Biti single je hrabrost...

[ToBeMyself]

Ovo je jedna priča o ispunjenom životu dugotrajno single osobe. Životu koji je ispunjen poslom i vlastitim planovima, slobodom planiranja svakog trenutka, ali i ograničenim mogućnostima za društveni aspekt života, budući da se u ovim godinama većina već uparila.

Bit će možda maaalo poduži post, a tko ga pročita neka mi kaže slaže li se da je hrabro ustrajati na single životu umjesto na uparivanju tek toliko.

Dakle, od kraja 2014. godine sam neprekidno single. Možda sam tada još mogla nekog naći, međutim bila sam poprilično psihički i emocionalno oštećena zbog jedne prethodne veze u kojoj sam trpila psihičko, seksualno, a u jednoj mjeri i fizičko zlostavljanje. Naravno, uzrok tome mi je poznat, radilo se o "dobrom dečku iz susjedstva" koji je dolazio iz izrazito disfunkcionalne obitelji, a vjerovala sam da ću ga potpuno odmaknuti od obitelji, dovesti k sebi, i da će poželjeti moj lifestyle. Iako je to najprije želio, po naputku (ozbiljno psihički bolesne) majke s vremenom je bio sve gori i gori prema meni, kao da sam mu nešto kriva (i da jesam, vjerojatno ne bih to zasluživala)

Zadnja veza kratko mi je trajala, ostavio me iz jednostavnog razloga - ja sam sve što može racionalno poželjeti, ali njegovom (j**enom) srcu nešto nedostaje. Nemam ono nešto, tj. to nije to. Naravno, poslije je našao lijenu neobrazovanu tipušu koju je odmah i oženio, trebalo je zbog nekih papira i štajaznam, ali eto, ona je imala "ono nešto".

I sada, dolazimo do glavne teze - biti single nakon recimo 27. godine je velika hrabrost. Posebno u izrazito konzervativnoj i patrijarhalnoj zemlji kao što je Hrvatska.

Recimo, danas je subota. Nekada smo izlazili van. Danas su moguća samo druženja parova gdje single ljudi apsolutno nisu dobro došli, ili druženja sa single curama koje će sat vremena na kavi pričati o tome kako su svi muškarci govna. Dakako, moguća su i upoznavanja single muškaraca, ali se gotovo uvijek ispostavi da je riječ o lijenim, bezličnim, dosadnim tipovima koji zapravo ne znaju ni razgovarati ni sa kim osim s (muškom) ekipom s kojom idu na pivu. Svaki suvisao tip je zauzet (ili gay ), i sad - mogla bih prihvatiti nekog od dosadnih tipova, jer puno njih stvori ogromna očekivanja od mene, u smislu da će tu nešto biti. Naravno, moje neodgovaranje na poruke brzo ih otrijezni. Da ne govorimo da puno hetero tipova zapravo ne voli žene nego voli samo - p***u.

Ja dakako i ne mislim da su "svi muškarci loši", baš naprotiv. Ali nikada nisam imala sposobnost privući onoga tko mi se sviđa, uz koga se osjećam dobro i posebno. To mi nikada nije bilo uzvraćeno. Uz sve kvalitete koje imam (zgodna, obrazovana, radišna, držim do sebe, imam puno empatije za druge, otvorena na različitosti, tolerantna, a imam i kvalitete dobro partnerice, da sad ne idemo u detalje, ajde nisam za tradicionalne rodne uloge, ali ne vjerujem da puno tipova to ni očekuje, budući da je takvih ženski 1%, volim kuhati i pospremati, i to ne zato jer sam žena nego zato jer je to dobro), uvijek nemam - ono nešto. Možda moja pojava djeluje umjetno, djeluje kao da su mi standardi previsoki, kao da mi oni neće moći biti "na razini", ali zapravo to uopće nije tako.

Cijeli je svijet orijentiran na život u dvoje. Samački život je skuplji.

