"Prihvaćanje (?) različitog (?) mišljenja (?)"

[gdja Castro]

Što uopće znači "prihvaćanje različitog mišljenja"?

Je li to liberalizam, ideologija tolerancije, nivelizacija kriterija (bukvalno) virtualne demokracije?

Što uopće znači "prihvatiti" u ovom slučaju?

Što znači "različito" mišljenje - ono izgleda može biti isto ili različito, ali nikako krivo ili pravo?

Je li krivo "mišljenje" mišljenje?

Možemo epistemološki (premda ćemo se vrtjeti u krug),
možemo etički i religiozno (u smislu početnih duhovnih aksioma koji se podrazumijevaju kad se dvoje ljudi vrijednosno razumijevaju)
možemo politički (što bi bilo najefektnije) -
a možemo i forumaški (vjerujem da ste se i vi nekoliko puta obreli u raspravi u kojoj se netko poziva na ovu floskulu).

[Jezikoslovac]

To ("svatko ima pravo na svoje mišljenje") je floskula kojom se najčešće pokušava izbjeći rasprava ili argumentacija.

[Feynman Dick]

Vidim da ciljaš na to da se ruši svaki kriterij za mišljenje, što se izražava poznatom frazom "mišljenje je kao guzica..." I dakako, u pravu si.

Ima tu još jedna nezgodna stvar. Nekad u komunizmu (ili u nacizmu), pravo mišljenje je imala partija. U ta "mračna" vremena, postojao je pojam "drugarske samokritike", gdje se drug kajao zato što se njegovo mišljenje razlikuje od partijskog. To nije uopće bilo bezazleno, jer si začas mogao završiti na 'Golom' ili na ispitivanju zbog različitog mišljenja ili 'verbalnog delikta'. Dok ne bi promijenio mišljenje. Sistem je izmišljen u vrijeme inkvizicije, a i 'sakrament' Sv. Ispovijedi je zapravo dosta slična stvar. Iz tih vremena je i izreka Luke Bebića o tome da zastupa mišljenje različito od svojega.

Danas je drugačije.
Ljudi se moraju kajati jer imaju različito mišljenje od drugih; jer time pokazuju koliko su nekonstruktivni, jer se, eto, razlikuju. Njihovo mišljenje ionako nitko ne treba i ne traži, ako nemaju novaca. Mišljenje onih koji imaju novaca nije nam poznato, jer ga nemaju zašto podijeliti s nama. Oni su zauzeti realiziranjem svojih planova i zašto bi nas o tome obavještavali.

Postalo je važnije prihvaćati različito mišljenje nego imati vlastito.

Zašto? Jer ljudi ionako ništa ne misle. Imaju preča posla od toga da misle. Moraju ići u šoping, ili preživljavati. Seks ih zanima. Isprobavaju igračke. Zato ih sustav oslobađa neugodne potrebe da misle i o bitnim stvarima imaju mišljenje - trebaju samo privatiti 'različito' mišljenje, koje im se uvijek unaprijed servira. Na primjer "Prihvaćam mišljenje o gej paradama da su dobre i potrebne. Doduše, nemam svoje mišljenje o tome, ali nema veze. Ja prihvaćam različito mišljenje od svojega kojeg nemam." Puno efikasnije - nema ni prisile ni ispitivanja, a rezultat je manje-više isti.

[Davor000]

gdja Castro kaže:

Što uopće znači "prihvaćanje različitog mišljenja"?

Je li to liberalizam, ideologija tolerancije, nivelizacija kriterija (bukvalno) virtualne demokracije?

Što uopće znači "prihvatiti" u ovom slučaju?

Što znači "različito" mišljenje - ono izgleda može biti isto ili različito, ali nikako krivo ili pravo?

Je li krivo "mišljenje" mišljenje?

Možemo epistemološki (premda ćemo se vrtjeti u krug),
možemo etički i religiozno (u smislu početnih duhovnih aksioma koji se podrazumijevaju kad se dvoje ljudi vrijednosno razumijevaju)
možemo politički (što bi bilo najefektnije) -
a možemo i forumaški (vjerujem da ste se i vi nekoliko puta obreli u raspravi u kojoj se netko poziva na ovu floskulu).

