Kanada

[Acha]

Na otok smo stigli po velikom pljusku navecer. Drugo jutro je granulo sunce, a poslije toga se je naoblacilo pa je opet malo padala kisa. Tako je bilo sva tri i pol dana koja smo proveli na otoku, a uz to je jos i cijelo vrijeme puhao vjetar. Navodno je uvijek takvo promjenjivo vrijeme tamo.

Imali smo okvirni plan sto bismo zeljeli posjetiti pa smo se smjestili u Cavendishu i od tamo isli na izlete po cijelom otoku. Plaze na sjevernom dijelu otoka su unutar nacionalnog parka i za ulaz na njih se placa ulaznica. Mi smo kupili godisnji Discovery Pass (140$ godisnje za auto s do 7 osoba) jer smo znali koja mjesta cemo posjetiti tijekom godine i izracunali smo da nam se isplati. Napisati cu cijene i izracun na kraju. Osim nacionalnih parkova Pass vrijedi i za ulaz na sva mjesta koja su pod upravom Nacionalnih parkova Kanade pa smo s njim usli i u Anne of Green Gables kucu te na nekoliko mjesta kasnije u drugoj provinciji.

Evo jos par fotki mjesta koje smo obisli u prva dva dana na otoku


Cavendish Beach – plaza, klifovi i dine




North Rustico




Brackley Beach&Covehead Lighthouse

[Acha]

Greenwich National Park – boardwalk&beach

Ovo mjesto zasluzuje da se napise vise informacija o njemu. Autom je moguce doci do parkiralista, a dalje se hoda stazicom prvo kroz sumu, zatim pontonskom setnicom po jezercu/mocvari i na kraju pjescanim puteljkom preko dine do plaze. Po dinama nije dozvoljeno hodanje jer se moze ostetiti biljni sistem koji ih podrzava, a bez kojeg bi vjetar otpuhao pijesak. Staza koja vodi direktno do dina i plaze je dugacka oko 2 km i nama je trebalo oko 40 minuta u jednom smjeru. Imali smo srecu da smo bili sami na plazi, bilo je prekrasno suncano i ovo je bilo jedino mjesto na otoku na kojem nije puhao vjetar. Ovo mi je bio jedan od vrhunaca putovanja.

[Acha]

Od hrane su nam preporucili da odemo na lobster supper pa smo otisli u jedini lokal koji je radio – Fisherman’s Wharf. Kupnja jastoga ili nekog drugog glavnog jela sluzi kao ulaznica u restoran s kojom je onda dostupna neogranicena ponuda bara sa salatama te dagnjama i chowderom. Jastog je bio svjez i jako ukusan, a moze se zatraziti topao ili hladan. Osim ovog restorana dobili smo preporuku za Richard’s u kojem navodno rade najbolji lobster roll na otoku pa smo i to isprobali usput. Odlican je, kao i njihov fish&chips. Pojeli smo i Cow’s sladoled koji potjece s PEI-a (premda ga sad ima i na par drugih mjesta u Kanadi) i koji se radi iskljucivo s mlijekom krava s PEI-a.


Fisherman’s Wharf Lobster Supper





Richard’s Lobster Roll i Fish&Chips




Cow’s

[Acha]

Treci dan smo obilazili juzni dio otoka. Odvezli smo se do kuca od boca (neobican nacin recikliranja ), rucali u Summerside-u, pogledali iz blizeg dosta impresivan 13 km dug Confederation Bridge, otisli juznom stranom otoka prema Charlottetownu i tamo proveli drugu polovicu dana. Charlottetown mi je predivan zivopisan gradic s viktorijanskim kucama, slikovitim centrom grada, predivnom setnicom uz more i prekrasnim parkom (Victoria Park). Ovdje cu doci ponovo, jer zasluzuje da ga se detaljnije obidje i da se duze uziva u njemu. Nije vazno sto i ovdje poprilicno puse .


