Zabrinuta sam za 14-godišnjeg sina nakon rastave od njegovog oca

[Miss Dalia]

A kako to da te dijete tako ne poštuje? Stvarno toleriraš da ti govori kako se jebavaš s ovim i s onim? Mislim da dijete trebaš prvo dobro podsjetit ko je majka, a ko dijete. I početi ga tretirati u skladu sa njegovim godinama, nije baš ni dijete više.

[Tomolav]

Miss Dalia kaže:

A kako to da te dijete tako ne poštuje? Stvarno toleriraš da ti govori kako se jebavaš s ovim i s onim? Mislim da dijete trebaš prvo dobro podsjetit ko je majka, a ko dijete. I početi ga tretirati u skladu sa njegovim godinama, nije baš ni dijete više.

Onda će biti još gori. Jer za sad je tata taj koji je dobar, a majka ona koja je kriva i koja brani npr. laptop. Ovako će tata biti još bolji, a ona će mu se još više zamjeriti.

[Miss Dalia]

Tomolav kaže:

Onda će biti još gori. Jer za sad je tata taj koji je dobar, a majka ona koja je kriva i koja brani npr. laptop. Ovako će tata biti još bolji, a ona će mu se još više zamjeriti.

Gore od ovog slabo da može, ove priče oko balkona kao što je i sam autorica napisala vrti jer vidi da je to nervira i ljuti. A mamu ne ferma kad se ljuti, jer je ne poštuje. Po meni nekako i nije bitno da mu se ne zamjeri, bitnije je da ga nauči konačno nečemu što je već odaavno trebao znati, pa sviđalo mu se ili ne. Ako mu se nastavi umiljavati i predlagati šetnjice tek onda je neće fermat.

A tati je lako preko skypa biti dobar i govoriti da dijete treba biti na laptopu, jer tata ga je poslao, a to što ga nije naučio do 14te godine da se zubi trebaju prati to ništa.

[Retra]

Miss Dalia kaže:

A kako to da te dijete tako ne poštuje? Stvarno toleriraš da ti govori kako se jebavaš s ovim i s onim? Mislim da dijete trebaš prvo dobro podsjetit ko je majka, a ko dijete. I početi ga tretirati u skladu sa njegovim godinama, nije baš ni dijete više.

A to što joj mali spočitava da se ona jebava kao zaslužuje više pažnje od prijetnji samoubojstvom?

[Miss Dalia]

Retra kaže:

A to što joj mali spočitava da se ona jebava kao zaslužuje više pažnje od prijetnji samoubojstvom?

Da je dijete naučeno da se roditeljima ni pod razno ne govore takve stvari, barem ne na takav način, ne bi se ni došlo do ove situacije kad mali radi ovo:

A4You kaže:

i prijeti se onime sa čime zna da će me totlano baciti iz takta
doći doma i otići na balkon vidjeti koje je visina...
doživjela sam infarkt..

Kladim se da je malom još i zabavno ispizdit mamu. Baš je zločesta, tjera ga da pere zube svaki dan

[chocolatecookie]

zbuzanic kaže:

pa ga nagradi necim sto voli pa makar to bilo nesto superjednostavno, ala rucak ili cokolada koju voli...

Nagrade su dosta dobar način za sjebat intrinzičnu motivaciju.


A4You, kakav vam je odnos bio ranije? Niste iz vedra neba pali u ovu situaciju, imate 14 godina zajedničke povijesti.

