Hrvatska vojna industrija

[Vićentije]

Hrvatska vs. srpska vojna (namenska) industrija... Članak iz Solobidne Dalmacije:

POSLOVANJE HRVATSKE VOJNE INDUSTRIJE U POSLJEDNJIH ŠEST GODINA

Hrvatska vojna industrija zaradila 250 milijuna USD

Najveći dio prodane opreme i naoružanja otpada na pištolje HS 2000, zaštitne kacige ‘Šestan-Buch’, te šest patrolnih brodova PV 30

PIŠE DENIS KRNIĆ

U svjetlu ulaska Hrvatske u punopravno članstvo NATO saveza, provjerili smo koliko danas hrvatska vojna industrija zaradi na svjetskom tržištu naoružanja i vojne opreme te podatke usporedili s vojnom industrijom susjedne Srbije.

Prema podacima Ministarstva obrane, Hrvatska je u posljednjih šest godina na svjetsko tržište naoružanja i vojne opreme izvezla proizvode u vrijednosti od 250 milijuna dolara. Samo u 2007. izvoz je iznosio 80 milijuna dolara. Najveći dio prodane opreme i naoružanja otpada na pištolje HS 2000, zaštitne kacige “Šestan-Busch” te brodove (šest patrolnih brodova PV 30), te strojeve za razminiranje. HS 2000, proizvod “HS Produkta” iz Karlovca, u samo nekoliko godina postao je najpoznatiji hrvatski vojni proizvod.

Više od 90 posto tih pištolja proda se na tržištu SAD-a, gdje je postao i službenim dijelom arsenala FBI-a. Pod nazivom “Xtreme duty”, čak 400 tisuća komada plasirano je na američko tržište. HS 2000 uspješno se prodaje u Grčkoj, BiH, Sloveniji, Portugalu, Austriji, Australiji, Turskoj.

Maksimalna zaštita
Ne manje uspješan hrvatski proizvod je i vojna kaciga tvrtke “Šestan-Busch” iz Međimurja, koja se ubraja među pet najvećih svjetskih proizvođača borbenih kaciga. Prema eminentnim inozemnim vojnim stručnjacima, međimurska je kaciga na prvome mjestu po kvaliteti i maksimalnoj zaštiti koju pruža vojniku. Prvih 1000 komada tvrtka je za potrebe HV-a proizvela prije 12 godina, kad je kapacitet proizvodnje bio oko 4000 kaciga godišnje, dok ih danas proizvodi 100 tisuća na godinu.

Šest patrolnih brodova koji se diče formom smanjenog radarskog odraza za libijsku ratnu mornaricu u Kraljevici gradi tvrtka “Adria Mar”. Zanimanje za plovilo vrijedno pet milijuna dolara, navodno, pokazuju Jemen i Indonezija. Dok je Hrvatska u proteklih šest godina zaradila 250 milijuna dolara od oružja, vojno-industrijski kompleks Srbije samo je u prošloj godini utržio gotovo 300 milijuna dolara, i to bez “ugovora stoljeća”, kojim će prodajom pješačkog i topničkog naoružanja te školskih zrakoplova Iraku zaraditi 240 milijuna dolara. Srbija ima široku paletu vojnih proizvoda.

Od osobnog pješačkog naoružanja, protuoklopnih projektila, minobacača, do teškog topničkog naoružanja, među kojim se ističe 155 mm samohodni sustav Nora. Treba li reći da tržište Afrike i Latinske Amerike luduje za tim artiljerijskim sustavom četvrte generacije? Igrajući na hrvatski otklon od zemalja nesvrstanog pokreta, Srbija je pametno iskoristila ugled bivše Jugoslavije i ovoga trenutka izvozi naoružanje na tržište Bliskog i Dalekog istoka, Afrike te Latinske Amerike. Osim toga, spretno prodaje streljivo kombiniranog NATO-ova i sovjetskoga kalibra.

Srbi prodaju svima
- Hrvatska je vojna industrija mikroskopske veličine na svjetskom tržištu naoružanja, a Srbiji ne može parirati. Vojna proizvodnja zahtijeva specijalnu tehnologiju, institucije i kadrove, što Hrvatska, za razliku od Srbije, ne posjeduje.

Srbija ima naslijeđe iz vremena Jugoslavije, a to je centralizirano nastupanje prema tržištu, što danas i nije dobra tradicija, ali funkcionira. Ne samo to, Srbija je poznata da oružje prodaje svakome na tržištu – kaže ugledni vojni analitičar Igor Tabak.