Previše sam dobar?

[svrbljuga]

Je li to moguće? Ne mislim reći da sam baš tako jako dobar, dajem sve za siromašne, pomažem bakicama prijeći preko ceste, odričem se svega za druge. Imam sebične ciljeve koje želim ostvariti. Jedino ih ne nastojim ostvariti nauštrb drugih (tako da drugi ima štetu) ili na neki ružan način i volim pomoći drugima da se osjećaju bolje i da ostvare svoje ciljeve, obično kad se to poklapa s nekim mojim ciljevima, ali ponekad i kad se uopće ne poklapa, iz dobre volje. Vidim da me neki ljudi zato doživljavaju kao budalu i manje vrijednu osobu, a cijene one koji pokazuju zube i opaki su. Ima i onih koji cijene mene, ali bojim se da su u manjini. Također ima puno ljudi koji se rugaju onima koji žele pomoći ili to vide kao nekakvo patroniziranje, dizanje svojeg ega i slično, a ne kao običnu želju da drugome bude lakše i bolje. Takvim ljudima se sviđa narugati drugome u životnim teškoćama, gurnuti ga u jarak kada traži da mu se pruži ruka, i to smatraju ispravnim. U teoriji, ljude se tako čini jačima, čeliči ih se i slično, jer "zašto nekome davati podršku kad nije invalid", no meni se čini da je to samo opravdavanje vlastite tuposti i sebičnosti ili želja za iživljavanjem na drugome, frustracija, neka bolest, poremećaj koji je dosta tipičan u primitivnoj sredini, želja za svojih "pet minuta moći", vrag će ga znati. Uglavnom, u situaciji da nekome nešto ovisi o tebi većina će biti nezainteresirana, jedan značajan broj ljudi će drugom napraviti zlo ako mu se pruži prilika da liječi svoje frustracije, ili će tražiti neki mito (protuuslugu) a vrlo mali broj ljudi će napraviti dobro ne tražeći zauzvrat ništa. U nordijskim zemljama je sasvim normalno da svaki čovjek ima svoju autonomiju i ne traži pomoć "kao invalid", ali je isto tako normalno da postoji solidarnost i suradnja među ljudima, tako da je potreba za nesebičnim ponašanjem pojedinca tamo manja, jer se sustav brine o tome. Kod nas nije takav slučaj i po mojem mišljenju ima puno ljudi koji trpe nepravdu i kojima bi to trebalo nadoknaditi. Također želim reći i da sam vrlo zahvalna osoba i kad mi netko napravi nešto dobro obično mu se trostruko više odužim, dok sam primijetio da drugi tako ne čine, čak ti i napakoste ili naprave neku psinu ako si im napravio uslugu ili dobro. Rekao bih da je to zato što u našem sustavu postoje "ljudi koji čine usluge" i to je povezano s određenim društvenim statusom i moći, a kad običan čovjek čini uslugu ispada da se puva da je nešto bolje valjda, pa ga treba "spustiti na zemlju". To je neki moj pokušaj objašnjavanja pojave da ti netko napakosti ako mu učiniš uslugu (što mi se dosta često događa). Što mislite o tome?

[svrbljuga]

Mislim da bih trebao korigirati svoje ponašanje u smislu da budem zločestiji. Jer kaže se "ne bacaj biserje pred svinje" i "pomozi sirotu na svoju sramotu". To bi značilo otprilike ovo - ljude koji nepotrebno zajebavaju mislim potpuno ignorirati, ono da se utapa prošao bi pokraj njega kao pokraj turskog groblja. One koji ne žele surađivati mislim jednostavno pustiti kao govno niz vodu, svatko čiči kad tad i trebat će mu nešto, što će biti prilika da ga lijepo otpilim kao staru granu na drvetu. S ovima koji se rugaju je još lakše - obično su to neki patuljci rastom, grbavi, piskutavog glasa, ružni, nerealizirani, malih kuraca, nedojebani, bejbifejs jebači, jadnici bez ijedne stvarno bliske osobe, bez kučka i mačka, frustriranci koji se puvaju jer im je netko dao pet minuta slave po novinama znajući da će ih bez po muke odjebat nakon par mjeseci - nije im teško usput napomenuti neku od tih stvari.