[kajpa]

zbuzanic kaže:

pokusaj mu se vise pribliziti, radite nesto zajedno sto on voli, otidite na bazen, kino, kazaliste, negdje.. pricaj, posavjetuj se kako su ti rekli u skoli, uglavnom budi mu potpora ma koliko tesko, pokusaj mu nekakvu odgovornost dodjeliti, slaganje kreveta, iznosenje smeca i slicno, ali tako da mu to nije naredba nego zamolba da ti pomogne pa ga nagradi necim sto voli pa makar to bilo nesto superjednostavno, ala rucak ili cokolada koju voli... ali to su samo moje ideje, moji klinci su jos mali pa nemam stvarnog iskustva sa pubertetom, i da, fali mu vjerovatno muskog drustva

S 14, osmi razred....s mamom na bazen, u kino....hm. nekako mi se cini da ce tesko doci do tako necega.
Slazem se s tim da nekako treba dobiti ....poboljsati komunikaciju, samo u ovakvoj situaciji je to poprilicno tesko. Decko je zbunjen, ogorcen, tuzan, ljut i nema pojma sto hoce.

chocolatecookie kaže:

A4You, kakav vam je odnos bio ranije? Niste iz vedra neba pali u ovu situaciju, imate 14 godina zajedničke povijesti.

Nisu...ali vjerujem da je rastava roditleja u tim godinama jako teska djetetu.
On bi sada htio biti s tatom, jer je mama dosadna i glupa...da ode k njemu vratio bi se za godinu dana jer je tata ovakav/onakav.
I mora biti s mamom. I mora ju trpiti. A grozna je. (ne mislim za zbilja, nego u njegovim razocaranim pubertetskim ocima)
Treba mu to nekako olaksati, nekako mu dati slobodu, pokazati da ga se uvazava ....no s druge strane, obzirom da on ne pokazuje postovanje (drzak je) tesko je to izvesti. A ni spominjanje suicida nije bezazleno ...vecina u toj dobi ima misli o tome, al i ni blizu da bi takvo sto ucinili, no nikad se ne zna, pa treba biti oprezan. (strucni savjet svakako bi bio dobrodosao)
Pokusati vise razgovarati, istovremeno ga i vise pustati ...samog (ima 14 godina, velik je to decko i treba neku svoju privatnost i mir) ...ali i ispipavati, ukljucivati se...ne dozvoliti mu da se udalji.

[behind.the.sun]

Ja sam bila u istim godinama kad su se moji rastajali, mozda malo drugacija situacija al.. Evo recimo i meni je komp, surfanje, igranje igrica sve bio neki izlaz iz muke koju sam prolazila.. tu jos dodas pritisak drustva, pubertet, sve novo. Jbg, to su velike promjene..
On sad prijeti s ovim i onim, ali to je zato kaj on ne zna kak bi tebi reko 'daj mama, sjeban sam', pusti ga malo da radi to kaj voli, makar visio za kompom, bio u samoci.. Naravno, pripazis kakav je u skoli, pricaj s njim svaki dan al ne sad kaj te muci ovo ono..nego normalno, bilo koja random tema, samo da se opusti..
Tak je bar meni bilo, i isto me mama zivcirala, uci makni se s kompa, daj ovo, daj ono.. A samo mi je trebao neki mir, neki odusak i novi pocetak. Vremena da si poslozim sve u glavi. Nije to nimalo lako kaj se njemu dogada u psihi.
I probaj sa psihologom ako ce ic, ponekad je lakse olaksat dusu nekom 'nepoznatom'. svu srecu ti zelim!

[Tomolav]

Miss Dalia kaže:

Gore od ovog slabo da može, ove priče oko balkona kao što je i sam autorica napisala vrti jer vidi da je to nervira i ljuti. A mamu ne ferma kad se ljuti, jer je ne poštuje. Po meni nekako i nije bitno da mu se ne zamjeri, bitnije je da ga nauči konačno nečemu što je već odaavno trebao znati, pa sviđalo mu se ili ne. Ako mu se nastavi umiljavati i predlagati šetnjice tek onda je neće fermat.

A tati je lako preko skypa biti dobar i govoriti da dijete treba biti na laptopu, jer tata ga je poslao, a to što ga nije naučio do 14te godine da se zubi trebaju prati to ništa.

Jedno je poštovati roditelje, a drugo je misliti da te dijete poštuje samo zato što te se boji ili ti ništa ne želi reći. vjerojatno mu već sve ide na k i laptop mu je ispušni ventil. Teško je napraviti nešto kad te dijete gura od sebe.

