako psihički izdržati? Ja se i dalje nadam da ću se oporaviti i uspjeti otići od njega, ali nije mi dobro od njega, bojim se smrti od stresa, jedva sam se izvukla živa...

[SubSV]

Prvo se moras oporaviti pa onda razmišljaj što dalje.

[blagotebi]

U pravu je Sub, misli na zdravlje, pokušaj ga ignorirati, probaj neku grupu podrške za psihičku snagu, mislim da ti kao pacijentu oni to mogu osigurati besplatno.

A palo mi je napamet, kao da trpiš posao koji ti se gadi, ili šefa budalu, jer ti posao treba. Gledaj tako, muž u intimnom smislu ti ne može biti ako ti se gadi. Mnoge druge žene tako rade, mada neće ni u ludilu priznati. Tebi je sad zdravlje iznad toga, stavi sebe u fokus.

[mgrci43]

dikaja kaže:

Pokušati ću u kratkim crtama. U braku smo 10 godina, pola toga vremena je on bio u tajnoj vezi.
Saznala sam prošle godine i on je za mene umro. Nije želio otići jer me "voli" i ne želi ostaviti samu. Ja zadnjih 5 godina nisam radila jer sam rodila dvoje djece, a mlađe dijete se rodilo bolesno. Najmlađe dijete je imalo vrlo tešku operaciju ove godine i to je bilo najstresnije razdoblje u mom životu. Preživio je i oporavlja se, ja sam krenula tražiti posao da se možemo rastati. Nažalost, dobila sam moždani udar, osljepila na jedno oko, zbog posljedica sam nesposobna za rad i više ne smijem voziti auto. Ovisna sam o svom suprugu i živim u paklu. Nemam pravo na socijalu i ne mogu se sama brinuti o sebi. Nemam roditelje niti podršku obitelji i prijatelja. Suprug se trudi ali ja ga ne volim i gadi mi se a moram biti s njim. Kako psihički izdržati? Ja se i dalje nadam da ću se oporaviti i uspjeti otići od njega, ali nije mi dobro od njega, bojim se smrti od stresa, jedva sam se izvukla živa...

Drži se, mogu samo to reći....

Rekao bi da je možda najlakše (kako ružna riječ) da nađeš snagu u svojoj djeci. Njih gledati kao neku vjeru, svijetlu točku i za njih se boriti.

[Sophsy]

dikaja kaže:

Pokušati ću u kratkim crtama. U braku smo 10 godina, pola toga vremena je on bio u tajnoj vezi.
Saznala sam prošle godine i on je za mene umro. Nije želio otići jer me "voli" i ne želi ostaviti samu. Ja zadnjih 5 godina nisam radila jer sam rodila dvoje djece, a mlađe dijete se rodilo bolesno. Najmlađe dijete je imalo vrlo tešku operaciju ove godine i to je bilo najstresnije razdoblje u mom životu. Preživio je i oporavlja se, ja sam krenula tražiti posao da se možemo rastati. Nažalost, dobila sam moždani udar, osljepila na jedno oko, zbog posljedica sam nesposobna za rad i više ne smijem voziti auto. Ovisna sam o svom suprugu i živim u paklu. Nemam pravo na socijalu i ne mogu se sama brinuti o sebi. Nemam roditelje niti podršku obitelji i prijatelja. Suprug se trudi ali ja ga ne volim i gadi mi se a moram biti s njim. Kako psihički izdržati? Ja se i dalje nadam da ću se oporaviti i uspjeti otići od njega, ali nije mi dobro od njega, bojim se smrti od stresa, jedva sam se izvukla živa...

Naravno da imaš pravo na socijalu (da to tako nazovem).
Kad se rastaneš.
Pretpostavljam da si obavila vještačenje preostale radne sposobnosti i tjelesnog oštećenja. Kakav ti je nalaz Zavoda?

[dikaja]

Sophsy kaže:

Naravno da imaš pravo na socijalu (da to tako nazovem).
Kad se rastaneš.
Pretpostavljam da si obavila vještačenje preostale radne sposobnosti i tjelesnog oštećenja. Kakav ti je nalaz Zavoda?

Nisam u Hrvatskoj. Ovdje sam obavila rehabilitaciju, rijesenja jos nisam dobila. Postotak invalidnosti dobivam naknadno ali ako nije veci od 50% nemam financijski pravo na nista. Premlada sam i premalo radnog staza imam. Sa rastavom gubim zdravstveno a na pomoc nemam pravo jer imam nekretninu.
Dotjerana sam do zida, psihicki dosta lose jer ovo nikako nisam zeljela i trazim nacin da se naucim zivjeti sa trenutnom situacijom.

