Tata je možda netko drugi....

[brodačka]

higijeničarka kaže:

Ma naravno. A da pošalje na taj razgovor sa šogoricom svog muža? Nek ju on usput nauči pameti...

Što ljudima svašta pada na pamet.

tvrdibombon
Ma koliko god tebe razarale brige i sumnje, to ipak nisu tvoja posla.
Tvoj brat je odrastao čovjek i, ako si ti zbrojila dva i dva, može i on. Uostalom, zna da ga je žena varala, može se i tu pozabaviti matematikom da baš želi.
A možda niti ne želi sumnjati, preispitivati, možda namjerno živi u neznanju?

Bilo kako bilo, čovjek nije glup, a tebi nije mjesto u njegovom životu i njegovim poslovima, pa bio ti on brat sto puta.

Ukoliko je on večeras došao na ideju da dijete ipak nije njegovo, jedino što možeš je pružiti mu podršku u odluci koju on donese, ma kakva god ona bila. Nije na tebi čak niti u toj situaciji da sugeriraš što da napravi sa svojim životom i životom svog djeteta (to je njegovo dijete usprkos spermiću koji ga je napravio).

Imaš li ti higijeničarka brata? I kad je bila sporna podrška uvodničarke svom bratu? Ovo je prevažna stvar da bi se prešutjela i ovo je stvarni život a ne neka sapunica u kojoj mračne tajne izranjaju nakon 20 godina a onda u zadnjoj epizodi sve sretno završi. Što če reći dijete ako slučajno sazna istinu nakon 20 godina? Ima li ono pravo znati tko je zaslužan za njegove gene, ima li nepoznatog brata sestru...... Nije lako, ali tko može ponjeti odgovornost prešućivanja?

[sex-addict]

Užasna situacija..

U svakom slučaju, bratu ništa ne govoriti, da ne bi došlo do katastrofe. Raspad obitelji u boljem slučaju, crna kronika u gorem..

Užžaaasssss

[anastacia]

dan-zena kaže:

Sumnja je najgora. Ona razdire tkivo iznutra, totalno te izjede. Mom je mužu nilo gore dok je sumnjao nego kad je saznao istinu. Ja kužim ovu ženu.
A sumnjam da će ostati familija, rijetko tko može preći preko takve izdaje..

Brat autorice odgaja dijete koje je ili možda nije njegovo biološko dijete. Ali je otac ipak je otac i zar je tako teško biti pametan i začepiti usta i sumlje.Zar nije lijepo da mališan od 8 godina ima lijepo djetinjstvo?Zar je to tako teško?

[Uranija]

brodačka kaže:

Imaš li ti higijeničarka brata? I kad je bila sporna podrška uvodničarke svom bratu? Ovo je prevažna stvar da bi se prešutjela i ovo je stvarni život a ne neka sapunica u kojoj mračne tajne izranjaju nakon 20 godina a onda u zadnjoj epizodi sve sretno završi. Što če reći dijete ako slučajno sazna istinu nakon 20 godina? Ima li ono pravo znati tko je zaslužan za njegove gene, ima li nepoznatog brata sestru...... Nije lako, ali tko može ponjeti odgovornost prešućivanja?

Bolje odgovorornost prešućivanja, nego razaranja.
Nema to pravo, brat je odrastao čovjek.

[miss daisy]

a kada je uopće djetetu određivana krvna grupa?

[brodačka]

Uranija kaže:

Bolje odgovorornost prešućivanja, nego razaranja.
Nema to pravo, brat je odrastao čovjek.

Zašto bi nužna posljedica saznanja bilo razaranje? Već rekoh, dijete je moje i teško mi je takvu situaciju zamisliti. Zamišljam mog muža, da mu netko kaže da nije biološki otac našem sinu. Ljudi moji, on toliko voli to dijete da mi se čini da mu ta spoznaja ne bi ništa značila. Možda u odnosu prema meni, teško je reći. Ali da bi to donijelo nekakvu situaciju za crnu kroniku, sigurno ne. Ja poznam osobno obitelj koja ima svoje biološko i usvojeno dijete. Nikakva razlika se tu ne vidi a i razgovarala sam s njima jer smo se mm i ja bavili mišlju da usvojimo dijete. Ja sam se bojala sebe, tj. toga da neću biti ista prema oboje djece i oni su mi rekli da oni imaju potpuno isti osjećaj prema obje svoje curice. I doista, lubav prema djeci se razvija. Zar ste vi svoju bebu zavoljele u trenutku rođenja? Definitivno, to je najsretniji trenutak mog života, neusporediv osjećaj ali dani poslije, odrastanje i pretvaranje tog malog bića u osobu je razvilo beskrajnu ljubav u meni. Ovaj čovjek je to prošao i saznanje da on nije biološki otac to ne može promijeniti. Naravno da će se osjećati izdano, prevareno, nesigurno, jadno..... ali ljubav se ne gasi s tim saznanjem. To je moje mišljenje.
Dalje, mislim da nije sporno da dijete mora znati. Ako mora znati, trenutak za saznanje je struka davno proglasila, prije sedme godine. Dakle već sad je malo kasno ali posljedice za psihu i samopouzdanje su manje nego sa 18 godina. Ne bi se bilo loše savjetovati sa psihićima....
A možda je ipak neka zabuna .......

