Natrag   Forum.hr > Razno > Arhiva > Ex-YU

Ex-YU Teme o bivšoj nam državi

 
 
Tematski alati Opcije prikaza
Old 17.09.2007., 17:28   #1
Srušene džamije i katoličke crkve u tzv. RS

Ni 12 godina nakon rata jos niko iz manjeg bh entiteta nije odgovarao za kulturocid tj rusenje vjerskih objekata.Na podrucju tzv. RS je u potpunosti unisteno oko 1000 dzamija.Samo u Banjaluci je sravnjeno sa zemljom 27 dzamija,a na sirem podrucju Banja Luke 205 dzamija.U banjaluckoj biskupiji je srusena 81 katolicka crkva.
Na postavljanju kamena temeljca za obnavljanje Ferhadije,dzamije u Banja Luci,zapaljen je autobus vjernika koji su dosli da prisustvuju pocetku obnove,a jedan covjek je ubijen.Zlocinac koji je ubio covjeka je na slobodi.O tome Banja Luka suti.
Prijatelj kojeg su protjerali iz Banaj Luke pocetkom rata mi prica kako se grad danima tresao od eksplozija pri rusenju vjerskih objekata.Nakon sto je srusena Ferhadija,bageri su dosli da izravnaju teren,a oko ostataka munare se plesalo kolo.To su sve radili ljudi koji i danas normalno zive u gradu.Neko mora za to odgovarati.
zebu is offline  
Old 17.09.2007., 17:30   #2
Vrijedi procitati

http://www.prijedor.ba/bih/clanci,rusenja.php
zebu is offline  
Old 18.09.2007., 00:20   #3
...
Quote:
RUSENJE CRKAVA I DZAMIJA, PROGONI VJERSKIH SLUZBENIKA
Pise Aleksander Ravlic
--------------------------------------------------------------------

Istodobno s provodjenjem monstruoznog plana genocida, srpski su sovinisti sustavno provodili i plan memoricida, buduci su nastojali ukloniti svaki materijalni dokaz o postojanju drugih naroda i na podrucju sjeverozapadne Bosne, izuzev svog srpskog. Osobito im je bilo stalo do toga da uklone sve dzamije i crkve koje nisu pravoslavne. Sustavno su, najcesce miniranjem i paljevinom, rusili i uklanjali kulturno-povijesne spomenike dvaju naroda, hrvatskog i bosnjackog (muslimanskog).

Vjerski su objekti bili prvi na udaru, iako su se srpski rusitelji javno iskazivali kao vjernici. Medjutim, rusenjem katolickih crkvi i muslimanskih dzamija jasno su pokazali da nisu vjernici, vac barbari. A uklanjali su s lica zemlje i izuzetno vrijedne kulturno-povijesne spomenike, koji su vec godinama bili pod zastitom UNESCO- a.

O tim poduhvatima srpskih ekstremista, na zalost, u svijetu se jako malo zna, ponajvecma sto medjunarodna zajednica nije potpuno bila na strani zrtve, a to ce reci onih koje su progonili zagovornici monstruoznog plana o stvaranju velike Srbije. Za stvaranje iskrivljene slike o stvarnom stanju na podrucju Bosne i Hercegovine, a to znaci i sjeverozapadne Bosne, krivnja je, u prvom redu, sluzbenim organima UN-a i njenim poklisarima koji nastoje rasporediti krivicu na sva tri naroda, iako je bjelodano da su zacetnici i najveci krivci, bas ekstremisti iz reda srpskog naroda. Istina, takvom djelovanju UN-a uvelike pripomaze i licemjerje, dvolicna politika velikih i mocnih sila, koje iz svojih interesa takvu politiku podrzavaju, ne mareci da takvim odnosom postaju suucesnici holokausta kojeg srpski ekstremisti provode.

Dakle, uz presutni blagoslov svjetskih mocnika, srpski su ekstremisti na podrucju Banjalucke biskupije i banjaluckog, te bihackog islamskog muftijstva, barbarski unistili 81. katolicku crkvu, smostan ili zupni dvor, te cak 205 dzamija. Do pocetka 1994. godine na ovom podrucju je unistena, minirana ili spaljena, svaka druga crkva u Banjaluckoj biskupiji, tj. njih 35, dok je njih 17 tesko osteceno, a ostecena je 21 crkva. U istom razdoblju tesko je ostecena ili srusena svaka treca zgrada u skupini pastoralnih centara, zupskih i samostanskih zgrada. Izmedju tako velikog broja porusenih dzamija u istom vremenskom razdoblju, po razmjerima barbarskog odnosa izdvaja se rusilacki odnos u najvecem gradu na ovom podrucju - Banjaluci. Naime, u ovom gradu, u kojem su Hrvati i Bosnjaci (Muslimani) cinili natpolovicnu vecinu (sto nije slucaj u banjaluckoj opcini) sravnjeno je sa zemljom svih 16 dzamija i 5 turbeta (mauzoleja), koji su bili svjedocanstvo jednog vremena i istodobno kulturno- povijesni spomenici.

Napad na crkve i dzamije zapoceo je jos u vrijeme ratovanja jedinica tzv. JNA po Hrvatskoj. Povratnici s ratista uzivali su pucati po katolickim crkvama i dzamijama. Najvise ostecenja katolickih crkvenih objekata bilo je u jesen 1991. godine u bosanskogradiskom kraju: Novoj Topoli (crkva je sagradjena 1891., a pastoralni centar 1885.), uz ostecenja izvrsena je i pljacka; u Bosanskoj Gradisci crkva (sagradjena 1913.) i novi pastoralni centar ostecen; u Celinovcu nedaleko od Nove Topole, Mackovcu i Dolini, crkve su mahom teze ostecene. U susjednoj opcini Laktasi zaraza napada, na nepravoslavne bogomolje, sirila se poput epidemije. Nekako istodobno, dakle u jesen 1991. u selu Mahovljani je ostecena i opljackana katolicka crkva, podignuta daleke 1902. godine, kao i novopodignuta zupska zgrada, te svi objekti ekonomije Banjalucke biskupije u tom mjestu. Usprkos prosvjedima biskupa dr. Franje Komarice, u proljece 1992. godine, nasilnicko ponasanje je nastavljeno, pa je u vise navrata ostecivana stara zupna crkva (sagradjena 1899.godine) u Bosanskom Aleksandrovcu, kao i samostan casnih sestara u tom istom mjestu, sagradjen 1882. godine. Osobito je na meti bila zupna crkva s pratecim objektima u selu Trn, na kojoj su velikosrpski sovinisti zabiljezili svoj neslavni rekord. Naime, neprekidno su napadali na crkvene objekte u Trnu, da bi u noci od 28. na 29. rujna 1994. po 34. put izvrsili napad, i svaki put bi vrijedni zupljani Hrvati u zupi Trn, iznova popravljali ostecene objekte kako bi ostali u funkciji, da bi hrvatski puk lakse opstao na svojim vjekovnim ognjistima. Na zalost, velikosrpski ekstremisti, u noci od 17. na 18. svibanj 1995., su minirali zupnu crkvu i zapalili pastoralni centar u Trnu.
zebu is offline  
Old 18.09.2007., 00:21   #4
...
Quote:
Sustavno i namjerno unistavanje


