(Be)smisao Kantove moralne maxime...

[nitko i ništa]

illegale kaže:
Nije pravilo, vec cinjenica. Neko moze biti prilicno drugaciji od drugih, raditi prilicno drugacije stvari i da savrseno funkcionira u sistemu, odnosno da bude vrlo moralan. A njegova makixma djelovanja ekstrapolirana na citavo drustvo bi unistilo drustvo u 5 sekundi.

Uzmimo na primjer pedere. Da su svi pederi i da nema umjetne oplodnje, drustvo bi izumrlo u jednoj generaciji. Zar su zato pederi nemoralni?

činjenice se ne iskazuju sa 'treba' već sa 'jest'. Ako u rečenici imaš 'treba', to nije činjenica. 'Treba' je područje etike.

U vezi pedera: dva bića koja se međusobno spolno privlače neko treće biće ne treba ometati u tome.
Eto, to je neka moralna maksima koja bi možda mogla univerzalno važiti.

[Clea]

illegale, pa ti nemaš pojma....

ako je išta besmisleno, onda je to ova rasprava...

[illegale]

nitko i ništa kaže:
činjenice se ne iskazuju sa 'treba' već sa 'jest'. Ako u rečenici imaš 'treba', to nije činjenica. 'Treba' je područje etike.

Hrvatski mi nije jaca strana.

U vezi pedera: dva bića koja se međusobno spolno privlače neko treće biće ne treba ometati u tome.
Eto, to je neka moralna maksima koja bi možda mogla univerzalno važiti.

Odlicno! U vezi pedera se slazemo. No, je li to ekstrapolacija donje ideje?

čini samo ono za što ujedno možeš htjeti da postane univerzalni obrazac ponašanja"

Moze li se ekstrapolacija te ideje isfurati i nemoj biti peder jer da su svi pederi, svijeta ne bi bilo?

Meni se cini da se sada stvar svodi na najobicnijij osjecaj za ispravno djelovanje.

Jer i za lopava mozemo reci da je dobro biti lopov, jer covjek treba raditi ono sto mu najvise lezi. I super odgovara citavoj prici.

Samo sto citava maksima gubi smisao.
Puno bolja moralna maxima bi bila :

Cini ono sto osjecas da je ispravno.

Cak se uklanja i problem individualizma i nametanja drugome svoje uloge u drustvu. Problem jing/janga, odnosno drstvenih sprotnosti koje teze ka uspostavi drustvene harmoniji. Jer budimo realni. Svako od nas je razlicit. A svi postujemo zajednicke norme. Norme koje nam drustvo namece poradi svoje samoopstojnosti. I kad prihvacamo te norme (podsvjesno), ne stavljamo svoje vidjenje u centar paznje, vec samo drustvo.

Sta mislis o tome?

I za kraj. Najnovija eticka maxima.

Cini ono sto je korisno za drustvo
Ovo je jos jebenije.

[nitko i ništa]

illegale kaže:
Hrvatski mi nije jaca strana.

Odlicno! U vezi pedera se slazemo. No, je li to ekstrapolacija donje ideje?



Moze li se ekstrapolacija te ideje isfurati i nemoj biti peder jer da su svi pederi, svijeta ne bi bilo?
...
I za kraj. Najnovija eticka maxima.

Cini ono sto je korisno za drustvo
Ovo je jos jebenije.

Ja bih još malo branio kantovsku poziciju, radije nego iznio svoje mišljne. U svrhu treniranja uma.
Dakle, 'čini ono što je korisno za društvo' je čisti užas (i s moga vlastitog i s kantovskog stajališta; dalje idem s ovim drugim).
Maksima kaže čini tako da ti svaki čovjek bude svrha, a ne sredstvo za neku drugu svrhu. Mislim da je to posve ispravno: važnost društva nije iznad važnosti njegovih članova. Tolika su loša iskustva s različitim totalitarnim režimima koja su žrtvovala ljude za društvo da mislim da ovo nije potrebno nadaleko razglabati.
Nemoj biti peder jer ne bi bilo svijeta - to mi se čini slično, opet je 'svijet' važniji od čovjeka. Dakle, mislim da to ne ide u kantovskom smjeru.