[Uranija]

brodačka kaže:

Zašto bi nužna posljedica saznanja bilo razaranje? Već rekoh, dijete je moje i teško mi je takvu situaciju zamisliti. Zamišljam mog muža, da mu netko kaže da nije biološki otac našem sinu. Ljudi moji, on toliko voli to dijete da mi se čini da mu ta spoznaja ne bi ništa značila. Možda u odnosu prema meni, teško je reći. Ali da bi to donijelo nekakvu situaciju za crnu kroniku, sigurno ne. Ja poznam osobno obitelj koja ima svoje biološko i usvojeno dijete. Nikakva razlika se tu ne vidi a i razgovarala sam s njima jer smo se mm i ja bavili mišlju da usvojimo dijete. Ja sam se bojala sebe, tj. toga da neću biti ista prema oboje djece i oni su mi rekli da oni imaju potpuno isti osjećaj prema obje svoje curice. I doista, lubav prema djeci se razvija. Zar ste vi svoju bebu zavoljele u trenutku rođenja? Definitivno, to je najsretniji trenutak mog života, neusporediv osjećaj ali dani poslije, odrastanje i pretvaranje tog malog bića u osobu je razvilo beskrajnu ljubav u meni. Ovaj čovjek je to prošao i saznanje da on nije biološki otac to ne može promijeniti. Naravno da će se osjećati izdano, prevareno, nesigurno, jadno..... ali ljubav se ne gasi s tim saznanjem. To je moje mišljenje.
Dalje, mislim da nije sporno da dijete mora znati. Ako mora znati, trenutak za saznanje je struka davno proglasila, prije sedme godine. Dakle već sad je malo kasno ali posljedice za psihu i samopouzdanje su manje nego sa 18 godina. Ne bi se bilo loše savjetovati sa psihićima....
A možda je ipak neka zabuna .......

Možda i ne, gledajmo najgore.

Možda brat cijelo vrijeme ZNA.

[shtefy]

Svaka čast tome što je to brat. Ali...

Brat ima svoj život, svoju obitelj... Brat je (očito sasvim svjesno) izabrao preći preko ženinog preljuba. Brat je lako moguće svjestan mnogih stvari koje se tiču njega i njegove obitelji, koje nije bio voljan raspravljati sa drugim ljudima (pa bila to i sestra), možda je i bio svjestan da možda nije otac, ali je odlučio to potisnuti... Možda su u šumi...

A ti si sada baš odlučila talasati. Naravno, iz plemenitih pobuda. Ali svejedno.

I ako je tvoj brat možda davno odlučio ne misliti o tome, ne spominjati i svjesno to potisnuti, a ti sada zatalasaš, možda ga natjeraš da reagira onako kako ne želi, samo da pred vama naoko sačuva čast.

Pokušaj shvatiti da ti možda i ne znaš sve o njihovoj intimi. I poštuj to.

[Maslina]

Iako imam trolofobiju,
Evo da vas prosvijetlim:
http://php.ringeraja.rs/?page=bloodtype

Vidi opasku na dnu:
Zanimljivost o krvnoj grupi:
U retkim slučajevima se dešava da dete nema krvnu grupu koja je moguća kombinacijom gena roditelja, jer ne postoji dominantan gen

Dakle, ne može se sa sigurnošću ništa zaključiti iz krvne grupe.

