Biti single je hrabrost...

[jamesbond]

ToBeMyself kaže:

Ovo je jedna priča o ispunjenom životu dugotrajno single osobe.....

Dakle, kazes biti single osoba je hrabrost.
Ne kuzim iz tvog upisa, sta je tvoj strah zbog kojeg izvlacis tu svoju hrabrost? Da neces nac nekoga ili da te drustvo osudjuje sto nisi nasla nekoga ?

[ToBeMyself]

Lady Mona kaže:

Joj to isto, nedaj bože pričati sa zauzetim dečkima iako se znamo godinama. Ali shvaćam u jednu ruku i te cure od njih, ni ja nebi svom (da ga imam) dala da se previše mota oko kolegica

Hvala, a šta ću.. Teško je taj stav održavati ali ne dam se. Samo da se maknem odavde pa će sve bit lakše

A onako, vidjela sam poneki dobar primjer, gdje ljudi imaju brutalno puno povjerenja jedno u drugo. Znam curu koja je onako niska, malo jača, kratku kosu ima, i savršeno je vesela, šareno obučena, i zna da je dečko takvu voli. Nije ju smetalo što je njezin dečko popričao sa mnom koja sam suprotnost od nje po izgledu (mada sam isto vesela i volim šareno). Tako da, eto ima pozitive

blagotebi kaže:

pa da nisi ništa novo rekla

čak i mlijeko imaš Family Pack a ima i mlijeko za samce (baš tako se zove) u nekim zemljama. jer ako samci kupuju litrušu, to mlijeko im se najčešće pokvari pa ga bacaju

da, sve je namješteno za život u dvoje, nisi ništa novo rekla

Onako, tradicionalna obitelj je još uvijek stup društva, mada postoje brojni modeli obitelji koji mogu za ljude biti sretniji od one tradicionalne. Još uvijek je prisutno ono što se na engleskom kaže "bias", odnosno pretpostavka da nešto mora biti baš na određen način... i na taj smo način percipirani.

ZgSash kaže:

ovisi kaj se pod strpljenjem podrazumijeva
ako je samo biti pasivan i glumiti gljivu, onda bas mi se i ne cini kao vrlina

ako znaci ne srljati onda je

Pasivnost nikada

mala-rosa kaže:

Eh ja koja sam u pocetku 30-stih sam single gledajuci stavove drustva ja bi trebala imat muza djecu kucu kredit psa bla bla whatever zeno nikome ne trebas polagat racune imala decka ili ne.Da single ima svojih prednosti i mana ali to ne znaci da ces zauvjek ostat sama Zar bi rade bila u vezi sa nekim koga ne volis i uz koga si nesretna jer ne zelis bit "sama" pa ces bit sa bilo kime?

A jesi zadovoljna svojim društvenim životom? Jel nalaziš svoje načine zabave (ne mislim da tečaj plesa ili nešto slično što se često preporuča single ljudima iako nije uvijek najbolje rješenje mada ne za svakoga)? Jel putuješ? Mislim, onako barem vikend-izlet i lokalno, kako i ja najčešće putujem.

zekkov kaže:

Stvar je karaktera. Presnazan si karakter za partnere koje si izabrala, i to je ono sto ti fali. Samodostatna si sebi a slabim karakterima to ne odgovara jer si zabriju da zasto si bas njih izabrala kad mozes imati puno boljeg i tu dođe do padanja muškog ega. I to je ono sto ti fali, slabi karakter ne moze te ukrotiti jer ne shvaca da samodostatne osobe nisu u vezi zato sto bez tebe ne mogu vec zato sto im je sa tobom ljepse, jer bez tebe mogu bez problema, ali ne zele.

Na zalost mnoge osobe to ne razumiju i upravo taj osjecaj da ti mozes bez njih je problem. Ne ovisis o nikome. I to ti fali iz tog sto kazes da ti govore. Ne osjecaju se sigurno sa tobom jer te ne razumiju.

Super je sto putujes. Mozda si zaoela u okruzju gdje trenutacno ne kruzi niti jedan karakter koji je slobodan a dovoljno snazan da si budete rame uz rame.

Pitanje je samo da li te muci zasnivanje obitelji i djeca? Jer spominjes dosta sto drugi misle, pa predpostavljam da ti je bitno sto drugi misle.

O analizi ljudi koje si dala se brutalno slazem. Sto se tice hrabrosti, ne mislis li da sve sto radimo a ne ukljucuje liniju manjeg otpora i trazi strpljenje iziskuje hrabrost? Naici ce. Jedno sto sam naucio zadnjih mjeseci je da, dobro je imati zelje ali isto tako i pazitibsto zivot daje, jer ignoriranjem danog zivot nam se ne moze pokrenuti na sljedeci događaj dok ne riješimo ponuđeni.

Vidi što je to što kod sebe cijeniš najviše i probaj pronaći ljude sa kojima se nadopunjuješ i koji te razumiju i bude se pojavio već netko.