Htio bih još dodati svojoj prethodnoj 'maksimi' jedno razmatranje koje možda može biti pojašnjavajuće.
Kad sam napisao: 'dva bića koja se međusobno spolno privlače neko treće biće ne treba ometati u tome', napisao sam bića a ne ljudi svjesno, misleći da bi se pravilo moglo protegnuti i na one jadnike koji se pale na npr. ovce - dakako u slučaju da se ovca slaže. Ali razmatrajući dalje taj problem, i problem pedofilije, čini se da je jasno da se kantovska maksima može koristiti samo među punoljetnim osobama. Čak bi se ona mogla formulirati i ovaka: 'ponašaj se prema ljudima kao prema punoljetnim osobama', u smislu onih koji imaju slobodu, odgovornost i razum.

Što ovo pojašnjava? Traženje pravila ne implicira slijepoću u njegovoj primjeni. Ali ako prailo ima išta značiti onda znači baš to: ono je primjenjivo na mnoštvu slučajeva, a najbolje pravilo bi bilo uvijek primjenjivo. Ja sam gore formulirao jedno pravilo, pa sam ga pokušao primijeniti u daljnjim slučajevima, i našao da ga moram poboljšati. Baš zato što tražim njegovu općenitu primjenjivost.
Sad se može učiniti da time ja ili uvijek postavljam nova pravila, pa ona time gube na uvjerlivosti, ili se slijepo držim jednom uspostavljenog pravila, čime neizbježno dolazi do pogreške utoliko što moje pravilo neće biti savršeno.
Ali valja vidjeti da i sam postupak donošenja pravila treba podvesti pod kritičko razmatranje, i pod moralno pravilo.

[nitko i ništa]

illegale kaže:
[BPuno bolja moralna maxima bi bila :

Cini ono sto osjecas da je ispravno.

Cak se uklanja i problem individualizma i nametanja drugome svoje uloge u drustvu. Problem jing/janga, odnosno drstvenih sprotnosti koje teze ka uspostavi drustvene harmoniji. Jer budimo realni. Svako od nas je razlicit. A svi postujemo zajednicke norme. Norme koje nam drustvo namece poradi svoje samoopstojnosti. I kad prihvacamo te norme (podsvjesno), ne stavljamo svoje vidjenje u centar paznje, vec samo drustvo.

Sta mislis o tome?
[/B]

Istina je da kad činimo ono što osjećamo kao ispravno, kasnije to razmatramo. Dakle koristimo razmišljanje za provjeru tog 'osjećaja'. Zna se dogoditi da ljudi koji su 'dobra srca' i 'ljudi n asvom mjestu', naime ljudi s dobrim 'osjećajem za ispravno' berz razmišljanj apostupaju prema nekoj predrasudi. Kad se ta predrasuda razjasni, oni vide da su postupili pogrešno. Ako hoćeš, njihov im osjećaj za ispravno kazuje da su prije bili u krivu.
Ali ja, za razliku od Kanta (naime, u onoj mjeri u kojoj ga ja dobro razumijem), ne mislim da se čisto razumskim postupkom može doći do moralno ispravnog. Mislim da je tu nužan neki paralelni slalom između sućuti - koja nam omogućava uvid u konkretnost pojedinačne situacije, i normativnosti. Taj 'osjećaj za ispravno' bi se onda nalazio negdje između. Ali, svakako za njegovo razvijanje valja vježbati obje strane: i sućut i razum.

[nitko i ništa]

illegale kaže:
A svi postujemo zajednicke norme. Norme koje nam drustvo namece poradi svoje samoopstojnosti. I kad prihvacamo te norme (podsvjesno), ne stavljamo svoje vidjenje u centar paznje, vec samo drustvo.

Pazi, kod Kanta se radi o normama koje postavljaš sam sebi kad hoćeš postupiti ispravno. On ne promatra cjelinu društva. Njega zanima 'moralni zakon u meni'. Dakle, kako ti postupaš kad donosiš neku moralnu normu. Ne kako društvo postupa kad donosi neku moralnu normu.

[illegale]

nitko i ništa kaže:
Maksima kaže čini tako da ti svaki čovjek bude svrha, a ne sredstvo za neku drugu svrhu. Mislim da je to posve ispravno: važnost društva nije iznad važnosti njegovih članova.

Sto znaci da mi je neki covjek svrha? Svrha dejlovanja kao sto sam vec rekao jeste promjena.