Katolicki objekti, kao i muslimanski i drugih vjeroispovijedi izvan pravoslavlja, unistavani su sustavno i namjerno, a zlocini na njima su jos tezi s obzirom da na podrucju sjeverozapadne Bosne nije bilo ratnih djelovanja. One crkve koje su iz ovih ili onih razloga ostale, srpski ekstremisti su se trudili naruziti pogrdnim grafitima, ako nista drugo. Tako su katolicku zupnu crkvu u sredistu Banjaluke , sagradjenu 1891. godine, u vise navrata napali i svoje tragove zlocina ostavili na uvid javnosti, ispisivanjem cetnickih parola po crkvenoj fasadi. I drugu crkvu u sredistu Banjaluke, katedralu Sv. Bonaventure, uspjeli su ostetiti pocetkom 1992. iako se u neposrednoj blizini nalaze vojnici koji cuvaju bivsi Dom JNA, a na drugoj strani je, u neposrednoj blizini, banjalucka Srpsko-pravoslavna eparhija.

U opcini Sanski Most vise je porusenih katolickih crkava. Primjerice, u mjestu Sasina, u kojem katolicka zupa postoji jos od 1530. godine, zupnu su crkvu cetnici miniranjem unistili u lipnju 1993., pa se sada liturgijsko okupljanje preostalih vjernika obavlja u podrumskim prostorijama pastoralnog centra, a neke se svetkovine, poput Petrova odrzavaju ispred rusevina sasinske crkve. U drugoj staroj katolickoj zupi u istoj opcini, u Staroj Rijeci, crkva je minirana u ljeto 1992. godine, dok je pastoralni centar tesko ostecen i opljackan, pa se sveta misa od tada slavi u dvoristu porusene crkve, odnosno popravljenoj od ostecenja vjeronaucnoj dvorani. Statistika o rusenju crkava u opcini Sanski Most kazuje da su u 1992. godini miniranjem porusene crkve u Kijevu i Kijevcima, te u selu Ovanjska koje je juzno od Ljubije, dok je ostecena zupna crkva u sredistu Sanskog Mosta (sagradjena 1894. godine).

Prijedor, grad u kojem su se srpski kolovodje na najbrutalniji nacin obracunali s nesrpskim pucanstvom, i koji je u svijetu postao cuven po zlocinima u logorima strave i uzasa (Keraterm, Omarska...) ostao je bez katolicke zupne crkve u rujnu 1992. godine. Unistili su je miniranjem, pa se sada za preostale vjernike katolike sveta misa slavi u ovecoj dvorani nedovrsenog pastoralnog centra. U istoj opcini, u brojcano jakoj katolickoj zupi Surkovac, u ozujku 1993. godine minirana je i unistena velika zupna crkva.

U Mrkonjic-gradu, nekadasnjem Varcar-vakufu, u kojem je za krscansku i hriscansku djecu, u prvoj polovini 19. stoljeca, skolu utemeljio i vodio znameniti franjevac Ivan Frano Jukic “Banjalucanin”, vise se ne cuje zvono s katolicke zupne crkve, jer je podmetnutim pozarom izgorjela vec u jesen 1992. godine, pa su mrkonjicki katolici sve do pocetka svibnja 1995. godine, obavljali vjerske obrede u crkvi u nedalekom Majdanu. Od pocetka svibnja 1995. godine, kada je zapaljena filijalna crkva mrkonjicke zupe u Majdanu, izgubili su katolici i tu mogucnost. “Time smo u jajackom Dekanatu, koji obuhvaca Jajce, Mrkonjic-grad, Kljuc i Liskovicu, izgubili i posljednju crkvu. Sve su porusene!” - tuzno je konstatirao dr Miljenko Anicic, vikar Banjalucke biskupije. Naime, katolicka crkva u Liskovici, koja je po prvi put u tom mjestu podignuta 1881. godine, spaljena je i unistena u ljeto 1992. godine, a zupna crkva u sredistu Kljuca spaljena je pocetkom 1993. godine, u trenutku kada je bila sasvim blizu svoje velike - stote obljetnice trajanja. U jajackom Dekanatu srpski ekstremisti su osobito napadali na objekte katolicke crkve u samom gradu Jajcu, u kojem su cuvani vrijedni dokazi o prisustvu Hrvata, odnosno o povijesti Bosne. Franjevacki samostan usred Jajca, koji je imao vrijedan povijesni muzej, devastiran je i tesko ostecen, a crkva srusena, pa taj zlocin srpskih okupacijskih vlasti ponajbolje govori, i potvrdjuje, silovitost i mrznju prema Katolickoj crkvi, hrvatskom narodu i Bosni, mnogo vecu od, primjerice, turskog osvajaca koji je, valja znati, u kanun-nami (zakoniku) za bosanski sandzak, za 1530. godinu, propisao da se moraju postovati stare crkve i samostani.

Kronika rusenja katolickih crkava u Banjaluckoj biskupiji, nedvojbeno potvrdjuje koliko su, bas kao i ostale nepravoslavne bogomolje, bile “trn u oku” srpskih nacifasista. Podaci to neprijeporno potvrdjuju. Kronika o njihovu rusenju rjecito o tome kazuju: u Novakovicima, banjaluckom prigradskom naselju, u lipnju 1993. spaljena je crkva, a u nedalekim Barlovcima nekako istodobno je crkva teze ostecena; u Bosanskoj Dubici je zupna crkva, podignuta 1925. godine, miniranjem porusena u mjesecu srpnju 1992. godine; na podrucju opcine Bosanska Gradiska, u kojem nema niti jednog katolickog crkvenog objekta nije najmanje jedanput ostecen, crkve u Mackovcu i Catrnji su miniranjem srusene u 1992. godini, dok je u istoj godini, u srpnju mjesecu, spaljena zupna crkva u Bosanskoj Kostajnici. U nedalekom Bosanskom Novom, istodobno kad je pocinjen zlocin nad katolickom crkvom u Bos. Kostajnici, katolicka zupna crkva je tesko ostecena. Svibnja mjeseca 1992. izgorjela voljom srpskih ekstremista i vlasti, katolicka zupna crkva u Bosanskoj Krupi, dok je u Bosanskom Grahovu, nekako istodobno, katolicka crkva tesko ostecena. U Glamocu, mjestu u kojem su se zbili prvi napadi na hrvatske prvake, odnosno na objekte katolicke crkve, rusenje katolicke crkve dovrseno je vec u srpnju 1992. godine. Srpski sovinisti uz blagoslov srpskih vlasti, u srpnju 1992. godine, paljevinom su dokrajcili novopodignutu katolicku zupnu crkvu u Kotor-Varosi, dok su u kotorvaroskoj opcini crkve tesko ostecene, a pastoralni centri opljackani u selima: Orahova (selu jugoistocno od Kotor-Varosi) i Sokoline.

