Depresija - druženje, razgovori, podrška

[Bek23]

tratinčica7 kaže:

nemoj tako....nikad ne odustaj...moraš naći snagu u sebi zbog svoje curke... ja se strašno loše osjećam ali vjerujem da će bit bolje... neće ti niko pomoć ako si sama ne pomogneš.. ja sam shvatila da se ne mogu oslonit na svoju mamu,pomirila sam se s tim i krećem dalje...
al opet,u sebi sam joj sve oprostila....lakše mi je tako.... pre dugo sam skupljala bijes u sebi a vjerujem da je to rezultiralo ovakvim mojim stanjem... pusa

Ne očekujem od nikoga pomoć. Neda mi se više ništa. Po cijele dane sam sama u kući, društva nemam zbog muža jer ako sam ja htjela izać s frendicama on je obavezno morao s menom i tako je s godinama jedna po jedna odlazila. Rutina me ubija. Vrtim se samo oko kćeri. Već imam i želučane probleme i povraćam svako malo. Molim Boga da se razbolim i crknem više.

[Guliver09]

tratinčica7 kaže:

i ja imam takav problem,skroz sam emocionalno zatvorena i jednostavno mi je neugodno tamo nekom nepoznatom iznosit svoju intimu,u stanju sam mu čak i lagat... ...jedina razlika je što ja imam osjećaj da bi se preporodila da nekom u detalje ispričam sve što me muči...al ne znam kako
pusa svima

uh..... sa svim s eovim slažem i potpisujem...
teško je naći nekog kome se možeš "ispovijediti".... idealno bi bilo možda, to mi palo na pamet, da se s nekim počakula preko neta, npr. skype....
nit ga vidiš nit ga znaš..... a razgovor rastereti dušu, barem malo..... I think

[srce na dlanu]

Jao jao, dugo nisam bila na forumu i sada kada sam ga otvorila, ostala sam blago rečeno neugodno šokirana. Pa što se to događa na ovom svijetu danas? toliko patnje toliko problema toliko depresije?
Pa što je to? I ja sam jedno vrijeme bila strašno depresivna i jadna, do bola. Ali nikada nisam pomišljala na ono naj gore!!!! Ubijala me depra, nisam spavala. Istina je da nikada nisam imala nekog sa kime mogu podjeliti svoje patnje i boli ali sam navikla živjeti tako. Lakše mi je, znam da nemam nikoga za podjeliti misli i to sam prihvatila. Ali uvijek želim i hoću pomoći nekome kome pomoć treba, saslušati biti rame za plakanje. Za svakoga imam razumjevanje i vremena.
Život treba prihvatiti takav kakav je.Bit će bolje jednog dana.

srce na dlanu kaže:

Život treba prihvatiti takav kakav je.Bit će bolje jednog dana.

ovo možeš govoriti u nedepresivnim trenucima, no svi oni kojima je voda do grla ništa ne znači "jedan dan kad će sve biti bolje". iz ove pozicije, mogu reći samo: vraga će bit bolje, iz dana u dan je sve gore...

lijepo zvuči prihvaćanje života onakvim kakvi je. i to je uistinu istina. no to je depresivnom korisno isto koliko i pušaču informacija da je pušenje štetno.

evo i ja se javljam prvi put na Psihokauč, izmorena životom. ali doslovno. već dugo bi samo spavala. zapravo, težim tome da prespavam cijeli svoj život. teško komuniciram s ljudima, jako me zamaraju bilo kakve društvene interakcije...i dijete me doslovno drži na životu. idem, guram dalje...ali nikad prije nisam vidjela veću "rupu" unutar sebe. kao da iz mene već mjesecima samo curi energija i pretvaram se u nekakvu ljušturu.

imam partnera koji je ok, al iskreno, bojim se uopće izbaciti sve svoje "demone" da ga ne preplašim. imam slabo plaćen posao i dijete koje sama podižem. obitelj se raspala ima već dugo, kontakti su loši...prijetelji su se raselili po svijetu i komunikacija nije više što je prije bila...osjećam da sam na kraju svog života. raduje me jedino dijete i goni me naprijed to što znam da mu moram još mnogo toga omogućiti i biti mu potpora.