[femanon]

gle, definitivno si u nezavidnoj i vrlo teškoj situaciji, ali pokušaj gledati s druge strane. pokušaj ne gledati što je sve loše, nego što je dobro u situaciji gdje jesi.
imaš krov nad glavom, muža koji kolko god ti gadan bio ipak ne maltretira nego, čini se, sudjeluje u domaćinstvu i životu, vjerojatno pomaže oko djece. to su velike stvari.
muž ti je 5 godina muljao u lice iz čiste obijesti, stoga možeš i ti njemu iz čiste potrebe - nemoj mu govoriti da si gotova s vašim brakom. ne moraš lagati, ali šuti, izvlači se i živi dan po dan dok ne riješiš svoju situaciju. iskoristi njegovu grižnju savjesti i podijeli poslove s djecom među vama tako da imaš dovoljno vremena za traženje posla, a onda i zapošljavanje.

u principu poanta mog posta je: nemoj se utopiti u žalosnim i crnim mislima, nego gledaj kako možeš najbolje iskoristiti situaciju, što je dobro i što se može iskoristiti za dalje. inače ćeš izluditi, a onda stvarno više neće biti pomoći - kao što sada itekako ima i može!

treba ti dobra organizacija, malo mašte pri traženju posla, i na žalost malo muljanja mužu jer nisi u položaju di možeš birati gdje ćeš živjeti (za sada).


lijepo se smiri, razmisli o svemu, popričaj s frendicama/frendovima o opcijama, i kreni u borbu iz koje nema druge nego - pobjeda

[Xy257dNO]

femanon kaže:

podijeli poslove s djecom među vama tako da imaš dovoljno vremena za traženje posla, a onda i zapošljavanje.




treba ti dobra organizacija, malo mašte pri traženju posla

Žena je rekla da je slijepa na jedno oko i nesposobna za rad, plus ne smije voziti auto.

[Sophsy]

Pa u tom slučaju sigurno gdje god da živi - osim u nekim vukojebinama od država, a pretpostavljam da u takvoj ne živi - ima pravo na štošta... ekvivalenti nasoj invalidnini, invalidsloj mirovini i sl.
Autorica je napisala da je obavila vještacenje, njime se odredilo da li je i koliko je radno sposobna, kakva ima tjelesna oštećenja i kolika su, kad dobije rješenje vidjeti će sto dalje.
U svakom slučaju, po opisu, ima određen stupanj invaliditeta i ovisna je o tuđoj pomoći.
Ne znam koliko godina staža ima, ni kakvi su zakonski propisi u vezi mirovine tamo gdje živi, ili možda ima neku rentu, tipa životno i sl.
U svakom slučaju, ako ne živi u državi-vukojebini tipa jedva da ima vode i struje, dobiti će sigurno određen iznos na temelju ovog što sam navela, znači to će joj biti svaki mjesec neko primanje.

[dikaja]

Sophsy kaže:

Pa u tom slučaju sigurno gdje god da živi - osim u nekim vukojebinama od država, a pretpostavljam da u takvoj ne živi - ima pravo na štošta... ekvivalenti nasoj invalidnini, invalidsloj mirovini i sl.
Autorica je napisala da je obavila vještacenje, njime se odredilo da li je i koliko je radno sposobna, kakva ima tjelesna oštećenja i kolika su, kad dobije rješenje vidjeti će sto dalje.
U svakom slučaju, po opisu, ima određen stupanj invaliditeta i ovisna je o tuđoj pomoći.
Ne znam koliko godina staža ima, ni kakvi su zakonski propisi u vezi mirovine tamo gdje živi, ili možda ima neku rentu, tipa životno i sl.
U svakom slučaju, ako ne živi u državi-vukojebini tipa jedva da ima vode i struje, dobiti će sigurno određen iznos na temelju ovog što sam navela, znači to će joj biti svaki mjesec neko primanje.

Prošlo je tek 2 mjeseca od moždanog i doktori čekaju, a s njima i ja. U ovom trenutku sam u nekakvom međuprostoru. Od očnog doktora sam dobila nalaz da mi se vid možda popravi i uz vrtoglavice, lošu ravnotežu i napade panike to mi je "jedino" nastradalo.
A uz taj nalaz ne mogu tražiti stupanj invalidnosti.
Idem redovito kod neurologa i psihijatra, bojim se tableta za smirenje, meni to ni ne treba. Treba mi prostor od supruga koji mi se gadi kojeg potpuno krivim za svoje stanje. Jer psihijatar radi samnom na strahu od samoće nakon moždanog, uhvati me panika da ću umrijeti i nitko mi neće pomoći i pored tog straha koji je posljedica mog stanja imam i tu mržnju prema njemu koja samo raste. Toliku ljutnju znam osjetiti prema njemu da mi počne trniti glava, noge oduzimati i onda me i panika uhvati da ću umrijeti...
To bi otprilike bilo sve. On je bolji sada nego što je ikada bio, ali meni to više ništa ne znači zbog svega sto je učinio našem braku.