[Miss Dalia]

Tomolav kaže:

Jedno je poštovati roditelje, a drugo je misliti da te dijete poštuje samo zato što te se boji ili ti ništa ne želi reći. vjerojatno mu već sve ide na k i laptop mu je ispušni ventil. Teško je napraviti nešto kad te dijete gura od sebe.

Pa evo pokušala je ulizivanjem i najfinijim pristupom, ne uspijeva joj. Stručna pomoć, mislim da kad bi mu to spomenula on bi onda počeo "Ti misliš da sam ja lud, ti si luda, poludjela si od jebanja, hoću tati, on ne misli da sam lud"

U tim godinama svi hoće da su na laptopu, da su sami, roditelji ih živciraju, samo vole prijatelje ako ih imaju, ako nemaju onda su još više frustrirani i ljuti i svi su takvi, ali to ne znači da imaju opravdanje da ne izvršavaju nikakve obaveze koje valjda danas i sedmogodišnjaci sami obavljaju.

[Tomolav]

Miss Dalia kaže:

Pa evo pokušala je ulizivanjem i najfinijim pristupom, ne uspijeva joj. Stručna pomoć, mislim da kad bi mu to spomenula on bi onda počeo "Ti misliš da sam ja lud, ti si luda, poludjela si od jebanja, hoću tati, on ne misli da sam lud"

U tim godinama svi hoće da su na laptopu, da su sami, roditelji ih živciraju, samo vole prijatelje ako ih imaju, ako nemaju onda su još više frustrirani i ljuti i svi su takvi, ali to ne znači da imaju opravdanje da ne izvršavaju nikakve obaveze koje valjda danas i sedmogodišnjaci sami obavljaju.

Prvo bi ona sama trebala otići kod nekoga da ju savjetuje kako da postupa s njim i da ga u konačnici dovede kod stručnjaka. Možda i nju potajno krivi za razvod pa je takav prema njoj.

Roditelji i djeca gledaju na svijet s različitog gledišta. Mladi žele biti samostalni, ali često kad zagusti traže pomoć od roditelja. Često negodovanje izaziva i sama činjenica da ti netko nešto naređuje. Ne opravdava ih, ali to se ne može promijeniti u trenutku, tako je kako je i treba pričekati. Ako ide u ekstreme kao u ovom slučaju onda je to već problem koji treba riješiti.
Trebalo bi mu pomoći (što on za sada odbija), a ne samo reći ja sam ti mater mene slušaj i gotovo, jer se problem koji on ima potiskuje, a biti će i još gore pošto ne može izbaciti frustraciju iz sebe ili će nakon toga izgubiti i ono malo kontrole koju ima nad njim. Da se razumije ne kažem da ne treba ponekad očitati bukvicu.
Pogotovo fizičko kažnjavanje kojim roditelji djeci pokazuju da se ne mogu nositi s problemom i guraju dalje stvari pod tepih. Naizgled je dijete dobro još neko vrijeme, ali ne zato jer je shvatilo da je pogriješilo već se boji, a u sebi nakuplja bijes koji će jednom eskalirati kada više roditelji neće moći silom riješiti problem.
Mislim da nema savršenog odgoja jer nema niti savršenog roditelja niti djeteta.

[A4You]

Tomolav kaže:

Prvo bi ona sama trebala otići kod nekoga da ju savjetuje kako da postupa s njim i da ga u konačnici dovede kod stručnjaka. Možda i nju potajno krivi za razvod pa je takav prema njoj.

