Gdje je ključ za otvaranje (super single) žena +30? :D

[bliss]

ZoranGoran kaže:

Sa standardom su svi postali previše zahtjevni. Prije je bilo bolje, večina se ekipe, oženila, udala prije 30. Sad se udaju ili žene poslije 30, a to je totalno krivo ako se mene pita!

Tko je vidio imat želje i tražiti onog kog stvarno želiš i koji ti po mnogočemu odgovara. Treba zgrabit prvog koji te poželi i biti sretan što te netko uopće želi. Tako nekako, ha?

[P Sila]

Zanimljiva tema
Moja priča
Ulaskom u 30+ došla sam do onog stava - ili će biti kako treba, ili neće biti nikako. Zaboravila sam na to i nastavila putem bez ikakvih očekivanja. Naravno da je bilo nikako, jer nisam primječivala niti prepoznavala prilike. Bavila sam se čekanjem. Sat je svoje odzvonio bez da je ikoga probudio.

U 30++ sat stoji. Putem sam se izgradila, ali ujedno i pogubila. Zaigranosti mi ne nedostaje, ali nekako mi se čini da su svi mlađi od mene
Ako i nisu, a bezrepo su sami kao i ja, vjerojatno se zovu ZoranGoran.

Valjda ću sada u novi krug, ali obrnuto - od nikako do ikako, s vjerom u kako treba. Do penzije se možda potrefimo. Ako me prije ne potrefi infarkt

[Sves]

Psih kaže:

...
I kažem ti (i ne lažem) niš im nevalja. Kao da hodam po labirintu sa zidovima od domina. Jedna greškica, domino padne i - doviđenja

Čini mi je da je čest problem preuranjeno odbacivanje.

Da li je to zbog precizne slike osobe koju smo s godinama stvorili u glavi, odnosno sve preciznijih očekivanja koja imamo, ili nas neki postupak potencijalnog partnera podsjeti na nekog idiota iz prošlosti, no čini mi se čest slučaj da se ljudi odbacuju bez da su dobili pravu šansu.

Žao mi je, pao si. Next!

[katarina31]

Psih kaže:

E ovak.. svojedobno, prije nekih 10 god bio sam fakinčić za žene. Ono lako mi je bilo steći njihovu pažnju, izvuć ih van, lijepo se nasmijat i zabavit s njima itd. I bilo im je super sa mnom i meni z njima. Najteža mi je bila pis of kejk. Kratko i jasno, you get the point.
...

Ako ostavljaš ovakav dojam kao ovaj tvoj post, sigurno ju nećeš naći. Djeluješ brate kao da si krenuo u lov pa isprobavaš taktiku. A da se za početak malo opustiš.

[katarina31]

Perzefon@ kaže:

Ali postavlja pred nas drugačije zahtjeve. Sa 70 te mama ni strina ne pitaju jel imaš dečka i zašto se ne udaješ i da bi ona unuke. Vjerojatno ni nemaš mame više. I ne osjećaš se bijedno na sestričninoj svadbi jer si neuparena, možda si već udovica.

Ovime ne kažem da su očekivanja društva u drugoj životnoj dobi manja, kažem da su drugačija.

Ovdje govorimo o pronalaženju partnera. U tridesetim je godinama to skoro društveni imperativ.

Ja se nikada nisam osjećala bijedno, ne osjećam se ni sada, a pretpostavljam da se i neću osjećati bijedno. A moja strina misli da sam sa 25 trebala već imati troje djece.

[P Sila]

katarina31 kaže:

Djeluješ brate kao da si krenuo u lov pa isprobavaš taktiku.

Baš sam maloprije krenula razmišljati o namjeri i koliko je bitno da se dvije jednake namjere preklope.

Npr. ako me netko pokušava osvojiti, a ja se u tom trenu nemam namjeru uvezivati ni na koji način, naravno da ću ga brzinski odgurnuti. Jer mi svojim nastupom nameće nešto na što nisam spremna. Da sam kojim slučajem voljna pogledati kamo to vodi, ne bi mi bio naporan i uživala bi u flertu i upoznavanju. Ako smo oboje bez namjera vjerujem da možemo kvalitetno komunicirati. Vrijeme je tu da pokaže išta drugo.

