Svekrve vol.2

[sjeverna]

Joca Maminjo kaže:

Slažem se vama ali što ako ste uložili znatan novac u kuću i imanje i odlaskom možete izgubiti što ste recimo 15 godina stjecali ?

Uložila ne samo godine već i financije ,a otišla s dugom i dvoje djece i "SVIMA JE TEŠKO OSIM MENI"

[štemajzl]

sjeverna kaže:

Uložila ne samo godine već i financije ,a otišla s dugom i dvoje djece i "SVIMA JE TEŠKO OSIM MENI"

Gle, njima će uvijek biti gadno jer i kad su sami (ili pogotovo tada), nalaze se u prilično lošem društvu.

[Elich San]

koji se novac može mjeriti sa uloženim (čitaj izgubljenim) živcima i duševnim mirom?

uložili nešto novaca, puno živaca, 9 mjeseci izgubljenog mira..i otišli u podstanare i napokon se probudili mirni i spokojni = neprocjenjivo

ja se odrekla očinstva, odreći ću se i majčinstva
on od oca dobio pola kuće i imanja-sve htio vratit, otac nije htio primit nazad-jednoga dana sve će prepisat bratu

on i ja kupili kuću i napokon svoji na svome= neprocjenjivo

[Ms_Manners]

Joca Maminjo kaže:

Slažem se vama ali što ako ste uložili znatan novac u kuću i imanje i odlaskom možete izgubiti što ste recimo 15 godina stjecali ?

Postoji li nekakav dokaz o uloženom?
Ovisi koliko je želje da se to vrati i pod koju cijenu se vraća, za života tužbom, a i kad umru ne mogu sasvim razbaštiniti nekoga tko je ulagao, znam osobu koja je imala sličan slučaj, nakon smrti oca mislili su ga ostaviti bez ičega, ali je vratio što je uložio (sudskim putem tek, nažalost) i nekakav nužni dio ostaloga. Njegovi su se opirali do prijetnje ovrhom ako ne plate, tek tada su vidjeli da se neće izvući.
Nisu više bili obitelj nakon toga (makar nisu baš ni prije, očito), nije im bilo nimalo drago što ga ipak moraju isplatiti, ali su bili prisiljeni na to i nisu imali izbora.
Ipak, navodno ne završi svaka takva tužba tako i traje nekad jako dugo, zato kažem, ovisi koliko je netko spreman ustrajati na svome i koliko je to nekad skuplje od onoga što ostaje.

[atlantis]

Joca Maminjo kaže:

Slažem se vama ali što ako ste uložili znatan novac u kuću i imanje i odlaskom možete izgubiti što ste recimo 15 godina stjecali ?

sami ste si krivi što ste išli linijom manjeg otpora od početka

[plavi-safir]

leeloo27 kaže:

Zato nikada ne ulažeš u tuđe. Ili ako već ulažeš u nešto čuvaš sve račune pa ako dođe do nekakvih ispada barem znaš da možeš uloženo vratiti (tužbom naravno).

slazem se! Niposto ulagat u tudje! A ako jesi,a sad izvisio,tesko ces ikad povratit svoje! Kostat ce te ne samo to ulozeno ,vec zivaca i zdravlja!

[leeloo27]

Ja imam primjer od jedne cure gdje su ona i njeni starci uložili u izgradnju kata kod njegovih pa ju sada sveki i svekar tjeraju skupa sa mužem i djetetom na ulicu.

Hvala, ali ne hvala. Nema teoretske šanse da bi dizala kredit i ulagala u nešto što nije moje. Uložila bih jedino pod uvjetom da se ta kuća etažira i da taj kat glasi na mene i na muža. I u tom slučaju bi jako, jako dobro razmislila.

[Elich San]

leeloo27 kaže:

Ja imam primjer od jedne cure gdje su ona i njeni starci uložili u izgradnju kata kod njegovih pa ju sada sveki i svekar tjeraju skupa sa mužem i djetetom na ulicu.

Hvala, ali ne hvala. Nema teoretske šanse da bi dizala kredit i ulagala u nešto što nije moje. Uložila bih jedino pod uvjetom da se ta kuća etažira i da taj kat glasi na mene i na muža. I u tom slučaju bi jako, jako dobro razmislila.

eto moj muž je dobio na sebe pola kuće i htjeli smo ju mi etažirat, ucrtat i platit priključak za plin pa onda gradit ,i odustali smo hvala Bogu na vrijeme.
nikada ni u ludilu ne bih više živjela ni sa mojim ni sa njegovim starcima na njihovom terenu .