[Aries13]

svrbljuga kaže:

Mislim da bih trebao korigirati svoje ponašanje u smislu da budem zločestiji. Jer kaže se "ne bacaj biserje pred svinje" i "pomozi sirotu na svoju sramotu". To bi značilo otprilike ovo - ljude koji nepotrebno zajebavaju mislim potpuno ignorirati, ono da se utapa prošao bi pokraj njega kao pokraj turskog groblja. One koji ne žele surađivati mislim jednostavno pustiti kao govno niz vodu, svatko čiči kad tad i trebat će mu nešto, što će biti prilika da ga lijepo otpilim kao staru granu na drvetu. S ovima koji se rugaju je još lakše - obično su to neki patuljci rastom, grbavi, piskutavog glasa, ružni, nerealizirani, malih kuraca, nedojebani, bejbifejs jebači, jadnici bez ijedne stvarno bliske osobe, bez kučka i mačka, frustriranci koji se puvaju jer im je netko dao pet minuta slave po novinama znajući da će ih bez po muke odjebat nakon par mjeseci - nije im teško usput napomenuti neku od tih stvari.

Svrbljuga ...... ovaj drugi (zapravo svi drugi) i onaj post koji si napisao kao uvodni ka da nije pisala ista osoba. Predstaviš se kao tako dobra i humana osoba, taman rečem sebi, vidi evo među hrpom ljudi još jedan ČOVJEK, a onda provali iz tebe nešto tako zločesto kao što je - da se utapa ne bi mu pomogao i ostale uvrede na ljudski rod koji nije tako zlatnog srca kao ti.

Ako pomogneš nekome ne kalkuliraj. Pomozi i šuti. Ne analiziraj jesi li blesav, jesi li trebao, je li to onaj kojem si pomogao zaslužio. To te pretvara u trgovca.

Majka Tereza je rekla: ljudi su nezahvalni, nema veze pomozi im. I onda baci kamen preko ramena. Sta hoce reci, zaboravi da si pomogao. Pomaži iz svog obilja (obilje je u ovom slučaju ljudskost, humanost, empatičnost, suosjecanje), pomaži zato jer si takav čovjek, pomaži zato jer ti je takvo srce. Inače ne pomaži ako ces računati, zbrajati, oduzimati i procjenjivati i na kraju kad napraviš završni račun biti ovako ljut na sebe i cijeli svjet jer ne nailaziš na zahvalnost, pljesak i odobravanje od okoline.

[svrbljuga]

Aries13 kaže:

Svrbljuga ...... ovaj drugi (zapravo svi drugi) i onaj post koji si napisao kao uvodni ka da nije pisala ista osoba. Predstaviš se kao tako dobra i humana osoba, taman rečem sebi, vidi evo među hrpom ljudi još jedan ČOVJEK, a onda provali iz tebe nešto tako zločesto kao što je - da se utapa ne bi mu pomogao i ostale uvrede na ljudski rod koji nije tako zlatnog srca kao ti.

Ako pomogneš nekome ne kalkuliraj. Pomozi i šuti. Ne analiziraj jesi li blesav, jesi li trebao, je li to onaj kojem si pomogao zaslužio. To te pretvara u trgovca.

Majka Tereza je rekla: ljudi su nezahvalni, nema veze pomozi im. I onda baci kamen preko ramena. Sta hoce reci, zaboravi da si pomogao. Pomaži iz svog obilja (obilje je u ovom slučaju ljudskost, humanost, empatičnost, suosjecanje), pomaži zato jer si takav čovjek, pomaži zato jer ti je takvo srce. Inače ne pomaži ako ces računati, zbrajati, oduzimati i procjenjivati i na kraju kad napraviš završni račun biti ovako ljut na sebe i cijeli svjet jer ne nailaziš na zahvalnost, pljesak i odobravanje od okoline.

pa to kaže i don grubišić, kao i majka tereza
ali ja nisam majka tereza, jer sam zločest kao kuga kad mi netko stane na žulj

majka tereza je svoju snagu crpila iz vjere, njoj se fućkalo što je ljudi pljuju ili su nezahvalni, jer je već sebi rezervirala mjesto na nebesima u hotelu A kategorije uz proglašenje blaženikom/svecem kao bonus. misliš da je to njoj bilo nebitno? osim toga je bila slavna i faca. ja nisam.

ali ako me netko gazi zar ga ne treba puknut natrag?
okretanje drugog obraza ima svoje granice.