Moguće je da se većina današnjih upoznavanja događa bez prave namjere, između dvije kave i između posla i hobija... previše je svega

[Dr.sc. forumas]

Nije da sam baš blizu 30-tih, ali mislim da je sasvim logično zašto je nakon 30-te još teže naći nekog sličnog sebi ako želiš nešto ozbiljno.

Prvo - dosta ih je već u ozbiljnim vezama ili u braku
Drugo - ove koje nisu, dijele se u 3 kategorije:
1. već su razvedene (sa djecom ili bez)
2. ozbiljne veze i brak im ne spadaju baš u nešto bitno u životu
3. jednostavno su nešto povučenije, možda nisu toliko društvene pa ne upoznaju 5 ljudi dnevno, i nisu još naletile na nekog s kim bi se zaista povezale na toj razini

Dakle, ako baš i ne voliš ove koje su već razvedene i sa ili bez djece, ostaju ti ove pod broj 3, s kojima ipak treba nešto strpljenja, a i vjerujem da ih je malo. S ovima pod brojem 2 teško da ćeš bit zadovoljan ako imaš drugačije afinitete od njih, a krive drine se jednostavno ne isplati ispravljat, nit imaš vremena i volje za tako što. Tako da, ono, izbor ti se u biti svodi na one koje su možda nedavno prekinule ozbiljnije veze ili koje su nešto povučenije, a znaš i sam da je to dosta sužen izbor, ne trebamo si lagati.
Evo ja sam u srednjim dvadesetima i u vezi sam i zapravo puno ljudi oko mene je u ozbiljnijim vezama, tako da mogu mislit kakvo je stanje u tridesetima. Jer znaš kako to ide, ono što je najbolje se najprije obično probere.
A i moraš shvatit da mnoge koje do 30 i koje nisu u ozbiljnoj vezi vjerojatno ni ne žele neka dublja vezivanja.
A što si zapeo toliko na 30+? Možda baš naletiš na neku super 25-odišnjakinju npr. Tko kaže da se čovjeku mogu jako svidjet isključivo vršnjakinje?

[indian]

Dr.sc. forumas kaže:

Drugo - ove koje nisu, dijele se u 3 kategorije:
1. već su razvedene (sa djecom ili bez)
2. ozbiljne veze i brak im ne spadaju baš u nešto bitno u životu
3. jednostavno su nešto povučenije, možda nisu toliko društvene pa ne upoznaju 5 ljudi dnevno, i nisu još naletile na nekog s kim bi se zaista povezale na toj razini

evo još jednog u srednjim dvadestima..

ja npr. se stvarno ne osjećam sposobnom procjenjivati ljude u 40-ima, kakvi oni jesu, kako ih je oblikovao njihov dosadašnji život i što njima treba ili ne u životu.

[Mantis Religiosa]

Perzefon@ kaže:

Sviđalo se to nama ili ne, postoje nekakva društvena očekivanja. A postoji i naša potreba, veća ili manja, da smo društveno prihvatljivi. Možemo im se oduprijeti ako nam se ne sviđaju, ali nemojmo se praviti da ne postoje.

onaj tko se ravna prema nekakvome drustvenom prihvatljivom ponasanju ravna se i sa 20

[Perzefona]

Mantis Religiosa kaže:

onaj tko se ravna prema nekakvome drustvenom prihvatljivom ponasanju ravna se i sa 20

Ne radi se o prihvaćanju ili odbacivanju društvenih normi. Nije to tako jednostavna situacija, rijetko koja i jest u životu.

Ako ne prihvaćaš i ne slijediš društvena očekivanja, to ne znači da ih ne osjećaš kao pritisak pa čak i kad tog pritiska nisi svjesna.

Ja znam da je popularno i romantično i mladenački buntovno simpatično reći: fućka mi se za društvene ograde i propise, ja sam jako svoja i kul i sve. Tako se najčešće i opravdavamo pred samima sobom. A i sama ta potreba za objašnjavanjem svoga odudaranja izdaje nas i govori da se želimo objasniti. A to znači da nas ipak jest briga.

[stormlord]

Psih kaže:

E ovak.. svojedobno, prije nekih 10 god bio sam fakinčić za žene. Ono lako mi je bilo steći njihovu pažnju, izvuć ih van, lijepo se nasmijat i zabavit s njima itd. I bilo im je super sa mnom i meni z njima. Najteža mi je bila pis of kejk. Kratko i jasno, you get the point.

