Važnost ocjena pri zapošljavanju

[Vicente]

Koliko su ocjene postignute tokom studija bitne prilikom zapošljavanja? Koliko vas je poslodavaca dosad tražilo ispis ocjena? Da li je to element koji može prevagnut pri odabiru kandidata? Navodno da su nešto bitnije kod zapošljavanja u državnim institucijama..zanima me da li da idem ganjat prosjek na zadnjoj godini studija ili da čim prije završim

[Garf]

Iz osobnog iskustva, nije mi prosjek značio baš ništa. U tri godine traženje posla uspijela sam doć na 10-ak testiranje i razgovora, bez obzira na prosjek.

Doduše, to su sve bile privatne firme, za državne u mom gradu, do pojave stručnog osposobljavanja, za moju struku ni nije bilo natječaja, tako da ne znam ima li kod njih to kakve veze, ali sumnjam.

[Fritulaa]

Ja bih ti preporučila da ganjaš... Ja sam eto nedavno diplomirala s visokim prosjekom i mogu ti reći, po mojoj procjeni, da mi je pomognulo u smislu da su me svi kod kojih sam se prijavila na natječaj zvali na razgovore. E sad, to se naravno radi o stručnom osposobljavanju jer sada ni nema ništa drugo... Ipak, počinjem sada sa SO, a posao sam tražila cca 2 mjeseca. U ta dva mjeseca, na svako SO koje sam se prijavila su me zvali na testiranje/razgovor (znam da nisu sve zvali). Neki su me tražili ispis ocjena... Tipa, u jednoj firmi su na temelju 70 životopisa odabrali nas 8 (po prosjeku naravno) za prvi krug razgovora... Tako da...škodit ti neće sigurno

[mako]

Za tehničke struke, mogu reći u svim prijavama na području HR nitko me nije pitao za ocjene, a pri javljanju na vanjske možda 1 od 20 traži transkripte ocjena, ali više kao neku formalnost ili da se vidi sastav školovanja. Većinom ne pitaju ni koja si specijalizacija, već im je najvažnije iskustvo. (osim ako ne traže početnike, a to je rijetkost).

Isto tako, ocjene znače samo dok si na faksu, i ako te ne zapaze tamo ili ih ne iskoristiš u svrhu stipendije, nemaju baš puno svrhe. Ali kao Fritula kaže, nikad nisu na odmet

[Fritulaa]

Da, mislim da ovisi i koji si fakultet...Ja sam završila ekonomiju i nas je mali milijun pa ti prosjek u neku ruku može pomognuti eventualno da se istakneš u tolikim životopisima (zbog čega te možda pozovu prije na razgovor). Posebice za ovo SO i pripravničke pozicije gdje, više manje, nitko nema nikakvog iskustva i svi imaju relativno slične životopise..

[Fashion Barbie]

Složila bih se s Fritulom. Završila sam pravo, također nas dosta ima. Prosjek i čak godine studiranja igraju dosta veliku ulogu (u odvjetništvu i sudstvu presudnu). To je svakako jedna stavka u životopisu koja vam pomaže da se istaknete. Inače svi imaju završen isti faks, znanje engleskog, B kategoriju i rad na kompu. Ocjene, razmjene studenata, natjecanja, godine studiranja, itd...sve dosta bitno prilikom traženja posla u mojoj struci (osim ako natječaj nije namješten, tad nemate šanse s bilo kakvim životopisom ).

[NeverMoore]

moje iskustvo dosad reče da ocjene nitko nije spomenuo na razgovorima. ali u potpunosti se slažem s frituulom. nikad ne znaš kad će ti biti od pomoći, iako, u nekim je strukama važnija sposobnost od same ocjene...