Poslano sa mog K10000 koristeći Tapatalk

Hvala ti na ovom odgovoru i kvalitetnoj analizi. To je bio i problem bivšeg koji me loše tretirao - nastojao me dovoljno uništiti da budem na njegovoj razini, pa mi nije mogao oprostiti što sam ga ostavila, jer nisam bila "skromna" kako treba biti

Posebno mi se sviđa ovo boldano. Sad dal me muči zasnivanje obitelji i djeca - napisala sam u jednom od ovih odgovora da bih bila otvorena i na neki alternativni oblik obitelji, a ne samo na onaj tradicionalni. Ne muči me da nađem nekoga prije nego mi istekne biološki sat, jer bih bila spremna i usvojiti dijete (da, dijete bih voljela imati), a i naći razvedenog tipa koji ima djecu, pa ih prihvatiti kao dio svoje obitelji. Znam takvih primjera koji su dosta pozitivni

drumforce kaže:

Ne kužim, sve što možeš u paru možeš i solo.

Naravno da možeš. Ali eto, ima određenih situacija koje mogu biti otežane, i nisu u pitanju samo mišljenja drugih, nego baš konkretne situacije.

[drumforce]

Ako je biti single hrabrost onda ću biti hrabar doživotno
Prije bih rekao da je stil života. E sad došlo do njega svojevoljno ili ne, svejedno je. Živiš ga jer je naprosto tvoja realnost. Živiš ga takvog kakav je i brzo se navikneš na to. Svi se naviknu samo se nekima to sviđa, a nekima ne. A ako ti se ipak ne sviđa onda poduzimaš sve moguće načine da promjeniš to.

[zekkov]

ToBeMyself kaže:

Hvala ti na ovom odgovoru i kvalitetnoj analizi. To je bio i problem bivšeg koji me loše tretirao - nastojao me dovoljno uništiti da budem na njegovoj razini, pa mi nije mogao oprostiti što sam ga ostavila, jer nisam bila "skromna" kako treba biti

Posebno mi se sviđa ovo boldano. Sad dal me muči zasnivanje obitelji i djeca - napisala sam u jednom od ovih odgovora da bih bila otvorena i na neki alternativni oblik obitelji, a ne samo na onaj tradicionalni. Ne muči me da nađem nekoga prije nego mi istekne biološki sat, jer bih bila spremna i usvojiti dijete (da, dijete bih voljela imati), a i naći razvedenog tipa koji ima djecu, pa ih prihvatiti kao dio svoje obitelji. Znam takvih primjera koji su dosta pozitivni

Nema na cemu. Uvijek je to tako. Slabi karakteri nikad ne gledaju da se razviju vec da snaznije karaktere dovedu na svoju razinu. I sam Hermann Hesse je pisao slicno u svojim djelima. To odmah vidis cim osoba pokusava uspostaviti kontrolu i pokusava ti poljuljati vjeru u sebe. Uostalom znas i sama.

Problem sa dosta razvedenih tipova je sto ne znaju sto zele, pogotovo ako su oni ti koji su bili ostavljani. Uz to dosta ih razvije oblik samozavaravanja gdje okrivljuju za sve drugu stranu. Tako da tu ima dosta igara toplo-hladno isto. Biranje partnera je ovako ionako rizik. Nikad ne znas koga imas dok ne upoznas samu nutrinu necijeg bica. Pitanje je samo da li u tim trenucima smo vise fokusirani na ono sto zelimo i ocekujemo od slusanja sto druga osoba govori i radi.

Boldano je na zalost koliko sam skuzio iz svojih primjera uvijek tako jer se godinama događalo jedno te isto. Kad covjek nastavlja slijediti svoje zelje a ignorira ono sto mu je zivot trenutacno dao lako se dogodi da cijeli zivot provede na istoj tocki i da se nigdje ne pomakne, jer se nije pozabavio onime sto mu je zivot trenutacno dao i nije pokusao u tome pronaci ljepotu i izvuci maksimum koji moze da bi mu zivot mogao donijeti nesto drugo. Treba biti svjestan svojih zelja i sanjati, ali i svjestan trenutne situacije. Neki to tako ne vide, ali po meni je bolje imati trenutak i izgoriti u njemu nego zivot sa nekim u mlakim odnosima. Jer ovako ionako svi planiraju i podređuju živote dugim stazama do kojih nikad ne dođu i u tome zaborave doživjeti trenutke.



Poslano sa mog K10000 koristeći Tapatalk

[Baphomet]

ToBeMyself kaže:

Ovo je jedna priča o ispunjenom životu dugotrajno single osobe....

Ako sam dobro shvatio imaš 28 godina?

Javi se sa 40 ako budeš još single i tek onda možeš govoriti o hrabrosti. Ovako izgleda smiješno, 28 godina,m a daj, stigneš se udati, rastaviti, imati djecu, udati se drugi put...

[salevart]

ToBeMyself kaže:

Ne muči me da nađem nekoga prije nego mi istekne biološki sat, jer bih bila spremna i usvojiti dijete (da, dijete bih voljela imati), a i naći razvedenog tipa koji ima djecu, pa ih prihvatiti kao dio svoje obitelji. Znam takvih primjera koji su dosta pozitivni

A ja se bediram da cu gotovo sigurno ostati sam posto imam djecu, mozda ima i puno vise zena kojima nije problem partnerovo dijete nego sta ja mislim.