[justme0]

varijabla kaže:

ovo možeš govoriti u nedepresivnim trenucima, no svi oni kojima je voda do grla ništa ne znači "jedan dan kad će sve biti bolje". iz ove pozicije, mogu reći samo: vraga će bit bolje, iz dana u dan je sve gore...

lijepo zvuči prihvaćanje života onakvim kakvi je. i to je uistinu istina. no to je depresivnom korisno isto koliko i pušaču informacija da je pušenje štetno.

Varijabla, slažem se sa tobom. Depresivni ljudi ne vide lijep svijet ni u kojem smislu i ne mogu povjerovati u to da će jednog dana (možda) biti bolje.
I sviđa mi se ova tvoja usporedba sa pušačima.
Jedino što mogu reći je da depresivnima valja reći "Uz tebe sam. Bori se." Naravno da je svima teško boriti se no treba se shvatiti da smo u problemima. Možda nikada neće biti bolje no ne smijemo donositi bitne odluke kada smo u "crnoj rupi"...samo pokušat se smiriti, zaokupiti se nečim i kasnije dobro razmisliti.
Znam sama po sebi. Kada sam u najgoroj fazi depresije - nitko me ne može uvjeriti u ništa. I ne vidim svjetlo na kraju tunela. Samo još veći mrak. Ali već ZNAM da koliko god se cijelo vrijeme osjećala loše, ipak postoje trenuci u kojima se osjećam najlošije i trenuci u kojima ipak mogu donekle smisleno razmišljati. A u tim najgorim trenucima valja što manje razmišljati i ne donositi nikakve odluke.
I nitko si ne može sam pomoći no ni nitko nikome ne može pomoći ako taj netko ne prihvaća i želi tu pomoć.

[ray of light]

varijabla kaže:

ovo možeš govoriti u nedepresivnim trenucima, no svi oni kojima je voda do grla ništa ne znači "jedan dan kad će sve biti bolje". iz ove pozicije, mogu reći samo: vraga će bit bolje, iz dana u dan je sve gore...

lijepo zvuči prihvaćanje života onakvim kakvi je. i to je uistinu istina. no to je depresivnom korisno isto koliko i pušaču informacija da je pušenje štetno.

evo i ja se javljam prvi put na Psihokauč, izmorena životom. ali doslovno. već dugo bi samo spavala. zapravo, težim tome da prespavam cijeli svoj život. teško komuniciram s ljudima, jako me zamaraju bilo kakve društvene interakcije...i dijete me doslovno drži na životu. idem, guram dalje...ali nikad prije nisam vidjela veću "rupu" unutar sebe. kao da iz mene već mjesecima samo curi energija i pretvaram se u nekakvu ljušturu.

imam partnera koji je ok, al iskreno, bojim se uopće izbaciti sve svoje "demone" da ga ne preplašim. imam slabo plaćen posao i dijete koje sama podižem. obitelj se raspala ima već dugo, kontakti su loši...prijetelji su se raselili po svijetu i komunikacija nije više što je prije bila...osjećam da sam na kraju svog života. raduje me jedino dijete i goni me naprijed to što znam da mu moram još mnogo toga omogućiti i biti mu potpora.