Budući da stvarno ne mislim "davati priliku" nikome tko bi se samo skrasio, i tko mi je samo ok lik, ali ništa više od toga, mogu jedino biti single, i to trajno. I tu se javlja pitanje hrabrosti.

Prvo, radim s puno ljudi, ali ne neki šalter tip posla, nego baš komunikaciju, i onda se u pauzama jave razgovori o vezama. Nikome nije jasno kako tako lijepa i dobra mogu biti single. Teško je održati hladnu glavu u tim situacijama i kroz smijeh reći "a valjda će se jednom netko pojaviti".

Nadalje, kad sam imala 21 pa bi rekla da nemam dečka, odgovor bi bio "mlada si, stigneš". S 28, odgovor biva "a pa kako to???"

Isto tako, samostalnom organizacijom vremena odlučujem se na puno putovanja. Putujem sama. Sama dođem u hostel-hotel ili u restoran-kafić. Još uvijek se javlja čuđenje određenih ljudi "što dama radi sama". Takve su me situacije potakle na usvajanje feminističkih svjetonazora. Uostalom, imam onaj moto da "svi oko mene se vjenčavaju i dobivaju bebe, a ja razmišljam u koja će mi biti sljedeća zemlja koju ću posjetiti.

Dosta sam emotivna, i sve me čudi što već godinama nisam imala nikoga, a zapravo nikad u životu nisam imala kvalitetnog partnera. Ponekad zamišljam kako bi to bilo da imam nekoga s kim bi svake subote pogledala film, kuhala, imala odličan seks, prošetala, otišla na neki izlet, na večeru, što god. Hrabro je ne prihvatiti nekog tipa koji mi je "samo ok tip", i to samo da ne budem sama.

Hrabro je ipak željeti i sanjati o nekome tko će mi se stvarno svidjeti, tko će me razumjeti, odgovarati mi...

[ZgSash]

tko li ti je samo birao sve te dosadasnje partnere, sunce li mu zarko...

[ToBeMyself]

ZgSash kaže:

tko li ti je samo birao sve te dosadasnje partnere, sunce li mu zarko...

Moje vlastito nisko samopouzdanje... od čega sam se izliječila upravo time što sam naučila biti single

[drumforce]

I kaj sad ti želiš pitati zapravo?

[ZgSash]

ToBeMyself kaže:

Moje vlastito nisko samopouzdanje... od čega sam se izliječila upravo time što sam naučila biti single

odlican odgovor

onda sad imas dobar alat za sljedecu vezu

[ToBeMyself]

drumforce kaže:

I kaj sad ti želiš pitati zapravo?

Je li hrabro toliko dugotrajno voditi single život u svijetu i društvu koje je orijentirano na uparivanje.

ZgSash kaže:

odlican odgovor

onda sad imas dobar alat za sljedecu vezu

Kažu da je strpljenje vrlina ...

[Lady Mona]

Čuj, ako će ti biti lakše, ja sam nešto mlađa od tebe ali svejedno do sada nikad nisam ni imala pravu ozbiljnu vezu. Sve bi kao nešto bilo i onda se u roku od najviše mj dana raspadne samo od sebe. Nije da nema prilika, malo je mjesto di živim, bilo je prilika, neke nisu uspjele, neke nisam htjela, ali znaš što ću ti ja sada reći. Mene niti malo ne smeta što nemam nikog kad vidim kakvi su to parovi koji su se uparili. Svaka čast izuzetcima ali neke stvari niti ja ne bih trpila samo zato da bi se vodilo kao ''u vezi sam'' ako me razumiješ što pričam. Također ne mogu biti sa nekim ako nema neke kemije i privlačnosti samo zato da nebi bila sama. Tako mogu odmah u vezu, ali neću.
Je, ružno mi je samoj, ali bolje i to nego da mi neko daje svoje mrvice, da me vara ili ne znam što. I mojih se pola poženilo, sad ih se eno redom rastaju..
Radije sam sama dok ne dođe pravi, a jednom valjda oće ak ga nije pokupio bus.. :brukicakava:

[drumforce]

ToBeMyself kaže:

Je li hrabro toliko dugotrajno voditi single život u svijetu i društvu koje je orijentirano na uparivanje.