Sto se tice drustva i clanova, zamisli ovo. 1 000 000 nasuprot jednom covjeku. Je li vaznost milijon ljudi koji tvore drustvo manja od vaznosti jednog clana? Ili je jednaka? Ja primjecujem ocito. Vaznost milijon ljudi je veca od vaznosti jednog clana.

Tolika su loša iskustva s različitim totalitarnim režimima koja su žrtvovala ljude za društvo da mislim da ovo nije potrebno nadaleko razglabati.

Ti kad posaljes covjeka u zatvor zato sto je ucinio neki zlocin, poklao jednu obitelj, zrtvujes tog covjeka za drustveni interes. Jer drustveni interes jeste sankcioniranje nezeljenog ponasanja. Pretpostavljam da se slazes sa mnom.

Nemoj biti peder jer ne bi bilo svijeta - to mi se čini slično, opet je 'svijet' važniji od čovjeka. Dakle, mislim da to ne ide u kantovskom smjeru.

A ide li ideja da te boli kita za drustvo, jer si sam sebi najvazniji? Naravno da ne ide. Jer moral je upravo indoktrinacija pojedinca kako bi bio koristan clan zajednice. Kako ne bi isao protiv drustva, vec djelovao u sinergiji sa drustvom.

Ali razmatrajući dalje taj problem, i problem pedofilije, čini se da je jasno da se kantovska maksima može koristiti samo među punoljetnim osobama.

Zasto tu stajes? Zbog dogme? U mnogim drustvenim zajednicama je savrseno moralno opciti sa maloljetnama. A i ti sam to opravdavas, sto je OK.

Sad se može učiniti da time ja ili uvijek postavljam nova pravila, pa ona time gube na uvjerlivosti, ili se slijepo držim jednom uspostavljenog pravila, čime neizbježno dolazi do pogreške utoliko što moje pravilo neće biti savršeno.
Ali valja vidjeti da i sam postupak donošenja pravila treba podvesti pod kritičko razmatranje, i pod moralno pravilo.

A mozda jednostavno kreces od pogresne maksima?

Istina je da kad činimo ono što osjećamo kao ispravno, kasnije to razmatramo. Dakle koristimo razmišljanje za provjeru tog 'osjećaja'. Zna se dogoditi da ljudi koji su 'dobra srca' i 'ljudi n asvom mjestu', naime ljudi s dobrim 'osjećajem za ispravno' berz razmišljanj apostupaju prema nekoj predrasudi. Kad se ta predrasuda razjasni, oni vide da su postupili pogrešno.

Sto je to predrasuda? Neutemeljeni stav?

Ako hoćeš, njihov im osjećaj za ispravno kazuje da su prije bili u krivu.

Ne razumijem. Jel to onaj isti osjecaj za ispravnost koji im je ranije rekao da su postupili ispravno? Sta se taj osjecaj za ispravnost mijenja svakodnevno?

Ali ja, za razliku od Kanta (naime, u onoj mjeri u kojoj ga ja dobro razumijem), ne mislim da se čisto razumskim postupkom može doći do moralno ispravnog.

Osobno smatram da razum i osjecaj mogu ici savrseno ispravno zajedno, kad upoznamo same sebe, cemu svi tezimo.

Mislim da je tu nužan neki paralelni slalom između sućuti - koja nam omogućava uvid u konkretnost pojedinačne situacije, i normativnosti.

Tu osjecaj uvijek prevlada. Jer sta je to norma, ako ne vjerujes u nju?

Taj 'osjećaj za ispravno' bi se onda nalazio negdje između. Ali, svakako za njegovo razvijanje valja vježbati obje strane: i sućut i razum.

Ovo vec ne spada u filozofiju, vec u sportsku prognozu. Taj djir, jeli

[illegale]

nitko i ništa kaže:
Pazi, kod Kanta se radi o normama koje postavljaš sam sebi kad hoćeš postupiti ispravno. On ne promatra cjelinu društva. Njega zanima 'moralni zakon u meni'. Dakle, kako ti postupaš kad donosiš neku moralnu normu. Ne kako društvo postupa kad donosi neku moralnu normu.

Tu Kant izrazito grijesi. Jer ne uvidja da je moral upravo produkt drutva. Ne primjecujuci to, citava Kantova etika pada u vodu.

Ops. Ovo gore je bila poluutemeljena spekulacija. Ali ces mi oprostiti na njoj. Ja tebi isto to oprastam .