1. depresija se liječi
2. kroz liječenje se boriš, a ne na način da si ponavljaš sutra će biti bolje
3. pogotovo kad imaš dijete, nisi mu se u stanju emocionalno posvetiti. tako je bilo s mojom mamom, pa je ovo dijete 14 godina na psihijatrijskom stolcu
4. dosta bi bilo tih gluposti koje se ovdje prosipaju. treba se ići liječiti, jedini učinkoviti način.

rejoflajt kaže:

4. dosta bi bilo tih gluposti koje se ovdje prosipaju. treba se ići liječiti, jedini učinkoviti način.

podrška i razgovor nisu glupost.
i nekima ne trebaju antidepresivi već plaća koja stiže na vrijeme.

jasno mi je zašto ovako reagiraš, no "1, 2, 3, 4 generaliziranje" u ovom slučaju nije na mjestu. nije svaka mama s djetetom tvoja mama. ovoj mami čiji upis upravo čitaš trebaju konkretna rješenja oko pojedinih segmenata u životu. a upravo su vremenski (pre)duge nepovoljnosti razlog deprimiranosti.
a uz to su se poklopile i druge stvari - društvene i obiteljske.

nisam "pala" u svoju crnu rupu, kao što rekoh i prije, idem naprijed (zbog djeteta, al ipak idem...). no, to ne znači da ne mogu osjećati beznađe, tugu, deprimiranost...osjećaji su tu, takvi kakvi jesu. kamo sreće da onaj "bolji dan" dođe što prije, ali živjeti trebam sada. osim djeteta, ne vidim ništa lijepo. no, kako i justme0 kaže, nije dobro donositi neke velike odluke u ovom stanju. kako da kažem...unatoč svemu, gledam naprijed, al beznađe i bol su sada.

[ray of light]

[QUOTE=varijabla;29266695]podrška i razgovor nisu glupost.
i nekima ne trebaju antidepresivi već plaća koja stiže na vrijeme.


TKO JE SPOMINJAO ANTIDEPRESIVE???

jasno mi je zašto ovako reagiraš, no "1, 2, 3, 4 generaliziranje" u ovom slučaju nije na mjestu. nije svaka mama s djetetom tvoja mama. ovoj mami čiji upis upravo čitaš trebaju konkretna rješenja oko pojedinih segmenata u životu. a upravo su vremenski (pre)duge nepovoljnosti razlog deprimiranosti.
a uz to su se poklopile i druge stvari - društvene i obiteljske.

nisam "pala" u svoju crnu rupu, kao što rekoh i prije, idem naprijed (zbog djeteta, al ipak idem...). no, to ne znači da ne mogu osjećati beznađe, tugu, deprimiranost...osjećaji su tu, takvi kakvi jesu. kamo sreće da onaj "bolji dan" dođe što prije, ali živjeti trebam sada. osim djeteta, ne vidim ništa lijepo. no, kako i justme0 kaže, nije dobro donositi neke velike odluke u ovom stanju. kako da kažem...unatoč svemu, gledam naprijed, al beznađe i bol su sada.

MNOGIMA TREBAJU KONKRETNA RJEŠENJA. KOLIKO DUGO OSJEĆAŠ TAKVE OSJEĆAJE?

NISAM MISLILA NIŠTA LOŠE, VEĆ TI DALA SVOJ PRIMJER KOJEG MOŽEŠ I NE MORAŠ PRIHVATITI, SAMO DA VIDIŠ KAKVE MOGU BITI POSLJEDICE, KAŽEM MOGU, A NE MORAJU!

SRETNO!

[zveki 97]

varijabla kaže:

podrška i razgovor nisu glupost.
i nekima ne trebaju antidepresivi već plaća koja stiže na vrijeme.

jasno mi je zašto ovako reagiraš, no "1, 2, 3, 4 generaliziranje" u ovom slučaju nije na mjestu. nije svaka mama s djetetom tvoja mama. ovoj mami čiji upis upravo čitaš trebaju konkretna rješenja oko pojedinih segmenata u životu. a upravo su vremenski (pre)duge nepovoljnosti razlog deprimiranosti.
a uz to su se poklopile i druge stvari - društvene i obiteljske.

nisam "pala" u svoju crnu rupu, kao što rekoh i prije, idem naprijed (zbog djeteta, al ipak idem...). no, to ne znači da ne mogu osjećati beznađe, tugu, deprimiranost...osjećaji su tu, takvi kakvi jesu. kamo sreće da onaj "bolji dan" dođe što prije, ali živjeti trebam sada. osim djeteta, ne vidim ništa lijepo. no, kako i justme0 kaže, nije dobro donositi neke velike odluke u ovom stanju. kako da kažem...unatoč svemu, gledam naprijed, al beznađe i bol su sada.