Potom, imao sam (ozbiljnu) curu od 25-29, umalo sam se i oženio, ali to je puklo. Nakon tog "pucanja" upao sam u neki job s kojim sam se bavio 5 godina od jutra do mraka literarno. Ukratko.. 5 godina se nisam baš družio s curama da "imamo nešto" jer jednostavno nisam imao vremena za posvetit se nekome. Samo hard work. Kad su se i pojavile neke iskrice s nekom slučajno, odmah sam to gasio jer.. eto nisam imao vremena i živaca za ljubav (okej tu sam se jednom jaaako zahebo, jer sam glumatao da sam nezainteresiran za curu koja mi se stvarno sviđala i ja njoj... sorry Ane).

I sad je to prošlo i idem si ja nać neku solo curu (+30) i odjednom.. nejasnoća ko pljeve. Postavljam ovaj topik jer.. eto mic po mic upoznajem cure koje su solo u 30-ima. Ali clean singles. Znači nemaju (bivšeg) muža, nemaju djece, nemaju dečka, ničega. Toliko čiste da profuraš s njima i eto.. možda se ljubav rodi

Jel se meni čini ili ne, ali zar to nije doslovce nemoguće osvojit? Bilo da si zabavan do boli, fin, džentlmen, dvorska luda, Džejms Bond, teška ozbača, intelektualac, bauštelac, vlasnik Britiš tobaccoa, nitko i ništa to sve pada u vodu. I mislim da se tu radi o samostalnim ženama (nisam siguran to me inače ne zanima kad je ljubav u pitanju) koje su donekle simpa & sexy.

Ne kažem.. mogu te primjetit, možeš im zapet za oko ali uć onako u njih kako spada, dotać im dušu.. kao da nema šanse! Malo ih zezaš, bježe ko vrag od svete vode. Ozbiljan si - nevalja. Fin si - muljaš. Iskren si - dosadan si.

Jesam li u pravu. I ako jesam.. zna li itko zašto je to tako???

Nota za SS+30 žene: Kaj ćemo solirat do penzije?


*********
ps: posebno su welkam odgovori SS (super single) žena +30 koje su (naravno) solo lol.. Jesu li to razočaranja, izdaje, ti skačeš-ja ne skačem folovi ili što već?

Upozorenje: Post nije generalizacija. Al ak se ovak nastavi mogao bi postati haha..

Hvala

samo nemoj velin komentar slušat... ožiljci... daj molim te

svi ljudi, uključujući i žene su godinama skupili nekakvo iskustvo i na neki način više nisu baš tako ludi kao sa 20 da padaju na lar pur lar.
tvoj način razgovora i ophođenja sa njima mora imati određenu dubinu a ne da komuniciraš kao sa malom djecom.

naravno nikad ama baš nikad nemoj uletiti sa jednim načinom razgovora tipa bit ću lud cijelo vrijeme... onda će zbilja misliti da si lud ili bit ću ozbiljan... pa će misliti da si papak...

[Freyra]

darkić kaže:

: Slušanjem i čitanjem meni se čini da da to nema baš puno veze s godinama. Na očaj mislim. Oni koji u tridesetima očajno traže partnera su često slično radili i u dvadesetima, samo je onda priča zvučala mrvu drugačije. Nije bilo 30 mi je i svi oko mene su se poženili, nego je bilo 20 mi je i svi oko mene imaju curu/dečka. Više stvar karaktera koji će slično pizdit u višemanje svim životnim razdobljima, samo ćemo naći prikladne godine da prišijemo zgodno opravdanje za takvo pižđenje. A možda mi se krivo čini

Dobro ti se čini. Hvala dragom Bogu da postoje i ovakova mišljenja, pa makar i na forumu.

Evo još jedne pripadnice 30+ i nemogu preskočiti temu a da ne iznesem svoje mišljenje. Nije mi jasno iz kojega razloga postoji mišljenje većem dijelu muške populacije kako je žena u 30 očajna?

Nikada, dakle nikada u tih 30 godina mi nije bilo ljepše. Imam iskustvo i na privatnom i na poslovnom planu. Izgrađena sam osoba koja u većini slučajeva zna što želi. Ako i ne znam što želim, sigurna sam da znam što ne želim. Da ne bi ispalo kako govorim u svoje ime, mišljenje ću iznijeti i u ime prijateljica koje nisu u dužim vezama. Dovoljno ih poznajem da mogu ustvrditi kako su sve osim "očajne" i kako je to zapravo epitet koji najčešće upotrebljavaju muškarci koji ih eto, ne mogu zavesti ili zadržati.