Nada umire posljednja, samo pozitivan pogled prema naprijed.

[sljeme1234]

ToBeMyself kaže:

Zadnja veza kratko mi je trajala, ostavio me iz jednostavnog razloga - ja sam sve što može racionalno poželjeti, ali njegovom (j**enom) srcu nešto nedostaje. Nemam ono nešto, tj. to nije to. Naravno, poslije je našao lijenu neobrazovanu tipušu koju je odmah i oženio, trebalo je zbog nekih papira i štajaznam, ali eto, ona je imala "ono nešto".

Ja dakako i ne mislim da su "svi muškarci loši", baš naprotiv. Ali nikada nisam imala sposobnost privući onoga tko mi se sviđa, uz koga se osjećam dobro i posebno. To mi nikada nije bilo uzvraćeno. Uz sve kvalitete koje imam (zgodna, obrazovana, radišna, držim do sebe, imam puno empatije za druge, otvorena na različitosti, tolerantna, a imam i kvalitete dobro partnerice, da sad ne idemo u detalje, ajde nisam za tradicionalne rodne uloge, ali ne vjerujem da puno tipova to ni očekuje, budući da je takvih ženski 1%, volim kuhati i pospremati, i to ne zato jer sam žena nego zato jer je to dobro), uvijek nemam - ono nešto. Možda moja pojava djeluje umjetno, djeluje kao da su mi standardi previsoki, kao da mi oni neće moći biti "na razini", ali zapravo to uopće nije tako.

Prvo, radim s puno ljudi, ali ne neki šalter tip posla, nego baš komunikaciju, i onda se u pauzama jave razgovori o vezama. Nikome nije jasno kako tako lijepa i dobra mogu biti single. Teško je održati hladnu glavu u tim situacijama i kroz smijeh reći "a valjda će se jednom netko pojaviti".

Sva sam si divna i krasna Možda je malo više skromnosti "ono nešto" što ti nedostaje

[Pingvinia]

Nikako da skužim što je tu hrabro u bivanju single, što zapravo želiš reći? Što bi onda bilo suprotno od hrabrog odnosno kukavno u tvojoj situaciji?
Hrabro je što putuješ sama? To je stvar izbora ili karaktera, nije da se putovati može samo u paru, može se putovati recimo s društvom. Ili je hrabro što trpiš upite okoline? Nije da po tom pitanju imaš nekog izbora.

[ToBeMyself]

jamesbond kaže:

Dakle, kazes biti single osoba je hrabrost.
Ne kuzim iz tvog upisa, sta je tvoj strah zbog kojeg izvlacis tu svoju hrabrost? Da neces nac nekoga ili da te drustvo osudjuje sto nisi nasla nekoga ?

Nema straha. Samo je pitanje smanjenih mogućnosti za društveni život, poteškoća u ostvarivanju poslovnih ciljeva, znači interesi općenito. Nisu bitna mišljenja drugih, nego način na koji je single osoba (posebno ženska) tretirana.

zekkov kaže:

Nema na cemu. Uvijek je to tako. Slabi karakteri nikad ne gledaju da se razviju vec da snaznije karaktere dovedu na svoju razinu. I sam Hermann Hesse je pisao slicno u svojim djelima. To odmah vidis cim osoba pokusava uspostaviti kontrolu i pokusava ti poljuljati vjeru u sebe. Uostalom znas i sama.

Problem sa dosta razvedenih tipova je sto ne znaju sto zele, pogotovo ako su oni ti koji su bili ostavljani. Uz to dosta ih razvije oblik samozavaravanja gdje okrivljuju za sve drugu stranu. Tako da tu ima dosta igara toplo-hladno isto. Biranje partnera je ovako ionako rizik. Nikad ne znas koga imas dok ne upoznas samu nutrinu necijeg bica. Pitanje je samo da li u tim trenucima smo vise fokusirani na ono sto zelimo i ocekujemo od slusanja sto druga osoba govori i radi.

Boldano je na zalost koliko sam skuzio iz svojih primjera uvijek tako jer se godinama događalo jedno te isto. Kad covjek nastavlja slijediti svoje zelje a ignorira ono sto mu je zivot trenutacno dao lako se dogodi da cijeli zivot provede na istoj tocki i da se nigdje ne pomakne, jer se nije pozabavio onime sto mu je zivot trenutacno dao i nije pokusao u tome pronaci ljepotu i izvuci maksimum koji moze da bi mu zivot mogao donijeti nesto drugo. Treba biti svjestan svojih zelja i sanjati, ali i svjestan trenutne situacije. Neki to tako ne vide, ali po meni je bolje imati trenutak i izgoriti u njemu nego zivot sa nekim u mlakim odnosima. Jer ovako ionako svi planiraju i podređuju živote dugim stazama do kojih nikad ne dođu i u tome zaborave doživjeti trenutke.



Poslano sa mog K10000 koristeći Tapatalk

To je točno. Svaki dan nosi neka svoja veselja, i za njih nije potrebno puno novaca (ili je potrebno nimalo), niti velike promjene u životu.