I sad da kazem jedan primjer. Ponovljen. Svi smo mi razliciti. I radimo razlicite stvari. Kad nadjemo svoje mjesto u drustvu, da nismo u koliziji sa zajednicom, te da joj dajemo svoj pozitivni doprinos koji zajednici jamci opstojnost, to znaci da postupamo moralno.

Kako je svatko od nas drukciji, svako i nadje drugu ulogu u drustvu, prema svojim spoosbnostima, zeljama i temeljima. Ako trazimo pak univerzalne zakone, onda moramo uvidjeti da je moral u nama proizvod nase interakcije sa drustvom.

Tako jedan seljak koji radi na farmi ne mora izvrsiti civilno uhicenje naoruzanog lopova, dok jedna policajac recimo da ima tu duznost. A da seljak ostane moralan u svome postupku, mada da svatko to radi, ne bi bilo dobro. Da, da. Mozemo reci da je seljak iskemijo premisu, radi svoj posao kako treba. I da je policajac iskemijo isto tu premisu i da je sve ispalo kako treba. Ali, to je apologetika lose maxime.

Anyway, ideja da stavljamo nasu misao pred citavo drustvo, zaboravlja taj drustveni princip povratne sprege, razlicitost pojedinaca i vjecnu dinamiku drustva. Cinjenicu da prema razlicitim sposobnostima imamo razlicite obaveze prema drustvu, te da nase davanje maksimuma drustvu ne moze biti temeljeno na pomisli da razmisljamo na Kantov nacin. Postoji drustveni Jing, postoji drustveni Jang. I da svi furaju Jing, drustvo bi propalo jednako kao da svi furaju Jang.

A Kant to zaboravlja u svojoj etickoj lamentaciji.

[Kosmarac]

Da li ste citali Radomira Konstantinovica: Filozofija palanke,sa osvrtom na Smrt Cirila Filozofa?To je fundament srpako-hrvatske filozofije.Poenta bi bila,filozof stoji kao glasnogovornik drustva,ali i njegova zrtva.Kako mozete braniti cilj drustva,pogotovo modernog,a jos vise naseg balkanskog palanackog,iznad cilja individue?

[slavko]

Kosmarac kaže:
Da li ste citali Radomira Konstantinovica: Filozofija palanke,sa osvrtom na Smrt Cirila Filozofa?To je fundament srpako-hrvatske filozofije.Poenta bi bila,filozof stoji kao glasnogovornik drustva,ali i njegova zrtva.Kako mozete braniti cilj drustva,pogotovo modernog,a jos vise naseg balkanskog palanackog,iznad cilja individue?

Pa sad, svi koji su svoju palanku postavili u centar svijeta, nema smisla da je čitaju. Naime, samo bi izazvala zbrku i nemir.

[nitko i ništa]

illegale kaže:
Tu Kant izrazito grijesi. Jer ne uvidja da je moral upravo produkt drutva. Ne primjecujuci to, citava Kantova etika pada u vodu.

Ops. Ovo gore je bila poluutemeljena spekulacija. Ali ces mi oprostiti na njoj. Ja tebi isto to oprastam .

Da, naravno, nemoguće je da Kant 'to ne primjećuje', jer je to naime najstarija etička teza koja postoji, pa je zacijelo i Kant znao. Ali on ide drugim putem, i ja vjerujem jedino filozofski zanimljivim.
Pazi, za razliku od tebe koji imaš ambicije promijeniti svijet, ja filozofiram isključivo zbog gušta.
Baš me briga za moral društva, mene zanima moj moral, kako ja procjenjujem a ne kako netko drugi. Utoliko me može zanimati kako je društvo mene uvjetovalo, ali to zacijelo nije jedino na čemu je moj osjećaj za ispravno zasnovan. Taj osjećaj za pravedno je nešto što se prije osviještava negoli uči.
Ali poslije Kanta opet Hegel, Marx pa donekle i Nietzsche krenuše tvojim smjerom.

[illegale]

nitko i ništa kaže:
Da, naravno, nemoguće je da Kant 'to ne primjećuje', jer je to naime najstarija etička teza koja postoji, pa je zacijelo i Kant znao. Ali on ide drugim putem, i ja vjerujem jedino filozofski zanimljivim.

Ufffffffffffffffffffff. Ignorirati cinjenice i otici u nekom smjeru tako da "smetnes" neke stvari s uma nije odlika filozofa. Fura na birokratizaciju filozofije.