Vjerojatno je riječ o toleranciji. Dakle, ne slažeš se s nekim mišljenjem i ne tražiš da se ono kazni, zabrani i slične stvari. Neka cvjeta tisuće cvjetova.

[Davor000]

Feynman Dick kaže:

Zašto? Jer ljudi ionako ništa ne misle. Imaju preča posla od toga da misle. Moraju ići u šoping, ili preživljavati. Seks ih zanima. Isprobavaju igračke. Zato ih sustav oslobađa neugodne potrebe da misle i o bitnim stvarima imaju mišljenje - trebaju samo privatiti 'različito' mišljenje, koje im se uvijek unaprijed servira. Na primjer "Prihvaćam mišljenje o gej paradama da su dobre i potrebne. Doduše, nemam svoje mišljenje o tome, ali nema veze. Ja prihvaćam različito mišljenje od svojega kojeg nemam." Puno efikasnije - nema ni prisile ni ispitivanja, a rezultat je manje-više isti.

Ovaj post me podsjeća na Debelog morža, ali ono, skroz. Dakle, nepotrebne digresije o političarima na temama o filozofiji i dosadne novinske teme: Luka Bebić, gej pride, Split, Kerum i slično. Ali samo nagađam.

Ljudi itekako misle. Samo što možda ne misle o stvarima o kojima misliš da bi trebali misliti. No gotovo svako formirano uvjerenje ili rečenica je formirana misao. Možda se ne slažeš s njom ili misliš da se ne dotiče bitnoga, ali to je posve druga dijagnoza od one da ljudi ne misle i "preživljavaju". Preživljavanje je nemoguće bez mišljenja.

[blue bird]

gdja Castro kaže:

Što uopće znači "prihvaćanje različitog mišljenja"?

Je li to liberalizam, ideologija tolerancije, nivelizacija kriterija (bukvalno) virtualne demokracije?

Što uopće znači "prihvatiti" u ovom slučaju?

Vise “dopustiti“ postojanje drugacijeg misljenja a sto proizlazi iz prava na misljenje, agree to disagree, sloboda govora, uljudba, sto ne znaci nuzno da ga prihvacas kao stajaznam ispravno, relevantno stagod.

Je li krivo "mišljenje" mišljenje?

Naravno.

[Sigmund]

Feynman Dick kaže:

Ima tu još jedna nezgodna stvar. Nekad u komunizmu (ili u nacizmu), pravo mišljenje je imala partija. U ta "mračna" vremena, postojao je pojam "drugarske samokritike", gdje se drug kajao zato što se njegovo mišljenje razlikuje od partijskog. Iz tih vremena je i izreka Luke Bebića o tome da zastupa mišljenje različito od svojega.

Ima legendarnih anegdota o tim "mišljenjima", kao npr. kad je netko izjavio: "Drugovi, ja imam svoje mišljenje o tome ali se s njim ne slažem", itd. Ili "otišao je u komitet da sazna svoje mišljenje". Dakle, to su bila "mišljenja" kao što se u vojsci određuju "dobrovoljci" za samoubilačke misije.
Mislim da se ne može prihvatiti tuđe mišljenje o nečemu, jer tada ono prestaje biti tuđe i postaje vlastito. A prihvatiti tuđe mišljenje s kojim se ne slažemo, valjda znači biti tolerantan prema takvom mišljenju. To je osobito važno u politici, gdje obično ne postoji kriterij koji bi nam pomogao da na osnovu logike ili činjenica opovrgnemo nečije mišljenje, nego imamo neko mišljenje a da ni ne znamo zašto ga imamo - zato što nam se "sviđa" ili zato što mu podsvjesno, bog zna zbog čega, naginjemo. To što vrijedi za političku toleranciju, vrijedi i za religijsku toleranciju. Ali to ne znači da bi se u školi trebale podučavati neutemeljene gluposti kao što je kreacionizam, koje su u suprotnosti sa znanstvenim činjenicama, samo zato što se to nekome "sviđa".

[zoki89]

Što uopće znači "prihvaćanje različitog mišljenja"?

To bi trebalo značiti da dozvoljavamo ljudima da imaju različito razmišljanje, te da ih ne osuđujemo ako se ne slažu s nama ili nekim drugim. Ne moramo se uvijek složiti u razmišljanjima da bismo mogli uspješno komunicirati. Dovoljno je prihvatiti ljude kakvi jesu, a to uključuje i njihova razmišljanja.