U kolovozu 1992. godine, u selu Bakinci, u opcini Laktasi, srusena je filijalna crkva zupe Mahovljani. Tog ljeta 1992. u opcini Prnjavor sve crkve su ostecene, izuzev crkve u Kulasima, koja je bila minirana i postala neupotrebljivom (i ovdje su vrijedne ruke nepokolebljivih i ustrajnih vjernika osposobile prostor u kojem se obavlja bogosluzje). I u opcini Livno, u dijelu u koji su u 1992. godini dospjele jedinice nekadasnje JNA i cetnicki odredi, tesko su ostecene katolicke crkve. Zlocinacke pobude srpski neonacifasisti su iskalili na crkvama u selima Kovacici i Strupnic, u kojima su tesko ostetili filijalne crkve zupe Ljubincic.

U proljece 1995. godine pojacani su nasrtaji na Hrvate, odnosno na katolicku crkvu u Banjaluckoj biskupiji. “Tijekom posljednjih dogadjaja na podrucju Republike Hrvatske (misli se na izvedenu policijsko-vojnu zadacu vracanja podrucja zapadne Slavonije pod jurisdikciju hrvatskih vlasti - op. A.R.) doslo je do znacajnog pogorsanja polozaja preostalih katolika Hrvata u Banjoj Luci. Izmedju 6. i 7. svibnja 1995. godine u Banjoj Luci su podmetnutim eksplozivom potpuno razruseni Franjevacki samostan i crkva na Petricevcu ... Lokalna sredstva javnog priopcavanja stalno poticu mrznju”, stoji, izmedju ostalog, u priopcenju - javnom apelu Zajednice Hrvata sjeverozapadne Bosne, koja se oglasila odmah po novom zlocinu. Samostan franjevaca na Petricevcu, s novom crkvom suvremeno koncipiranom i prostranom, koje objekte je natkriljivao visoki zvonik suvremenog oblika, barbarskim cinom sravnjeni su sa zemljom. Taj samostanski prostor na Petricevcu bio je od velikog znacaja za narod banjaluckog kraja, zbog svog dugog postojanja i bogate knjiznice s mnogim vrijednim-raritetnim primjercima. Pocetkom svibnja ove godine cetnici su eksplozivom digli u zrak biskupijsko svetiste-crkvu Sv. Terezije od Malog Isusa, a zapalili zupnu kucu u Presnacama, te usmrtili zupnika vlc. Filipa Lukendu i casnu sestru Ceciliju Pavu Grgic, koji su izgubili zivote u plamenu vatre. Tih dana su se srpski ekstremisti okomili i na samostane casnih sestara u Bosanskom Aleksandrovcu i Novoj Topoli.

Kada je rijec o crkvama koje ne pripadaju pravoslavlju, mora se spomenuti da su i grkokatolicki objekti bili trn u oku srpskim ekstremistima. Jos u lipnju 1992. godine spaljeni su u Banjaluci crkveni objekti - pomocne zgrade parohijskog pastoralnog centra grkokatolika Ukrajinaca, koji pripadaju eparhiji Krizevci. Dva mjeseca poslije, u kolovozu 1992. godine, miniranjem su srusena dva vrlo vrijedna i znacajna crkvena objekta grkokatolika. Naime, u mjestu Stara Dubrava, u opcini Celinac, srusili su cetnicki nastrojeni pojedinci, parohijsku crkvu, a u samom sredistu Prnjavora (sredistu opcine koja je zahvaljujuci skladnom suzivotu nazivana Europom u malom, ali su zbog terora koje su poceli provoditi srpske paravojne postrojbe, predvodjene ekstremistom Milankovicem, iz ovog kraja prvi napustili kucna ognjista Talijani) parohijsku i dekanatsku crkvu. Ni kuca ukrajinskih monahinja u banjaluckom naselju Budzak nije ostala postedjena - nju su tesko ostetili srpski nacifasisti pocetkom 1993. godine.
zebu is offline  
Old 18.09.2007., 00:21   #5
...
Quote:
Rusenje dzamija pod okriljem noci


I u kronici rusenja muslimanskih bogomolja tj. dzamija, opcina Prnjavor zauzima neslavno mjesto, jer je u toj opcini porusena prva dzamija u Bosni i Hercegovini, 1991. godine, cime su srpski sovinisti jasno dali do znanja da ne zele vidjeti niti jednu dzamiju u svojem vidokrugu. Tu svoju orijentaciju potvrdili su koncem veljace 1992. bacanjem eksploziva i ostecivanjem najvrijednije i najpoznatije banjalucke dzamije - Ferhadije i obliznjeg Ferhad-pasinog turbeta.

U Prijedoru u kojem su srpski sovinsti bili krajnje bezobzirni prema Muslumanima i Hrvatima, i u kojem je podrucju nacinjen pravi pogrom (o tragediji ovog kraja nesto se doznalo kroz pokazivanje stravicnih scena u logorima Omarska i Keraterm, ali je malo poznato da je u ljeto 1992. godine ubijeno 18.647 civila, zena i djece, te da je nestalo 8351. osoba, o cemu svjedoci Nusret Sivac, i sam stradalnik, u svojoj knjizi-svjedocanstvu “Kolika je u Prijedoru carsija”). U ljeto 1992. vec nije bilo niti jedne dzamije, ne samo u gradu. Srpski su barbari sravnali sa zemljom i povece gradsko naselje “Stari grad” i u toj akciji bezobzirnog unistavanja porusili su i dzamije, nakon cega su posijali travu?!

Rusenje banjaluckih dzamija pocelo je 9. travnja 1993. paljevinom dzamije u Podpecinama. Zatim su srusene dvije najreprezentativnije dzamije - Ferhadija i Arnaudija, od kojih je Ferhadija bila prava ljepotica i kao vrijedan kulturno-povijesni spomenk nalazila se pod zastitom UNESCO-a. Obje su miniranjem porusene u praskozorje 7. svibnja 1993. godine. Iako su obje ove dzamije bile monumentalne, ipak se od svih Banjalucana Ferhadija drzala za reprezentatvinu zgradu, jer su je od davnine drzali za ponajljepsu bosanskohercegovacku dzamiju, zbog mnogo cega, a osobito zbog vitkog minareta. Njezinim rusenjem srpski barbari su jos jednom pokazali da ne umiju uzivati u ljepoti ako je nesto izvan kruga koji pripada njihovom narodu.