Stanje u kojem se nalaziš je očito rezultat nekih konkretnih nepovoljnih životnih okolnosti iz kojih ne vidiš izlaz. Da se situacija promijeni i da možeš riješiti te svoje probleme, da li bi se i dalje osjećala ovako? Meni se čini da si ti potištena i tužna zbog problema koji te muče i da bi njihovim rješavanjem tvoja potištenost i tuga nestale. Utoliko se razlikuješ od klasičnih depresivaca koji su tužni bez nekog konkretnog razloga, koji mogu imati sve u životu, a opet se osjećati kao da nemaju ništa jer im je život težak teret.
O tome ti govori rej. O depresiji kao kliničkoj bolesti koja se javlja bez obzira na životne okolnosti u kojima se nalaziš.
Možeš li raditi na poboljšanju svoje životne situacije? Promijeniti nešto da bi se osjećala bolje?

[Weedeemer]

sviđa mi se kako ste ipak počeli raditi razliku između "pravih" i "lažnih" depresivaca.

danas su ljudi (u HR) većinom u "depresiji" zbog premale plaće, ili im kasni ili totalno nemaju novaca, a imaju kredita, trebaju se brinuti za n osoba, poplaćati račune,... imaju ljubavnih problema... problema u obitelji, ili trenutnih problema u stilu "razbio sam auto", "pokvario mi se mobitel gdje sam čuvao kontakte svih ljudi..." bla bla bla...

i onda se oni isfuravaju na depru... a vi im predlažete antidepresive... to me je jedino pogodilo u cijeloj priči... što ste na prvu loptu sugerirali AD i psihoterapije.... a nekima ni to nikad neće pomoći...

...ali, očito je da sam ja sam sebe sjebo što sam se ufuravao u depresiju, tj. što sam zbog rješivih, (ali ne u kratkom roku) životnih problema ostao slomljen i nakon što su se oni rješili.
...poanta je bila samo osvjestiti kako stvari napokon funkcioniraju. i tu se dogodio *klik*.

over&out


btw, jel poznate ikog s ovog popisa?
http://www.hope.hr/index.php?option=...&id=6&Itemid=5

[is_none]

Pozdrav svima! Imam jako dobrog prijatelja koji je u depresiji,skuzio sam to tako sto sam vidio po njegovim facebook statusima,kad sam ga pitao sto se dogadja rekao mi je da se ne sikiram da se bori sam i da zivot ide dalje tu sam ostao skuzio sam da su ga neki iznevjerili i da je jako potisten zbog toga. stalno mu pisem poruke na chat i on ili ne odgovori ili mi odgovori onak vrlo sturo. Htio bi mu zarko pomoci ali ne odgovara na poruke ni nista zovem na mob nista takodjer. E sada sto da ucinim da ga ostavim jedno vrijeme ili da nastavim s time da ne bi zelio biti dosadan. Isto tako sam mu rekao da nije sam da ima mene i da sam mu podrska kako god odluci. Moim vas savjet jer to i mene na neki nacin bedira

[Senadica]

Zasto je moj zadnji post obrisan?
Dogadjali se to svima,kada nisu svadje upitne?