Gotovo uvijek možemo izvući nešto poučnoga iz razmišljanja drugih ljudi. NPR: "Ja vjerujem u jedno, a ti u drugo, i to je Ok. Možemo pričati o tome, ali ne trebamo jedan drugog uvjeravati da smo u pravu. Ipak, onaj jedan detalj koji si spomenuo čini mi se baš zanimljivim, te ću ga bolje proučiti."

Prihvačanje različitih mišljenja najteže pada ljudima koji smatraju da su uvijek i u svemu u pravu. Uvijek trebamo imati otvoreni um - osobito prema mogučnosti vlastitih pogreška.

Što znači "različito" mišljenje - ono izgleda može biti isto ili različito, ali nikako krivo ili pravo?

Je li krivo "mišljenje" mišljenje?

Bolje bi pitanje bilo: "Što je krivo mišljenje ?" Različiti ljudi vide drugačije iste situacije. Vrlo često jedna osoba vidi jedan dio stvarnosti, dok druga osoba vidi drugi dio te iste stvarnosti. Čak i da uoče isto, to ne znači da će to jednako protumačiti. To ne mora nužno značiti da je jedno mišljenje "ispravno", a drugo "krivo".


MOJ ZAKLJUČAK: Ne osuđujte različita razmišljanja. Učite iz njih i dijelite svoja razmišljanja, ali bez da ikoga uvjeravate u ista.

[Feynman Dick]

Davor000 kaže:

Ovaj post me podsjeća na Debelog morža, ali ono, skroz. Dakle, nepotrebne digresije o političarima na temama o filozofiji i dosadne novinske teme: Luka Bebić, gej pride, Split, Kerum i slično. Ali samo nagađam.

Imam svoje mišljenje o tome. Smatram da ne možeš napisati tako dobar post kao ja, zavidan si i zato me pokušavaš oblatiti kao da sam netko drugi. Ove teme spominjem jer je postavljačica teme spomenula jedan vid političke korektnosti i tolerancije koji za sobom povlači argumentiranje na temelju političke situacije. Ali ti ne misliš dovoljno da bi to uvidio.

Ljudi itekako misle. Samo što možda ne misle o stvarima o kojima misliš da bi trebali misliti. No gotovo svako formirano uvjerenje ili rečenica je formirana misao. Možda se ne slažeš s njom ili misliš da se ne dotiče bitnoga, ali to je posve druga dijagnoza od one da ljudi ne misle i "preživljavaju". Preživljavanje je nemoguće bez mišljenja.

Flaubert kojeg voliš je napisao "Dictionnaire des idees recues", Rječnik ideja preuzetih od drugih. To je svojevrsni rječnik gluposti i nalazi se na kraju romana "Bouvard i Pecuchet". I sad ćeš mi reći da su Bouvard i Pecuchet koji u romanu predstavljaju otupjele i ridikulizirane malograđane sami razmišljali i došli do tih ideja? Nisu, preuzeli su ih, kao što i mi danas preuzimamo. Rečenica "svako formirano uvjerenje ili rečenica je formirana misao" bi baš moglo biti nešto takvo, preuzeto iz nekog udžbenika ili slično, ne djeluje mi kao da iza toga stoji osobit misaoni proces. A to da ljudi misle kad preživljavaju, da, naravno, donose odluke, procjenjuju, ali ne stvaraju mišljenja. Za to treba malo više apstraktnog razmišljanja koje im ne treba u svakodnevici.

[Sigmund]

Feynman Dick kaže:

Flaubert kojeg voliš je napisao "Dictionnaire des idees recues", Rječnik ideja preuzetih od drugih. To je svojevrsni rječnik gluposti i nalazi se na kraju romana "Bouvard i Pecuchet". I sad ćeš mi reći da su Bouvard i Pecuchet koji u romanu predstavljaju otupjele i ridikulizirane malograđane sami razmišljali i došli do tih ideja? Nisu, preuzeli su ih, kao što i mi danas preuzimamo. Rečenica "svako formirano uvjerenje ili rečenica je formirana misao" bi baš moglo biti nešto takvo, preuzeto iz nekog udžbenika ili slično, ne djeluje mi kao da iza toga stoji osobit misaoni proces.