Pazi, za razliku od tebe koji imaš ambicije promijeniti svijet, ja filozofiram isključivo zbog gušta.

Mozda smo razlicito motivirani, ali smo na istm putu.

Baš me briga za moral društva, mene zanima moj moral, kako ja procjenjujem a ne kako netko drugi.

Apsolutno. U to nema sumnje. Svakog zanima sto je NJEMU za ciniti.

Utoliko me može zanimati kako je društvo mene uvjetovalo, ali to zacijelo nije jedino na čemu je moj osjećaj za ispravno zasnovan.

Pricica koju rado pricam. Radi se o paralelnom svemiru, gdje ljudi vole da im palis oci. Da si sa tri godine slucajno copio upaljac i zapalio prijateljici oko i da se ona veselila tome i da su svi rekli kako je to super sto si joj zapalio oko, ti bi zakljucio da je palit oci dobro. I jedva bi ceko priliku da to opet napravis. Tako lagano, a ljudi tako zahvalni i sretni. I tvoj osjecaj za ispravno, tebi sa 50 godina tada govori da je dobro palit ljudima oci.

Taj osjećaj za pravedno je nešto što se prije osviještava negoli uči.

Sve ti je te itekako povezano. Ti si u onoj prici zapravo naucio da je dobro paliti oci. Osvjestavanje znaci uocavanje opcenitijih principa, rekao bih.

Ali poslije Kanta opet Hegel, Marx pa donekle i Nietzsche krenuše tvojim smjerom.

Ili ja njihovim .

[nitko i ništa]

Oprosti, ovaj post nisam ni vidio, već sam odgovorao na one kasnije.

illegale kaže:
Sto znaci da mi je neki covjek svrha? Svrha dejlovanja kao sto sam vec rekao jeste promjena.

To 'svrha djelovanja je promjena' ne znači ništa. Može se djelovati da bi se održalo postojeće. Onda ti navučeš da je i to neka promjena. Pa se iz toga vidi da to ne znači ništa.
Čovjek je svrha u smislu da se ljude ne koristi kao svrhu za nešto drugo, nego je svrha sam sebi. Nije potrebna viša svrha od njega.

illegale kaže:
Sto se tice drustva i clanova, zamisli ovo. 1 000 000 nasuprot jednom covjeku. Je li vaznost milijon ljudi koji tvore drustvo manja od vaznosti jednog clana? Ili je jednaka? Ja primjecujem ocito. Vaznost milijon ljudi je veca od vaznosti jednog clana.
[/B]

Ako žrtvuješ nekoga nevinog za dobrobit sviju, to će se osjećati kao nepravda. I ti ćeš to osjećati kao nepravdu. Možeš to doduše smatrati korisnim.
Dakle pravednost ne ovisibroju ljudi koji imaju korist od nečega.

illegale kaže:
Ti kad posaljes covjeka u zatvor zato sto je ucinio neki zlocin, poklao jednu obitelj, zrtvujes tog covjeka za drustveni interes. Jer drustveni interes jeste sankcioniranje nezeljenog ponasanja. Pretpostavljam da se slazes sa mnom.
[/B]

Ako postoji strah društva da bi netko mogao počiniti zločin, mada ga on nije počinio, i društvo ga stavi u zatvor, to osjećamo kao nepravdu. Bez obzira na društveni interes.

illegale kaže:
A ide li ideja da te boli kita za drustvo, jer si sam sebi najvazniji? Naravno da ne ide. Jer moral je upravo indoktrinacija pojedinca kako bi bio koristan clan zajednice. Kako ne bi isao protiv drustva, vec djelovao u sinergiji sa drustvom.
[/B]

To je isto kao da kažeš da je matematika nešto što zarađuje novce za profesore matematike i ništa osim toga.
Naravno da je to. Ali nije samo to.

illegale kaže:
Zasto tu stajes? Zbog dogme? U mnogim drustvenim zajednicama je savrseno moralno opciti sa maloljetnama. A i ti sam to opravdavas, sto je OK.
[/B]

Ne zbog toga. Već zato što je punoljetan čovjek, u tom smislu o kome sam govorio, onaj koji prihvaća odgovornost za svoju slobodnu odluku.

illegale kaže:
A mozda jednostavno kreces od pogresne maksima?
[/B]

Pokušao sm ti objasniti da to postavljanje maksima nije nešto statično, tipa to je nepromjenjivi zakon.