Kako je Darkić napisao, očaj u žena ne dolazi s puhanjem 30 svjećica na rođendanskoj torti. Ako je ženin cilj udati se i roditi djecu, ona je to sigurno postigla do tridesetih, ako ne i više puta i s više partnera. Zapravo, ne razlikuje se to nešto posebno od "očaja" muškarca. Poznajem ja puno kolega i prijatelja kojima je bilo cilj što prije oženiti se i osnivati obitelj. S druge strane, poznajem i prekrasne muškarce u 30-ima koji ne mogu ostvariti kvalitetnu vezu, a silno bi to željeli. Ne smatram ih očajnima niti čujem nikakvo otkucavanje satova.

Zašto su oni sami, sigurna sam iz istog razloga kao i žena u tim godinama, odnosno kao i sam autor posta. Nije u redu stavljati negativan predznak ili upitnik ispred samaca u 30-ima.

Apsurd je što se neuspjeh kod žena i muškaraca u 30-ima pripisuje godinama i očaju. Pa nije valjda da vam je svaki ulet u 20-ima završio plodom? Ne bih se složila kako žene u tim godinama ne znaju što žele. Sigurna sam da je upravo suprotno.

Ono što me najviše ubolo u oko je rečenica kako bi žena trebala spuštati kriterij. Zašto bi trebala? Ispada kao da je žena u tridesetima manje vrijedna roba pa mora popust. Istekao rok trajanja ili što?

Možda problem leži upravo u tome što ženama u 30-ima pristupate s mišlju kako je očajna i jadna i usamljena i kako će pasti na dvije-tri fore i ostati vaša do kraja života. Zapravo, iste fore koje ste šiljili curicama i djevojkama u 20- ima. Ne, šarm nije dovoljan, niti novac niti ovos niti onos.

Možda jednostavno niste toliko zgodni, šarmantni i zanimljivi kao što mislite. Zašto ne biste to, nedajbože pomislili?

[darkić]

Perzefon@ kaže:

A i sama ta potreba za objašnjavanjem svoga odudaranja izdaje nas i govori da se želimo objasniti. A to znači da nas ipak jest briga.

Ne vidim ništa loše u objašnjavanju. Bilo bi suludo kad ti svi govore da moraš lijevo, a tebi se ili lijevo ne ide (možeš, ali ne želiš) ili ti noge ne daju (želiš, ali ne možeš) da se ne zapitaš zašto je to tako.

[Perzefona]

Sves kaže:

Čini mi je da je čest problem preuranjeno odbacivanje.

Naravno da je to problem. Pokušavala sam ga objasniti. Psyla je to uspjela ovdje:

psyla kaže:

Zanimljiva tema
Moja priča
Ulaskom u 30+ došla sam do onog stava - ili će biti kako treba, ili neće biti nikako.

I onda ne daješ ljudima šansu. Ako ti predloži pogrešan film, ako ima ružne cipele, ako previše govori o svom poslu ili sportu, otpisuješ ga jer "nije sve kako treba".

[darkić]

Freyra kaže:

Kako je Darkić napisao, očaj u žena ne dolazi s puhanjem 30 svjećica na rođendanskoj torti. Ako je ženin cilj udati se i roditi djecu, ona je to sigurno postigla do tridesetih, ako ne i više puta i s više partnera. Zapravo, ne razlikuje se to nešto posebno od "očaja" muškarca. suprotno.

Ja samo ne bih voljela da odemo u drugu krajnost i da ulaženje u brak i imanje djece izjednačimo s očajem, jer to nije to.

[Perzefona]

darkić kaže:

Ne vidim ništa loše u objašnjavanju.

Ni ja.
Poanta mog posta bila je ista kao i tvoja: da je nemoguće ne biti svjestan društvenih očekivanja i njegovog utjecaja na nas.