Tko kaže da je orijentirano na uparivanje? Pogledaj statistike koliko ima solo ljudi. To što ih ne vidiš u svojoj bližoj okolini ne znači da ih nema.

[ZgSash]

ToBeMyself kaže:

Kažu da je strpljenje vrlina ...

ovisi kaj se pod strpljenjem podrazumijeva
ako je samo biti pasivan i glumiti gljivu, onda bas mi se i ne cini kao vrlina

ako znaci ne srljati onda je

[ToBeMyself]

Lady Mona kaže:

Čuj, ako će ti biti lakše, ja sam nešto mlađa od tebe ali svejedno do sada nikad nisam ni imala pravu ozbiljnu vezu. Sve bi kao nešto bilo i onda se u roku od najviše mj dana raspadne samo od sebe. Nije da nema prilika, malo je mjesto di živim, bilo je prilika, neke nisu uspjele, neke nisam htjela, ali znaš što ću ti ja sada reći. Mene niti malo ne smeta što nemam nikog kad vidim kakvi su to parovi koji su se uparili. Svaka čast izuzetcima ali neke stvari niti ja ne bih trpila samo zato da bi se vodilo kao ''u vezi sam'' ako me razumiješ što pričam. Također ne mogu biti sa nekim ako nema neke kemije i privlačnosti samo zato da nebi bila sama. Tako mogu odmah u vezu, ali neću.
Je, ružno mi je samoj, ali bolje i to nego da mi neko daje svoje mrvice, da me vara ili ne znam što. I mojih se pola poženilo, sad ih se eno redom rastaju..
Radije sam sama dok ne dođe pravi, a jednom valjda oće ak ga nije pokupio bus.. :brukicakava:

Znam ja to, i meni se često čini da neki ni ne znaju zašto su uopće skupa, i zašto se idu ženiti...

Ali oni onda stvaraju jednu negativnu društvenu atmosferu... te žene koje su "uspjele" pridobiti svoje muškarce da ih ožene i onda se boje single žena... i u poslu je to problem, jer mogu ja s nekim samo raditi, ali kad njegova partnerica vidi koji moji komentar na Facebooku, nastupi zahlađenje poslovne komunikacije. Nema zvanja na mobitel, nego samo poruka na poslovni email, s potpisom koji uključuje naslov moje pozicije. Itd. Itd. Kao da sam gubava zato jer sam single. Takvi parovi sasvim sigurno ne funkcioniraju najbolje, ali svi oni misle da im je dobro... a na meni je da izdržim takve situacije

I pohvala za tvoj stav

drumforce kaže:

Tko kaže da je orijentirano na uparivanje? Pogledaj statistike koliko ima solo ljudi. To što ih ne vidiš u svojoj bližoj okolini ne znači da ih nema.

To sam i napisala, puno single ljudi se povlači u sebe i nema hrabrost živjeti život. Recimo, koliki ne vole sami ići jesti u restoran. Helou? Misle da djeluju kao čudaci jer sjede sami za stolom i jedu. I sad, takvi single ljudi ne mogu shvatiti kako sam ja sama mogla krenuti na put na drugi dio svijeta, gdje je druga kultura, doći od aerodroma do autobusnog kolodvora i pronaći bus koji će me odvesti na krajnje odredište

Eto, toliko o brojnim vrlim samcima E sad, da sam uparena i putujem tako u paru, čuđenja ne bi bilo

[drumforce]

Samo ti uživaj u životu, ne opterećuj se s mišljenjima uparenih

[Lady Mona]

ToBeMyself kaže:

Znam ja to, i meni se često čini da neki ni ne znaju zašto su uopće skupa, i zašto se idu ženiti...