[sex-addict]

brodačka kaže:

Zašto bi nužna posljedica saznanja bilo razaranje? Već rekoh, dijete je moje i teško mi je takvu situaciju zamisliti. Zamišljam mog muža, da mu netko kaže da nije biološki otac našem sinu. Ljudi moji, on toliko voli to dijete da mi se čini da mu ta spoznaja ne bi ništa značila. Možda u odnosu prema meni, teško je reći. Ali da bi to donijelo nekakvu situaciju za crnu kroniku, sigurno ne. Ja poznam osobno obitelj koja ima svoje biološko i usvojeno dijete. Nikakva razlika se tu ne vidi a i razgovarala sam s njima jer smo se mm i ja bavili mišlju da usvojimo dijete. Ja sam se bojala sebe, tj. toga da neću biti ista prema oboje djece i oni su mi rekli da oni imaju potpuno isti osjećaj prema obje svoje curice. I doista, lubav prema djeci se razvija. Zar ste vi svoju bebu zavoljele u trenutku rođenja? Definitivno, to je najsretniji trenutak mog života, neusporediv osjećaj ali dani poslije, odrastanje i pretvaranje tog malog bića u osobu je razvilo beskrajnu ljubav u meni. Ovaj čovjek je to prošao i saznanje da on nije biološki otac to ne može promijeniti. Naravno da će se osjećati izdano, prevareno, nesigurno, jadno..... ali ljubav se ne gasi s tim saznanjem. To je moje mišljenje.
Dalje, mislim da nije sporno da dijete mora znati. Ako mora znati, trenutak za saznanje je struka davno proglasila, prije sedme godine. Dakle već sad je malo kasno ali posljedice za psihu i samopouzdanje su manje nego sa 18 godina. Ne bi se bilo loše savjetovati sa psihićima....
A možda je ipak neka zabuna .......

Pretpostavljam da si svjesna činjenice da neki ljudi ne vole tuđu djecu. I da ne bi NIKAD usvojili djete. Ali svoje vole.. Neizmjerno..

I ak bi se saznalo, naprasno, da to djete više nije njegovo - misliš da bi svako prešao preko toga, i rekao ok, svejedno? Ljudi nisu jednaki, i svi i odreagirali na svoj način. A u ovom slučaju, sigurno slijedi sranje - dal malo, ili generalno, ali slijedi sigurno..

[brodačka]

[QUOTE=sex-addict;26364585]Pretpostavljam da si svjesna činjenice da neki ljudi ne vole tuđu djecu. I da ne bi NIKAD usvojili djete. Ali svoje vole.. Neizmjerno..

I kad bi saznali da zapravo nije njihovo, prestali bi ga voljeti? Šta postoji neki gumb VOLI/NE pa se stisne? Oni dijete već vole. Ne odlučuju o tome hoće li ga usvojiti. Brkaš kruške i krumpose.

[sex-addict]

brodačka kaže:

I kad bi saznali da zapravo nije njihovo, prestali bi ga voljeti? Šta postoji neki gumb VOLI/NE pa se stisne? Oni dijete već vole. Ne odlučuju o tome hoće li ga usvojiti. Brkaš kruške i krumpose.

Pa ne znam što bi se desilo u tom slučaju.. Niti se želim stavljati u tu situaciju, jer mi je muka od same pomisli na to..

No sigurno neće biti isto kao prije. Ali što će biti između njega i žene, ko zna - gle, to je ultimativna izdaja - nema gore stvari koje ti neko može napraviti, ne postoji. Dal će ona završiti sa dva šamara, ili ostavljena, ili ona/on u crnoj kronici - bog te pita..

Ma strašna situacija..

[shtefy]

brodačka kaže:

I kad bi saznali da zapravo nije njihovo, prestali bi ga voljeti? Šta postoji neki gumb VOLI/NE pa se stisne? Oni dijete već vole. Ne odlučuju o tome hoće li ga usvojiti. Brkaš kruške i krumpose.

Ti misliš da se jednom dogodilo da je "otac" odbacio djete nakon što je saznao da biološki nije njegovo?

[K@rlo]

dan-zena kaže:

A ti se ne bi tako zabrinula za svog brata? Ja kužim ovu ženu i ja bi bila zabrinuta. Imala sam sličnu situaciju u familiji.

Interesantno kako se njen brat ne brine o toj činjenici, za koju sam siguran da mu je poznata, jer je dijete u ovih 8 god. nekoliko puta vadilo krv i točno zna koju krvnu grupu ima.

Kao što već netko reče, bitno je da li je on "otac" djetetu u punini te riječi, a sestrine "moralne dvojbe" bi mogle potegnuti pitanja koja su brat i njegova žena vjerojatno već pospremili odgovore.

Sestro, ne petljaj se, ni ne slutiš što se može izroditi iz toga.

[miss daisy]

LAV.Karlo kaže:

Interesantno kako se njen brat ne brine o toj činjenici, za koju sam siguran da mu je poznata, jer je dijete u ovih 8 god. nekoliko puta vadilo krv i točno zna koju krvnu grupu ima.

hm sad ću i tebe pitati isto, a zašto se djetetu određuje krvna grupa?

znam da se to ne radi po porodu, pa me zanima u kojoj se dobi radi i koji je razlog?