Bottle Houses





Confederation Bridge




Charlottetown

[Acha]

Zadnje jutro smo otisli razgledati Point Prim, najstariji svjetionik na otoku. Popeli smo se strmim ljestvama gore (5$). Na ulazu smo dobili i dalekozor za promatranje, ali nazalost nije se puno vidjelo jer je bilo maglovito.

Point Prim




Od tamo smo otisli na trajekt i pravac dalje Cape Breton, NS. Trajekt vozi sat i 15 minuta i, premda se mogu procitati savjeti da bi se trebala napraviti rezervacija (rezervacija kosta otprilike koliko i karta, dakle, s rezervacijom se placa dupla karta), nema potrebe za tim. Trajekt je dovoljno velik da u njega stane 200 automobila i 600 putnika i vozi 5 puta na dan u predsezoni, a u sezoni i vise. Ima wifi i mali café s hranom (ne posluzuju alkohol i nije dozvoljeno pusenje). Isplanirali smo jesti rucak na trajektu jer smo culi da je hrana pristojna i da vecina ljudi koristi vrijeme na trajektu za hranjenje. Ovo je ispalo tocno – svi su jeli, a hrana je za jednu trajektnu hranu odlicna. Jeli smo seafood chowder

[Acha]

Top 3 stvari na PEI-u su mi hrana, Greenwich National Park i Charlottetown. Da sad planiram putovanje smjestaj bih radije trazila u Charlottetownu nego u Cavendishu i od tamo bih isla na izlete po otoku. I vise bih se koncentrirala na istocnu stranu otoka i stvari koje smo ovaj put propustili npr. malu vinariju Rossignol Estate, mikro pivovaru Copper Bottom Brewing, otisla do singing beach (jos ju zovu i squeaky beach, zbog zvuka pijeska kad se hoda po njemu) i do East Point Lighthouse.

[Acha]

Cape Breton (Nova Scotia) - 2019

Nakon silaska s trajekta produzili smo prema Cape Breton otoku (Caribou - Baddeck je 3 sata voznje, po kisi). Od turistickih stvari najpoznatija je Cabot Trail, jedna od najpoznatijih svjetskih turistickih cesti. Ispod nje je manje poznata, ali meni osobno draza Ceilidh Trail.





Tu je jos i Sydney NS, imigrantima dobro poznat po tome sto se ovdje salju prijave za kanadsko drzavljanstvo i muzej tvrdjava Louisbourg, rekonstrukcija francuske tvrdjave iz 18. stoljeca, nazvana po Luju XIV. Takodjer kao i na PEI morska hrana je vazan dio turisticke ponude Cape Bretona. Opcenito, otok izgleda pomalo pust s tim malim niznim naseljima uz cestu.


Sydney & Louisbourg





Centralno mjesto otoka je Baddeck i ovdje se preporucuje uzeti smjestaj, s obzirom da je na ruti Cabot Traila, a blizu svih ostalih znamenitosti. U Baddecku je i mali jako dobro poslozen muzej posvecen Alexander Bellu. Na jednostavan nacin je prikazan Bellov put od edukacije osoba ostecenog sluha do izuma pretece danasnjeg telefona te takodjer originali i replike drugih izuma.


Baddeck

[Acha]

Cabot Trail & Ceilidh Trail - Cape Breton, Nova Scotia

Najvazije pitanje u vezi s Cabot Trail cestom je u kojem smjeru je odvoziti. Mi smo odabrali smjer obrnut od kazaljke na satu. Razlog tome je sto se tako vozi po vanjskoj strani tj. blize obali i na taj je nacin jednostavniji pristup stajalistima te je bolja pozicija za fotografiranje iz auta. Takodjer, putovanje smo tako organizirali da cestu odvozimo nakon istrazivanja istocne strane i prije odlaska s otoka. Istocna strana (Ingonish) me nije previse odusevila, premda navodno ima dobrih staza za hodanje u okolici. Malo podsjeca na jadransku magistralu, ali samo izgledom, ugodjaj je potpuno drugaciji. Zapadna strana je potpuno druga prica, puno slikovitija i raznolikija, od planina na sjeveru, preko malih ribarskih sela duz cijele rute, do prekrasnih malih mjesta na jugu (to je vec Ceilidh Trail). Zanimljivost je da na tom zapadnom dijelu otoka nema niti jedan Tim Hortons (Kanadjanima ce odmah biti jasno o cemu pricam), a nema ih bas ni na ostalim dijelovima otoka osim oko Sydneya.