[Joca Maminjo]

Nije sve tako jednostavno, u podstanare pa kredit itd., to može radit par bez djece i da su oba zaposlena pa ni oni kad danas imaš posao sutra nemaš. Gledam i slušam oko sebe svi su u nekoj banani imali ili nemali, npr jedan par ne živi s starcima, ali im se petljaju u život i prigovaraju jer su im ranije pomagali, drugi par živio najprije s starcima pa adaptirali kuću od staraca do njih, na kraju kupili stan, treći par dobio od staraca kuću, a kreditom kupili vikendicu, sad im starci uzimaju i prodaju vikendicu pod kuću. Čitam i ovdje, ako imaš zajebane starce mira nema ni ako odseliš na Novi Zeland i tamo će te naći.

[Zeljko81]

pa zar je tako loše
ne mogu vjerovati da su takvi odnosi

[Ms_Manners]

Ako si uporno ne dozvoliš da se petljaju, ne mogu oni ništa. Kažeš im da nećete razgovarati o xy temi, da ćeš spustiti slušalicu ili otići ako počnu. Kad počnu, poklopiš ili odeš, za početak im ne moraš reći gdje živiš ako je tako loše da se bojiš da će ti dolaziti nepozvani ili da nećeš moći prekinuti uplitanje ako počne na tvom terenu.
Ovisi do koje mjere želiš mir, a koliko ipak želiš nedjeljni ručak s obitelji.

[plavva]

Ms_Manners kaže:

Ako si uporno ne dozvoliš da se petljaju, ne mogu oni ništa. Kažeš im da nećete razgovarati o xy temi, da ćeš spustiti slušalicu ili otići ako počnu. Kad počnu, poklopiš ili odeš, za početak im ne moraš reći gdje živiš ako je tako loše da se bojiš da će ti dolaziti nepozvani ili da nećeš moći prekinuti uplitanje ako počne na tvom terenu.
Ovisi do koje mjere želiš mir, a koliko ipak želiš nedjeljni ručak s obitelji.

Pa dobro, nemoj me krivo shvatit, al kaj je tak posebno u tom nedjeljnom ručku da na njega ideš IAKO znaš da će te starci jebat u mozak imao ti 28 ili 40? Kaj? Mamina juhica? Braća i sestre s kojima nemaš ništa zajedničko više? Vječna roditeljska prigovaranja i vječnije nezadovoljstvo?

[leeloo27]

Joca Maminjo kaže:

Nije sve tako jednostavno, u podstanare pa kredit itd., to može radit par bez djece i da su oba zaposlena pa ni oni kad danas imaš posao sutra nemaš. Gledam i slušam oko sebe svi su u nekoj banani imali ili nemali, npr jedan par ne živi s starcima, ali im se petljaju u život i prigovaraju jer su im ranije pomagali, drugi par živio najprije s starcima pa adaptirali kuću od staraca do njih, na kraju kupili stan, treći par dobio od staraca kuću, a kreditom kupili vikendicu, sad im starci uzimaju i prodaju vikendicu pod kuću. Čitam i ovdje, ako imaš zajebane starce mira nema ni ako odseliš na Novi Zeland i tamo će te naći.

A tko je rekao da je jednostavno?

Ali po meni ako već dižeš kredit za nadogradnju i uređenje gore kata isto tako te novce možeš preusmjeriti i kupiti neki manji stan. Bolje 5 kvadrata tvojih nego 100 tuđih.

I netko ti se može petljati u život samo onoliko koliko mu to dopustiš. Nema šanse da si dopustim da me netko jebe u mozak cijeli život samo zato što je nečiji roditelj.

[Ms_Manners]

plavva kaže:

Pa dobro, nemoj me krivo shvatit, al kaj je tak posebno u tom nedjeljnom ručku da na njega ideš IAKO znaš da će te starci jebat u mozak imao ti 28 ili 40? Kaj? Mamina juhica? Braća i sestre s kojima nemaš ništa zajedničko više? Vječna roditeljska prigovaranja i vječnije nezadovoljstvo?

Moraš pitati nekog drugog , ja bih to sve otpilila da ne bi znali ni jesam li živa kad bi mi stvarali toliko problema. Ovo za nedjeljni ručak sam rekla jer nisam shvatila koliko Maminjo točno mira želi, da ih ne čuje više uopće ili samo da malo smanje doživljaj, pa prema tome treba i birati sredstva, od možda nejavljanja na baš svaki poziv do zvanja policije jer ti luda familija stalno zvoni iako nisi otvorio dvije godine.