[Senadica]

Weedeemer kaže:

sviđa mi se kako ste ipak počeli raditi razliku između "pravih" i "lažnih" depresivaca.

danas su ljudi (u HR) većinom u "depresiji" zbog premale plaće, ili im kasni ili totalno nemaju novaca, a imaju kredita, trebaju se brinuti za n osoba, poplaćati račune,... imaju ljubavnih problema... problema u obitelji, ili trenutnih problema u stilu "razbio sam auto", "pokvario mi se mobitel gdje sam čuvao kontakte svih ljudi..." bla bla bla...

i onda se oni isfuravaju na depru... a vi im predlažete antidepresive... to me je jedino pogodilo u cijeloj priči... što ste na prvu loptu sugerirali AD i psihoterapije.... a nekima ni to nikad neće pomoći...

...ali, očito je da sam ja sam sebe sjebo što sam se ufuravao u depresiju, tj. što sam zbog rješivih, (ali ne u kratkom roku) životnih problema ostao slomljen i nakon što su se oni rješili.
...poanta je bila samo osvjestiti kako stvari napokon funkcioniraju. i tu se dogodio *klik*.

over&out


btw, jel poznate ikog s ovog popisa?
http://www.hope.hr/index.php?option=...&id=6&Itemid=5

Uvijek smo radili razliku,ali ti si isljucivo bio
protiv tableta za bilo koga.
A na prvi post ne mozemo znati da li je netko
u depri zbog zakasnjele place,ali da ode psihicu
on bi to skuzio.
Ato sto neki sami sebi namecu depresiju je njihov
problem,ja se bjezim daleko od nje,i duboko se nadam da me nece vise uloviti...

[Senadica]

Disu FATALJKA I HOCU VAN?
Javite nam se samo bar jos jednom?

[Weedeemer]

btw, da, baš to me smetalo što ste "na prvu" svima preporučivali liječenje: tablete i psihoterapije, tj, odlazak šrinku....


nadalje, nemate pojma koliko ja trenutno imam sranja u životu. ali me to iskreno ne dira niti najmanje
(prigodni tekstić, pa nastavak*)

bio sam rob
neobičan oblik ljudskog stvorenja
oko mene otrovno cvijeće raslo je svuda
crnog sam đavla ugrizo za muda

a vi još plačete!!


vidio sam patnju
smrt me milovala po licu
zamalo pa odoh uh uh uh
danima se ogledao smiješkom nije obratilo meni,

a vi još plačete !!

(*nastavak)

....mogu reć da sam izrasao u Spartanca, očeličen skroz na skroz. ma kurac, imam oklop od osmija.

hint:Osmij je najteži od svih elemenata. Kocka dimenzija 33X33X33cm teži kao manji auto.

uf..napisala sam poduži post, pa tehničke poteškoće...
svakako...

zveki 97 kaže:

Možeš li raditi na poboljšanju svoje životne situacije? Promijeniti nešto da bi se osjećala bolje?

uvijek.
kao što i rekoh, guram dalje, no osjećaji su takvi kakvi jesu.

a sad...
ova relacija "pravih" i "ne-pravih" depresivaca,
prije svega klinička slika depresije se uspostavlja na osnovu simptoma i dužine trajanja.
a da li je njeno polazište trigerirano trenutnim životnim okolnostima ili ne, apsolutno ne prosuđuje u tome.

dakle, imamo ljude koji unatoč "sređenim izvanjskim životnim prilika" upadaju u depru (po nekima ovdje, to su "pravi", a ne "lažnjaci"), a imamo i one koji ispoljavaju depresivne simptome zbog životnih (ne)prilika.

prije svega, tko ste to vi koji si dajete za pravo govoriti o depresiji i "depresiji"? psihijatri sigurno niste, a ni psiholozi, jer takvima ne bi palo na pamet na osnovu forumskih upisa dijagnosticirati "furanje na tu spiku"i insinuirati isključenje s teme svih onih koji, po vama, nisu "pravi" depresivci.