[Aries13]

svrbljuga kaže:

pa to kaže i don grubišić, kao i majka tereza
ali ja nisam majka tereza, jer sam zločest kao kuga kad mi netko stane na žulj

Oukej, budi što god hoćeš ali vodi računa da .....

majka tereza je svoju snagu crpila iz vjere

,

kako ovdje vidimo ni ne znaš da smatraš dobrotu SNAGOM. Ergo zloća je slabost duha.

njoj se fućkalo što je ljudi pljuju ili su nezahvalni, jer je već sebi rezervirala mjesto na nebesima u hotelu A kategorije uz proglašenje blaženikom/svecem kao bonus. misliš da je to njoj bilo nebitno? osim toga je bila slavna i faca. ja nisam.

to ti pretpostavljaš. Nekad ni mi sami ne znamo sve o nama samima, često ne razumijemo naše motive, pokretače, okidače i driving force, bezveze je da komentiramo slavne ljude s kojima nikad nismo bili bliski.

ali ako me netko gazi zar ga ne treba puknut natrag?
okretanje drugog obraza ima svoje granice.

pukni nazad, ali nešto se previše nerviraš, žestok si. Naime upotrebljavaš teške ljute riječi. Grize te nepravda? Htio bi da su ljudi bolji? Da je svijet bolje mjesto? Po meni ne bi trebao pridonositi zloći svijeta, dapače kulturu treba širiti i u tom duhu početi with a man in a mirror.

[svrbljuga]

Aries13 kaže:

Oukej, budi što god hoćeš ali vodi računa da .....

kako ovdje vidimo ni ne znaš da smatraš dobrotu SNAGOM. Ergo zloća je slabost duha.

to ti pretpostavljaš. Nekad ni mi sami ne znamo sve o nama samima, često ne razumijemo naše motive, pokretače, okidače i driving force, bezveze je da komentiramo slavne ljude s kojima nikad nismo bili bliski.

pukni nazad, ali nešto se previše nerviraš, žestok si. Naime upotrebljavaš teške ljute riječi. Grize te nepravda? Htio bi da su ljudi bolji? Da je svijet bolje mjesto? Po meni ne bi trebao pridonositi zloći svijeta, dapače kulturu treba širiti i u tom duhu početi with a man in a mirror.

u cjelini ovaj odgovor mi se čini do sada najpametnijim.

dobrota je snaga duha, ali zloća je snaga TIJELA, premda slabost duha. što će mi jaki duh, ako sam mrtav? naravno, mogu služiti kao moralna vertikala ljudima koji će me nadživjeti, kao što su nadživjeli i vladu gotovca, ali stvarnu moć imaju neki drugi ljudi.

ali mislim da je to ograničeno poimanje dobra i zla, što je jedno puno dublje filozofsko pitanje, dok se ja ovdje bavim samo svojim mizernim problemom činjenice da me dosta ljudi zajebe i navuče na tanak led, jer sam previše popustljiv i meka srca. mogao bih to okrenuti na šalu, istina, ali dokle?

uzmimo da je čovjek mrtav i više se ne da oživjeti. da li to može biti predmet šale i sprdnje? teško. zapravo, u psihijatriji se to zove "neadekvatan emocionalni response" ili nešto takvo, za što te mogu prisilno hospitalizirati u nekim slučajevima. to ne znači da ne može nešto biti predmet šale, ali to su osjetljiva pitanja. na primjer, ako glorificiramo mrca koji to uopće ne zaslužuje, antu pavelića, služimo misu za njega, to bi moglo biti predmetom sprdnje iako sama činjenica da je netko umro nije nikako za sprdnju.

ako bih došao na tu misu pa se sprdao, vjerojatno bih (s pravom) dobio batina, ali mogu zato demonstrirati protiv toga. to je OZBILJNA stvar. ako bi me za to napali i tukli, oni bi kršili moja prava, a ne ja njihova na "pijetet" zločinca. bez obzira što mu zločini nisu dokazani na sudu, jer je sve jasno. eto, tako otprilike gledam na to.