[Joca Maminjo]

Ma većinu ljudi koje znam starci na ovaj ili onaj način da ne kažem j... u zdrav mozak, mi živimo u kući koju smo mi napravili u većem dijelu tj nadogradili na postojeći objekat i temelje u odvojenom kućanstvu i nije mi svejedno to sve ostaviti i krenuti ispočetka. Stvari u prvih nekoliko godina nisu izgledale kao danas i odnosi su zbog određenih razloga narušeni u zadnjih 6 mjeseci i kod mene nedjeljnog ručka nema već 10 godina, starci imaju svoju kuhinju mi svoju. Koliko god to ne zvučalo lijepo kod nas je pozitivno što moji imaju dosta godina i bolest ih pomalo tlači tako da je to vjerojatno i pomalo razlog njihove nervoze jer znaju da im se bliži kraj života, ali nejasno mi je njihovo ponašanje u slučaju kad znaš da ti netko treba, a ti ga tlačiš i na neki način tjeraš od sebe, možda je to pomanjkanje intelegencije ili što već jer moji žive još u nekim godinama kada su oni bili mlađi, a svijet se mijenja.

[mali slon]

Prodati?

[Ms_Manners]

Joca Maminjo kaže:

nejasno mi je njihovo ponašanje u slučaju kad znaš da ti netko treba, a ti ga tlačiš i na neki način tjeraš od sebe, možda je to pomanjkanje intelegencije ili što već jer moji žive još u nekim godinama kada su oni bili mlađi, a svijet se mijenja.

Pokušaj da dobiju malo važnosti i moći i da se ne osjećaju kao bespomoćni i beskorisni starčeki? Koliko god mi bilo žao nekoga u toj situaciji, ne moraš to trpjeti.
Nedjeljni ručak sam spomenula, ali zapravo pitanje koliko kontakta i obiteljskih odnosa nakon toga s njima želiš? I tko sve iz obitelji ide s njima eventualno. Možeš se ti njih riješiti, ali s nekim metodama nema natrag, čak i ako materijalno ne završiš na gubitku.
Uloženo se može vratiti sudski pa te se ne može samo tako ostaviti bez ičega, pogotovo ako nema drugih bližih rođaka navodno (nisam pravnik, znam samo što su rekli frendu koji je tako vraćao svoje).
Prvo, koje ti mogućnosti za micanje od njih stvarno imaš?
Drugo, jeste li pokušali ozbiljno s njima o tome razgovarati?
Ako možete otići, porazgovarajte prije o tome s njima, ako se njihovo ponašanje ne promijeni, odlazite, a na to s isključivanjem iz oporuke možda pomogne ako vide da ste upoznati sa svojim pravima (provjerite točno što možete prije). I onda ako loše reagiraju ili ako se ne promijeni ništa, idete.
Ako je gore stvarno vaše i papiri su riješeni, imate odvojeni ulaz i sve sređeno, ne mora ostati prazno, imate pravo staviti tamo i podstanare, ma i prodati ako vam se hoće (navodno frendičin poznanik čak namjerno prodao ciganima da zezne zločeste susjede), možda tad shvate da nema šale.
Doduše, da ja osobno ne bih uzimala stan iznad nečije mame ako vidim da i taj koji prodaje jedva čeka da je se riješi, i to stoji.

[hopeless_ri]

Joca Maminjo kaže:

A što bi vi napravili da vam se roditelji stalno petljaju u život, da živite s njima, da nemate kuda i da vam prijete da vam neće ništa ostaviti poslije svoje smrti ukoliko neće biti po njihovom, ovakvih slučajeva ima mislim jako puno.

Moja pokojna baka je ovo svako toliko pričala mojoj mami kada smo, nakon razvoda mojih roditelja (koji je za baku bio ekstra velika sramota), živjeli nekoliko godina u njihovoj kući (odvojeni stan). Na kraju je mami pukao film, iako nismo imali puno i jedva smo spajali kraj sa krajem, otišli smo jedan dan u podstanare, a mama je baki dovela odvjetnika da joj sastavi oporuku i potpisala da se odriče svog dijela nasljedstva (iako to ustvari ne može, jer na nužni dio uvijek ima pravo).
Baka je ostala Nije mogla vjerovati da mami nije bitno nasljedstvo i da će radije plaćati podstanarstvo i raditi dva posla, nego slušati svakodnevne ucjene i trpiti petljanja.
Par godina kasnije baki je nažalost zdravlje otišlo kvragu Pa je opet ucjenama tražila da ju mama pazi. Pazila je, ali joj je i sama rekla da će sve što je njeno dati u humanitarne svrhe (za baku uvreda jer je njoj imanje bilo svetinja).

