Quote:
Khalli kaže:
Uglavnom, sve je manje više (manje no više) bilo pod kontrolom dok prije tih godinu i pol nisam doživjela ono što bi Amerikanci rekli - mental breakdown, slom, košmar, više ni glava ni tijelo nije radilo.. Tada sam hitnoćom došla do sadašnje psihijatrice i otada me ona ''popravlja'', ''servisira''.. I dalje sam u rasulu, možda većem no ikada, ali se jeb**o trudim. I sad ne razumijem, ako se trudim kao nikada, zašto ne valjam? Zašto sam pokvarena? Imam vlastiti stan, posao koji ne ljubim (ali ajde, radim.. zarađujem), dečka s kojim živim i kojeg volim i.. Ništa u glavi ne štima, i nisam sretna..
|
Nitko nije ''potrgan''. U trenutku rođenja, ti, i svi mi, jesmo savršeni. Pogledaj samo u oči novo rođenog djeteta i osjetit ćeš nešto blaženo, sveto, mirno, umirujuće. Najveći kaos i horor čovječanstva je gubitak tog djeteta.
Što ti se to dogodilo u međuvremenu, od rođenja do sada? Što te je to učinilo ovakvom danas?
Jedan odgovor: ''nitko'', ili točnije odsustvo ''tkoga''.
Tko je taj ''tko''? Tko bi trebao da bude ''tko'', tako da ''nitko'' ne bude ''ja''?
Što te je to učinilo ovakvom danas? Odsustvo ''tebe'' je to učinilo. Ne odsustvo sreće, ne odsustvo mira, ne odsustvo strasti, ne odsustvo zadovoljstva, ne odsustvo dobrih prilika, ne odsustvo slavlja života, ne odsustvo uživanja... nikakvo odsustvo ičega u svijetu te ne uništava kao što te uništava odsustvo tebe od sebe.
Čovječanstvo je učeno da su pozitivne prilike i situacije dobrodošle, da treba jako dobro paziti da se ne uvučemo u nešto negativno, da treba biti na oprezu, u strahu, u strepnji, napetošću i panici. Naravno, svo negativno je za otpad. To je krivo.
Život nije samo jedan pol, jedna strana. Život je intergriranje oba pola. Život je balansiranje, ali ne balansiranje između dobrog i lošeg, već balansiranje mira da opstane u dobrom i lošem.
Onaj tko živi život upijajući samo dobre stvari, taj živi pola života. Sa upola manje energije, entuzijazma, strasti, mladosti, fleksibilnosti.
Pravi život je puni život.
Postojanje poremećaja tvog tipa je kolektivan izražaj iskrivljenog ritma života svih nas.
Dakle, svaka neugoda, nervoza, panika jest ništa drugo nego li signal koji se javlja u tijelu kada si na pragu da nešto savladaš i upiješ kako bi se razvila i oslobodila za stepen više no što si bila trenutak prije.
Lupanje srca, disanje, alarmnost, uzbuđenost, je ništa drugo nego li priprema tijela, znači PRIPREMA TIJELA za transformaciju. Za rast.
Nije li logično da tijelo kada ubrza svoje srce, kada počne da ''vibrira'', kada se uzbudi, i tada imaš oštru probuđenost, pažnja, nije li logično i očito da je to u biti vrlo vrlo dobro?
I što je najbitnije: tada, u toj panici, u toj nervozi, u tom totalnom neznanju, u tom totalnom BIVANJU u tome momentu, ti si PRISUTNA. I sada.. to je točka u kojoj biraš. Ova točka je najvažniji moment u tvom životu, svaki puta kada se desi.
U tom trenu, ti biraš; ostati u prisutnosti, ili odsutnosti.
Prisutnost ili odsustvo.
Dakle, stvar je banalno jednostavna; potrebno je samo prihvatiti reakciju svoga tijela. POTREBO JE PRIHVATITI SVOJE TIJELO NA NIVOU NJEGOVIH KEMIJA KOJE SE DEŠAVAJU UNUTAR NJEGA.. JER TE KEMIJE NISU LOŠE NIKAKO I NIPOŠTO I NIKADA PO TEBE.. JER TIJELO SE NE OKREĆE PROTIV TEBE.. OSIM.. AKO NE TI PROTIV NJEGA. (jedina kemija koja ti može naškoditi je ona izvan tebe, jest ona kemija koja nije ''tvoja'', a to su te vražje tablete)
Ti se uplašiš i uspaničiš normalne reakcije tvoga tijela. No, kako to mogu biti normalne reakcije? Mogu i jesu. O tome se ne priča gotovo nigdje. Jer te reakcije sežu, svojim potpunim objašnjenjem, u neke dublje stvari o stvarnosti i mehanici postojanja.
Život jest savršen. I svi mi duboko unutra nekako težimo ka tome, nekako vjerujemo, nadamo se, da postoji nešto kao savršeni život.