Rusenje ovih dviju najreprezentativnijih banjaluckih dzamija bio je, vrijeme ce pokazati, test kojeg su zagovornici holokausta i memoricida podmetnuli medjunarodnoj zajednici, kako bi opipali puls prije nastavka ostvarivanja zlocinackog nauma rusenja za njih tudjih bogomolja. Buduci je svijet iskazao bezosjecajnost i sutnju, novovjeki barbari, a srpski ekstremisti, nastavili su svoj zlocinacki pir rusenja, za sto im je na ruku isao uvedeni policijski sat. Valja znati da su rusenje svih 16 banjaluckih dzamija zlocinci izvrsili za vrijeme trajanja policijskog sata! Ali i da nikada pocinitelji teskog zlocina nisu otkriveni, pa se logicki zakljucuje da je policijski sat i uveden da bi se zlocini nad civilnim i vjerskim objektima mogli ciniti i pociniti. Ipak, iako se imena pocinitelja zlocina nad banjaluckim dzamijama (nad svim bogomoljama) ne znaju, Bedrudin Gusic, predsjednik Odbora islamske zajednice u Banjaluci, javno je objelodanio kako se stanoviti srpski policajac Miro Kraljevic, jednom zgodom javno dicio kako je on srusio Ferhadiju, dok drugi koji su pratili rusenje dzamija po Banjaluci, i po Bosni i Hercegovini, drze da je tom akcijom rusenja rukovodio Sredoje Vucenovic, navodno strucnjak za eksplozive i rusenja.

Cetiri dana poslije rusenja najmonumentalnijih banjaluckih dzamija - Ferhadije i Arnaudije, 11. svibnja 1993. minirana je stamena dzamija u Vrbanji; vec 16. svibnja unistena je tzv. Tulekova dzamija u Lijevoj Novoseliji, a 24. svibnja Behram-efendijina dzamija u Desnoj Novoseliji. Poslije cetrdesetodnevnog prekida u rusenju, 4. srpnja 1993. srpski sovinisti su unistili cetiri od 10 preostalih banjaluckih dzamija. Eksplozivom su porusili dvije najbolje dzamije na desnoj obali Vrbasa, Gazanferiju, nedaleko Gradskog mosta, i “Jama dzamiju” u Gornjem Seheru. Podmetanjem pozara u toj noci unistene su dzamije na Grabu i na Hisetima.

Preostale dvije dzamije u naselju Novoselija, po jedna na svakoj strani Vrbasa, porusene su 14. srpnja, nakon cega je sve do 6. rujna bio zastoj u rusenju preostalih banjaluckih dzamija. A onda, 6. rujna, planula je dzamija u Potoku, da bi posljednje tri dzamije - u Stupnici, Dolcu i na Pobrdju, bile zapaljene 8. rujna 1993. godine. Dakle, svih 16 banjaluckih dzamija je bilo zbrisano s lica zemlje, voljom srpskih nacifasista, u razdoblju od svega 152 dana.
zebu is offline  
Old 18.09.2007., 00:24   #6
o (ne)ljudima

Quote:
Izostali prosvjedi


Da su srpske vlasti bile u dosluhu s pociniteljima govori podosta cinjenica. Prva je svakako ta da su zlocini nad islamskim bogomoljama izvrseni u vrijeme policijskog sata, za vrijeme kog su se mogle kretati samo policijsko- vojnicke patrole kojima je bila duznost nadzirati gradsko podrucje, pa ipak nisu zamijetili kamione koji su bili bucni i koji su odvozili dragocjenisoti iz banjaluckih dzamija, a dovozili stotine kilograma eksploziva. I druga, niti jedan od rusitelja dzamija nije nikada uhicen, a kamoli da je bio progonjen. Ali se je uvelike veselilo na uporistima ekstremista cim je - odjekom detonacija, plamenim signalom ili telefonskom dojavom, stigla vijest o unistavanju nove dzamije. Osim toga jako je zanimljivo da ni predsjednik banjalucke opcine, mr. Predrag Radic, nije izjavio banjaluckom muftiji svoju zalost zbog rusenja Ferhadije, niti je, i kraj brojnih zlocina nad bogomoljama i ljudima u opcini, iako su se svakodnevno dogadjali, nije podnio ostavku u znak neslaganja sa zlocinackom politikom koja je bila uperena protiv nesrpskog pucanstva. Medjutim, Predrag Radic je bio vrlo bucan i cak je sazvao konferenciju za novinstvo, jer mu se nije dopalo sto je Louis Gentile, rukovoditelj banjaluckog odjela UNHCR-a usudio se odvesti dvojicu svojih suradnika iz prostorija banjalucke policije, koje su priveli jer su fotografirali rusevne ostatke netom minirane Sahat-kule (prve javne ure u Bosni i Hercegovini), te turbeta u dvoristu i groblju Ferhadije, te sto je na Hrvatskoj televiziji govorio o novom zlocinu rusenja i privodjenju njegovih suradnika. No, banjalucki gradonacelnik nije bio tih i miran samo pri rusenju dzamija i muslimanskih sakralnih objekata.

Glas prosvjeda nije podigao ni prilikom rusenja bilo kojeg katolickog vjerskog objekta. Cak ni prilikom svibanjskih dogadjaja 1995., kada su do temelja sruseni samostan i crkva na Petricevcu, objekat izuzetne vrijednosti po katolicku crkvu i hrvatski narod. Nije to ucinio ni zbog po svireposti necuvenog usmrcenja zupnika i casne sestre u Presnacama, koje su se dogodilo koji dan poslije rusenja petricevackog samostana. Zbog toga je banjaluckom predsjedniku opcine banjalucki biskup dr Franjo Komarica, taj neustrasivi borac za zastitu ljudskih prava i nepokolebljivi propagator suzivota i prastanja u nezaboravu, zbog spomenutih napadaja priopcio i ovo: “to pokazuje da Vi osobno, kao gradonacelnik, a i sve druge institucije vlasti, ne drzite kontrolu u svojim rukama, unatoc Vasim nedavnim izjavama i tvrdnjama”, da bi, pri kraju pisma, iskazao svoje puno nezadovoljstvo rijecima: “Kao najodgovornijoj osobi u nasoj banjaluckoj opcini - ja Vam i ovaj put (koji li je to samo po redu?!) moram izraziti - u ime svih pripadnika Katolicke crkve u nasoj opcini - najenergicniji prosvjed - ne samo radi ove najnovije strahovite mrlje etnocida i kulturocida nego i zatiranja Katolicke crkve u njenim temeljima, kako osobama, svecenicima, redovnicima i redovnicama, tako i institucijama, crkvama i samostanima
zebu is offline  
Old 18.09.2007., 00:24   #7
...