Ali oni onda stvaraju jednu negativnu društvenu atmosferu... te žene koje su "uspjele" pridobiti svoje muškarce da ih ožene i onda se boje single žena... i u poslu je to problem, jer mogu ja s nekim samo raditi, ali kad njegova partnerica vidi koji moji komentar na Facebooku, nastupi zahlađenje poslovne komunikacije. Nema zvanja na mobitel, nego samo poruka na poslovni email, s potpisom koji uključuje naslov moje pozicije. Itd. Itd. Kao da sam gubava zato jer sam single. Takvi parovi sasvim sigurno ne funkcioniraju najbolje, ali svi oni misle da im je dobro... a na meni je da izdržim takve situacije

I pohvala za tvoj stav



To sam i napisala, puno single ljudi se povlači u sebe i nema hrabrost živjeti život. Recimo, koliki ne vole sami ići jesti u restoran. Helou? Misle da djeluju kao čudaci jer sjede sami za stolom i jedu. I sad, takvi single ljudi ne mogu shvatiti kako sam ja sama mogla krenuti na put na drugi dio svijeta, gdje je druga kultura, doći od aerodroma do autobusnog kolodvora i pronaći bus koji će me odvesti na krajnje odredište

Eto, toliko o brojnim vrlim samcima E sad, da sam uparena i putujem tako u paru, čuđenja ne bi bilo

Joj to isto, nedaj bože pričati sa zauzetim dečkima iako se znamo godinama. Ali shvaćam u jednu ruku i te cure od njih, ni ja nebi svom (da ga imam) dala da se previše mota oko kolegica

Hvala, a šta ću.. Teško je taj stav održavati ali ne dam se. Samo da se maknem odavde pa će sve bit lakše

[blagotebi]

pa da nisi ništa novo rekla

čak i mlijeko imaš Family Pack a ima i mlijeko za samce (baš tako se zove) u nekim zemljama. jer ako samci kupuju litrušu, to mlijeko im se najčešće pokvari pa ga bacaju

da, sve je namješteno za život u dvoje, nisi ništa novo rekla

[blagotebi]

ZgSash kaže:

odlican odgovor

onda sad imas dobar alat za sljedecu vezu

jel sljedeća veza ovisi samo o njenom stanju uma? razmisli dvaput prije odgovora

[mala-rosa]

Eh ja koja sam u pocetku 30-stih sam single gledajuci stavove drustva ja bi trebala imat muza djecu kucu kredit psa bla bla whatever zeno nikome ne trebas polagat racune imala decka ili ne.Da single ima svojih prednosti i mana ali to ne znaci da ces zauvjek ostat sama Zar bi rade bila u vezi sa nekim koga ne volis i uz koga si nesretna jer ne zelis bit "sama" pa ces bit sa bilo kime?

[blagotebi]

mala-rosa kaže:

Eh ja koja sam u pocetku 30-stih sam single gledajuci stavove drustva ja bi trebala imat muza djecu kucu kredit psa bla bla whatever zeno nikome ne trebas polagat racune imala decka ili ne.Da single ima svojih prednosti i mana ali to ne znaci da ces zauvjek ostat sama Zar bi rade bila u vezi sa nekim koga ne volis i uz koga si nesretna jer ne zelis bit "sama" pa ces bit sa bilo kime?

ali ona opće ne govori o tome

govori o praktičnim, logističkim stvarima i kako ti je izbor stvari koje zapravo sociološki možeš raditi ako si u tim godinama sam, jako mali

[zekkov]

ToBeMyself kaže:

Ovo je jedna priča o ispunjenom životu dugotrajno single osobe. Životu koji je ispunjen poslom i vlastitim planovima, slobodom planiranja svakog trenutka, ali i ograničenim mogućnostima za društveni aspekt života, budući da se u ovim godinama većina već uparila.