Roditelji i djeca gledaju na svijet s različitog gledišta. Mladi žele biti samostalni, ali često kad zagusti traže pomoć od roditelja. Često negodovanje izaziva i sama činjenica da ti netko nešto naređuje. Ne opravdava ih, ali to se ne može promijeniti u trenutku, tako je kako je i treba pričekati. Ako ide u ekstreme kao u ovom slučaju onda je to već problem koji treba riješiti.
Trebalo bi mu pomoći (što on za sada odbija), a ne samo reći ja sam ti mater mene slušaj i gotovo, jer se problem koji on ima potiskuje, a biti će i još gore pošto ne može izbaciti frustraciju iz sebe ili će nakon toga izgubiti i ono malo kontrole koju ima nad njim. Da se razumije ne kažem da ne treba ponekad očitati bukvicu.
Pogotovo fizičko kažnjavanje kojim roditelji djeci pokazuju da se ne mogu nositi s problemom i guraju dalje stvari pod tepih. Naizgled je dijete dobro još neko vrijeme, ali ne zato jer je shvatilo da je pogriješilo već se boji, a u sebi nakuplja bijes koji će jednom eskalirati kada više roditelji neće moći silom riješiti problem.
Mislim da nema savršenog odgoja jer nema niti savršenog roditelja niti djeteta.

Tako je, prvo ja sama.

Ovako, to što je meni mali sad rekao da se ja jebem sa nekim ne znaci da ga nisam naučila i učila poštivanju, ali u zadnjih par mj kao da je sve izbrisano i sve ispočetka.
bitno je i da pere zube i da sluša i da se zabavlja
sve je bitno
da se smijemo i da se i posvađamo, ali i da se razumijemo i pričamo..
primjer..
nekad se dizao sa stola sa tanjurom, počistio sa sobom, sad ga moram svaki pujt podsjetiti na to.....i gunđa ali napravi.

imali smo ok odnos,vjerujte mi kad mi rekao to što rekao, malo mi falillo da se ne onesvjestim.... inače voli spavati još uvijek sa mnom, zadnjih tj dana je u svojoj sobi.....ali ne da potikavam, samo kazujem što jest. Ja sam uvijek morala ukazati dok nešto nije bilo ok, kazniti, pričati, objašnjavatti dobro ili loše...a bivši muž, tj tata uvijek se smijao ili odmahivao rukom.. da je to na neki način odraz i sad sinovog ponašanja, mislim da jest.
Tata se sad trudi, ali eto tek...nakon što mali odbija na sport..
i sad kad je tata poludio i sve zabranoio...tko gleda kako sin stoji na balkonu i izaziva vraga? ja
da me to potrese..potrese me.

ali ponavljam se, tata i ja se ne prepucavamo pred malim, da tata je to radio neko vrijeme...ali sad..što god nam ne paše...kažemo si na samom..pokušavamo biti fer...


inače, jučer..nakon gubitka laptopa i mobitela, uzeo gitarui svirao u sobi, došao kasnije k meni u dnevnu...gledali zajedno pola sata tv, bio ok, zezao se..
danas se probudio namrgođen, odbija odlazak po kruh u dučan..ali kasnije normalno priča i doručkuje......i otišao učiti k frendici sa bikeom..
ne znam, prebacili mi termin kod psihoterapeuta za sutra.
prvo ću ja..

znam da pišem nepovezano...samo želim da jest on ok...
i znam što ga pere i šora i muči
i znam da sam kriva već sa time što sam ja ta koja je umjesto da je sina odvela za tatom, ostala i odselila se...
tako da ti prošlogodišnji vuku sad sadašnje..

[Štokrlica]

A4You kaže:

znam da pišem nepovezano...samo želim da jest on ok...
i znam što ga pere i šora i muči
i znam da sam kriva već sa time što sam ja ta koja je umjesto da je sina odvela za tatom, ostala i odselila se...
tako da ti prošlogodišnji vuku sad sadašnje..

Pišeš tako da je sve poprilično nejasno i nerazumljivo....

Kažeš da znaš što ga muči, pa da čujemo što znaš.
Krivicu sebi pripisuješ za što

[Tomolav]

A4You kaže:

Tako je, prvo ja sama.