Sve mi preuzimamo; intertekstualnost je posvemašnja. Nema ničeg novog pod suncem i "nema ničega izvan teksta".

[magic potion]

zoki89 kaže:

MOJ ZAKLJUČAK: Ne osuđujte različita razmišljanja. Učite iz njih i dijelite svoja razmišljanja, ali bez da ikoga uvjeravate u ista.

Lijepo...I bilo bi moguće da ljudi nisu skloni argumentirati svoje mišljenje, što je zapravo jedan oblik pokušaja uvjeravanja. Teško da to ostaje samo na izlaganju svojih razloga koji idu u prilog mišljenju takvom kakvo je, nego se iza toga na neki način krije odmjeravanje snage argumenata...Odnosno uvjeravanje "moje je logičnije, uvjerljivije, pametnije bla bla..."

[blue bird]

magic potion kaže:

Lijepo...I bilo bi moguće da ljudi nisu skloni argumentirati svoje mišljenje, što je zapravo jedan oblik pokušaja uvjeravanja. Teško da to ostaje samo na izlaganju svojih razloga koji idu u prilog mišljenju takvom kakvo je, nego se iza toga na neki način krije odmjeravanje snage argumenata...Odnosno uvjeravanje "moje je logičnije, uvjerljivije, pametnije bla bla..."

Naravno da argumentiramo nase misljenje unutar neke diskusije, i da, misljenje da je Zemlja ravna ploca jest misljenje, ali ne znaci da cemo isto nedajboze prihvatiti kao tocno. Nema “postivanja“ misljena, moguce jedino osobe koja ga iznosi.

[Davor000]

Feynman Dick kaže:

Imam svoje mišljenje o tome. Smatram da ne možeš napisati tako dobar post kao ja, zavidan si i zato me pokušavaš oblatiti kao da sam netko drugi. Ove teme spominjem jer je postavljačica teme spomenula jedan vid političke korektnosti i tolerancije koji za sobom povlači argumentiranje na temelju političke situacije. Ali ti ne misliš dovoljno da bi to uvidio.

Moguće, ali imam svoje sumnje već duže vrijeme i ne samo na temelju ovog posta.

Flaubert kojeg voliš je napisao "Dictionnaire des idees recues", Rječnik ideja preuzetih od drugih. To je svojevrsni rječnik gluposti i nalazi se na kraju romana "Bouvard i Pecuchet". I sad ćeš mi reći da su Bouvard i Pecuchet koji u romanu predstavljaju otupjele i ridikulizirane malograđane sami razmišljali i došli do tih ideja? Nisu, preuzeli su ih, kao što i mi danas preuzimamo. Rečenica "svako formirano uvjerenje ili rečenica je formirana misao" bi baš moglo biti nešto takvo, preuzeto iz nekog udžbenika ili slično, ne djeluje mi kao da iza toga stoji osobit misaoni proces. A to da ljudi misle kad preživljavaju, da, naravno, donose odluke, procjenjuju, ali ne stvaraju mišljenja. Za to treba malo više apstraktnog razmišljanja koje im ne treba u svakodnevici.

Preuzimanje ne isključuje razmišljanje. Dakle pogrešna pretpostavka. Kako Hegel kaže, kao što netko ne može jesti umjesto tebe, ne može ni misliti umjesto tebe.

[arna]

magic potion kaže:

Lijepo...I bilo bi moguće da ljudi nisu skloni argumentirati svoje mišljenje, što je zapravo jedan oblik pokušaja uvjeravanja. Teško da to ostaje samo na izlaganju svojih razloga koji idu u prilog mišljenju takvom kakvo je, nego se iza toga na neki način krije odmjeravanje snage argumenata...Odnosno uvjeravanje "moje je logičnije, uvjerljivije, pametnije bla bla..."

Pa ne znam baš da su ljudi posebno skloni argumentirati svoje mišljenje. Često nešto misle, a da nemaju potrebe analizirati zašto misle baš tako. (Iako svi uvijek smatraju da misle dobro, što je i logično, jerbo bi u protivnom mijenjali mišljenje.)

S druge pak strane često nailazimo baš na zahtjeve da iznesemo argumente za ono što tvrdimo. Znači li to da oni koji nas traže argumentaciju žele da ih uvjerimo u to što govorimo?