Quote:
Ostvarivanje imbecilnog i beskrupuloznog programa


Barbarski odnos prema rimokatolickim i grkokatolickim crkvama i, dakako, dzamijama na podrucju sjeverozapadne Bosne, kojeg su ocitovali velikosrpski ekstremisti, koji nisu nista drugo do neonacifasisti, doprinijeli su da na ovom podrucju sada dominiraju iskljucivo objekti srpsko- pravoslavne crkve, sto je, zapravo, i bio cilj imbecilnog i beskrupuloznog programa zagovornika ideje o velikoj Srbiji. Jer, spomenutim vandalskim cinom unistene su rimokatolicke i grkokatolicke crkve, u najvecem broju, pa su vrlo rijetke jos neporusene crkve, dok su porusene sve dzamije na podrucju koje je pod okupacijom srpskih vlasti. Ako se znade da je u razdoblju poslije Drugog svjetskog rata doslo do unistenja sinagoga u Banjaluci (najnovija zidovska sinagoga i zidovski kulturni centar, sagradjen uoci Drugog svjetskog rata, tesko je ostecen prilikom saveznickih bombardiranja Banjaluke 1944. godine, ali nikada nije obnovljen i prepusten osnovnoj namjeni, jer je u preostalim prostorijama jedno vrijeme bila i jedina banjalucka tiskara, da bi polovinom sedamdesetih godina, potpunoma bio unisten; druga banjalucka sinagoga, koja je “prezivjela” Drugi svjetski rat, i katastrofalne potrese 1969. godine, uklonjena je da bi na njezinom mjestu bila podignuta zgrada Crvenog kriza?!), ali i do uklanjanja evangelistickih crkava, koje su postajale uglavnom stambeni objekti. Zahvaljujuci tom vandalskom cinu uklanjanja crkava, dzamija i sinagoga, koje je trajalo desetljecima, a koje je proisticalo iz jednog programa, jos je ostalo jako malo crkava izvan pravoslavlja koje bi mogle podsjecati na to da je na podrucju sjeverozapadne Bosne, postojao koji drugi narod doli srpski, odnosno da su ga nastanjivali vjernici drugih konfesija izuzev srpsko-pravoslavne.

Zatirani su i tragovi grobalja osobito muslimanskih i katolickih u jednom duljem vremenskom razdoblju. No, dok se je to u mirnodopskom razdoblju tumacilo potrebom urbanistickog uredjenja, polovinom sedamdesetih godina u Banjaluci se dogodio incident sa zidovskim grobljem u Boriku. Naime, zidovsko groblje, koje je bilo postedjeno razaranja u Drugom svjetskom ratu, unisteno je da bi se na njemu sagradili teniski tereni?! Taj bezdusni odnos prema grobljima, bolje reci prema mrtvima, osobito je izrazen kod velikosrpskih ekstremista. Turbeta (mauzoleji) su unisteni u Banjaluci, ali i drugim mjestima, kao sto su poravnata i muslimanska groblja u Banjaluci, pokraj Ferhadije i Arnaudije, u Prijedoru u naselju Stari grad, u Kozarcu i drugim mjestima. A na katolickim grobljima, na kojima je vrlo veliki broj spomenika od najboljeg materijala, jos pocetkom 1992. godine zamijecena su ostecivanja, rusenja spomenika ili odvlacenja dijelova spomenika (na banjaluckom groblju Sv. Marko, na Petricevcu, policija je konstatirala ostecenje cak 18 spomenika u jednom jedinom vandalskom naletu; dijelovi spomenika su koristeni za druge grobove - srpskih vojnika, pa je jedno vrijeme cvjetao kriminal te vrste u Banjaluci, u koju su dovozeni nadgrobni spomenici iz drugih manjih mjesta, s katolickih grobalja, koji su, nakon prepravke, preprodavani za veliki novac rodbini poginulih Srba). Ostecivanja i pljackanja , te rusenja nadgrobnih spomenika na katolickim grobljima su imala masovan karakter, u zupama: Surkovac, Kotor-Varos, “Marija Zvijezda” u Delibasinom selu, Mahovljani, Trn, Barlovci, Simici, Dragalovci ... dakle u mjestima nedalekim Banjaluci u kojoj su se najbolje mogli preprodati ukradeni spomenici.

U bestijalnoj mrznji da iskorjenjuju sve sto nije njihove vjere i nacije, srpski su sovinisti u razdoblju 1991.- 1995. godine, na podrucju sjeverozapadne Bosne, ubili mnogobrojne vjernike katolike, muslimane i grkokatolike, odnosno Hrvate i Bosnjake. Zabiljezen je strahovit progon vjerskih sluzbenika u svim konfesijama izvan pravoslavlja. Pocelo je sve jos vrlo rano, pocetkom 1992. godine, o cemu svjedoci i Priopcenje Ureda za tisak Svete Stolice od 7. kolovoza 1992. godine, uprilicenog poslije susreta i razgovora s Papom drzavnog tajnika Svete Stolice kardinala Angela Sodana, odnosno “Apela javnosti da se zaustavi nasilje u Bosni”, kojeg je uputio kardinal Kuharic.

“Biskup banjalucki, Njegova Uzvisenost mons. Franjo Komarica, ima poteskoca da pruzi ohrabrenje i pomoc najpogodjenijim zajednicama. Nedavno mu je zabranjeno da podje u Dragalovce, u dobojskom okrugu, gdje su katolici podvrgnuti najtezim mucenjima, dok je njihov zupnik zatocen u Doboju;

- Zupnik iz Ljubije, don Stipe Sosic, nalazi se s mnogim drugim u jednom zatvorenickom logoru u rudniku Omarska, nedaleko od Prijedora;

- u prijedorskom Dekanatu, don Ilija Arlovic, zupnik Stare Rijeke i dekan, nalazi se zatvoren s mnostvom vjernika u jednoj velikoj tvornickoj auli, u Sanskom Mostu.

Vlasti koje nadziru razlicite zone tjeraju u bijeg osobe koje ne pripadaju istoj etnickoj skupini, terorizirajuci, pljackajuci, zatvarajuci i ubijajuci narod”.