[stormlord]

ZoranGoran kaže:

Stari, žene preko 30 koje ti spominješ su stare cure. Večina njih ni same ne znaju šta bi radile u životu! Stare cure su u večini slučaja i sramežljive cure, što znači ništa od ševe... Tebi bi bilo najbolje da kreneš u lov na mlađe od 18 do 25god. Imat ćeš više uspjeha. Ako nemaš sreće sa našim curama onda češ se morat prebaciti na istok, Rusija ili Ukrajina. One su ti bolje od naših starih cura +30....

iznenadio bi se kada bi saznao da one upravo znaju što hoće
u prvom redu one znaju što je to lova i čemu služi. u drugom redu one vole kad im se titraju muda i kad je i njihova najgluplja najpametnija. poradi toga jednu ženu iznad 30 sa uključenim mozgom za logičnost teško je naći. one više manje sve misle na sebe i kako bi se cijeli svijet trebao vrtiti oko njih.

tome pridonosi nekakvo iskustvo koje su do svoje 30 skupile. one više ne žele kao što sam prije napisao samo ispraznost, već nešto konkretno.
one bi bijelog viteza na bijelom konju! ...da se slikovito izrazim...

Evo još jedne pripadnice 30+ i nemogu preskočiti temu a da ne iznesem svoje mišljenje. Nije mi jasno iz kojega razloga postoji mišljenje većem dijelu muške populacije kako je žena u 30 očajna?

Nikada, dakle nikada u tih 30 godina mi nije bilo ljepše. Imam iskustvo i na privatnom i na poslovnom planu. Izgrađena sam osoba koja u većini slučajeva zna što želi. Ako i ne znam što želim, sigurna sam da znam što ne želim. Da ne bi ispalo kako govorim u svoje ime, mišljenje ću iznijeti i u ime prijateljica koje nisu u dužim vezama. Dovoljno ih poznajem da mogu ustvrditi kako su sve osim "očajne" i kako je to zapravo epitet koji najčešće upotrebljavaju muškarci koji ih eto, ne mogu zavesti ili zadržati.

Kako je Darkić napisao, očaj u žena ne dolazi s puhanjem 30 svjećica na rođendanskoj torti. Ako je ženin cilj udati se i roditi djecu, ona je to sigurno postigla do tridesetih, ako ne i više puta i s više partnera. Zapravo, ne razlikuje se to nešto posebno od "očaja" muškarca. Poznajem ja puno kolega i prijatelja kojima je bilo cilj što prije oženiti se i osnivati obitelj. S druge strane, poznajem i prekrasne muškarce u 30-ima koji ne mogu ostvariti kvalitetnu vezu, a silno bi to željeli. Ne smatram ih očajnima niti čujem nikakvo otkucavanje satova.

Zašto su oni sami, sigurna sam iz istog razloga kao i žena u tim godinama, odnosno kao i sam autor posta. Nije u redu stavljati negativan predznak ili upitnik ispred samaca u 30-ima.

Apsurd je što se neuspjeh kod žena i muškaraca u 30-ima pripisuje godinama i očaju. Pa nije valjda da vam je svaki ulet u 20-ima završio plodom? Ne bih se složila kako žene u tim godinama ne znaju što žele. Sigurna sam da je upravo suprotno.

Ono što me najviše ubolo u oko je rečenica kako bi žena trebala spuštati kriterij. Zašto bi trebala? Ispada kao da je žena u tridesetima manje vrijedna roba pa mora popust. Istekao rok trajanja ili što?

Možda problem leži upravo u tome što ženama u 30-ima pristupate s mišlju kako je očajna i jadna i usamljena i kako će pasti na dvije-tri fore i ostati vaša do kraja života. Zapravo, iste fore koje ste šiljili curicama i djevojkama u 20- ima. Ne, šarm nije dovoljan, niti novac niti ovos niti onos.

Možda jednostavno niste toliko zgodni, šarmantni i zanimljivi kao što mislite. Zašto ne biste to, nedajbože pomislili?

...white knight on white horse... kužiš gorane...

[Freyra]

darkić kaže:

Ja samo ne bih voljela da odemo u drugu krajnost i da ulaženje u brak i imanje djece izjednačimo s očajem, jer žem to nije to.

Apsolutno, slažem se ...

[Difference]

stormlord kaže:

poradi toga jednu ženu iznad 30 sa uključenim mozgom za logičnost teško je naći.

S ovakvim stavom kod većina super singla žena +30 , izuzev onih koje su očajne zbog famoznog biološkog sata , uvijek ćeš pokupiti brzopotezni odjeb .

[Freyra]

stormlord kaže:

...white knight on white horse... kužiš gorane...

Je li to uistinu sve što si uspio iščitati iz svih onih redaka?