Nemam prijatelja (ovo nije tema za oglase)

[The Maystor]

Nije pusta, nego vecinom vazi, i to zato sto kada nadjemo bas preslicne ljude, ponekad dodje do zasicenja, a i tada se malo toga moze nauciti od njih.

Najbolje je onak, da vecinom je slicno, ali da u nekim stvarima budu razlike..neko je za glazbu neko za sport neko za crtanje....e takve razlike obogacuju...a slicnosti su dobre u smislu duhovnih vrijednosti

[Tourniquet_]

deboto po bota kaže:

Druga stvar, po meni puno vaznija je kako to da nemas potrebu imat nikakve prijatelja/prijateljice izvan vlastite obitelji/partnera?! Jasno mi je da postoje zatvorene, sramezljive, anksiozne, antisocijale i introvertirane osobe koje nemaju takvu potrebu, ali ne razumijem zasto si uskracuju zivot tako necim kao sto je nedostatak prijatelja, pa makar i poznanika koje mozes pitati za neki objektivni savjet ili drugo misljenje u vezi bilo cega. Ne moras ih cak niti pitati za savjet ili realno ocekivati dobar, ali znas da ce te saslusat i pruziti ti neki oblik suosjecanja i empatije koji ti bas tad treba.

Kad si iz bilo kojeg razloga u ne harmonicnom odnosu s partnerom ili obitelji, s kim ces pricat? Nikim? Strancem na cesti? Strancem na javnom forumu? Ne razumijem taj ekstremni oblik manjka emocionalne, jos preciznije socijalne inteligencije da se svjesno sam dovedes u takvu situaciju. Kad ti nesto fali, valjda onda to isto i potrazis... Medjutim zasto nekim ljudima ne fale nikakvi prijatelji i dovoljna im je jedna osoba o kojoj onda i ovise u vezi svega. To je duhovni zatvor i los tj. ogranicen zivot pojedinca opcenito, makar ta jedna jedina osoba s kojom si dobar karakterno bila reinkarnacija majke Tereze ili sta god vama najvise odgovara...

Ima li ko strucan da mi pojasni malo zasto neko svjesno odbija slobodu i ne iskoristava dar zivota u potpunosti? Nedostatak hrabrosti? Strah? Lose samopouzdanje? Bezvoljnost? Ogranicen um zbog XY?


Nauciti biti normalno funkcionalna socijalna osoba je vjestina kao i svaka druga i da se naucit onome ko zeli. Ko ne zeli.. jbg, ne mogu pomoc i ne znam ko moze ako im pomoc uopce i treba jer su zadovoljni/apaticni sadasnjim abnormalnim stanjem.

Za sebe smatram da sam normalno funkcionalna socijalna osoba

E sad kako nemam potrebu imat prijatelje..imam nekad periode kad mi to zna falit, ali inače i ne toliko, jednostavno sam takva osoba. Da, intorvertirana sam ali to ne znači da sam dosadna i uskraćena socijalno. Isto tako par puta mjesečno se vidim sa ovom prijateljicom s bivšeg posla koju sam spomenula i dobro se nasmijemo i našalimo. Jednostvno su se stvari tako poklopile u ovom trenu mog života. Imala sam ja u srednjoj naj naj bolju prijateljicu i super društvo ali to se nekako razvodnilo, ljudi su otipli svako na svoju stranu. A s tom prijateljicom sam imala jako loše iskustvo, ispala je prava ku*ka i iskreno nemam baš od tada neko povjerenje da se idem otvarati ljudima i sve je nekako površno. Isto tako jako sam se dobro složila s jednom curom koju sam na forumu upoznala ali ona živi daleko. Frend koji mi je bio najbolji u srednjoj i s kojim bi se mogla povezati opet je otišao u inozemstvo. Nekako su se stvari tako posložile, a ne želim forsirati stvari i ići slati nekim ljudima poruke s kojima sam se davno družila jer mi njihovo društvo više ne paše, ljudi se mijenjaju.