Baphomet kaže:

Ako sam dobro shvatio imaš 28 godina?

Javi se sa 40 ako budeš još single i tek onda možeš govoriti o hrabrosti. Ovako izgleda smiješno, 28 godina,m a daj, stigneš se udati, rastaviti, imati djecu, udati se drugi put...

Ako ti tako kažeš...

salevart kaže:

A ja se bediram da cu gotovo sigurno ostati sam posto imam djecu, mozda ima i puno vise zena kojima nije problem partnerovo dijete nego sta ja mislim.

Nada umire posljednja, samo pozitivan pogled prema naprijed.

Samo pozitiva, kako bi neki rekli

sljeme1234 kaže:

Sva sam si divna i krasna Možda je malo više skromnosti "ono nešto" što ti nedostaje

Ja sam izuzetno skromna, usput. Kad sam bila s bivšim nisam imala prebijenog centa jer sam skoro sve davala na naša druženja, budući da je veza imala element veze na daljinu i trebalo je uložiti u viđanja, a ja sam zarađivala, a on ne. Nisam imala za si kupovati lijepe stvari, za sama izabrati mjesto za izlazak koje mi se sviđa, i tako.

A inače kad putujem, uvijek sam u jednostavnom smještaju, i to nom koji je dostupan u određenim programima pa je besplatan ili minimalno košta.

Uglavnom, dajem veću važnost doživljajima i iskustvima nego nečem materijalnome.

Osim ako ne misliš da je skromnost možda imati nisko samopouzdanje? To ne hvala, već sam kroz to prošla, pa mi se više ne da

Pingvinia kaže:

Nikako da skužim što je tu hrabro u bivanju single, što zapravo želiš reći? Što bi onda bilo suprotno od hrabrog odnosno kukavno u tvojoj situaciji?
Hrabro je što putuješ sama? To je stvar izbora ili karaktera, nije da se putovati može samo u paru, može se putovati recimo s društvom. Ili je hrabro što trpiš upite okoline? Nije da po tom pitanju imaš nekog izbora.

Žao mi je što nikako da skužiš, iako sam sve rekla.

Jasno sam napisala da bi kukavno bilo dati priliku bezveznjaku koji mi je dosadan, samo zato što je on eto dobar dečko. Ili tako djeluje.

Ali to nije glavna tema.

Glavna su tema odabiri i funkcioniranje u single životu kako prolaze godine.

Lako je putovati s ekipom kada imaš 20. I ja sam tada intenzivno putovala s ekipom. Ali su svi stekli "svoje živote", a ja nisam. Sada putuju u parovima, a meni preostaje da putujem sama. Jednostavno, suvisli ljudi su suvislo upareni, a većina single ekipe, i muške i ženske, u mojim godinama su pomalo lijene, zatvorene, negativne osobe, barem u Hrvatskoj. Imam srećom jednu single prijateljicu koja je okay, ali nikog drugog ne znam da je single i ima moju razinu pozitivnosti, entuzijazma i sve to.

Na pitanja iz okoline se ne obazirem. Ali problem nastaje, kao što sam već napisala, kada mi single status utječe na poslovne komunikacije, jer su udane ženske ljubomorne i misle da im želim preoteti njihove teško stečene suputnike.

Jesam bila jasnija?

[malin]

Lady Mona kaže:

Joj to isto, nedaj bože pričati sa zauzetim dečkima iako se znamo godinama. Ali shvaćam u jednu ruku i te cure od njih, ni ja nebi svom (da ga imam) dala da se previše mota oko kolegica

Hvala, a šta ću.. Teško je taj stav održavati ali ne dam se. Samo da se maknem odavde pa će sve bit lakše

Pa ne bi mu dala jer znaš da on nije monogaman i da bi ih pola poje*** samo da može. Ne samo da on nije monogaman, nije nitko.
Pazi one sretnice njemu sretniku ne daju da priča sa kolegicama. Ajme dosegli su vrhunac ljudskog inteligentnog postojanja i uzvišenja. Geniji.

[malin]

Lady Mona kaže:

Čuj, ako će ti biti lakše, ja sam nešto mlađa od tebe ali svejedno do sada nikad nisam ni imala pravu ozbiljnu vezu. Sve bi kao nešto bilo i onda se u roku od najviše mj dana raspadne samo od sebe. Nije da nema prilika, malo je mjesto di živim, bilo je prilika, neke nisu uspjele, neke nisam htjela, ali znaš što ću ti ja sada reći. Mene niti malo ne smeta što nemam nikog kad vidim kakvi su to parovi koji su se uparili. Svaka čast izuzetcima ali neke stvari niti ja ne bih trpila samo zato da bi se vodilo kao ''u vezi sam'' ako me razumiješ što pričam. Također ne mogu biti sa nekim ako nema neke kemije i privlačnosti samo zato da nebi bila sama. Tako mogu odmah u vezu, ali neću.
Je, ružno mi je samoj, ali bolje i to nego da mi neko daje svoje mrvice, da me vara ili ne znam što. I mojih se pola poženilo, sad ih se eno redom rastaju..
Radije sam sama dok ne dođe pravi, a jednom valjda oće ak ga nije pokupio bus.. :brukicakava:

Sve si rekla.
Meni su super te curke koje tako idealiziraju taj život u dvoje. Suuuuper seks sa jelom koje si već probala sto puta, da da, i nakon 10 godina, ajme ajmo se suuuper poseksati blow my mind subotom navečer nakon filma. Ultimativni vrh.
Samo onima koji to nemaju nimalo (trenutno), to je uber super zanimljivo, kao i sve ostalo što nemaš pa idealiziraš, a vjeruj ljudi koji imaju ovo što ti idealiziraš znaju da nije tako bajno iznutra.