O tom svjedocanstvu zagrebackog kardinala Franje Kuharica bilo je govora i na zasjedanju Odbora za ljudska prava OUN-a u Zenevi, 13. kolovoza 1992., kroz istupanje predstavnika Svete Stolice mons. Christophea Perrea, koji je citirao neke ulomke iz spomenutog svjedocanstva-Apela: ”Stavljam te obavijesti na raspolaganje javnom mnijenju kao apel u ime progonjenih koji su izlozeni pokoljima i necuvenim ponizavanjima. Napadnuti su svecenici, zupnici, redovnice u samostanima, a bezbrojni vjernici prakticki su prepusteni na milu volju svakovrsnih nositelja vlasti. Velim “katolicima”, jer ne samo hrvatski nego i poljski, talijanski i ukrajinski katolici i katolici drugih manjina podnose istu sudbinu”. Jasno je da je ovo svjedocenje utemeljeno na “sigurnim i provjerenim obavijestima”, kako je naznacio kardinal Kuharic.

Predstavnik Svete Stolice je u povodu podastrtih cinjenica, istaknuo: “ne uciniti nista u ovom slucaju bio bi tezak grijeh propustom, za koji treba okriviti ne samo nekog pojedinca ili neku posebnu skupinu nego medjunarodnu zajednicu u cjelini”, a zakljucio sa: “Sveta Stolica moli sve vjernike i ljude dobre volje da se sjete da se ni jedna civilizacija ne moze izgraditi na mrznji. Postovanje covjeka, svakog covjeka i svih ljudi mora biti glavni poticaj svacijeg naprezanja da se izgradi mir”.
zebu is offline  
Old 18.09.2007., 00:26   #8
I pored toga sto su msgr. Komarici ubijeni svecenici,casne sestre,sto su mu srusene crkve,on je ostao u Banjaluci.Ljudina..

Quote:
Spaljeni zupnik i casna sestra


Koliko su svireposti iskazivali pri provodjenju u djelo patoloske zelje da budu jedini na inace vjekovnim hrvatsko-bosanskim prostorima, zagovornici i izvrsitelji monstruoznih planova “genocid” i “memoricid”, pokazuju prva i posljednja zrtva iz reda katolickih vjerskih sluzbenika. Prva zrtva je bio mladi i vrlo omiljeni zupnik iz gorovite zupe Ravska, udaljene dvadesetak kilometara jugozapadno od Prijedora, a koja je u blizini velikog rudnika zeljezne rudace Ljubija. Nocu je izveden vlc. Ivan Grgic iz zupne kuce i uguran u automobil. Nisu ga daleko odvezli - svega pet, sest kilometara od kuce. Nedaleko puta za Ravsku, 8. studenog 1992. usmrtili su ga rafalima iz strojnice.

A posljednja (nadamo se da ce i ostati) zrtva pala je u Presnacama, u biskupskom svetistu. “SPALJENI ZUPNIK I CASNA SESTRA” naslov je iz rijeckog Novog lista, otisnut u vrhu stranice, u nedjelju 14. svibnja 1995. godine. Naslov je dat u negativu, cime je pojacan dojam o groznom zlocinu. Uz naslov je citateljima prezentiran jezivi sazetak informacije koju list nudi: “Velecasni Filip Lukenda i casna sestra Cecilija Pava Grgic izgorjeli su u zupnoj kuci koja je u petak spaljena, dok je biskupsko svetiste eksplozivom dignuto u zrak”.

Na zalost, prva i posljednja zrtva iz reda svecenika na podrucju Banjalucke biskupije, nisu i jedine mucenicke smrti. Jer, mucenickom smrti kraj velecasnih Ivana Grgica i Filipa Lukende, jos su umrli: vlc. Marko Salic, zupnik u Dragalovcima, te vjerojatno, vlc. Ratko Grgic, zupnik u Novoj Topoli, o kojemu se dulje od dvije i pol godine nista ne zna, iako za njim uporno tragaju banjalucki biskup, rodbina i brojni vjernici.

To su svecenici koji su umrli mucenickom smrcu, koji su do posljednjeg trena branili pravo na vjeroispovijed i cuvali ognjiste Katolicke crkve. Broj progonjenih, koji se za isto zalazu i uporno istrajavaju u tome, je kudikamo veci. Tu ne treba zaboraviti i svakog pojedinog svecenika napadnutog vjerskog objekta. Dapace. Dovoljno je pripomenuti da su cetnici prije miniranja samostana i crkve na Petricevcu, istjerali “ujake” i casne sestre, medju kojima je bio i tesko bolesni franjevac i nekadasnji gvardijan samostana fra Alojzije Atlija, kojemu ce srce puci od bola, kada je vidio sto barbari ucinise s njegovim franjevackim domom. Ili, u Trnu 1995. u svibanjskim pojacanim napadajima na Katolicku crkvu, “fizicki su tesko zlostavljani zupnik fra Blaz Markovic i casne sestre Danica i Emanuela. Nakon toga su naoruzani Srbi opljackali kucu i otisli. zupnik i sestre s mukom su i bolom napustili zupnu kucu” - priopcio je povodom napadaja na zupni pastoralni centar u Trnu, Vikarijat Banjalucke biskupije u Zagrebu.

Takodjer pocetkom svibnja 1995. godine (tocno 4.V) kada su napadi na Katolicku crkvu u Banjaluckoj biskupiji bili pojacani, najzesci, patolosku mrznju prema svemu sto je katolicko, koju srpski sovinisti vjekovima iskazuju, osjetile su i redovnice - starice koje su obitavale u samostanu Marijanovac u Bosanskom Aleksandrovcu, iz kojeg su kidnapirane i protjerane. “Taj vandalski cin nad potpuno neduznim redovnicama - staricama, vasim vrlo zasluznim sugradjankama, koliko je nama poznato, nitko od sluzbenih organa nije pokusao sprijeciti” - ustvrdio je banjalucki biskup u svojem ostrom prosvjednom pismu upucenom predsjedniku opcine Laktasi - Stevanu Jovicu. Isti dan, dakle 4. svibnja 1995. godine iz svoga samostana u Novoj Topoli protjerane su casne sestre.