dakle, demonstrirajući protiv mise za pavelića, smatram da ne pridonosim zloći svijeta, nego nastojim smanjiti zloću. o zločincima i masovnim ubojicama treba pričati u tišini, a ne usmjeravati reflektore na njih kao nekakav pozitivan primjer. iako su i oni bili ljudi i nisu radili samo zlo, nego i nešto dobra, što se isto mora priznati.

nastojim biti ne samo "dobar", to jest "ne bih se štel mešat" ako netko radi takvu pizdariju, nego moram i reagirati na nju, makar i na neki zločest način, jer klin se klinom izbija i ne možeš dobrotom spriječiti ljude koji bi promovirali pavelića. monthy python "holy grail" bi to rekli "what are you going to do? bleed on me" (što ćeš sad? krvarit ćeš po meni? - drugi vitez o crnom vitezu kojem je mačem otfikario dvije ruke i nogu).

[leo mesija]

svrbljuga kaže:

Je li to moguće? Ne mislim reći da sam baš tako jako dobar, dajem sve za siromašne, pomažem bakicama prijeći preko ceste, odričem se svega za druge. Imam sebične ciljeve koje želim ostvariti. Jedino ih ne nastojim ostvariti nauštrb drugih (tako da drugi ima štetu) ili na neki ružan način i volim pomoći drugima da se osjećaju bolje i da ostvare svoje ciljeve, obično kad se to poklapa s nekim mojim ciljevima, ali ponekad i kad se uopće ne poklapa, iz dobre volje. Vidim da me neki ljudi zato doživljavaju kao budalu i manje vrijednu osobu, a cijene one koji pokazuju zube i opaki su. Ima i onih koji cijene mene, ali bojim se da su u manjini. Također ima puno ljudi koji se rugaju onima koji žele pomoći ili to vide kao nekakvo patroniziranje, dizanje svojeg ega i slično, a ne kao običnu želju da drugome bude lakše i bolje. Takvim ljudima se sviđa narugati drugome u životnim teškoćama, gurnuti ga u jarak kada traži da mu se pruži ruka, i to smatraju ispravnim. U teoriji, ljude se tako čini jačima, čeliči ih se i slično, jer "zašto nekome davati podršku kad nije invalid", no meni se čini da je to samo opravdavanje vlastite tuposti i sebičnosti ili želja za iživljavanjem na drugome, frustracija, neka bolest, poremećaj koji je dosta tipičan u primitivnoj sredini, želja za svojih "pet minuta moći", vrag će ga znati. Uglavnom, u situaciji da nekome nešto ovisi o tebi većina će biti nezainteresirana, jedan značajan broj ljudi će drugom napraviti zlo ako mu se pruži prilika da liječi svoje frustracije, ili će tražiti neki mito (protuuslugu) a vrlo mali broj ljudi će napraviti dobro ne tražeći zauzvrat ništa. U nordijskim zemljama je sasvim normalno da svaki čovjek ima svoju autonomiju i ne traži pomoć "kao invalid", ali je isto tako normalno da postoji solidarnost i suradnja među ljudima, tako da je potreba za nesebičnim ponašanjem pojedinca tamo manja, jer se sustav brine o tome. Kod nas nije takav slučaj i po mojem mišljenju ima puno ljudi koji trpe nepravdu i kojima bi to trebalo nadoknaditi. Također želim reći i da sam vrlo zahvalna osoba i kad mi netko napravi nešto dobro obično mu se trostruko više odužim, dok sam primijetio da drugi tako ne čine, čak ti i napakoste ili naprave neku psinu ako si im napravio uslugu ili dobro. Rekao bih da je to zato što u našem sustavu postoje "ljudi koji čine usluge" i to je povezano s određenim društvenim statusom i moći, a kad običan čovjek čini uslugu ispada da se puva da je nešto bolje valjda, pa ga treba "spustiti na zemlju". To je neki moj pokušaj objašnjavanja pojave da ti netko napakosti ako mu učiniš uslugu (što mi se dosta često događa). Što mislite o tome?

Očigledno imaš dobro mišljenje o sebi, čak predobro, e sad je li realno?? Znam da tako svako misli o sebi, niko za sebe ne misli da je loš, a drugi dobri.