Bit će možda maaalo poduži post, a tko ga pročita neka mi kaže slaže li se da je hrabro ustrajati na single životu umjesto na uparivanju tek toliko.

Dakle, od kraja 2014. godine sam neprekidno single. Možda sam tada još mogla nekog naći, međutim bila sam poprilično psihički i emocionalno oštećena zbog jedne prethodne veze u kojoj sam trpila psihičko, seksualno, a u jednoj mjeri i fizičko zlostavljanje. Naravno, uzrok tome mi je poznat, radilo se o "dobrom dečku iz susjedstva" koji je dolazio iz izrazito disfunkcionalne obitelji, a vjerovala sam da ću ga potpuno odmaknuti od obitelji, dovesti k sebi, i da će poželjeti moj lifestyle. Iako je to najprije želio, po naputku (ozbiljno psihički bolesne) majke s vremenom je bio sve gori i gori prema meni, kao da sam mu nešto kriva (i da jesam, vjerojatno ne bih to zasluživala)

Zadnja veza kratko mi je trajala, ostavio me iz jednostavnog razloga - ja sam sve što može racionalno poželjeti, ali njegovom (j**enom) srcu nešto nedostaje. Nemam ono nešto, tj. to nije to. Naravno, poslije je našao lijenu neobrazovanu tipušu koju je odmah i oženio, trebalo je zbog nekih papira i štajaznam, ali eto, ona je imala "ono nešto".

I sada, dolazimo do glavne teze - biti single nakon recimo 27. godine je velika hrabrost. Posebno u izrazito konzervativnoj i patrijarhalnoj zemlji kao što je Hrvatska.

Recimo, danas je subota. Nekada smo izlazili van. Danas su moguća samo druženja parova gdje single ljudi apsolutno nisu dobro došli, ili druženja sa single curama koje će sat vremena na kavi pričati o tome kako su svi muškarci govna. Dakako, moguća su i upoznavanja single muškaraca, ali se gotovo uvijek ispostavi da je riječ o lijenim, bezličnim, dosadnim tipovima koji zapravo ne znaju ni razgovarati ni sa kim osim s (muškom) ekipom s kojom idu na pivu. Svaki suvisao tip je zauzet (ili gay ), i sad - mogla bih prihvatiti nekog od dosadnih tipova, jer puno njih stvori ogromna očekivanja od mene, u smislu da će tu nešto biti. Naravno, moje neodgovaranje na poruke brzo ih otrijezni. Da ne govorimo da puno hetero tipova zapravo ne voli žene nego voli samo - p***u.

Ja dakako i ne mislim da su "svi muškarci loši", baš naprotiv. Ali nikada nisam imala sposobnost privući onoga tko mi se sviđa, uz koga se osjećam dobro i posebno. To mi nikada nije bilo uzvraćeno. Uz sve kvalitete koje imam (zgodna, obrazovana, radišna, držim do sebe, imam puno empatije za druge, otvorena na različitosti, tolerantna, a imam i kvalitete dobro partnerice, da sad ne idemo u detalje, ajde nisam za tradicionalne rodne uloge, ali ne vjerujem da puno tipova to ni očekuje, budući da je takvih ženski 1%, volim kuhati i pospremati, i to ne zato jer sam žena nego zato jer je to dobro), uvijek nemam - ono nešto. Možda moja pojava djeluje umjetno, djeluje kao da su mi standardi previsoki, kao da mi oni neće moći biti "na razini", ali zapravo to uopće nije tako.

Cijeli je svijet orijentiran na život u dvoje. Samački život je skuplji.

Budući da stvarno ne mislim "davati priliku" nikome tko bi se samo skrasio, i tko mi je samo ok lik, ali ništa više od toga, mogu jedino biti single, i to trajno. I tu se javlja pitanje hrabrosti.