Da je unistavanje Katolicke crkve u sjeverozapadnoj Bosni i da se sustavno provodi blagoslov vlasti tzv. Republike Srpske, potvrdjuje i nastupanje nadobudnog Dragana Davidovica, tzv. ministra za vjere tzv. Republike Srpske. Ocekivalo se je da ce barem ostro osuditi svibanjske dogadjaje i napade na Katolicku crkvu u banjaluckom kraju, jasno samo ako nije ministar za vjeru srpsko- pravoslavnu. Medjutim, Dragan Davidovic je, naime, preko banjalucke TV stanice, umjesto osude zlocina “opravdavao u emisiji banjalucke televizije, ubojstvo zupnika u Presnacama, vlc. Filipa Lukende i casne sestre Cecilije Grgic, koje se dogodilo proslog petka, 12. svibnja. I to je dokaz da iza pocinjenih zlocina nad civilima, katolicima i drugim ljudima stoji srpska vlast”, pravilno se zakljucuje u priopcenju Vikarijata Banjalucke biskupije u Zagrebu.
zebu is offline  
Old 18.09.2007., 00:27   #9
..
Quote:
Zlocinacki porivi prema hodzama


Vazno je znati da nisu progonjeni samo katolicki vjerski sluzbenici. Sustavno su progonjeni i hodze, osobito imami u svih 205 porusenih dzamija; fizicki su zlostavljani, a nije mali broj onih koji su ubijeni. Zlocinacke porive su srpski ekstremisti iskazivali prema svakom hodzi gdjegod bi ga vidjeli, maltretirali bi ga na svakom koraku, tako da ovi nisu smjeli izaci na ulicu s ahmedijom (ovitkom oko fesa), vjekovnim znakom muslimanskog vjerskog sluzbenika. Napadali su i vrlo casne i vrlo stare medju njima. To, primjerice, najbolje potvrdjuje slucaj - napad na nekadasnjeg banjaluckog muftiju hadzi-hafiza Mehmed efendiju Zahirovica, koji je vec zakoracio u deveto desetljece zivota, i kroz svo vrijeme uzivao glas jednog od najcestitijih i najuglednijih Muslimana, ne samo u Banjaluci. Njega su, dok se vracao sa svoje redovite dzume (zajednicka molitva petkom u banjaluckoj dzamiji Ferhadija), 5. ozujka 1993. godine, pokusala zaklati nedaleko Ferhadije, dakle u samom sredistu Banjaluke, dvojica pripitih cetnika, koji su u bistrou “EX”, koji se nalazi nasuprot izlaza iz dvorista Ferhadije, iscekivali izlazak umirovljenog muftije (taj bistro je vlasnistvo cetnickog vojvode Mome Djukica, koji je svojim cetnicima jedno vrijeme placao boravak u banjaluckom hotelu Slavija). Sticajem sretnih okolnosti i zahvaljujuci odvaznosti nekih Banjalucana (i nekih Srba!) iako je cetnickim rukama sijevnuo noz, razbojstvo usred grada nad nemocnim ali casnim starcem, nije se zbilo. Napadnuti umirovljeni muftija od tada vise ne izlazi iz svoje obiteljske kuce.

Ovaj slucaj ponajbolje svjedoci da je drustveni ugled za bande cetnika i velikosrpske soviniste bezvrijedna kategorija. Da nije tako, u svojim sumanutim planovima morali bi praviti kakve-takve razlike. U provodjenju rasne diskriminacije oni se drze pitanja - “je li nas ili nije”, koje je za njih postalo sveto pravilo ponasanja. Da nije tako nikada ne bi s nozem u ruci krenuli na tako casnog starca. Jer, napadnuti efendija Zahirovic je covjek kojeg su bas Srbi morali postovati, buduci je u Banjaluci jedini zivi potpisnik dobro poznate “Rezolucije banjaluckih muslimana” iz jeseni 1941. godine, kojim su banjalucki muslimani, njih sedamdeset, ustali protiv progona srpskog naroda, a napadnuti Zahirovic je bio njezin zagovornik i jedan od prvih potpisnika!

Svjetski statisticari, kako bi se mogli nazvati mnogobrojni sluzbenici medjunarodnih organizacija i jedinica UN-a, s vecinom naznacenih primjera su dobro upoznati. Na zalost, svjetske organizacije i svjetske mocne sile se ponasaju kao da nista ne znaju, jer nastoje, i zele, najprije zadovoljiti svoje uske interese. Stavljajuci u zapecak proklamirana nacela Ujedinjenih naroda, osobito ono po kojemu onaj koji je izvrsio etnicko ciscenje na nekom prostoru (citaj holokaust!) ne moze nad tim prostorom imati bilo kakvu vlast. Ujedinjeni narodi i najutjecajnije svjetske drzave svojim nastojanjem da ne pruzaju ucinkovitu pomoc zrtvi, dakle potlacenim i obespravljenim, u stvari su suucesnici u izvrsenim zlocinima. Sustavni teror nad progonjenim, jer nisu Srbi, i porusenim bogomoljama i uopce sakralnim objektima, jer nisu srpsko-pravoslavni, koji godinama vec traje i u sjeverozapadnoj Bosni, nikako da primora svjetske mocnike da moraju, napokon, poceti zasticivati - ZRTVU!
zebu is offline  
Old 18.09.2007., 00:28   #10
apsolutno istina...
Quote:
Svijet saucesnik u vandalizmu i barbarstvu


Toliko nasilnistva i toliko zlocina nad bogomoljama izvan kruga pravoslavlja, koje su pocinili velikosrpski sovinisti i na podrucju sjeverozapadne Bosne, malo tko je ocekivao. Na nesrecu, ipak, se dogodilo. Zna se i zasto. Jer, velikosrpski ekspanzionisticki plan ne dopusta postojanje bilo kakvih tragova koji bi mogli podsjetiti ili, ne daj Boze, posluziti nekome kao dokaz da je na ovom hrvatskom i bosanskom prostoru zivio netko drugi izvan korpusa srpskog naroda, buduci oni napokon zele napisati povijest, svoju povijest, ovog sada okupiranog podrucja.

Taj rasisticki program, zacudo, prihvatili su u banjaluckom kraju brojni srpski intelektualci, koji nisu ni rijecju ustali protiv holokausta i unistavanja cak najvrednijih povijesno-kulturnih spomenika na ovom podrucju. Neprijatno su iznenadile i dvije znanstvene institucije: Muzej Bosanske krajine i Arhiv Bosanske krajine, koje su, u medjuvremenu, promijenile u naslovu podrucje svog djelovanja (postale su institucije tzv. Republike Srpske). To su potvrdili, jer su poslusno izvrsile zelju nalogodavaca - znaci zagovornika genocida, memoricida, kulturocida ... pa na izlozbi “Banjaluka - srediste Vrbaske banovine 1929.-1941.”, priredjenoj pocetkom 1994. godine, u mnostvu fotografija Banjaluke iz spomenutog razdoblja, nije bilo niti jedne od tridesetak dzamija koliko je tada bilo u Banjaluci. Zar treba bolji dokaz o podupiranju zlocinackih planova?