I što te briga što će neevoluirani homo sapiensi oko tebe u Rvackoj reći? Nek te brine tvoje mišljenje o samoj sebi i mišljenje tebi istinski bliskih ljudi, a ne sela. Jel ti selo plaća račune i nosi ti čaj kad imaš gripu? Šta te briga za nebitne kašaste učmale polumozgiće.

[malin]

zekkov kaže:

Nema na cemu. Uvijek je to tako. Slabi karakteri nikad ne gledaju da se razviju vec da snaznije karaktere dovedu na svoju razinu. I sam Hermann Hesse je pisao slicno u svojim djelima. To odmah vidis cim osoba pokusava uspostaviti kontrolu i pokusava ti poljuljati vjeru u sebe. Uostalom znas i sama.

Problem sa dosta razvedenih tipova je sto ne znaju sto zele, pogotovo ako su oni ti koji su bili ostavljani. Uz to dosta ih razvije oblik samozavaravanja gdje okrivljuju za sve drugu stranu. Tako da tu ima dosta igara toplo-hladno isto. Biranje partnera je ovako ionako rizik. Nikad ne znas koga imas dok ne upoznas samu nutrinu necijeg bica. Pitanje je samo da li u tim trenucima smo vise fokusirani na ono sto zelimo i ocekujemo od slusanja sto druga osoba govori i radi.

Boldano je na zalost koliko sam skuzio iz svojih primjera uvijek tako jer se godinama događalo jedno te isto. Kad covjek nastavlja slijediti svoje zelje a ignorira ono sto mu je zivot trenutacno dao lako se dogodi da cijeli zivot provede na istoj tocki i da se nigdje ne pomakne, jer se nije pozabavio onime sto mu je zivot trenutacno dao i nije pokusao u tome pronaci ljepotu i izvuci maksimum koji moze da bi mu zivot mogao donijeti nesto drugo. Treba biti svjestan svojih zelja i sanjati, ali i svjestan trenutne situacije. Neki to tako ne vide, ali po meni je bolje imati trenutak i izgoriti u njemu nego zivot sa nekim u mlakim odnosima. Jer ovako ionako svi planiraju i podređuju živote dugim stazama do kojih nikad ne dođu i u tome zaborave doživjeti trenutke.



Poslano sa mog K10000 koristeći Tapatalk

Divni su ti postovi. Bravo.

[malin]

ToBeMyself kaže:

Na pitanja iz okoline se ne obazirem. Ali problem nastaje, kao što sam već napisala, kada mi single status utječe na poslovne komunikacije, jer su udane ženske ljubomorne i misle da im želim preoteti njihove teško stečene suputnike.

Jesam bila jasnija?

Da, zbilja se te ljubomorne ženske u strahu da im muž pazi ne komunicira sa tobom čine kao žene kojima moraš zavidjeti. Tako su suvisle, suvislo uparene. Savršene žene, savršeni životi nema šta. Oni ziher nemaju nijednog oblaka na svom nebu.

[malin]

Ova tema ti je super da vidiš kakvi su to "savršeni" brakovi i što sve gutaju i kakvu zapravo "svemirsku ljubav" te savršene suvislo uparene ženice imaju. (živio forum jer žene su se stvarno iskreno otvorile, ponekad ti ni frendica neće reći kakva govna guta, pa ćeš ti pomisliti joj kako ona ima savršen život, samo zato jer je ubračena - to odavno prodaju pod idilu prenaivno i olako, samim činom potpisivanja papira s nekim tko ih s tobom želi potpisati idila je tu, sve dalje je pjenica i šlag. Malo sutra.)

Pazi što želiš, you just might get it. Naravno, ziher ima i lijepih priča, ali ne idealnih kako si ti umislila da jesu.

https://www.forum.hr/showthread.php?t=630196

[ZgSash]

blagotebi kaže:

jel sljedeća veza ovisi samo o njenom stanju uma? razmisli dvaput prije odgovora

ulazak u sljedecu vezu ovisi o njenom stanju uma
a kako ce se veza dalje razvijati, to bogme nitko ne moze unaprijed znati

[rosa967]

meni pak nisu jasni ni ljudi koji misle da su svi upareni/ubračeni u nekoj vrsti zarobljeništva i da sve što doživljavaju moraju doživjeti zajedno
u današnje vrijeme je hrabrost živjeti uopće, a kako i s kim će tko živjet je stvar svake osobe

autorice teme, tvoje samopouzdanje nije naraslo, samo si ga pokrila plahtom, a dokaz toga je ova tema

[Oxyn]

ToBeMyself kaže:

Ovo je jedna priča o ispunjenom životu dugotrajno single osobe. Životu koji je ispunjen poslom i vlastitim planovima, slobodom planiranja svakog trenutka, ali i ograničenim mogućnostima za društveni aspekt života, budući da se u ovim godinama većina već uparila.