Ja sam sa mužem uredila pola kuće kod mog oca. Najradije bi mi svoje, ali u ovoj situaciji smo procijenili da nije sigurno dizati kredit na 30 godina za stan ili kuću. Uložili smo dosta u to. No, prije nego je jedna lipa uložena kuća je etažirana, napravljen je darovni ugovor i u njemu je detaljno specificirano što je moje (stan, konomba, garaža, koji dio okućnice, pravo prolaza preko tatinog dijela i sl.).

[Joca Maminjo]

Meni je otac ozbiljno bolestan i neće dugo i neću ništa dirati prije nego on umre jer sve uglavnom na njega glasi pa ćemo vidjeti što će ispasti na kraju. Inače ja se s roditeljima opasno posvađam i opet se više na njihovu inicijativu mirimo jer me ipak trebaju međutim supruga s mamom ne priča već godinama i to izjeda moju mamu, a nisam siguran da bi bilo bolje da priča s njom.

[anakomentari]

Evo da se i ja malo oglasim ovdje. Pročitala nisam sve što ste tipkali. Ima puno toga Ali bacila sam pogled na zadnje strane. Ima tu svakakvih iskustava.
Ja sam jedna od sretnica koje imaju normalne svekriće. Živimo odmah do njih (s tim da smo svak na svom) i baš nikakvih problema nemam sa njima. Ako što treba nazovu, ako što treba nazovemo mi njih. Nikade ne dolaze kod nas osim ako ih ne pozovemo što je možda 2-3 puta godišnje. Mi odemo kod njih kad ih se uželimo što je nekad jednom mjesečno, nekad 1 puta u 2 mjeseca. Sve bez presinga i prisila. Oni su nam i sami rekli da se ne opterecujemo i ne osjecamo duzni dolaziti jednom tjedno i sl. I eto, imam srece što sam ih dobila tako razumne i normalne. Istina je da sam se odmah i postavila tako da mi se nitko nece petljat, ali ne bi to bilo od prevelike pomoci da oni sami od sebe nisu takvi da se ne petljaju. Ja sam im odmah na početku rekla da ne volim obvezne nedjeljne i blagdanske ručkove, da ne volim velika obiteljska druženja i oni to poštuju. Kad nas zovu na ručak obavezno nam naglase da ne moramo doći i da razmislimo želimo li pa da im se javimo. Kartko rečeno, super su. Mi za sada namamo djece i samo se nadam da se nece promjenit ako ih jednom budemo imali.
S druge strane, odrasla sam u zajednici Moja baka je ajme i kuku svekrva mojoj majki. Uvijek bila i dan danas je. Ne bi bila knjiga dosta da vam napišem što je sve od nje doživila, a samim time što smo mi kao djeca proživljavali. I sad mi suze idu kad se sjetim nekih situacija i uplakane majke. Baka je takva da hoće da je sve po njenom. Od nekih velikih stvari do banalne stvari kao što je gdje će i kako stajati povrće Moja majka je mučala i trpila i za uzvrat je dobila cir na želucu i probleme s štitnjačom. Poštovala ju je maksimalno iako ja nikad ne bi mogla nekoga tko se tako ponaša prema meni. NIkad nikome ružno o njoj pričala nije iako ju je ova gazila do dna. Ništa time postigla nije. Tako da oni koji pričaju o tome da će vas netko poštovat ukoliko poštujete vi njega nemaju pojma. Ostati radi djece u tako bolesnoj sredini, ostati samo da bi ona imala baku i djeda je najveća moguća glupost. Ja volim svoga oca, ali uvijek mu otvoreno kažem da ću mu zauvijek zamjeriti šta se nije suprostavio baki i skupio se na samom početku. Zamjerim mu što smo morali kao djeca s njom ići kamo god bi ona poželila da bi pokazala unuke iako to nismo htjeli, ali baka bi se uvrijedila ako ne bi išli. Imala bi puno svega pisat. Ali ono što želim reči je da neke stvari režete od starta. Moji su sada u situaciji da nemaju gdje. Ulagali su u nešto što nije na njihovo ime. Sve šta su radili nitko im ne priznaje i mogu se sada slikati. I vjerujte da će vam djece manje zamjeriti ako odrastaju bez bake i djeda nego da gledaju svakodnevno kako vas netko gazi.