[kosjenka-]

Ruku na srce dosta ljudi je jako lijeno što se tiče održavanja prijateljstava, posebno ako uđu u vezu, tu nestaju totalno, pa se kasnije čude kad ljudi s njima više ne žele imati posla s njima. Odnosi se moraju održavati, ako se nije moguće vidjeti redovito, treba barem nazvati, poslati koji put koju poruku, da pokažete ljudima da vam je stalo do njih. Znam dosta ljudi koji nisu to sposobni, a znaju cviliti kako više nemaju prijatelja, nisu ih ni zaslužili takvim ponašanjem...

[InterMezzo]

Bacite oko na ovu temu na Društvenim znanostima - Inteligentni ljudi imaju manje prijatelja (?)

Ako je tako, onda to i nije neki problem!

[The Maystor]

kosjenka- kaže:

Ruku na srce dosta ljudi je jako lijeno što se tiče održavanja prijateljstava, posebno ako uđu u vezu, tu nestaju totalno, pa se kasnije čude kad ljudi s njima više ne žele imati posla s njima. Odnosi se moraju održavati, ako se nije moguće vidjeti redovito, treba barem nazvati, poslati koji put koju poruku, da pokažete ljudima da vam je stalo do njih. Znam dosta ljudi koji nisu to sposobni, a znaju cviliti kako više nemaju prijatelja, nisu ih ni zaslužili takvim ponašanjem...

E vidis ja kad sam imao curu sam itekako htio nastavif druzenje, i cura je to htjela, ali ovi jz te ekipe su malo po malo poceli nasizbjegavati, nisu se htjeli kao druzit da nam kao ne smetaju pa je krenula hrpetina izgovora.

No, ipak tu i tamo bi se neko i druzio, pa je bilo kavica tipa ja, moja bivsa cura i moja prijateljica i to su bile lijepe i ugodne kave.

Da opet udjem u vezu, uvijek bih nastojao da se i dalje druzim s ljudima, a ako bi oni mene iznjegavali, tad onxa nije problem ni u curi ni u meni, nego u njima.

[deboto po bota]

@kosjenka- Potpis

Ili se potrudi i pridonesi odrzavanju postojeceg ili se baci na neka nova poznanstva i potencijalna prijateljstva sukladno tvojim novonaslalim potrebama koji se uklapaju u tvoje promijenjene zivotne prioritete.

The Maystor kaže:

...
Da opet udjem u vezu, uvijek bih nastojao da se i dalje druzim s ljudima, a ako bi oni mene iznjegavali, tad onxa nije problem ni u curi ni u meni, nego u njima.

Dosao si do skroz krivog zakljucka. Naime problem ne bi bio u njima, nego u vama. Zasto? Zato jer nisu oni ti koji su se promijenili ulaskom u vezu, vec ti i cura tj. vi. Da se nista sa vama nije promijenila, ne bi vas imali razloga niti izbjegavati. Ne kazem da je to lose ili dobro.... ljudi se mijenjaju na mikro razini svakoga dana i bez konstantne promjene osoba (kao i kompletna priroda uostalom) stagnira ili nazaduje jer se ne prilagodjava novom vremenu, niti ista nauci na tom putu.

[pattie_boyd]

kosjenka- kaže:

Ruku na srce dosta ljudi je jako lijeno što se tiče održavanja prijateljstava, posebno ako uđu u vezu, tu nestaju totalno, pa se kasnije čude kad ljudi s njima više ne žele imati posla s njima. Odnosi se moraju održavati, ako se nije moguće vidjeti redovito, treba barem nazvati, poslati koji put koju poruku, da pokažete ljudima da vam je stalo do njih. Znam dosta ljudi koji nisu to sposobni, a znaju cviliti kako više nemaju prijatelja, nisu ih ni zaslužili takvim ponašanjem...

ali to je u neku ruku i normalno,problem kreće kao što je netko naveo kada te ostatak počne zbog toga izbjegavati
ja tih problema nemam jer je pola mog društva u vezama

[The Maystor]

deboto po bota kaže:

@kosjenka- Potpis

Ili se potrudi i pridonesi odrzavanju postojeceg ili se baci na neka nova poznanstva i potencijalna prijateljstva sukladno tvojim novonaslalim potrebama koji se uklapaju u tvoje promijenjene zivotne prioritete.