[Štreberica]

I mene zanima isto. S tim da sam na studiju nakon kojeg je većina (najboljih) radnih mjesta (kod nas, barem) u državnoj službi (fakulteti, instituti i sl.). Za sada su mi ocjene puno pomogle jer sam dobila stipendiju, koju mogu zadržati do kraja dodiplomskog studija ako zadržim prosjek iznad 4,0 bez zaostajanja u studiju, što je (pre)lako, pa se pitam ima li smisla da se i dalje trudim oko ocjena ili bih trebala vrijeme više ulagati u nešto drugo (i što ). Pitala sam nekoliko asistenata i nastavnika sa svog fakulteta i većina su mi rekli da su mi ocjene najbitnije/jako bitne, da bi oni to puno gledali/da misle da se to kod nas puno gleda. Neki su rekli suprotno. Imaju li fakultetski nastavnici neku korist od toga što im studenti imaju bolje ocjene pa da bi zato poticali studente da ih zasluže, ili govore što stvarno misle, a mišljenja im se razlikuju jer (neki) nemaju pojma o stvarnosti?

[Lendoxia]

Streberica ako mislis ostat na faxu ili radit na rudjeru onda ti je visoki prosjek must. Iako moras imat i srece da ti se u pravo vrijeme otvori mjesto i da te onaj na tom mjestu zeli uzet. Naravno visok prosjek ti to mjesto ne garantira, ali ako ga nemas neces dobit to mjesto. Na razgovorima znaju pitat koliki mi je prosjek, ali zasad nisam primijetila da to ima nekog velikog utjecaja na to hoce li te uzet ili ne.

[Štreberica]

U teoriji da, ali koliko visoki? Službena granica je na smiješnih 3,5, koliko sam shvatila, a mjesto dobije onaj tko je tada tamo radio diplomski i pri tome bio dovoljno dobar, što ne znam kako predvidjeti, a za ostale je otvoreno samo u vrlo rijetkim situacijama kad takvih nema.

[_Mystical_]

po mojem iskustvu, ocjene su potpuno nebitne.
To sam, hvala bogu, skužio dosta rano, pa sam već na ranijim godinama fakulteta svoje vrijeme i trud usmjerio prema stjecanju sposobnosti i iskustva u struci koje će mi dati prednost u daljnoj poslovnoj karijeri.

Naravno, s takvim gledištem se nisu slagali poneki kolege odlikaši (i profesori), kojima je bio cilj imati odličan iz svih kolegija, bez obzira da li se on zvao financijsko računovodstvo ili hrvatska kulturna baština. Ponekad bismo debatirali o tome, ali to je uvijek završilo da sam ja "klošar" koji prepisuje na kolegiju hrvatska kulturna baština i sličnim, a oni elita koja će zbog svojih dobrih ocjena konkurirati za najbolja radna mjesta u najboljim kompanijama.

I tako sam se ja na fakultetu provlačio kroz većinu kolegija, ali usporedno radio i stjecao znanja u području za koje sam se specijalizirao.

Danas, par godina nakon, kolege odlikaši traže posao s životopisom koji pokušavaju raširiti na dvije stranice upisivajući uspjehe kao što su prosjek ocjena na fakulteta, najbolje napisani ispit iz kolegija hrvatska kulturna baština ikad i slično.
Ja sam u međuvremenu našao ok posao u roku odmah, dao otkaz kad me zasitio, našao novi, još bolji. I prijeći na novi mi nije problem, jer znam da imam konkretna znanja koja se traže.
I za kraj, nikad me nitko, čak ni na prvom poslu nije pitao za ocjene. Imaš testiranje, imaš probni rok. Ako zadovoljiš, ostaješ. Ako ne, noga. Vjerovali ili ne, ocjena iz kolegija hrvatska kulturna baština nema nikakve veze s rezultatom

P.S. ovo ne vrijedi za ekipu koja nema ambicije raditi u privatnom sektoru već želi ostati na fakultetu, kao asistetni i/ili profesori. Za njih su ocjene, znanje teorije i umijeće uvlačenja u guzicu nadređenima od presudne važnosti.

[kemik]

_Mystical_ kaže:

P.S. ovo ne vrijedi za ekipu koja nema ambicije raditi u privatnom sektoru već želi ostati na fakultetu, kao asistetni i/ili profesori. Za njih su ocjene, znanje teorije i umijeće uvlačenja u guzicu nadređenima od presudne važnosti.

a, gle, netko tko danas u Hrvatskoj studira kemiju osuđen je isključivo na rad na fakultetu, institutima ili sličnim državnim lokacijama. jerbo industrija koja bi zapošljavala ljude koji završavaju taj fakultet jednostavno ne postoji.