nadalje, ima ljudi koji imaju tonu životnih problema, egzistencijalnih, pa svejedno ne ispoljavaju ni jedan od simptoma depresije. i konkretno, ja se ovdje nisam javila da bih se "furala na depru" (previše imam godina i konkretnih situacija da bi se "isfuravala" ne bilo kakve spike).
javila sam se zbog razgovora i podrške, plus to što već x mjeseci nosim cijelu paletu depresivnih simptoma.

nisam tu jer ne znam što bih sa sobom u "slobodno vrijeme", pa furam depresivne filmove, niti mi je do drama i traženja pažnje. tu sam došla zbog, ponavljam, razgovora, a ne nikakvog dijagnosticiranja.

rejoflajt kaže:

MNOGIMA TREBAJU KONKRETNA RJEŠENJA. KOLIKO DUGO OSJEĆAŠ TAKVE OSJEĆAJE?

NISAM MISLILA NIŠTA LOŠE, VEĆ TI DALA SVOJ PRIMJER KOJEG MOŽEŠ I NE MORAŠ PRIHVATITI, SAMO DA VIDIŠ KAKVE MOGU BITI POSLJEDICE, KAŽEM MOGU, A NE MORAJU!

SRETNO!

nisam ni pomislila da si mislila nešto loše. u suprotnom ne bih niti odgovarala. (inače, vidim ja i mala slova, ne trebaš uključivati caps lock).
primijetila sam samo da si svoju situaciju s mamom projicirala na moj slučaj. a to je dovelo do generaliziranja. a potonja, pak, nikad baš nisu uspješna.

koliko dugo već osjećam ove depresivne simptome? sad već blizu godinu dana.
kako vrijeme prolazi imam sve manje snage, energija mi je doslovno isisana, u početku sam se vrlo brzo "vraćala"...dužina trajanja svega ovoga učinila me znatno slabijom.

[ray of light]

Weedeemer kaže:

sviđa mi se kako ste ipak počeli raditi razliku između "pravih" i "lažnih" depresivaca.

danas su ljudi (u HR) većinom u "depresiji" zbog premale plaće, ili im kasni ili totalno nemaju novaca, a imaju kredita, trebaju se brinuti za n osoba, poplaćati račune,... imaju ljubavnih problema... problema u obitelji, ili trenutnih problema u stilu "razbio sam auto", "pokvario mi se mobitel gdje sam čuvao kontakte svih ljudi..." bla bla bla...

i onda se oni isfuravaju na depru... a vi im predlažete antidepresive... to me je jedino pogodilo u cijeloj priči... što ste na prvu loptu sugerirali AD i psihoterapije.... a nekima ni to nikad neće pomoći...

...ali, očito je da sam ja sam sebe sjebo što sam se ufuravao u depresiju, tj. što sam zbog rješivih, (ali ne u kratkom roku) životnih problema ostao slomljen i nakon što su se oni rješili.
...poanta je bila samo osvjestiti kako stvari napokon funkcioniraju. i tu se dogodio *klik*.

over&out


btw, jel poznate ikog s ovog popisa?
http://www.hope.hr/index.php?option=...&id=6&Itemid=5

rudan se nešto često spominjala, zakaj ne odeš na topic preporuke....ili već jesi....

[ray of light]

varijabla kaže:

uf..napisala sam poduži post, pa tehničke poteškoće...
svakako...


uvijek.
kao što i rekoh, guram dalje, no osjećaji su takvi kakvi jesu.

a sad...
ova relacija "pravih" i "ne-pravih" depresivaca,
prije svega klinička slika depresije se uspostavlja na osnovu simptoma i dužine trajanja.

QUOTE] da li je njeno polazište trigerirano trenutnim životnim okolnostima ili ne, apsolutno ne prosuđuje u tome.

ma da?

dakle, imamo ljude koji unatoč "sređenim izvanjskim životnim prilika" upadaju u depru (po nekima ovdje, to su "pravi", a ne "lažnjaci"), a imamo i one koji ispoljavaju depresivne simptome zbog životnih (ne)prilika.