[svrbljuga]

leo mesija kaže:

Očigledno imaš dobro mišljenje o sebi, čak predobro, e sad je li realno?? Znam da tako svako misli o sebi, niko za sebe ne misli da je loš, a drugi dobri.

misliš da bi onda bilo dobro da o sebi mislim da sam pokvaren, a da i dalje ljudima kad god mogu dajem novac, posao, s njima pričam satima kada imaju problema, dajem besplatne savjete, trčim okolo po gradu ili naručujem izvana o svom trošku kad nekome nešto treba, itd.? ja se slažem s tobom, čovjek bi trebao o sebi misliti na temelju mišljenja drugih, a ne (samo) na temelju vlastitog o sebi. možda je to sve premalo i ljudi su nezadovoljni jer im treba puno više ili smatraju da zaslužuju puno više. mislio bih tako da nema i suprotnih primjera, znači onih koji su skromni i zahvalni. tako da zapravo jednim dijelom mislim o sebi da sam dobar jer su mi to rekli ti ljudi, a da sam pokvaren mislim jer su mi to rekli ovi drugi, no i jednima i drugima sam dao sve što sam mogao i najbolje znao, a opet ovih drugih ima više.

[svrbljuga]

vjerojatno se čovjek ne bi trebao obazirati tko što misli i tjerati dalje, ali zanima me taj fenomen. je li realno istina da manji broj ljudi objektivno cijeni moj trud, a veći ne cijeni, ili sam manji broj ljudi uspio zajebati da nešto radim za njih, a veći broj ljudi to prepoznaje, pa misli da sam pokvaren?

teško je znati, jer su prema bibliji i isusa razapeli, koji je samo činio dobro, liječio ljude, uskrsnuo lazara od mrtvih, itd. zašto su ga? pa jer se pravio da je bog, a to je nekima smetalo, jer su imali monopol na boga. mislim naglasiti da meni nije cilj da ispadam dobar ili da to ljudi misle o meni, ali ne želim da me razapinju ili maltretiraju jer sam nekome pomogao ili jer im se ne sviđa moje ponašanje. ako negdje griješim, možda to trebam korigirati.

[Mantis Religiosa]

svo o sebi misle da su ne znam kako dobri
ovo sto si ti naveo o sebi radi vecina, po tome svi ispadaju da su jako dobri

[svrbljuga]

Mantis Religiosa kaže:

svo o sebi misle da su ne znam kako dobri
ovo sto si ti naveo o sebi radi vecina, po tome svi ispadaju da su jako dobri

ne znam, možda radi većina tih koje ti poznaješ, ali svakako da bi trebali. no, tu većinu nitko ne napada. što ja radim krivo? trudim se. velim, ne želim se odvajati od te većine ili da me netko smatra izuzetno dobrom osobom, ali zašto bi me napadali kao neko čudovište?

[svrbljuga]

moguće je problem u nekim drugim stvarima, da ljude opterećujem, imam tešku narav. tako da ono dobro što napravim poništim s time i na kraju sam na nuli ili u minusu. ali ima puno ljudi koji imaju divnu narav, smješkaju se, ne bi nikad nikoga uzrujali, ali isto tako ne bi ni prstom makli za drugoga, ono totalne lignje, jegulje, šta ja znam. primijetio sam da takvi bolje prolaze kod ljudi. oni ne govore puno o sebi, ne daju mišljenja o politici i društvu, imaju neutralne ili blago optimistične stavove, kontroliranu mimiku lica i u ništa se previše ne upuštaju, ni s previše žara ni previše ulaganja. znači, možeš ti za ljude ne znam što napraviti, ali jednom napraviš neku pizdariju tipa da pričaš da te prisluškuju ili tako nešto i odmah ćeš ostati paranoik za tu osobu i izbjegavat će te do smrti, jer ima možda kompleks paranoidnog oca pa projicira takvo što na tebe ili iz tko zna kojih licemjernih razloga.