štreberice, ganjaj prosjek. nećeš ništa bitno izgubiti time , a možeš jednog dana dobiti dosta - glupo radno mjesto na fakultetu na kojem ćeš moći truliti do penzije napredujući objavljivanjem nebitnih znanstvenih radova u besmislenim časopisima

[SAS]

Ah ako pitaju za ocjene nije dobro kad imaš sve pet onda te proglase štreberom, a faks prelaganim, ak imaš sve dva onda misle da nisi ništa učio, a još manje nešto naučio. Neka zlatna sredina je uvijek bila dobra i in.

Ja kod privatnih nisam niti uspio doći do razgovora jer su uglavnom bili natječaji namješteni, kako ?
Lijepo piše traži se tehničar za računarstvo ili elektrotehničar na području rada na računalima, i kakve veze elektrotehničar ima s računalima ni dan danas mi nije jasno pored postojećeg zanimanja tehničar za računarstvo i informatičar.
I onda baš odabereju jednog elektrotehničara, a meni pošalju emailom nisam zadovoljio uvijete bez zašto i koji to !?
A prema traženim uvijetima sam 100% zadovoljavao sve tražene uvijete znači išao sam na sigurne natiječaje na kojima 100% zadovoljavam sve tražene uvijete i ništa ! I nisam došao na razgovor, nije bilo niti slike onako da kao nesviđa im se moja faca niti bilo po ćemu kako bi me izbrisali kao kandidata !

Dok sam prvi puta došao na razgovore za onih 1600kn, no badava prevelika je bila konkurencija gotovo 50 ljudi natiječe se za jedno radno mijesto. Tu nemoš upasti osim preko veze ili da imaš sreće, a razgovor je tekao ko da smo si najbolji prijatelji znači bez znoja na čelu, drhavice, nervoze sve skroz mirno i smireno uz lijep razgovor i svejedno ništa !
Svi su kandidati bili nervozni za razogovor na posao, a ja ko da sam došao na odmor i razgovarati s prijateljima, skroz ugodno i laganini !


Frend mi ima sve 4 i 5 jer mu učenje ide ko u šali lako štrebeta i lako mu ide i matematika itd. al badava nenalazi posao u svojoj struci za računarstvo. Pa onda vozi pizzu okolo na crno uz normalno traženje posla u struci.


Jednostavno nema posla, a ti natiječaji za posao su uglavnom namješteni već netko radi unutra na vašem mijestu bezobzira jel ma zadovoljene uvijete ili ne to je posve nebitno ! Bitno da imaju vezu i da mogu upasti, čak i nemora ono glavni šef forsirati kakve radnike oće već da onom "sprednom" šefu da zadatak najdi radnika. I tada taj je dobar s nekim radnicima i radnik mu ponudi svojeg čovijeka pod pričom, znaš ovoga ti poznajem osobno taj bi ti mogao dobro raditi svoj posao nemaš nikakvih frka niti briga.
Tada dojde taj na razgovor jedan drugome pričaju da da i primi ga.

[Štreberica]

kemik kaže:

a, gle, netko tko danas u Hrvatskoj studira kemiju osuđen je isključivo na rad na fakultetu, institutima ili sličnim državnim lokacijama. jerbo industrija koja bi zapošljavala ljude koji završavaju taj fakultet jednostavno ne postoji.



štreberice, ganjaj prosjek. nećeš ništa bitno izgubiti time , a možeš jednog dana dobiti dosta - glupo radno mjesto na fakultetu na kojem ćeš moći truliti do penzije napredujući objavljivanjem nebitnih znanstvenih radova u besmislenim časopisima

Pa, meni baš nisu rekli da ne postoji, nego "skoro pa ne postoji". Postoji Pliva (ili kako li se već to trenutačno zove), ali oni primaju samo svoje stipendiste, što ne mogu biti kad već primam drugu stipendiju. I još ponešto sitnije. Mislim da se radna mjesta na fakultetu ipak polako ali sigurno izvlače iz takvog stanja, ako su u njemu i bila, tj. ili će sve propasti ili će se kriteriji dići. Ako ovdje ne bude doslovce ničeg, onda imam pravo tražiti i u ostatku svijeta. No, za mjesto na kakvom god fakultetu/institutu trebala bih već za vrijeme studija imati rad ("makar" onaj za Rektorovu nagradu), a ne znam istovremeno biti na 2 mjesta (na predavanjima kako bih imala odlične ocjene i u laboratoriju kako bih nešto radila). Zato možda ipak imam što time izgubiti