[QUOTE]prije svega, tko ste to vi koji si dajete za pravo govoriti o depresiji i "depresiji"? psihijatri sigurno niste, a ni psiholozi, jer takvima ne bi palo na pamet na osnovu forumskih upisa dijagnosticirati "furanje na tu spiku"i insinuirati isključenje s teme svih onih koji, po vama, nisu "pravi" depresivci. [QUOTE]

oni s dugim stažom kliničke depresije

nadalje, ima ljudi koji imaju tonu životnih problema, egzistencijalnih, pa svejedno ne ispoljavaju ni jedan od simptoma depresije. i konkretno, ja se ovdje nisam javila da bih se "furala na depru" [QUOTE](previše imam godina[QUOTE]

kakve veze ima broj godina s depresijom?? i konkretnih situacija da bi se "isfuravala" ne bilo kakve spike).


javila sam se zbog [QUOTE]razgovora i podrške, plus to što već x mjeseci nosim cijelu paletu depresivnih simptoma.[QUOTE]

vrlo si kontradiktorna u izjavama, pa mi i jesmo tu za razgovor i podršku, a ako fulamo u nečemu, onda nas se ispravi i nikom ništa!

[QUOTE]nisam tu jer ne znam što bih sa sobom u "slobodno vrijeme", pa furam depresivne filmove, niti mi je do drama i traženja



pažnje.

za to imamo temu #u depri sam, što da radim

tu sam došla zbog, ponavljam, razgovora, a ne nikakvog dijagnosticiranja.

nitko se tu, barem od pravih liječenih depresivnih osoba ne bi usudio postavljati dijagnoze. znaš li ti koliko vrsta depresija postoji, pa to je za psihijatre psihoterapeute, a mi iznosimo svoja iskustva koja bi mogla nekima pomoći.

[Senior KO]

zveki 97 kaže:

Utoliko se razlikuješ od klasičnih depresivaca koji su tužni bez nekog konkretnog razloga, koji mogu imati sve u životu, a opet se osjećati kao da nemaju ništa jer im je život težak teret.
O tome ti govori rej. O depresiji kao kliničkoj bolesti koja se javlja bez obzira na životne okolnosti u kojima se nalaziš.

Kad ti je loše, ništa ti ne znače svi novci i blaga ovoga svijeta.
Samo želiš da prođe i ako može da imaš nekog tko te shvača i podupire u tim trenucima.
Financijska kriza je kod nas od uvijek,od kada znam za sebe.Samo isto tako znam da onaj koji želi raditi uvijek nađe posao. Mada moramo priznati, mi nismo baš neka radolholičarska nacija i kod nas ljudi ne žele previše raditi, ali mnogo kukaju.
Realno gledajuću 9/10 svijeta živi lošije ili daleko lošije od nas.
To je realnost i to treba ipak imati na pameti.
Naravno da je grozno i sramotno raditi, a ne primati plaću. No to ipak nije bit ove teme. Ovdje su većinom ljudi čija bolest nema baš previše veze sa financijskim stanjem.
Nama na žalost, većinom trebaju antidepresivi i psihijatri. Kažem većinom, jer
neki vjerojatno mogu promjenom načina života i borbom pobijediti bolest i bez lijekova. Svakome tko to može ja se klanjam do poda.
Ja to ne mogu i zato spadam u ovu drugu grupu.
Nitko ovdje ne preporučuje antidepresive kao jedino moguće rješenje. No treba uzeti u obzir da nisu svi koji se ovdje javljaju na temu i anksiozno-depresivni bolesnici. Nekima baš nije dan ili imaju određene probleme pa se uvrijede kad su neshvačeni. Morate razumijeti da nama gotovo nikad nije trenutak, a opet moramo živjeti i raditi. A za to treba ponekad gotovo svaki dan naći motiv da ga proguraš. O takvim bolesnicima govore Rej i Zveki.