Dosao si do skroz krivog zakljucka. Naime problem ne bi bio u njima, nego u vama. Zasto? Zato jer nisu oni ti koji su se promijenili ulaskom u vezu, vec ti i cura tj. vi. Da se nista sa vama nije promijenila, ne bi vas imali razloga niti izbjegavati. Ne kazem da je to lose ili dobro.... ljudi se mijenjaju na mikro razini svakoga dana i bez konstantne promjene osoba (kao i kompletna priroda uostalom) stagnira ili nazaduje jer se ne prilagodjava novom vremenu, niti ista nauci na tom putu.

Eh...mozda cak i je nekaj od toga śta kaźeś zato jer ono..malo je to djelovalo nejasno..mozda se okolima nekako losije osjecala zato sto je bivsa cura bila povremeno vrlo depresivna i nije bila bas zadovoljna s dosta stvari.

A jos nesta je mozda utjecalo ...to sta je jedan od mojih dobrih poznanika u to doba..covjek s kojim se cesto druzil . .je prekinul vezu sa svojom curom...i logicno da je i to inalo utjecaj..to je ist bila cinjenica , al kazem ja sad da udjem u vezu...moja buduca bi svakako dobila zeleno svjetlo za zajednicka druzenja s meni dragim ljudima, naravno da bih je upoznao ako bi ona to htjela...al muske ekipe bas i nemam tak..jos se sad ono..imam jednu jako dobru prijateljicu i jos jednu kaj je vrlo blizu prijateljice...s njima tu i tam odem na kavu...i ak bi moja buduca draga htjela, naravno da bilo ugodno da i ona bude na zajednickim druzenjima a isto tako bih ja volio i da ona i mene upozna na zajednickim druzenjima s prijateljicama i prijateljima..ugodna druzenja uvijek nailaze na zeleno svjetlo kod mene, bez obzira na status veze, jer veza ne moze biti granica ni ogranicavanje slobode.

[Zdenko Hozntreger]

Ako imate jednog, prijatelja, imate cijeli svijet.
Cuvajte prijatelja/icu.

[The Maystor]

To se slazem, tezak je osjecaj kada covjek zabrije da bu i to malo pukluno.

Srecom, osvijestio sam se i nadam se da nema povratka na staro {samo napredak}

[zekkov]

kosjenka- kaže:

Ruku na srce dosta ljudi je jako lijeno što se tiče održavanja prijateljstava, posebno ako uđu u vezu, tu nestaju totalno, pa se kasnije čude kad ljudi s njima više ne žele imati posla s njima. Odnosi se moraju održavati, ako se nije moguće vidjeti redovito, treba barem nazvati, poslati koji put koju poruku, da pokažete ljudima da vam je stalo do njih. Znam dosta ljudi koji nisu to sposobni, a znaju cviliti kako više nemaju prijatelja, nisu ih ni zaslužili takvim ponašanjem...

Osobe koje ce te ucjenjivati zato sto im se nisi javio i ucjenjivati te prijateljstvom i odnosom ti nisu prijatelji vec osobe kojima je dosadno u zivotu a ti si im tratio vrijeme. Onog trenutka kad te ucjene ili ucine da se osjecas krivim sto se nisi udostojio javiti pa su morali naci drugu osobu sa kojom ce tratiti vrijeme dosadjivanja ti nisu prijatelji i takvih se osoba koje nemaju vlastiti zivot treba rijesiti posto se tu ne radi o nikakvom prijateljstvu vec iskoristavanju.