[shtefy]

miss daisy kaže:

znam da se to ne radi po porodu, pa me zanima u kojoj se dobi radi i koji je azlog?

Možda je djete bilo bolesno, možda je imalo neki operativni zahvat i sl.

A možda je u pitanju obično nagađanje i lupetanje. Ljudi to čine vrlo često, a netko se toga uhvati k'o pijan plota i eto ti svačega.

[agibagi]

zar još tijekom trudnoće ne traže krvnu grupu roditelja, radi rh faktora? mene su pitali...

[Grizli_Medo]

Imadoh dvoje dobrih prijatelja i u trenutku maliganske opijenosti prije doznao sam da je jednogodisnje dijete tude, a ne od prijatelja. Te spoznaje su teret, strasan teret. Razmisljao sam da li mu reci. Dugo razmisljao. Nisam ga mogao u oci pogledati nakon toga.Uzasan osjecaj. Imas obavezu, jer da je meni slican slucaj, volio bi znati to. Ali imas i odgovornost prema toj novoj obitelji, kako biti pokretac rasturanja?
Na kraju sam odlucio nakon dugo razmisljanja da cu sutiti i da ta stvar ostaje zatvorena za mene. Zauvijek.
Naravno, nisam ga i dalje mogao pogledati u oci i lagano sam se distancirao od njega opterecen griznjom savjesti nakon svakog susreta. Mali je sad veliki, ima 14 godina. Pitam se samo da li ce njemu majka ikad otkriti tajnu.

E sad, da se radi o mom bratu da li bi mu rekao. Ne znam. Ali mislim da bi. I mislim da bi tu slijedio onu misao s pocetka. Da se meni to desi, ja bi volio da mi brat to kaze.

A ljubav prema djetetu nije tema, moze se voljeti i tude dijete. Ali mislim da ako se ljubav temelji na krivoj spoznaji da je tvoje nije dobra. Istina kakva je da je, jedini je ispravan put.
Zamislite samo spoznaju da se ljubav koju imas prema nekome temelji na lazi. Rijetki tu spoznaju i ogorcenost njom nadidu.
U svakom slucaju, pravo na istinu ima najmanje 3 ljudi. Njen brat, pravi otac tog djeteta (ako je istina da nije bratovo), i samo dijete.
Ja taj teret ne govorenja nosim i danas i on nije lagan. Pokretacica topica ce imati pakao u savjesti ako odsuti takvo nesto, a brat nije prijatelj od kojeg se mozes distancirati tako lako.

[brodačka]

agibagi kaže:

zar još tijekom trudnoće ne traže krvnu grupu roditelja, radi rh faktora? mene su pitali...

Traže od majke. Ako je rh pozitivna, dalje ih nije briga. Ako je rh negativna onda treba znati rh oca pa ako je on pozitivan, majka nakon poroda dobije injekciju koja će spriječiti stvaranje antitjela za eventualnu drugu trudnoću. Djetetu iz običnog vađenja krvi ne određuju krvnu grupu. Samo ako ga neko odvede da mu se odredi ili ako je to nužno zbog nekakve operacije.

[miss daisy]

agibagi kaže:

zar još tijekom trudnoće ne traže krvnu grupu roditelja, radi rh faktora? mene su pitali...

samo majke, otac može i ne mora.

a ukoliko je majka rh-, određuje se i krvna grupa djeteta, kako bi se vidjelo je li rh+, odnosno treba li majka primiti antitijela.
(a čak ni to nisam sigurna, moguće samo daju injekciju na antitijela)

ugl to ovdje nije slučaj jer je majka rh+


ma samo me zanimalo postoji li u kasnijoj životnoj dobi djeteta trenutak kad im svima određuju krvnu grupu, očito ne postoji (nego mora biti operacija i sl).


inače, meni je recimo u kartonu kod doktorice bila upisana krvna grupa, pa sam svejedno morala vaditi krv i određivati krvnu grupu zbog trudnoće.
nemam pojma je li to trošenje državnih para bez razloga, ili im se događalo da su nekad davno krivo odredili / zapisali / šta ja znam


a i ovo što je netko napisao, možda je i moguća neka suluda kombinacija nedominantnih gena koja sa dva B roditelja daje AB na kraju
nismo genetičari jer smo imali biologiju u srednjoj, recimo znam da plavooki roditelji mogu imati dijete smeđih očiju, iako se taj zadatak nije tako rješavao u školi



no dobro, ovo je off i nema veze s time bi li roditelj nastavio voljeti dijete koje u stvari nije njegovo