[Mantis Religiosa]

svrbljuga kaže:

misliš da bi onda bilo dobro da o sebi mislim da sam pokvaren, a da i dalje ljudima kad god mogu dajem novac, posao, s njima pričam satima kada imaju problema, dajem besplatne savjete, trčim okolo po gradu ili naručujem izvana o svom trošku kad nekome nešto treba, itd.? ja se slažem s tobom, čovjek bi trebao o sebi misliti na temelju mišljenja drugih, a ne (samo) na temelju vlastitog o sebi. možda je to sve premalo i ljudi su nezadovoljni jer im treba puno više ili smatraju da zaslužuju puno više. mislio bih tako da nema i suprotnih primjera, znači onih koji su skromni i zahvalni. tako da zapravo jednim dijelom mislim o sebi da sam dobar jer su mi to rekli ti ljudi, a da sam pokvaren mislim jer su mi to rekli ovi drugi, no i jednima i drugima sam dao sve što sam mogao i najbolje znao, a opet ovih drugih ima više.

ovo nitko ne radi osim ako ne misli nekoga ne nekakav nacin potkupiti
razlika je izmedju biti dobar i davati, pomagati nekome jer mozes zelis i ne ocekujes nikakav povrat. I davati zato da te netko proglasi dobrim
I da misljenje o sebi bi trebalo biti konstantno, neovisno o tome da li te drugi proglase " dobrim" ili ne.

[svrbljuga]

Mantis Religiosa kaže:

ovo nitko ne radi osim ako ne misli nekoga ne nekakav nacin potkupiti
razlika je izmedju biti dobar i davati, pomagati nekome jer mozes zelis i ne ocekujes nikakav povrat. I davati zato da te netko proglasi dobrim
I da misljenje o sebi bi trebalo biti konstantno, neovisno o tome da li te drugi proglase " dobrim" ili ne.

shvaćam. znači ljudi misle da ih hoću potkupiti ili da očekujem veći povrat.
ok, to sam i ja mislio. valjda izgledam kao da očekujem, onako djelujem obvezujuće, šta li, ljudi se uplaše da koga vraga hoću. zapravo ne, ja sam više emotivac u takvim situacijama, ali me uvijek iznenadi kad me neki ljudi 'operu' ko mladog majmuna, a kad vratim film ne mogu se sjetiti da sam im išta bitno loše napravio.

samo da velim, nije to bogzna šta, možda sad imaš u glavi sliku tipa koji poklanja zlatne lance, satove, skupe aute. to bi bilo neko kupovanje naklonosti, kod mene je to više znak pažnje, ništa ekstremno skupo.

u biti nije mi cilj da me netko proglasi dobrim, to je slično kao i da me proglasio budalom (dobar i bedak su braća), ali mi jest cilj da okolina ima pristojno mišljenje o meni, da me ne smatraju smećem, luđakom, nastranim tipom i slično. znači da vjerojatno pretjerujem u nečem, morao bih biti umjereniji, vidjeti koliko drugi daju pa se uskladiti s time, a u nekim drugim stvarima ne dajem dosta. nekako sam introvertiran i ne mogu odmah izbaciti sve jasno iz sebe i ono 'što na umu to na drumu', a ljudi očekuju da budeš više otvoren, bar mi se tako čini.

kako ti stvaraš mišljenje o sebi? samo na temelju vlastite procjene ili pitaš i druge? evo gore me ovaj leo 'oprao' da svatko o sebi misli dobro, a o drugima loše, što zapravo nije točno - ima ljudi niskog samopoštovanja koji o sebi misle loše. sad, ja jesam se jedne strane narcisoidan u pogledu nekih stvari, ali u cjelini mislim da sam kao mlađi imao dosta dugo prenisko samopoštovanje i bio nesiguran, kako kaže DOA, a s jedne strane sam to nastojao kompenzirati tako da napravim nešto značajno, da uvjerim sebe da nisam sasvim bezvezan tip. sad mi se čini da sam to nadrastao i da sam objektivniji u vezi sebe i drugih. cijenim kod sebe ono što mi se čini da su objektivno dobre karakteristike i nastojim popraviti ono što mi se čini da su nedostaci. znači što je objektivno dobro: vrlo sam strpljiv, uporan, inteligentan, imam razumijevanja. loše je to što nekad ne znam odrediti prioritete i što se petljam tamo gdje ne bi trebalo, nedostaje mi malo socijalne vještine što bi se reklo.