[kemik]

gotovo svi ljudi koji su sa studija kemije dobili rektorovu nagradu u posljednjih desetak godina imali su prosjek debelo, debelo preko 4,5.

dakle, apsolutno je moguće dobiti rektorovu nagradu i imati izvrstan prosjek. ne znam zašto misliš da ti to ne možeš?


(možda zato što ovdje moderiraš? jel ti to oduzima dragocjeno vrijeme? )

ps: kako to misliš da će fakulteti propasti? naravno da neće, samo će producirati sve lošije i lošije diplomande, te zapošljavati iste takve. proces koji se događa na zagrebačkom pmf-u barem već 20 godina i nema nikakve naznake da će se prestati događati.

[Štreberica]

kemik kaže:

gotovo svi ljudi koji su sa studija kemije dobili rektorovu nagradu u posljednjih desetak godina imali su prosjek debelo, debelo preko 4,5.

I bili su spomenuti loši diplomandi? Neki su imali prosjek tek skromno preko 4.

kemik kaže:

dakle, apsolutno je moguće dobiti rektorovu nagradu i imati izvrstan prosjek. ne znam zašto misliš da ti to ne možeš?

"Bolonjski sustav" tj. obavezna predavanja. Sve aktivnosti koje se mogu odvijati u vrijeme po želji nisu problem, a najmanje one među njima od kojih mogu i odustati ako bi se ispostavilo da oduzimaju previše vremena

Država plaća fakultet, država ga može i zatvoriti, ako zaključe da ničemu ne služi

[Panga]

_Mystical_ kaže:

po mojem iskustvu, ocjene su potpuno nebitne.
To sam, hvala bogu, skužio dosta rano, pa sam već na ranijim godinama fakulteta svoje vrijeme i trud usmjerio prema stjecanju sposobnosti i iskustva u struci koje će mi dati prednost u daljnoj poslovnoj karijeri.

Naravno, s takvim gledištem se nisu slagali poneki kolege odlikaši (i profesori), kojima je bio cilj imati odličan iz svih kolegija, bez obzira da li se on zvao financijsko računovodstvo ili hrvatska kulturna baština. Ponekad bismo debatirali o tome, ali to je uvijek završilo da sam ja "klošar" koji prepisuje na kolegiju hrvatska kulturna baština i sličnim, a oni elita koja će zbog svojih dobrih ocjena konkurirati za najbolja radna mjesta u najboljim kompanijama.

I tako sam se ja na fakultetu provlačio kroz većinu kolegija, ali usporedno radio i stjecao znanja u području za koje sam se specijalizirao.

Danas, par godina nakon, kolege odlikaši traže posao s životopisom koji pokušavaju raširiti na dvije stranice upisivajući uspjehe kao što su prosjek ocjena na fakulteta, najbolje napisani ispit iz kolegija hrvatska kulturna baština ikad i slično.
Ja sam u međuvremenu našao ok posao u roku odmah, dao otkaz kad me zasitio, našao novi, još bolji. I prijeći na novi mi nije problem, jer znam da imam konkretna znanja koja se traže.
I za kraj, nikad me nitko, čak ni na prvom poslu nije pitao za ocjene. Imaš testiranje, imaš probni rok. Ako zadovoljiš, ostaješ. Ako ne, noga. Vjerovali ili ne, ocjena iz kolegija hrvatska kulturna baština nema nikakve veze s rezultatom

P.S. ovo ne vrijedi za ekipu koja nema ambicije raditi u privatnom sektoru već želi ostati na fakultetu, kao asistetni i/ili profesori. Za njih su ocjene, znanje teorije i umijeće uvlačenja u guzicu nadređenima od presudne važnosti.