Ali postoji. Ali nije caka posložiti si sve pozitivno u životu, već preuzeti kontrolu nad reakcijama našega uma i biti sposobni umiriti ga. Nauči svoj um da ti pruža mir, a ne nemir. Život jest savršen, ako svaku situaciju prihvatimo kao stepenicu da prijeđemo navike, ponašanja, vjerovanja i misli koje nam štete. To je smisao kaosa u glavi; da ga iskoristimo kao redefiniranje svega što jesmo, i radimo. I tu kao rješenje ulazi svijest: to je onaj koji vidi ono što misliš. Onaj koji svjedoči.. u tišini. Onaj osjećaj ''JA'' koji svi imamo cijelog života. On nikada ne nestaje, i nikada ne postaje. Vječan. TO SI TI. Prebacuj se malo pomalo u to stanje, i iz te pozicije, iz te odvezanosti od identifikacije sebe kao ideje o nekom tko je patnik i luđakinja, možeš da promatraš što zapravo činiš sebi.. da promatraš kako je tvoje ponašanje pokušaj uništenja sebe, polagano i bolno..
I dakle, nitko nije ''potrgan''. Ti nisi potrgana, Khalli, niti te treba popraviti. Što to treba popraviti kod tebe? Ma ništa!
Samo se usmjeri ka stvarima koje su doista bitne u životu. Na što si usmjerena, na što si fokusirana, to ćeš i vidjeti i doživjeti. Krajnja logika.
Kako očekuješ izlečenje ako se liječiš? Ako se liječiš, znači slažeš se da si bolesna? I ako se slažeš da si sada, upravo sada bolesna, tada je to tvoj sadašnji fokus, I AKO TVOJ SADAŠNJI FOKUS OSTAJE FOKUSIRAN NA ISTOME U OVOM TRENUTNOM VREMENU, KAKO OČEKUJEŠ DA ĆEŠ SE PROMIJENITI AKO JE FOKUS NA SADAŠNJOST KONSTANTNO NEPROMIJENJEN?? JER ONO ŠTO ČINIŠ U SADAŠNJOSTI, STVARA TVOJU BUDUĆNOST. KRAJNJA VIŠA LOGIKA.
Krajnji konkretni savjet jest; promjeni razmišljanje, promijeni fokus, i jedino ćeš tako promijeniti sebe.
Tablete te neće izlečiti.. one samo sakrivaju simptome.
Uzrok.. na uzrok možeš utjecati samo ti, jer uzrok se nalati u tebi, i jedino ti i samo ti imaš pristup uzroku - pristup SEBI.
Dođi ka sebi. To je lijek za sve probleme.
Ali, kako doći sebi, ako ne znaš tko si uopće? Pomoći ću ti.
Ti si predivno biće, PREDIVNO! Bačena si u ovu tamu sa razlogom, sa vrlo svetim razlogom - da otkriješ tko si ti u kontrastu sa onime što proživljavaš. I bome imaš veliku, ogromnu priliku da se uzdigneš toliko više od same sebe da te to plaši... i to se upravo dešava; svega što se ti bojiš jest svojih misli koje stvaraju paniku, svojih reakcija, svojeg ponašanja, svojih emocija.. u biti, bojiš se sebe. Dobra stvar je što si to ti pa to možeš dovesti u kontrolu.
Ali pazi, kontrola nije trud. Što se više trudiš, manje si svoja. Što je više lakoće, tada si na pravom putu. Jer lakoća i mir jesu fizički prijevodi u obliku osjećaja, koji definiraju tvoje istinsko stanje, uma, duha, i tijela.
Lijek: budi prisutna, ne bježi od ičega, budi uključena, ali ne i vezana i poistovjećena. Sve što misliš, samo misliš. To su samo misli. Ti si onaj koji je izvor mira. Budi izvor onoga što želiš. BUDI IZVOR! Budi za druge ono što želiš za sebe, i spoznat ćeš sebe kao izvor toga.
Budi u momentu, budi ovdje. Ne bježi nikuda dalje, jer tamo nisi ti. Ti si ovde.
I sve što radiš, radi zbog sebe. I što god radiš, daj sve od sebe, i tada ćeš zavoljeti to što radiš. Jer dati sve od sebe, i raditi to zbog sebe, ima vrlo oslobađajući efekt. To je ekspresija - kontra depresiji. I to je lijek. ŽIVI! I teraj po svome, samo teraj svoju strast, svoj mir, svoj što god.. samo teraj napred, i stvaraj svoj svijet.
pa vrištim u sebi, a.. Vrišti mi se na sav glas! Glupi bonton!
), malo me tjera na razmišljanje.. I dalje ne vidim ništa smisleno u tome (svemu), no.. Pokušavam i dalje. Imam li druge?! Ne.
, Vaira otpada 
Linearni mod