Bit će možda maaalo poduži post, a tko ga pročita neka mi kaže slaže li se da je hrabro ustrajati na single životu umjesto na uparivanju tek toliko.

Dakle, od kraja 2014. godine sam neprekidno single. Možda sam tada još mogla nekog naći, međutim bila sam poprilično psihički i emocionalno oštećena zbog jedne prethodne veze u kojoj sam trpila psihičko, seksualno, a u jednoj mjeri i fizičko zlostavljanje. Naravno, uzrok tome mi je poznat, radilo se o "dobrom dečku iz susjedstva" koji je dolazio iz izrazito disfunkcionalne obitelji, a vjerovala sam da ću ga potpuno odmaknuti od obitelji, dovesti k sebi, i da će poželjeti moj lifestyle. Iako je to najprije želio, po naputku (ozbiljno psihički bolesne) majke s vremenom je bio sve gori i gori prema meni, kao da sam mu nešto kriva (i da jesam, vjerojatno ne bih to zasluživala)

Zadnja veza kratko mi je trajala, ostavio me iz jednostavnog razloga - ja sam sve što može racionalno poželjeti, ali njegovom (j**enom) srcu nešto nedostaje. Nemam ono nešto, tj. to nije to. Naravno, poslije je našao lijenu neobrazovanu tipušu koju je odmah i oženio, trebalo je zbog nekih papira i štajaznam, ali eto, ona je imala "ono nešto".

I sada, dolazimo do glavne teze - biti single nakon recimo 27. godine je velika hrabrost. Posebno u izrazito konzervativnoj i patrijarhalnoj zemlji kao što je Hrvatska.

Recimo, danas je subota. Nekada smo izlazili van. Danas su moguća samo druženja parova gdje single ljudi apsolutno nisu dobro došli, ili druženja sa single curama koje će sat vremena na kavi pričati o tome kako su svi muškarci govna. Dakako, moguća su i upoznavanja single muškaraca, ali se gotovo uvijek ispostavi da je riječ o lijenim, bezličnim, dosadnim tipovima koji zapravo ne znaju ni razgovarati ni sa kim osim s (muškom) ekipom s kojom idu na pivu. Svaki suvisao tip je zauzet (ili gay ), i sad - mogla bih prihvatiti nekog od dosadnih tipova, jer puno njih stvori ogromna očekivanja od mene, u smislu da će tu nešto biti. Naravno, moje neodgovaranje na poruke brzo ih otrijezni. Da ne govorimo da puno hetero tipova zapravo ne voli žene nego voli samo - p***u.

Ja dakako i ne mislim da su "svi muškarci loši", baš naprotiv. Ali nikada nisam imala sposobnost privući onoga tko mi se sviđa, uz koga se osjećam dobro i posebno. To mi nikada nije bilo uzvraćeno. Uz sve kvalitete koje imam (zgodna, obrazovana, radišna, držim do sebe, imam puno empatije za druge, otvorena na različitosti, tolerantna, a imam i kvalitete dobro partnerice, da sad ne idemo u detalje, ajde nisam za tradicionalne rodne uloge, ali ne vjerujem da puno tipova to ni očekuje, budući da je takvih ženski 1%, volim kuhati i pospremati, i to ne zato jer sam žena nego zato jer je to dobro), uvijek nemam - ono nešto. Možda moja pojava djeluje umjetno, djeluje kao da su mi standardi previsoki, kao da mi oni neće moći biti "na razini", ali zapravo to uopće nije tako.

Cijeli je svijet orijentiran na život u dvoje. Samački život je skuplji.

Budući da stvarno ne mislim "davati priliku" nikome tko bi se samo skrasio, i tko mi je samo ok lik, ali ništa više od toga, mogu jedino biti single, i to trajno. I tu se javlja pitanje hrabrosti.

Prvo, radim s puno ljudi, ali ne neki šalter tip posla, nego baš komunikaciju, i onda se u pauzama jave razgovori o vezama. Nikome nije jasno kako tako lijepa i dobra mogu biti single. Teško je održati hladnu glavu u tim situacijama i kroz smijeh reći "a valjda će se jednom netko pojaviti".

Nadalje, kad sam imala 21 pa bi rekla da nemam dečka, odgovor bi bio "mlada si, stigneš". S 28, odgovor biva "a pa kako to???"

Isto tako, samostalnom organizacijom vremena odlučujem se na puno putovanja. Putujem sama. Sama dođem u hostel-hotel ili u restoran-kafić. Još uvijek se javlja čuđenje određenih ljudi "što dama radi sama". Takve su me situacije potakle na usvajanje feminističkih svjetonazora. Uostalom, imam onaj moto da "svi oko mene se vjenčavaju i dobivaju bebe, a ja razmišljam u koja će mi biti sljedeća zemlja koju ću posjetiti.