[Mantis Religiosa]

svrbljuga kaže:

samo da velim, nije to bogzna šta, možda sad imaš u glavi sliku tipa koji poklanja zlatne lance, satove, skupe aute. to bi bilo neko kupovanje naklonosti, kod mene je to više znak pažnje, ništa ekstremno skupo.

to bi trebao raditi samo ljudima do kojih ti je stalo i ako je njima stalo do tebe
to bi trebalo biti rezervirano za "special people" , onda je manja sansa da ce te netko iskoristavati i da ces otvarati ovakve topice o dobroti.

u biti nije mi cilj da me netko proglasi dobrim, to je slično kao i da me proglasio budalom (dobar i bedak su braća), ali mi jest cilj da okolina ima pristojno mišljenje o meni, da me ne smatraju smećem, luđakom, nastranim tipom i slično.

a, zasto bi te uopce brninulo sto okolina misli o tebi ?? Moze ona misliti sta hoce, ne mozes misljenje okoline o sebi "potkupiti" mislim mozes kratkorocno, no dugorocno bas i ne. I tko zeli bas da ga svi vole

znači da vjerojatno pretjerujem u nečem, morao bih biti umjereniji, vidjeti koliko drugi daju pa se uskladiti s time, a u nekim drugim stvarima ne dajem dosta. nekako sam introvertiran i ne mogu odmah izbaciti sve jasno iz sebe i ono 'što na umu to na drumu', a ljudi očekuju da budeš više otvoren, bar mi se tako čini.

drugi ljudi ne potkupljuju okolinu davanjima, nego poklanjaju kada im se poklanja nekome do koga im je stalo, ne svima.

kako ti stvaraš mišljenje o sebi? samo na temelju vlastite procjene ili pitaš i druge?

a, sta meni znaci osobno misljenje koje netko (okolina) ima o meni ? Samopouzdanje se gradi u sebi a, ne o misljenju okoline.

što zapravo nije točno - ima ljudi niskog samopoštovanja koji o sebi misle loše. sad, ja jesam se jedne strane narcisoidan u pogledu nekih stvari, ali u cjelini mislim da sam kao mlađi imao dosta dugo prenisko samopoštovanje i bio nesiguran, kako kaže DOA, a s jedne strane sam to nastojao kompenzirati tako da napravim nešto značajno, da uvjerim sebe da nisam sasvim bezvezan tip. sad mi se čini da sam to nadrastao i da sam objektivniji u vezi sebe i drugih. cijenim kod sebe ono što mi se čini da su objektivno dobre karakteristike i nastojim popraviti ono što mi se čini da su nedostaci. znači što je objektivno dobro: vrlo sam strpljiv, uporan, inteligentan, imam razumijevanja. loše je to što nekad ne znam odrediti prioritete i što se petljam tamo gdje ne bi trebalo, nedostaje mi malo socijalne vještine što bi se reklo.

ta nesigurnost je karakteristika jako maldih ljudi, mladi ljudi su vecinom nesigurni. No, ne znam koliko je pozeljno odrzati takvo stanje duze vrijeme.
Nisi bezveze tip, nitko nije, samo je bezveze se truditi da te svi ili velika vecina volei na to rasipati energiju sto je jednostavno nemoguce.
A zasto bi cinio ista znacajno ? Meni bas znacajno nije kupovati neciju paznju

[svrbljuga]

ne moramo samo o meni. jedan drugi primjer - don ivan grubišić je uzeo ženu s kolodvora sebi doma na šest mjeseci, da ima krov nad glavom, a ona ga poslije tužila da joj nije isplaćivao plaću. jer je malo počistila po kući valjda, itd. pa tko je tu lud? i don grubišić kaže da treba svejedno činiti dobro, bez obzira da li ti se dobrim vrati. ali ja nisam svećenik, čak ni vjernik, pa kako onda da se ja postavim prema takvim pojavama?

dakle, smatram da je postupak don grubišića ispravan, iako ništa ludo i "to svi rade" i ja bih to učinio, samo što način na koji mu je uzvratila nije ono što bi svi trebali raditi, a ipak rade. zanimljivo da se to dogodilo njemu, a ne bi se dogodilo npr. josipoviću koji ima nekoliko stanova, ali ne bi nikoga primio u neki od tih svojih stanova i drugih nekretnina. samo što se grubišić "kači" sa svojima, daje otvoreno mišljenje, dok josipović svoje uvijek uvija u trostruki celofan.