Slažem se u potpunosti s ovim. Kad sam ja nakon faksa tražio posao, nitko me nikad na testiranjima ili razgovorima nije pitao za ocjene. Na faksu sam iz onog što me zanimalo i što mi je kasnije bilo bitno za karijeru imao dobre ocjene, ostalo kako koju. Nisam se previše zamarao s tim.
Kad su me zaposlili bilo je "Vidjet ćemo kakav ćeš biti za 6 mjseci i ako si dobar, OK, ako ne pedala.".
Sad sam ja u poziciji da tako ocjenjujem ljude i imam isti pristup. Vidio sam odlikaše s faksa koji su nesposobni razmišljati svojom glavom, a naučili su samo biflati napamet. Vidio sam one koji su na faksu imali malo slabiji prosjek, ali mogu reći da su inteligencijom na puno većoj razini od ovih prvih (a i od mene) te su na poslu vrlo snalažljivi, okretni i cijenjeni.
Naravno, to nije uvijek pravilo, ali je neki pokazatelj (barem meni) da ocjene ne moraju garantirati dobar kadar.
Kod nas ako prođeš testiranja i razgovore, dobit ćeš šansu bez obzira na ocjene, a ako nisi dobar, jbg.

[Azaleja]

_Mystical_ kaže:

po mojem iskustvu, ocjene su potpuno nebitne.
To sam, hvala bogu, skužio dosta rano, pa sam već na ranijim godinama fakulteta svoje vrijeme i trud usmjerio prema stjecanju sposobnosti i iskustva u struci koje će mi dati prednost u daljnoj poslovnoj karijeri.

Naravno, s takvim gledištem se nisu slagali poneki kolege odlikaši (i profesori), kojima je bio cilj imati odličan iz svih kolegija, bez obzira da li se on zvao financijsko računovodstvo ili hrvatska kulturna baština. Ponekad bismo debatirali o tome, ali to je uvijek završilo da sam ja "klošar" koji prepisuje na kolegiju hrvatska kulturna baština i sličnim, a oni elita koja će zbog svojih dobrih ocjena konkurirati za najbolja radna mjesta u najboljim kompanijama.

I tako sam se ja na fakultetu provlačio kroz većinu kolegija, ali usporedno radio i stjecao znanja u području za koje sam se specijalizirao.

Danas, par godina nakon, kolege odlikaši traže posao s životopisom koji pokušavaju raširiti na dvije stranice upisivajući uspjehe kao što su prosjek ocjena na fakulteta, najbolje napisani ispit iz kolegija hrvatska kulturna baština ikad i slično.
Ja sam u međuvremenu našao ok posao u roku odmah, dao otkaz kad me zasitio, našao novi, još bolji. I prijeći na novi mi nije problem, jer znam da imam konkretna znanja koja se traže.
I za kraj, nikad me nitko, čak ni na prvom poslu nije pitao za ocjene. Imaš testiranje, imaš probni rok. Ako zadovoljiš, ostaješ. Ako ne, noga. Vjerovali ili ne, ocjena iz kolegija hrvatska kulturna baština nema nikakve veze s rezultatom

P.S. ovo ne vrijedi za ekipu koja nema ambicije raditi u privatnom sektoru već želi ostati na fakultetu, kao asistetni i/ili profesori. Za njih su ocjene, znanje teorije i umijeće uvlačenja u guzicu nadređenima od presudne važnosti.

Potpisujem cijeli post, ali ako netko ima želje i ambicije neka ganja prosjek.

[milanović]

Meni ocjene ništa nisu pomogle.
Iako su bili izvrsne(prosjek veći od 4,5).iako imam položeni ispit već godinama ne mogu do posla.
A ,nije kako se ovde govori da ne želim radit.
Nije toliko tragično što ne mogu dobiti posao u struci, s time sam se već pomirio već ne mogu dobiti posao čak ni u Call centru.

[Fashion Barbie]

Mislim da su ocjene ipak važne u nekim strukama. Ne možete zaključit da nisu u svim. Kad gledam pravnu struku, za sudstvo i državno odvjetništvo su ocjene presudne. Također i za rad u renomiranim uredima. Za rad u državnoj upravi uopće nisu važne.