Dosta sam emotivna, i sve me čudi što već godinama nisam imala nikoga, a zapravo nikad u životu nisam imala kvalitetnog partnera. Ponekad zamišljam kako bi to bilo da imam nekoga s kim bi svake subote pogledala film, kuhala, imala odličan seks, prošetala, otišla na neki izlet, na večeru, što god. Hrabro je ne prihvatiti nekog tipa koji mi je "samo ok tip", i to samo da ne budem sama.

Hrabro je ipak željeti i sanjati o nekome tko će mi se stvarno svidjeti, tko će me razumjeti, odgovarati mi...

Ti si dovoljno luda i dovoljno analitična da je s tobom za popizdit. Drugim riječima javi se za kavu No na stranu zajebancija, čini mi se da si usamljena. Ne za bilo kime, već za nekim s kime bi bila na istoj valnoj duljini. Ta valna duljina čini mi se da se teško lovi u Hrvatskoj, a posebice u manjim sredinama. Kao i svi normalni samci, suočavaš se činjenicom društva, kulture, isključivosti, getoiziranja samaca, plus još si žena. Muški samci su koliko toliko simpatični i smišni, a ti kao žena u očima drugih uvijek si prijetnja. A ako imaš zrno soli u glavi, onda i ''lajava'' solo frendica koju se zaobilazi. Sorry na direktnosti, ali čini mi se da je tako u našemu malom selu zvanom Rvatcka. Čini mi se da ti sada stvari sjedaju na svoje nakon te loše veze, i čini mi se da znaš što ne želiš. Nekome izvanka čini se kako si izbirljiva, ali ja to gledam da normalno razmišljaš za razliku od većine. Nedavno sam imao slučaj sa curom koja je stvarno sve pet. Lijepa ko slika, ali nakon prvog dejta skužio da je dosadna i meni osobno nezanimljiva. I shvatio da više cijenim slobodu, nego kombinaciju u dvoje s osobom s kojom nemam previše dodirnih točaka. Drugim riječima, rekao sam, znaš što ne želiš, ali što ti zapravo želiš? That's the question

[Joshua]

Pa za tebe je mrak da si sama! Ak to zoveš hrabrošću onda ok! Fala kurcu da nemaš nikoga. Nakon tvog iskustva iz prošle veze normalno da ne želiš imati nikoga za vezu. Mudra i zrela odluka!

[Lorse]

ToBeMyself kaže:

Ovo je jedna priča o ispunjenom životu dugotrajno single osobe. Životu koji je ispunjen poslom i vlastitim planovima, slobodom planiranja svakog trenutka, ali i ograničenim mogućnostima za društveni aspekt života, budući da se u ovim godinama većina već uparila.

Bit će možda maaalo poduži post, a tko ga pročita neka mi kaže slaže li se da je hrabro ustrajati na single životu umjesto na uparivanju tek toliko.

Dakle, od kraja 2014. godine sam neprekidno single. Možda sam tada još mogla nekog naći, međutim bila sam poprilično psihički i emocionalno oštećena zbog jedne prethodne veze u kojoj sam trpila psihičko, seksualno, a u jednoj mjeri i fizičko zlostavljanje. Naravno, uzrok tome mi je poznat, radilo se o "dobrom dečku iz susjedstva" koji je dolazio iz izrazito disfunkcionalne obitelji, a vjerovala sam da ću ga potpuno odmaknuti od obitelji, dovesti k sebi, i da će poželjeti moj lifestyle. Iako je to najprije želio, po naputku (ozbiljno psihički bolesne) majke s vremenom je bio sve gori i gori prema meni, kao da sam mu nešto kriva (i da jesam, vjerojatno ne bih to zasluživala)

Zadnja veza kratko mi je trajala, ostavio me iz jednostavnog razloga - ja sam sve što može racionalno poželjeti, ali njegovom (j**enom) srcu nešto nedostaje. Nemam ono nešto, tj. to nije to. Naravno, poslije je našao lijenu neobrazovanu tipušu koju je odmah i oženio, trebalo je zbog nekih papira i štajaznam, ali eto, ona je imala "ono nešto".

I sada, dolazimo do glavne teze - biti single nakon recimo 27. godine je velika hrabrost. Posebno u izrazito konzervativnoj i patrijarhalnoj zemlji kao što je Hrvatska.

Recimo, danas je subota. Nekada smo izlazili van. Danas su moguća samo druženja parova gdje single ljudi apsolutno nisu dobro došli, ili druženja sa single curama koje će sat vremena na kavi pričati o tome kako su svi muškarci govna. Dakako, moguća su i upoznavanja single muškaraca, ali se gotovo uvijek ispostavi da je riječ o lijenim, bezličnim, dosadnim tipovima koji zapravo ne znaju ni razgovarati ni sa kim osim s (muškom) ekipom s kojom idu na pivu. Svaki suvisao tip je zauzet (ili gay ), i sad - mogla bih prihvatiti nekog od dosadnih tipova, jer puno njih stvori ogromna očekivanja od mene, u smislu da će tu nešto biti. Naravno, moje neodgovaranje na poruke brzo ih otrijezni. Da ne govorimo da puno hetero tipova zapravo ne voli žene nego voli samo - p***u.