illegale kaže:
Sto je to predrasuda? Neutemeljeni stav?
[/B]

Stav koji nije reflektiran. Samorazumljivost. Može biti i opravdan.

illegale kaže:
Ne razumijem. Jel to onaj isti osjecaj za ispravnost koji im je ranije rekao da su postupili ispravno? Sta se taj osjecaj za ispravnost mijenja svakodnevno?
[/B]

Pa upravo ti o tome govorim. Radi se o stalnom procesu podvrgavanja svojih postupaka moralnoj provjeri putem normi. A i same te norme se provjeravaju na taj način.

illegale kaže:
Tu osjecaj uvijek prevlada. Jer sta je to norma, ako ne vjerujes u nju?
[/B]

A čini se ti stalno razmišljaš o tome kakav je moral potreban nekom idiotu.

illegale kaže:
Ovo vec ne spada u filozofiju, vec u sportsku prognozu. Taj djir, jeli [/B]

To je valjda neka šala? Ne kužim.

[illegale]

nitko i ništa kaže:
To 'svrha djelovanja je promjena' ne znači ništa. Može se djelovati da bi se održalo postojeće. Onda ti navučeš da je i to neka promjena. Pa se iz toga vidi da to ne znači ništa.

Ne postoji odrzavanje postojeceg. Jer sve tece. Mozes ici uzvodno, ali to je opet promjena.

Čovjek je svrha u smislu da se ljude ne koristi kao svrhu za nešto drugo, nego je svrha sam sebi. Nije potrebna viša svrha od njega.

Mozda bi bilo ljepse reci da covjek ne moze biti sredstvo za uspostavu nekog drugog cilja? Jer ovo sto kazes jako bode oci.

Primjer krcenja sume. Nije mi svrha krcenja sume, suma. Vec sredjivanje te sume. Promjena koju cu uzrokovat svojim radom. Reci da je svrha djelovanja suma, spada mi u kategoriju sira. Isto je i sa covjekom i bilo cime drugime.

Ako žrtvuješ nekoga nevinog za dobrobit sviju, to će se osjećati kao nepravda. I ti ćeš to osjećati kao nepravdu. Možeš to doduše smatrati korisnim.

Moze bit. Ukoliko drustveni moral nije tako uredjen da se ovo smatra pravednim. Znas foru herojstva kad covjek zrtvuje svoj zivot za nekog drugog? Te spike.

Dakle pravednost ne ovisibroju ljudi koji imaju korist od nečega.

U pravu si.

Ako postoji strah društva da bi netko mogao počiniti zločin, mada ga on nije počinio, i društvo ga stavi u zatvor, to osjećamo kao nepravdu. Bez obzira na društveni interes.

Sokrat to nije smatrao nepravdom. Vrlo moralan covjek. Bolesno moralan.

To je isto kao da kažeš da je matematika nešto što zarađuje novce za profesore matematike i ništa osim toga.

Ne. To je samo to. Druga stvar je prica o dobru/zlu, koja uz drustvenu indoktrinaciju, ima i druge elemente ukljucujuci osjet za bol. Sam moral je upravo ovo sto rekoh. Osim ako sam nesto propustio? Ali cini mi se da nisam.

Ne zbog toga. Već zato što je punoljetan čovjek, u tom smislu o kome sam govorio, onaj koji prihvaća odgovornost za svoju slobodnu odluku.

Povezivat godine i odgovornost je ko povezivat moralno i brojnost. Pogresno.

Pokušao sm ti objasniti da to postavljanje maksima nije nešto statično, tipa to je nepromjenjivi zakon.

Za to sluzi maxima. Ako nije dobra maxima, trazis neku drugu.

[nitko i ništa]

illegale kaže:
Ne postoji odrzavanje postojeceg. Jer sve tece. Mozes ici uzvodno, ali to je opet promjena.