Mislim da ne, pa onda ni argumentiranje ne vidim nužno kao oblik pokušaja uvjeravanja. Uostalom, onaj kojem se predoćuju argumenti uvijek ima slobodu odabrati prihvatiti ih ili ne.

Tako da mislim kako nitko nikoga, svejedno sa ili bez argumenata, ne može uvjeriti u nešto, ako to ovaj ne želi. Stoga je bilo kakvo uvjeravanje, zapravo, besmisleno trošenje energije, pa se meni čini da je puno lakše prihvatiti da ljudi jednostavno imaju različita mišljenja ( čak i oko jedne te iste stvari), a radi vlastitog zdravlja dobro ih je tolerirati, jer i tako ne utiću na naše, ukoliko mi sami to ne želimo.

[servantes]

Mislim da nikada ne treba prihvatiiti različito mišljenje. Iza njega stoji logika koju na rezumijemo. Ono što ne razumijemo nas nervira. A kad nas nešto nervira tada proradi obrambeni mehanizam koji ili u cjelosti negira da postoji drugačije mišljenje ili čovjeka koji to izražava, a ne koristi se logikom koju MI razumijemo, smatramo bolesnim ili, što je najgore, vrijednim sažaljenja.

[bijelatama]

prihvaćanje različitog mišljenja..nikako mi ne sjeda uhu.

prije : prihvaćam da imaš različito, drugačije mišljenje nego ja.

[servantes]

bijelatama kaže:

prihvaćanje različitog mišljenja..nikako mi ne sjeda

Mi smo ono što mislimo. Ako prihvatimo nečije mišljenje s kojim se ne slažemo tada negiramo sebe.

[arna]

servantes kaže:

Mislim da nikada ne treba prihvatiiti različito mišljenje. Iza njega stoji logika koju na rezumijemo. Ono što ne razumijemo nas nervira. A kad nas nešto nervira tada proradi obrambeni mehanizam koji ili u cjelosti negira da postoji drugačije mišljenje ili čovjeka koji to izražava, a ne koristi se logikom koju MI razumijemo, smatramo bolesnim ili, što je najgore, vrijednim sažaljenja.

Ej, Servantes, bokić! Dugo ne vidjeh da tipkaš.

Pa i ne radi se o tome da treba prihvatiti različito mišljenje, već da treba prihvatiti postojenje različitih mišljenja. A to je velka razlika, kaj ne.

[bijelatama]

servantes kaže:

Mislim da nikada ne treba prihvatiiti različito mišljenje. Iza njega stoji logika koju na rezumijemo. Ono što ne razumijemo nas nervira. A kad nas nešto nervira tada proradi obrambeni mehanizam koji ili u cjelosti negira da postoji drugačije mišljenje ili čovjeka koji to izražava, a ne koristi se logikom koju MI razumijemo, smatramo bolesnim ili, što je najgore, vrijednim sažaljenja.

ja pak mislim da mogu ponekad razumjeti odakle dolazi neko mišljenje različito od mog.
ipak to što razumijem njegovu logiku neće biti razlogom da ga i prihvatim.

[magic potion]

arna kaže:

Pa ne znam baš da su ljudi posebno skloni argumentirati svoje mišljenje. Često nešto misle, a da nemaju potrebe analizirati zašto misle baš tako. (Iako svi uvijek smatraju da misle dobro, što je i logično, jerbo bi u protivnom mijenjali mišljenje.)

S druge pak strane često nailazimo baš na zahtjeve da iznesemo argumente za ono što tvrdimo. Znači li to da oni koji nas traže argumentaciju žele da ih uvjerimo u to što govorimo?

Najčešće to traže u svrhu pokušaja pobijanja tuđeg mišljenja.
A osim toga, kako osoba A i osoba B polaze s drugačijih ili čak suprotnih stajališta, niti ne mogu određeni argument vrednovati na isti način, pa se tako samo vrte u krug...i pritom svaki misli da je on u pravu.

Naravno da bi idealno rješenje bilo iznijeti svoje mišljenje, to isto dopustiti drugom, i zaključiti da iako se ne slažete, poštujete tu različitost. Samo kažem kako je taj scenarij u praksi rijedak. Ne znam...valjda mnogi ljudi teško prihvaćaju ono što im je strano.