[Coeli]

Uh, grozna situacija.
Misli samo na jedno: I to će proći. Sve prolazi i bude bolje, ništa ne traje dovijeka.
Rješavaj jedno po jedno, ne možeš sve odjednom i ne može odmah, trebat će strpljenja. Prvo zdravlje. Mlada si, vrlo je vjerojatno da će ti se zdravlje dosta popraviti i da ćeš moći normalno raditi i funkcionirati.
Što se muža tiče, i za to će trebati vremena da ti se osjećaju slegnu i postaneš ravnodušna prema njemu.
Znam da ti nije lako ali imate djecu, a razvod trenutačno nije moguć. Do daljenjega, pokušaj hendlati 'hladni pogon' i biti s njim u korektnim odnosima. Tako ćeš zapravo najbolje sebi pomoći - moraš misliti na sebe i svoje dobro, a mržnja je destruktivna, truje te i narušava ti zdravlje.
Hrabro naprijed, ne zamaraj se mužem, pronađi što te veseli i bavi se time. Vrijeme će učiniti svoje, bit će bolje. Zdravlje će ti se poparaviti a s time će ti se otvoriti vrata za dalje.
Sretno!

[RobinUd]

dikaja kaže:

.....od supruga koji mi se gadi
..... imam i tu mržnju prema njemu koja samo raste....

Mrznja je jedan destruktivan i razarajuci osjecaj.
Ne moras muza voljeti, ali se taj osjecaj mrznje treba usmjeriti na jednu podnosljivu razinu.
Sa psihijatrom trebas najpprije razgovarati o tome.
Ima osjecaj da je to jedna od tema, o kojoj sa psihijatrom nisi razgovarala.

[Goldenrose]

dikaja kaže:

Pokušati ću u kratkim crtama. U braku smo 10 godina, pola toga vremena je on bio u tajnoj vezi.
Saznala sam prošle godine i on je za mene umro. Nije želio otići jer me "voli" i ne želi ostaviti samu. Ja zadnjih 5 godina nisam radila jer sam rodila dvoje djece, a mlađe dijete se rodilo bolesno. Najmlađe dijete je imalo vrlo tešku operaciju ove godine i to je bilo najstresnije razdoblje u mom životu. Preživio je i oporavlja se, ja sam krenula tražiti posao da se možemo rastati. Nažalost, dobila sam moždani udar, osljepila na jedno oko, zbog posljedica sam nesposobna za rad i više ne smijem voziti auto. Ovisna sam o svom suprugu i živim u paklu. Nemam pravo na socijalu i ne mogu se sama brinuti o sebi. Nemam roditelje niti podršku obitelji i prijatelja. Suprug se trudi ali ja ga ne volim i gadi mi se a moram biti s njim. Kako psihički izdržati? Ja se i dalje nadam da ću se oporaviti i uspjeti otići od njega, ali nije mi dobro od njega, bojim se smrti od stresa, jedva sam se izvukla živa...

Okreni pilu na drugu stranu i probaj razmišljati praktično. Na početku će ti biti teško jer si jako povrijeđena što je i normalno, ali moraš se sabrati i zbog sebe i zbog djece. Umjesto da razmišljaš o tome da ga ostaviš jer je to sad neizvedivo, razmišljaj o tome da je on tebe mogao ostaviti a nije. Što bi onda bilo s tobom? Ti jesi u nekoj pat poziciji, zaglavila si s njim, ali isto je i on zaglavio s tobom i iskoristi to. Ne moraš imati ništa s njim, ne moraš to ni zaboraviti niti mu oprostiti iako bi ti ovo drugo bilo lakše zbog tebe, a vjerujem da ćeš doći i do toga da prema njemu osjećaš samo ravnodušnost i onda ćeš shvatiti da si se tako trebala postaviti od početka.

[gđica smokvica]

Izgleda da ste zaglavili jedno s drguim. Vjerojatno nije ni njemu lako i sigurno ima neki osjecaj duznosti prema tebi i djeci. Nazalost ovo je izrazito teska situacija. Nadam se da ces dobiti strucnu pomoc i da se sto prije oporavis i nekako izvuces iz svega toga.
bez vlasitith financija je jako tesko i sam, a kamoli s djecom.