Ja dakako i ne mislim da su "svi muškarci loši", baš naprotiv. Ali nikada nisam imala sposobnost privući onoga tko mi se sviđa, uz koga se osjećam dobro i posebno. To mi nikada nije bilo uzvraćeno. Uz sve kvalitete koje imam (zgodna, obrazovana, radišna, držim do sebe, imam puno empatije za druge, otvorena na različitosti, tolerantna, a imam i kvalitete dobro partnerice, da sad ne idemo u detalje, ajde nisam za tradicionalne rodne uloge, ali ne vjerujem da puno tipova to ni očekuje, budući da je takvih ženski 1%, volim kuhati i pospremati, i to ne zato jer sam žena nego zato jer je to dobro), uvijek nemam - ono nešto. Možda moja pojava djeluje umjetno, djeluje kao da su mi standardi previsoki, kao da mi oni neće moći biti "na razini", ali zapravo to uopće nije tako.

Cijeli je svijet orijentiran na život u dvoje. Samački život je skuplji.

Budući da stvarno ne mislim "davati priliku" nikome tko bi se samo skrasio, i tko mi je samo ok lik, ali ništa više od toga, mogu jedino biti single, i to trajno. I tu se javlja pitanje hrabrosti.

Prvo, radim s puno ljudi, ali ne neki šalter tip posla, nego baš komunikaciju, i onda se u pauzama jave razgovori o vezama. Nikome nije jasno kako tako lijepa i dobra mogu biti single. Teško je održati hladnu glavu u tim situacijama i kroz smijeh reći "a valjda će se jednom netko pojaviti".

Nadalje, kad sam imala 21 pa bi rekla da nemam dečka, odgovor bi bio "mlada si, stigneš". S 28, odgovor biva "a pa kako to???"

Isto tako, samostalnom organizacijom vremena odlučujem se na puno putovanja. Putujem sama. Sama dođem u hostel-hotel ili u restoran-kafić. Još uvijek se javlja čuđenje određenih ljudi "što dama radi sama". Takve su me situacije potakle na usvajanje feminističkih svjetonazora. Uostalom, imam onaj moto da "svi oko mene se vjenčavaju i dobivaju bebe, a ja razmišljam u koja će mi biti sljedeća zemlja koju ću posjetiti.

Dosta sam emotivna, i sve me čudi što već godinama nisam imala nikoga, a zapravo nikad u životu nisam imala kvalitetnog partnera. Ponekad zamišljam kako bi to bilo da imam nekoga s kim bi svake subote pogledala film, kuhala, imala odličan seks, prošetala, otišla na neki izlet, na večeru, što god. Hrabro je ne prihvatiti nekog tipa koji mi je "samo ok tip", i to samo da ne budem sama.

Hrabro je ipak željeti i sanjati o nekome tko će mi se stvarno svidjeti, tko će me razumjeti, odgovarati mi...

Ti si jedan normalan prijatelj današnjice.Vjerovatno ipak ima veze i razočaranje u prošloj vezi.

Ali,ti si osjetila samostalnost.Imaš sve kaj trebaš,nitko te ne zajebava.Pogotovo kao žensko vrlo lako možeš doći do seksa,ako se zaželiš i tvoj život je odličan.

Polaganje računa,slušanje nekoga drugoga,prilagođavanje je naravno teret, i svakim danom što si starija biti će sve gore po tome pitanju.

Ako si zadovoljna,ok je odluka (mada nisi došla ovdje da ju odobrimo ).

Imaš jedan lijep život,i ako si zaista sretna,živi ga

[jamesbond]

ToBeMyself kaže:

Nema straha. Samo je pitanje smanjenih mogućnosti za društveni život, poteškoća u ostvarivanju poslovnih ciljeva, znači interesi općenito. Nisu bitna mišljenja drugih, nego način na koji je single osoba (posebno ženska) tretirana.

Ali su svi stekli "svoje živote", a ja nisam.

Na pitanja iz okoline se ne obazirem. Ali problem nastaje, kao što sam već napisala, kada mi single status utječe na poslovne komunikacije, jer su udane ženske ljubomorne i misle da im želim preoteti njihove teško stečene suputnike.

Znaci sebe bodris da si hrabra jer ocito smatras da je puno lakse zivit kad si s nekim.
Kazes bila si s nekim u nasilnoj vezi i sretna si sto vise nisi.
Znaci svoju hrabrost single zivota mjeris sa nekom idealizacijom perfketne veze.

A slusaj, svatko ima svoje strategijske obrambene mehanizme. Ti si nasla sta tebe pokrece... bolje da mislis da si hrabra nego da kukas kako te nitko nece i kako su svi muskarci svinje.

Jedini je problem odakle izvlacis motive za hrabrost s obzirom koliko ce to pozitivno uticat na tebe.
Razumio bi da ih izvlacis u cekanju tog nekog tvog idealnog partnera, ali ako izvlacis tu hrabrost jer je drustveno 'neadekvatno' biti single... tu se vec stvara problem i ta 'hrabrost' moze prec u nesto puno ruznije.