[Mantis Religiosa]

svrbljuga kaže:

ne moramo samo o meni. jedan drugi primjer - don ivan grubišić je uzeo ženu s kolodvora sebi doma na šest mjeseci, da ima krov nad glavom, a ona ga poslije tužila da joj nije isplaćivao plaću. jer je malo počistila po kući valjda, itd. pa tko je tu lud? i don grubišić kaže da treba svejedno činiti dobro, bez obzira da li ti se dobrim vrati. ali ja nisam svećenik, čak ni vjernik, pa kako onda da se ja postavim prema takvim pojavama?

to je uzasno bilo kome da se desi neovisno o kome se to radi, imas pravo

[svrbljuga]

no, za grubišića većina misli ipak da je dobar, a za mene ne. evo i zašto. da je meni to ta žena napravila, zgazio bih je kao crva. tužio bih je za sve što ima dok je ne bi uništio, ne bi me se nikad riješila. nije da ne mogu oprostiti, nego jednostavno je ovo društvo takvo, ako hoćeš preživjeti moraš vratiti peterostruko onome tko ti napakosti, jer će te inače stalno gaziti dok te ne zgaze. znači, u ovom društvu, ako te nagaze, moraš ih zgaziti natrag sve dok im nije dosta. nisam, zapravo, niti toliko osvetoljubiv niti zlopamtilo, ovo više radim iz principa.

[svrbljuga]

don grubišić kaže da su njemu partizani pobili obitelj, ali je oprostio. to su ljudi koji se na neki način ističu i na njima se prelama opća mržnja ili podilaženje. svaki od njih na neki način društvu radi dobro, kroz svoje javno djelovanje, i izazivaju mržnju i stvarno opako ruganje (osobito ovaj drugi, jer sam vidio npr. da slavku goldsteinu na stormfront portalu sina nazivaju 'mladunče', da ne govorimo o izravnom vrijeđanju tipa 'svinja', itd., prozivaju ga jer nema dovoljno obrazovanja - srednja škola - itd.) znači, ti su ljudi na sebe mržnju nekako navukli, svojim djelovanjem i izjavama, bez obzira jesu li inače ljudima i zemlji napravili što dobro ili nisu. oni su na neki način način i pobjednici, iako nisu u vrhu vlasti, i nitko im ne može reći "a što ti ovdje radiš". što rade? pale svjetlo tamo gdje bi netko više htio da bude mrak. je li više vrijedno to ili sto usranih koncerata nekog muzičara? (koji ne bi ni mogao imati koncert u takvom mraku ili bi ga imao pred nekim hitlerom, dok bi u pozadini šištale plinske komore)

osim što činim nešto dobro ljudima, što i svi čine kako kaže mantis, imam i načelni stav prema tome što čini dobro društvu. i to je isto način da se čini dobro. zapravo, ni isusa ne bi dirali da je samo nekome vratio vid, on je smaknut kad je postao politički problem, kad je previše ljudi pošlo za njim i ugrozilo vlast. znači, ti možeš činiti dobro i neće ti se obiti o glavu dok ne ugroziš vlast. pomoći nekome tko se sukobio s bilo kakvom vlašću (npr. čak i s profesorom na fakultetu koji traži da studentice daju pičke za ispit) znači navući na sebe nekakvu mržnju, za ono dobro koje si učinio. da ne govorimo o nekim jačim vlastima od takve, ili administratora na ovom forumu. al' dobro, načelno, ja sam isto za to da se oprosti ili da se sa smećem nema posla, osim kad baš traže kavgu.

[Carica Hrdalo]

svrbljuga kaže:

no, za grubišića većina misli ipak da je dobar, a za mene ne. evo i zašto. da je meni to ta žena napravila, zgazio bih je kao crva. tužio bih je za sve što ima dok je ne bi uništio, ne bi me se nikad riješila. nije da ne mogu oprostiti, nego jednostavno je ovo društvo takvo, ako hoćeš preživjeti moraš vratiti peterostruko onome tko ti napakosti, jer će te inače stalno gaziti dok te ne zgaze. znači, u ovom društvu, ako te nagaze, moraš ih zgaziti natrag sve dok im nije dosta. nisam, zapravo, niti toliko osvetoljubiv niti zlopamtilo, ovo više radim iz principa.

wow ....

princip je odlika slabog karaktera... ne postoji predobar čovjek...