Jasno, hipokrizija Ujedinjenih Naroda i svjetskih mocnika, i njihova dvostruka mjerila pridonijeli su da je srpski neonacifasizam ostvario svoje monstruozne planove. Da nisu bili takvi kakvim su se nebrojeno puta iskazali, na podrucju sjevarozapadne Bosne se ne bi mogao dogoditi ovako masovan zlocin samo stoga sto gradjani nisu srpsko- pravoslavne vjere, a sakralni objekti i kulturno- povijesni spomenici ne pripadaju srpskom narodu. Jer, da je kanadski bataljun, koji je trebao biti stacioniran u Banjaluci od proljeca 1992. godine, dosao i ostao u gradu na Vrbasu, zacijelo bi svojom nazocnoscu barem usporio vandalizam i barbarstvo u ovom kraju. Na zalost, odlucnosti UN-a i mocnih svjetskih sila nije bilo i izostalo je prisustvo medjunarodnih snaga u banjaluckom kraju, sto je bilo zeleno svjetlo za provodjenje velikosrpskih, krajnje sovinistickih planova u zivot. Zbog toga je i svijet suucesnik u vandalizmu i barbarstvu koji su se zbili na ovom podrucju koje nije bilo u zoni ratnih djelovanja - na svoju sramotu. Uistinu je sramotno da je glas prosvjeda jedino, i to neprekidno, podizala Katolicka crkva u Bosni i Hercegovini, odnosno Sveta Stolica i Sveti otac Papa Ivan Pavao II., i to u svakoj prilici, kao sto su bosanski franjevci od pocetka podastirali, jasno uz pomoc dvojice hrvatskih kardinala - Kuharica i Puljica, zelje i potrebu za mirom i suzivotom u cjelovitoj Bosni i Hercegovini.
zebu is offline  
Old 18.09.2007., 02:07   #11
Zebu sad ti kao mesas corbu Hrvatima i Srbima.Bzvz!Eto volis ih.Evo ti jedan snimak koji si izostavio kako muslimani ruse katolicku crkvu,ali je za one na +18.
http://www.youtube.com/verify_age?ne...%3DtuZKkMuXinw
Cosmopolita is offline  
Old 18.09.2007., 02:15   #12
Quote:
Zebu sad ti kao mesas corbu Hrvatima i Srbima.Bzvz!Eto volis ih.Evo ti jedan snimak koji si izostavio kako muslimani ruse katolicku crkvu,ali je za one na +18.
Zaista sramotno.
Radi se o pravoslavnoj crkvi.
Tahvil-pasa is offline  
Old 18.09.2007., 02:16   #13
Quote:
Cosmopolita kaže: Pogledaj post
Zebu sad ti kao mesas corbu Hrvatima i Srbima.Bzvz!Eto volis ih.Evo ti jedan snimak koji si izostavio kako muslimani ruse katolicku crkvu,ali je za one na +18.
http://www.youtube.com/verify_age?ne...%3DtuZKkMuXinw
Sta "mesam".Ne razumem
zebu is offline  
Old 18.09.2007., 02:30   #14
Quote:
Tahvil-pasa kaže: Pogledaj post
Zaista sramotno.
Radi se o pravoslavnoj crkvi.
Bosanski Muslimani Ruse Katolicku Crkvu!
Cosmopolita is offline  
Old 18.09.2007., 02:41   #15
Quote:
Bosanski Muslimani Ruse Katolicku Crkvu!
Dobarj pokusaj.
Ali...
Radi se o pravoslavnoj crkvi.
Tahvil-pasa is offline  
Old 18.09.2007., 13:48   #16
Quote:
Cosmopolita kaže: Pogledaj post
Bosanski Muslimani Ruse Katolicku Crkvu!
Ne provaljuj se.
strjela is offline  
Old 18.09.2007., 18:50   #17
Quote:
zebu kaže: Pogledaj post
Ni 12 godina nakon rata jos niko iz manjeg bh entiteta nije odgovarao za kulturocid tj rusenje vjerskih objekata.Na podrucju tzv. RS je u potpunosti unisteno oko 1000 dzamija.Samo u Banjaluci je sravnjeno sa zemljom 27 dzamija,a na sirem podrucju Banja Luke 205 dzamija.U banjaluckoj biskupiji je srusena 81 katolicka crkva.
Na postavljanju kamena temeljca za obnavljanje Ferhadije,dzamije u Banja Luci,zapaljen je autobus vjernika koji su dosli da prisustvuju pocetku obnove,a jedan covjek je ubijen.Zlocinac koji je ubio covjeka je na slobodi.O tome Banja Luka suti.
Prijatelj kojeg su protjerali iz Banaj Luke pocetkom rata mi prica kako se grad danima tresao od eksplozija pri rusenju vjerskih objekata.Nakon sto je srusena Ferhadija,bageri su dosli da izravnaju teren,a oko ostataka munare se plesalo kolo.To su sve radili ljudi koji i danas normalno zive u gradu.Neko mora za to odgovarati.
A što je tu čudno? Pa riječ je o srbima zar ne? To je njihova uobičajena praksa
__________________
iš, iš, gamad jedna, ne vraćajte se više
walther-P38 is offline  
Old 18.09.2007., 21:40   #18
Sramotno je za svaku osobu rušiti vjerski objekt. Zna se da se u ratu nikad, al nikad ne ruše dvije stvari: sakralni objekti i bolnice. Nema veze bila to džamija, katolička crkva ili pravoslavni poganluk, rušenje sakralnih objekata sramota je za svakoga koji to radi.
__________________
Lajte kere varošanke, odlično vas znam, lajte samo znajte da vas ne slušam!
Greener is offline  
Old 19.09.2007., 17:46   #19
Nije valjda da ni na forumu nema ljudi iz manjeg entiteta koji ce progovoriti o rusenju vjerskih objekata.Ocekivao sam da cete nakon toliko vremena imati hrabrosti da kazete nesto.Nema sanse da niste vidjeli kako se ruse dzamije i katolicke crkve.Sigurno znate ljude koji su to radili.Oni zive tu proed vas.Ili ste i sami ucestvovali u tome?
balkanac,direktor,prijedor troll i ostali...niko nema hrabrosti da progovori?
zebu is offline  
Old 19.09.2007., 19:00   #20
Quote:
zebu kaže: Pogledaj post
Nije valjda da ni na forumu nema ljudi iz manjeg entiteta koji ce progovoriti o rusenju vjerskih objekata.Ocekivao sam da cete nakon toliko vremena imati hrabrosti da kazete nesto.Nema sanse da niste vidjeli kako se ruse dzamije i katolicke crkve.Sigurno znate ljude koji su to radili.Oni zive tu proed vas.Ili ste i sami ucestvovali u tome?
balkanac,direktor,prijedor troll i ostali...niko nema hrabrosti da progovori?



Koja demagogija. Zebu :klap:
M0ssad is offline  
 


Tematski alati
Opcije prikaza

Kreni na podforum




Sva vremena su GMT +2. Trenutno vrijeme je: 18:09.