Ovako, to što je meni mali sad rekao da se ja jebem sa nekim ne znaci da ga nisam naučila i učila poštivanju, ali u zadnjih par mj kao da je sve izbrisano i sve ispočetka.
bitno je i da pere zube i da sluša i da se zabavlja
sve je bitno
da se smijemo i da se i posvađamo, ali i da se razumijemo i pričamo..
primjer..
nekad se dizao sa stola sa tanjurom, počistio sa sobom, sad ga moram svaki pujt podsjetiti na to.....i gunđa ali napravi.

imali smo ok odnos,vjerujte mi kad mi rekao to što rekao, malo mi falillo da se ne onesvjestim.... inače voli spavati još uvijek sa mnom, zadnjih tj dana je u svojoj sobi.....ali ne da potikavam, samo kazujem što jest. Ja sam uvijek morala ukazati dok nešto nije bilo ok, kazniti, pričati, objašnjavatti dobro ili loše...a bivši muž, tj tata uvijek se smijao ili odmahivao rukom.. da je to na neki način odraz i sad sinovog ponašanja, mislim da jest.
Tata se sad trudi, ali eto tek...nakon što mali odbija na sport..
i sad kad je tata poludio i sve zabranoio...tko gleda kako sin stoji na balkonu i izaziva vraga? ja
da me to potrese..potrese me.

ali ponavljam se, tata i ja se ne prepucavamo pred malim, da tata je to radio neko vrijeme...ali sad..što god nam ne paše...kažemo si na samom..pokušavamo biti fer...


inače, jučer..nakon gubitka laptopa i mobitela, uzeo gitarui svirao u sobi, došao kasnije k meni u dnevnu...gledali zajedno pola sata tv, bio ok, zezao se..
danas se probudio namrgođen, odbija odlazak po kruh u dučan..ali kasnije normalno priča i doručkuje......i otišao učiti k frendici sa bikeom..
ne znam, prebacili mi termin kod psihoterapeuta za sutra.
prvo ću ja..

znam da pišem nepovezano...samo želim da jest on ok...
i znam što ga pere i šora i muči
i znam da sam kriva već sa time što sam ja ta koja je umjesto da je sina odvela za tatom, ostala i odselila se...
tako da ti prošlogodišnji vuku sad sadašnje..

Treba malo strpljenja, u glavi mu je kaos, ali ipak te ne mrzi. Dobro je da ideš kod psihoterapeuta pa će te on znati bolje uputiti kako s njom dalje nego mi na forumu, a i vjerojatno će tebi pomoći da se lakše nosiš s tim.
Nemoj sebi predbacivati to zbog selidbe, neke stvari se jednostavno nisu poklopile. Možda bi bilo još gore da si otišla za svojim bivšim jer to bi ipak bila nova sredina, a i ovako mu se svijet okrenuo naglavačke.

[A4You]

Štokrlica kaže:

Pišeš tako da je sve poprilično nejasno i nerazumljivo....

Kažeš da znaš što ga muči, pa da čujemo što znaš.
Krivicu sebi pripisuješ za što

Dakle, iz selimo se svi zajedno u drugu zemlju, ostajemo sin i ja, ja se rastajem od tate i vodim dijete u novu okolinu.
Ne daleko, ali ipak novu.
Škola i sve je ostalo isto.
Ali ja sam učinila nešto veliko, izbacila sam ga iz moj tata i mama _obitelj.



Moram napomenuti da je mali uvjeren da će negdje vani puno manje morati učiti, mučiti se kako on kaže, i da sili da ide k tati živjeti jer eto, mu je tata tako kazao, a i tata je uvijek flegma i ne davi kao ja.

[Štokrlica]

A4You kaže:

Ali ja sam učinila nešto veliko, izbacila sam ga iz moj tata i mama _obitelj.

Nisi ti njega izbacila niotkuda, ne pripisuj si tu zaslugu.
Imala si razloge (velike), takav korak se ne čini iz hira (valjda).

A4You kaže:

Moram napomenuti da je mali uvjeren da će negdje vani puno manje morati učiti, mučiti se kako on kaže, i da sili da ide k tati živjeti jer eto, mu je tata tako kazao, a i tata je uvijek flegma i ne davi kao ja.

Ok. nek ide živjeti s ocem - želi li ga ovaj uopće?

Iako ja konstantno stičem dojam da je problema bilo i prije.
Blesavo je za očekivati da nešto što prije nije klapalo sada odjednom, jer eto ti želiš ili smatraš da bi trebalo, počne klapati harmonično...