Poslano sa mog K10000 koristeći Tapatalk

[kosjenka-]

Ma kakvo ucjenjivanje? Osoba koja se javi 2-3 puta godišnje je prijatelj? Oni su u vezi i briga ih za cijeli svijet, i ja sam u vezi pa se ne ponašam tako, i nije riječ o ucjenjivanju, ali ajde ti meni reci je li normalno da osoba doživi smrt u obitelji, teško oboli, a "prijateljica" se ne udostoji ni poruku na to poslati? U mom slučaju u te 4 godine mi smo se vidjele svega par puta, a živimo u istom gradu. Tolika doza sebičnosti i samoživosti je nenormalna za održavanje ikakvih odnosa. Nisam ni ja najnesebičnija osoba na svijetu, ali opet svjesna sam da se odnosi trebaju održavati, a ne nestati godinama pa se javljati( kad si u problemu ili te dečko napuca) kao da ništa nije bilo i još pozivati na red one za koje nisi bio tu kad je trebalo.

Ja sam svašta proživjela u tom dugom razdoblju nejavljanja, ali sam svejedno davala prilike, sad mi je žao zbog toga, trebala sam to odavno otkantati jer tu prijateljstva nema! Ja kad nekoga prekrižim za sva vremena prekrižim ga, jako sam tolerantna, ali kad je kraj onda je kraj. Više me nije briga za te ljude niti želim da me kontaktiraju.

Briga mene što drugi radi sa svojim životom, samo ne podnosim to krivljenje drugih za svoje postupke umjesto da si čovjek sam prizna što je zajebao i proba popraviti ili se pomiriti da nije sposoban za prijateljstvo( što je ok), ali kukati i kriviti druge dok ne vidiš sebe je jadno. A stalno slušam takve cvilidrete oko sebe koji su kivni na svakoga, ali priznati da sami nisu prijatelji ne bi nikad, nažalost malo je kritičnih ljudi koji znaju priznati svoje greške.
Ako želiš imati prijatelja moraš biti prijatelj, sasvim jednostavno.

[zekkov]

kosjenka- kaže:

Ma kakvo ucjenjivanje? Osoba koja se javi 2-3 puta godišnje je prijatelj? Oni su u vezi i briga ih za cijeli svijet, i ja sam u vezi pa se ne ponašam tako, i nije riječ o ucjenjivanju, ali ajde ti meni reci je li normalno da osoba doživi smrt u obitelji, teško oboli, a "prijateljica" se ne udostoji ni poruku na to poslati? U mom slučaju u te 4 godine mi smo se vidjele svega par puta, a živimo u istom gradu. Tolika doza sebičnosti i samoživosti je nenormalna za održavanje ikakvih odnosa. Nisam ni ja najnesebičnija osoba na svijetu, ali opet svjesna sam da se odnosi trebaju održavati, a ne nestati godinama pa se javljati( kad si u problemu ili te dečko napuca) kao da ništa nije bilo i još pozivati na red one za koje nisi bio tu kad je trebalo.

Ja sam svašta proživjela u tom dugom razdoblju nejavljanja, ali sam svejedno davala prilike, sad mi je žao zbog toga, trebala sam to odavno otkantati jer tu prijateljstva nema! Ja kad nekoga prekrižim za sva vremena prekrižim ga, jako sam tolerantna, ali kad je kraj onda je kraj. Više me nije briga za te ljude niti želim da me kontaktiraju.