[Sophsy]

dikaja kaže:

Prošlo je tek 2 mjeseca od moždanog i doktori čekaju, a s njima i ja. U ovom trenutku sam u nekakvom međuprostoru. Od očnog doktora sam dobila nalaz da mi se vid možda popravi i uz vrtoglavice, lošu ravnotežu i napade panike to mi je "jedino" nastradalo.
A uz taj nalaz ne mogu tražiti stupanj invalidnosti.
Idem redovito kod neurologa i psihijatra, bojim se tableta za smirenje, meni to ni ne treba. Treba mi prostor od supruga koji mi se gadi kojeg potpuno krivim za svoje stanje. Jer psihijatar radi samnom na strahu od samoće nakon moždanog, uhvati me panika da ću umrijeti i nitko mi neće pomoći i pored tog straha koji je posljedica mog stanja imam i tu mržnju prema njemu koja samo raste. Toliku ljutnju znam osjetiti prema njemu da mi počne trniti glava, noge oduzimati i onda me i panika uhvati da ću umrijeti...
To bi otprilike bilo sve. On je bolji sada nego što je ikada bio, ali meni to više ništa ne znači zbog svega sto je učinio našem braku.

Pa dobro, nije to tako strašno kako si prvo prezentirala.
Jako puno ljudi se potpuno oporavi nakon moždanog, nekima ostanu minimalna oštecenja.
Znaci ideš na fizikalnu i što još?
Ne vidim razloga da se bojiš lijeka, zbog čega bi si namjerno oduzela nešto što ti može pomoći?

Kaj se muža tiče...
Varao te, ali nije te ostavio.
Od ljutnje ti ne trne glava.
Nego od tog što se sva ukočiš jer si ljuta.
Pa onda kad si ljuta odi nekud i makni se, idi van na cugu, idi u šetnju, idi vježbaj, idi čitaj nesto zanimljivo...
Ja imam oštečen centar za ravnotežu.
I s tim se i te kako možeš kretati po vani.
Imaš razne štapove, štake, hodalice... ako te frka bez ičeg.
Ja sam se držala uz zid, ne nosim uvijek štaku, naprosto se uhvatik, oslonim.
Samo moraš željeti nešto učiniti.
Ili sama sebe možeš zarobiti.
Znači, nemaš veliko oštečenje, niti je trajno.
To je super.
Znači da se možeš zaposliti čim se oporaviš, i tražiti razvod.
Do tad, lijepo pusti mužu da te tetoši, zašto si to ne priuštiti, i izlazi, nađi hobi, idi na plivanje, ima toliko toga čim se možeš baviti, na toliko mjesta možeš izaći... muzeji, koncerzi, predavanja, izložbe, obične šetnje, druženje s frendovima, odeš na cugu solo i pročitaš novine... nisi zarobljenica stana, izađi, stvori si i popuni sadašnji život, a za par mjeseci nađi posao, rastani se, podijelite imovinu i zbogom, svaki na svoju stranu.

Naravno, imaš i izbor da čubiš doma i nadrkana si na muža i ništa za sebe ne poduzmeš. Koliko vidim, to ti trenutno super funkcionira.

[Sophsy]

I možda bi bilo dobro da na pdf-u zdravlje nađeš adekvatnu temu, i tamo se uključiš, jer na ovom nema nešto korisno u tom kontekstu.

[Valerija]

On je govno sto te varao, ali ipak nije totalno govno. Nazalost, ima puno muskaraca koji vole i postuju svoje zene dok su im korisne. A jednom kad dode bolest, nije rijetkost da odu jer se ne mogu nositi. Koliko sam shvatila, on je svoju aferu prekinuo prije tvog mozdanog tako da nije ostao samo iz duznosti. To sto je uz tebe je dovoljno da mu oprostis kao covjeku. Kao muzu shvacam da mozda ne mozes.

[Preveza]

I nezaposleni imaju pravo na zdravstveno, koja bi to bila zemlja gde to ne postoji Srbija nije. Bosna?

[pacenica]

Preveza kaže:

I nezaposleni imaju pravo na zdravstveno, koja bi to bila zemlja gde to ne postoji Srbija nije. Bosna?

U Bosni nezaposleni imaju pravo na zdravstvenu zastitu, samo se mora redovno ici prijavljivati na biro rada.

[muca copatarica]

Preveza kaže:

I nezaposleni imaju pravo na zdravstveno, koja bi to bila zemlja gde to ne postoji Srbija nije. Bosna?

SAD.