Ma da. To ne mijenja na stvari, da je tvoja tvrdnja definicija djelovanja prazna.

illegale kaže:
Sokrat to nije smatrao nepravdom. Vrlo moralan covjek. Bolesno moralan.
[/B]

Pa smatrao je nepravednim. On kaze nakon presude da on smatra da bi trebao biti nagradjen a ne kaznjen. Ali je smatrao da je na njemu da tu nepravdu prihvati.

illegale kaže:
Ne. To je samo to. Druga stvar je prica o dobru/zlu, koja uz drustvenu indoktrinaciju, ima i druge elemente ukljucujuci osjet za bol. Sam moral je upravo ovo sto rekoh. Osim ako sam nesto propustio? Ali cini mi se da nisam.
[/B]

A cini se bas sve sto sam pisao.

illegale kaže:
Povezivat godine i odgovornost je ko povezivat moralno i brojnost. Pogresno.
[/B]

Ma ne radi se o godinama. Punoljetnost u smislu u kojem sam ja pisao nije stvar godina, vec odnosa. Taj odnos prema ljudima kao punoljetnima - a u ovom slucaju ta rijec zamijenjuje 'slobodnima i odgovornima za svoje cine' - je bas vazan za smisao kantovske etike. Jer se tu ne radi o etici kao drustvenoj prisili vec o prihvacanju svoje slobode i svoje odgovornosti, sto bi bilo 'biti punoljetan'.

[illegale]

Anyway, n&n. Vratimo se mi na besmisao Kantove moralne maxime . Ako ima smisla. Jer meni se cini da sam stvar dovoljno jasno argumentirao. Nu, jesam li?

[nitko i ništa]

illegale kaže:
Anyway, n&n. Vratimo se mi na besmisao Kantove moralne maxime . Ako ima smisla. Jer meni se cini da sam stvar dovoljno jasno argumentirao. Nu, jesam li?

A meni se cini da nisi shvatio ni rijeci od onoga sto sam govorio.

Kanta zanima 'moralni zakon u meni'. Dakle ne nesto sto odredjuje drustvo da bi ostvarilo neke drustvene ciljeve nego nesto sto je stvar cistoga uma, jednako kao matematika ili logika. Njega zanima kako covjek koji hoce od svoje volje zivjeti moralno odabire sto je moralno. Dakle ne zato sto ga drustvo prisiljava.
Ocito je njegova pretpostavka posve drugacija od tvoje - da u moralu nema zakonitosti, vec je odredjen nekim interesima dustva.
Ti hoces pokazati da je njegova postavka besmislena, ali meni se cini da je ti nisi uopce shvatio. Onda niti ne mozes pokazati da je besmislena. Mozes pokazati da ti ne vidis njen smisao. Mislim da si to pokazao.

[illegale]

nitko i ništa kaže:
A meni se cini da nisi shvatio ni rijeci od onoga sto sam govorio.

Jel to znaci da pristajes na malo zescu debatu? Bez ad hominema i ostalih gluposti. Ako da, rado cemo zaploviti putem Istine. Koja ce nam reci ko je zajebo stvar. Ja ili Kant. Jer obojica definitivno ne mozemo biti u pravu. Dakle, n&n, spreman?

Jer ove gluposti tipa sta ti mislis da ja mislim i tako to nisu dostojne filozofa, vec filozofikanta. A smisao rasprave sa filozofikantom meni nije interesantan. Jer ja filozofiram da spoznam, a ne radi filozofiranja po sebi.

[nitko i ništa]

A ne znam ima li smisla. Ali ako hoćeš da ti nešto objasnim, a ti pitaj. Ako znam, pokušat ću.

[illegale]

nitko i ništa kaže:
A ne znam ima li smisla. Ali ako hoćeš da ti nešto objasnim, a ti pitaj. Ako znam, pokušat ću.

To je stav koji i ja cesto isfuravam. Ali je bez obzira na to vrlo los. Naime, pocetna stavka je ona spika znam da nista ne znam, ako hoces da naucis nesto novo. Na taj nacin otvoris cakru za stjecanje novih znanja. Ovako, profesorskim stavom postavljas se u poziciju kao da vec znas. A to onemogucuje napredak. Ako zelimo plodnu diskusiju, moramo se rijesiti tog mentalnog infantilizma.

BTW, moze izgledati da je glupo inzistirati na stavu, ali mozes primjetiti da je vecina rasprava na ovom forumu besmisleno, jer ljudi ne dodju uciti, vec se dolaze nadmetati sa svojim mudrostima. To je tipicno filozofikanstvo koje onemogucuje spoznajni proces.

Jebote, jesam se raspiso o psihologiji odnosa. A sve zato da ti ukazem da moras imat dobar stav koji od tebe zahtjevam poradi plodonosne diskusije.

Jer sta jes, jes, namjeravam srusiti esenciju Kantova etickog ucenja i to zahtjeva sposobne likove