Briga mene što drugi radi sa svojim životom, samo ne podnosim to krivljenje drugih za svoje postupke umjesto da si čovjek sam prizna što je zajebao i proba popraviti ili se pomiriti da nije sposoban za prijateljstvo( što je ok), ali kukati i kriviti druge dok ne vidiš sebe je jadno. A stalno slušam takve cvilidrete oko sebe koji su kivni na svakoga, ali priznati da sami nisu prijatelji ne bi nikad, nažalost malo je kritičnih ljudi koji znaju priznati svoje greške.
Ako želiš imati prijatelja moraš biti prijatelj, sasvim jednostavno.

Si sigurna da ti nisi nesto zajebala zbog cega ti se netko ne javlja? Jer budimo iskreni svoj nacin zivota uvjetujes drugima, sto znaci da osoba sa kojom si imala prijateljski odnos nije slicna tebi i ti to ne mozes organski prihvatiti. Pa ne vidim kako je to onda prijateljstvo?! Bar tako kazes. Ja ne idem prijateljima kad im netko premine na pogrebe, ako ta osoba ce me zbog toga smatrati manje prijateljem i prekidati prijateljstvo onda je to na toj osobi. Isto tako ne saljem im ni izraze sucuti osim ako se ne desi da pitam ih kako su i iskoci prica o preminuloj osobi. Ako osoba ne zeli da ju kontaktiram ne kontaktiram je, nit sam grudgy nit osvetoljubiv. Jednostavno krenes dalje. A ljudi kad pate cijeli svijet im je neprijatelj i najcesce prijateljstva su prvi mostovi koje takve osobe pale jer ocekuju da se cijeli svijet na tih par mjeseci zavrti okonjih jer misle da to zasluzuju. I tu potrgaju veze sa ljudima sa kojima se rijetko cuju i vide ali se u njihovom drustvu osjecaju najbolje.

Koliko vidim ti krivis druge a da svoj odnos prema njima nisi uopce preispitala. Ponekad za prijateljstvo je dovoljno biti covjek i znati da postoji mogucnost da nitko ne zna sve i da ne prate odredjene stvari i da informacija dodje do tih ljudi treba im se javiti i objasniti, sto ti kazes da nisi zeljela napraviti vec si ocekivala da osoba iz vedra neba sazna nesto sto mozda nije znala.

Prije svega treba bit covjek da bi imao prijatelja, kao i svaki odnos tamo gdje povjerenja nema nema ni prijateljstva. Ocjenjivati prijateljstvo po broju pogreba i dolazaka i vremena provedenog zajedno a ne u tom odnosu preispitati svoju ulogu i djela i odmah sve svaliti na drugu osobu i onda napasti jos one koji to rade je kao da samu sebe napadas.





Poslano sa mog K10000 koristeći Tapatalk

[kosjenka-]

Ma kakav pogreb čovječe, očekivala sam da mi se javi barem porukom i pita kako sam, pozove na druženje, to prijatelji rade u takvim situacijama, nisam očekivala da se svijet vrti oko mene, ali da ne možeš u tim trenucima barem nazvati ili javiti se prijatelju ne kužim. I znala je jer sam joj rekla. Nije bitan dolazak na pogreb, bitna je ljudskost, ona je imala tu situaciju, ja sam bila uz nju, ali eto otkad se taj stvorio izolirala se od svih, ali njezin izbor. Sad joj je žao, sad kao šalje poruke i htjela bi se družiti, a ja stavim samo na ignore.

I nije to komentar bio samo o meni, to je gotova priča već općenito o ljudima koji kukaju kako nemaju prijatelja, a tako se ponašaju. Npr. na poslu kad lujke krenu pričati o odnosima i prijateljima ja pomislim da tko bi se normalan s njima družio, ali to je takav tip koji će kriviti uvijek druge, a ne vidjeti sebe. Ako već nisi za to onda ne kukaj, prihvati to stanje, ne treba ti prijatelj ni itko i bok.

[Aaya]

Po meni su i prijateljstva gdje se vidiš dvaput godišnje ok. Šta, možda ne živite blizu, svako ima svoj život, ali kad se sretnete imate materijala za 5 h ćakulat.
Razlika između poznanika i prijatelja mi je ta da poznanicima ne govorim gotovo ništa o sebi. Samo površni razgovori.