Prvo, radim s puno ljudi, ali ne neki šalter tip posla, nego baš komunikaciju, i onda se u pauzama jave razgovori o vezama. Nikome nije jasno kako tako lijepa i dobra mogu biti single. Teško je održati hladnu glavu u tim situacijama i kroz smijeh reći "a valjda će se jednom netko pojaviti".

Nadalje, kad sam imala 21 pa bi rekla da nemam dečka, odgovor bi bio "mlada si, stigneš". S 28, odgovor biva "a pa kako to???"

Isto tako, samostalnom organizacijom vremena odlučujem se na puno putovanja. Putujem sama. Sama dođem u hostel-hotel ili u restoran-kafić. Još uvijek se javlja čuđenje određenih ljudi "što dama radi sama". Takve su me situacije potakle na usvajanje feminističkih svjetonazora. Uostalom, imam onaj moto da "svi oko mene se vjenčavaju i dobivaju bebe, a ja razmišljam u koja će mi biti sljedeća zemlja koju ću posjetiti.

Dosta sam emotivna, i sve me čudi što već godinama nisam imala nikoga, a zapravo nikad u životu nisam imala kvalitetnog partnera. Ponekad zamišljam kako bi to bilo da imam nekoga s kim bi svake subote pogledala film, kuhala, imala odličan seks, prošetala, otišla na neki izlet, na večeru, što god. Hrabro je ne prihvatiti nekog tipa koji mi je "samo ok tip", i to samo da ne budem sama.

Hrabro je ipak željeti i sanjati o nekome tko će mi se stvarno svidjeti, tko će me razumjeti, odgovarati mi...

Stvar je karaktera. Presnazan si karakter za partnere koje si izabrala, i to je ono sto ti fali. Samodostatna si sebi a slabim karakterima to ne odgovara jer si zabriju da zasto si bas njih izabrala kad mozes imati puno boljeg i tu dođe do padanja muškog ega. I to je ono sto ti fali, slabi karakter ne moze te ukrotiti jer ne shvaca da samodostatne osobe nisu u vezi zato sto bez tebe ne mogu vec zato sto im je sa tobom ljepse, jer bez tebe mogu bez problema, ali ne zele.

Na zalost mnoge osobe to ne razumiju i upravo taj osjecaj da ti mozes bez njih je problem. Ne ovisis o nikome. I to ti fali iz tog sto kazes da ti govore. Ne osjecaju se sigurno sa tobom jer te ne razumiju.

Super je sto putujes. Mozda si zaoela u okruzju gdje trenutacno ne kruzi niti jedan karakter koji je slobodan a dovoljno snazan da si budete rame uz rame.

Pitanje je samo da li te muci zasnivanje obitelji i djeca? Jer spominjes dosta sto drugi misle, pa predpostavljam da ti je bitno sto drugi misle.

O analizi ljudi koje si dala se brutalno slazem. Sto se tice hrabrosti, ne mislis li da sve sto radimo a ne ukljucuje liniju manjeg otpora i trazi strpljenje iziskuje hrabrost? Naici ce. Jedno sto sam naucio zadnjih mjeseci je da, dobro je imati zelje ali isto tako i pazitibsto zivot daje, jer ignoriranjem danog zivot nam se ne moze pokrenuti na sljedeci događaj dok ne riješimo ponuđeni.

Vidi što je to što kod sebe cijeniš najviše i probaj pronaći ljude sa kojima se nadopunjuješ i koji te razumiju i bude se pojavio već netko.

Poslano sa mog K10000 koristeći Tapatalk

[drumforce]

Ne kužim, sve što možeš u paru možeš i solo.

[blagotebi]

drumforce kaže:

Ne kužim, sve što možeš u paru možeš i solo.

ma možeš ali nije to isto

[mala-rosa]

blagotebi kaže:

ali ona opće ne govori o tome

govori o praktičnim, logističkim stvarima i kako ti je izbor stvari koje zapravo sociološki možeš raditi ako si u tim godinama sam, jako mali

ah dobro fulala sam temu