Uopće nemam ideju kako preodgojiti klinca od 14 godina koji prijeti suicidom,
to je pitanje za stručnu osobu.

[Tomolav]

A4You kaže:

Moram napomenuti da je mali uvjeren da će negdje vani puno manje morati učiti, mučiti se kako on kaže, i da sili da ide k tati živjeti jer eto, mu je tata tako kazao, a i tata je uvijek flegma i ne davi kao ja.

Vani vjerojatno neće učiti manje nego ovdje, jedino možda ako je škola lošija , ali to baš i nije neka prednost.

[bezzajebancije]

Prvo da napomenem, nisam neki ekspert za temu, zapravo niti laik da sam nesto puno proucavao i mogu govoriti samo iz svog iskustva i iskustva hrpe ljudi koje poznajem. Starci su mi se rastali sa 12 godina. Znas koja je bila moja reakcija? Olaksanje! Napokon su prestale dernjave i vristanja po kuci, ili napete situacije kada su se medjusobno jebali u zdrav mozak pred nama, ali kao da se ne skuzi. Hrpi poznanika su se rastali starci, i svima koje znam je to doslo kao olaksanje.
Sa druge strane, ja sam isto idealizirao starog a sa starom se klao. Nema tu puno pomoci, on ce uvijek biti dobar tata sa kojim se moze zezati, a ti zla mama koja ga tjera na stvari. I to je to. Ja sam se sa starom klao dok se nisam odselio, sad smo super. Jer se ne gledamo svaki dan.
Teoretski mozes probati da zivi tjedan dana sa tobom, tjedan sa njim neko vrijeme cisto da vidi drugu stranu medalje.
Nema njegovo ponasanje veze sa rastavom nego sa time da ima 14. I vjeruj, bit ce jos gore ako ga sad ne ukrotis.

[Tomolav]

Jesi li bila kod psihoterapeuta ?

[MMovca]

bezzajebancije kaže:

Prvo da napomenem, nisam neki ekspert za temu, zapravo niti laik da sam nesto puno proucavao i mogu govoriti samo iz svog iskustva i iskustva hrpe ljudi koje poznajem. Starci su mi se rastali sa 12 godina. Znas koja je bila moja reakcija? Olaksanje! Napokon su prestale dernjave i vristanja po kuci, ili napete situacije kada su se medjusobno jebali u zdrav mozak pred nama, ali kao da se ne skuzi. Hrpi poznanika su se rastali starci, i svima koje znam je to doslo kao olaksanje.
Sa druge strane, ja sam isto idealizirao starog a sa starom se klao. Nema tu puno pomoci, on ce uvijek biti dobar tata sa kojim se moze zezati, a ti zla mama koja ga tjera na stvari. I to je to. Ja sam se sa starom klao dok se nisam odselio, sad smo super. Jer se ne gledamo svaki dan.
Teoretski mozes probati da zivi tjedan dana sa tobom, tjedan sa njim neko vrijeme cisto da vidi drugu stranu medalje.
Nema njegovo ponasanje veze sa rastavom nego sa time da ima 14. I vjeruj, bit ce jos gore ako ga sad ne ukrotis.

Mogu pitati što znači ova rečenica "jer se ne gledamo svaki dan"?

Ja mislim da djetetu ne treba seljakanje u novu zemlju svakih tjedan dana, eventualno praznici s ocem.

Pokretačici teme... Mogu li pitati koliko je prošlo do nove veze i
živiš li s tim čovjekom. Kakav je odnos njega i tvog sina? Ima li on djece?

Mislim da se u tim njegovim godinama mora puno paziti jer neke situacije mogu djelovati formativno, a rastava roditelja to jest, jedna teška situacija. Teško je doprijeti do pubertetlije koji nema takve probleme, a kamo li do pubertetlije s rastavljenim roditeljima.

Ima li prijatelje? Svira li u bendu?

Kakvu glazbu sluša (zanima me jer sam baba)