Kao neko ko je imao jako puno "prijatelja" i različitih društava, mogu reći da mi ovo "nemam prijatelja" puno više odgovara.

[zekkov]

kosjenka- kaže:

Ma kakav pogreb čovječe, očekivala sam da mi se javi barem porukom i pita kako sam, pozove na druženje, to prijatelji rade u takvim situacijama, nisam očekivala da se svijet vrti oko mene, ali da ne možeš u tim trenucima barem nazvati ili javiti se prijatelju ne kužim. I znala je jer sam joj rekla. Nije bitan dolazak na pogreb, bitna je ljudskost, ona je imala tu situaciju, ja sam bila uz nju, ali eto otkad se taj stvorio izolirala se od svih, ali njezin izbor. Sad joj je žao, sad kao šalje poruke i htjela bi se družiti, a ja stavim samo na ignore.

I nije to komentar bio samo o meni, to je gotova priča već općenito o ljudima koji kukaju kako nemaju prijatelja, a tako se ponašaju. Npr. na poslu kad lujke krenu pričati o odnosima i prijateljima ja pomislim da tko bi se normalan s njima družio, ali to je takav tip koji će kriviti uvijek druge, a ne vidjeti sebe. Ako već nisi za to onda ne kukaj, prihvati to stanje, ne treba ti prijatelj ni itko i bok.

Svatko nadje na kraju sebi slicne ako trazi. Prekrizi one koji ti ne odgovaraju i druzi se sa onima koji tvoje misljenje i stavove uvazavaju i to je sva mudrost. A to sto bi netko trebao, morao i sl. Mozes objesit macku o rep.

Poslano sa mog K10000 koristeći Tapatalk

[zekkov]

Aaya kaže:

Po meni su i prijateljstva gdje se vidiš dvaput godišnje ok. Šta, možda ne živite blizu, svako ima svoj život, ali kad se sretnete imate materijala za 5 h ćakulat.
Razlika između poznanika i prijatelja mi je ta da poznanicima ne govorim gotovo ništa o sebi. Samo površni razgovori.

Kao neko ko je imao jako puno "prijatelja" i različitih društava, mogu reći da mi ovo "nemam prijatelja" puno više odgovara.

Meni su savrsena. Ja se sa svojima ovak ionak vidim 2-3 puta mjesecno i za moje potrebe meni je sasvim ok, svi si sve kazemo, uvijek imamo o cem pricati i druzenje traje satima i dinamicno je. Nego kad svaki dan visis sa nekim dopizde svi vec bogu i vragu. A to ne zelim, a uz to volim vrijeme za sebe izmedju svega. Vremena nikad dovoljno.



Poslano sa mog K10000 koristeći Tapatalk

[Aaya]

zekkov kaže:

...a uz to volim vrijeme za sebe izmedju svega. Vremena nikad dovoljno.

Poslano sa mog K10000 koristeći Tapatalk

O da. Nikad dosta vremena za sebe.
A ja sam tip koji kad je u vezi voli trošiti vrijeme na bolju polovicu. Tako da mi to bude sasvim dovoljno druženja :hardkorintrovert:

[zekkov]

Aaya kaže:

O da. Nikad dosta vremena za sebe.
A ja sam tip koji kad je u vezi voli trošiti vrijeme na bolju polovicu. Tako da mi to bude sasvim dovoljno druženja :hardkorintrovert:

Upravo tako.

Poslano sa mog K10000 koristeći Tapatalk

[The Maystor]

Pravo prijateljstvo se prepoznaje onda kada je najteze, a prijatelj to moze razumljeti i bolje od partnera, pa makar i partnera znali osjetno dulje, postoje ljudi koji zaista imaju ono nesto sto je vjecna povezanost.