Drugo pitanje u vezi s Cabot Trailom je da li se moze odvoziti u jednom danu. Moze se, ako se krene dosta rano i ako se ne planiraju nikakve aktivnosti na ruti osim povremenog stajanja radi fotografiranja. Od aktivnosti, moze se hodati i planinariti (cesta prolazi kroz Highlands National Park), pecati, igrati golf, ici gledati kitove. I ovdje je, kao i na PEI, poprilincno vjetrovito pa plaze sluze najvise za sjedenje, setanje i igranje.

Najpoznatija ruta za hodanje je Skyline Trail, najvise zbog prekrasnog pogleda na kraju, a ujedno je lagana i dostupna svima. Vecinom se ide po ravnom terenu i tek na kraju su strme stepenice do jos boljeg pogleda na Cabot Trail. Do kraja i nazad treba 2,5 sata laganijeg hodanja. Vecina ljudi odvozi Cabot Trail u dva dana, sa stajanjem negdje na pola puta. Mi smo nocili u Cheticampu, koji je zgodan jer je blizu je Skyline Traila i ima dosta smjestaja. Izgleda neobicno i lici mi na ona neka mala mjestasca na Islandu.


Cabot Trail (pogled sa Skyline)& Ceilidh Trail

[Acha]

Ceilidh Trail

Meni najljepsi dio otoka je jugozapadni, kroz koji ide Ceilidh Trail. Ovaj dio su poceli nastanjivati skotski iseljenici jos krajem 18. stoljeca. Iz tog razloga se puno mjesta u jugozapadnom dijelu otoka zove kao i u Skotskoj npr. Inverness, Glencoe, Dunvegan i sl , a i imena mjesta su navedena i na keltskom odn. skotskom gaelskom. Invernes ima predivnu plazu i golf teren odmah pored te drvenu setnicu izmedju njih. Drugo vece mjesto je Mabou sa odlicnim pubom Red Shoe u kojem se moze naici i na popularni ceilidh.


Margaree Harbour & Inverness





Blizu Maboua je i mala destilerija Glenora Distilery u kojoj tradicionalnim nacinom rade single malt viski. Destilerija se moze i obici, a na kraju obilaska se degustira nekoliko viskija razlicitih starosti (tura je 7$ po osobi, djeci je dozvoljen ulaz i ne placaju). Mjesto Port Hood naseljavaju potomci katolika iseljenih iz Skotskih Highlands nakon raspada klanova, vecinom MacDonalds. Ima predivnu plazu i finu hranu. Kad pisem o plazama treba zamisliti sjeverne plaze, vjetrovite i ne bas pogodne za kupanje, ali predivne za setanje, trcanje i jahanje.


Glenora Distilery





Top 3 stvari su mi Baddeck i muzej, hodanje Skylineom i Ceidlih Trail. Da sad planiram putovanje potpuno bih izostavila istocni dio Cabot Traila i iz Baddecka bih se preko Glencoe odvezla prvo na gornju stranu do Cheticampa i Skyline Trail, a onda nazad istim putem na jug prema Port Hood, kroz Margaret Harbour, Inverness, Mabou.

[listopad14]

Pozdrav svima, jel za Kanadu uzimate putno zdravstveno osiguranje? Ako da, koje?

[Acha]

Nakon Cape Bretona odvezli smo se na jug u Wolfville (Port Hood – Wolfville je 4 sata voznje). Wolfville je na drugom kraku Fundy zaljeva, a na prvom je onaj Hopewell Rocks gdje smo gledali plimu i oseku. Ovaj dio zaljeva ima i ime, Minas Basin i zapravo je zaljev unutar zaljeva. Uz njega se prostire plodna dolina Annapolis Valley u kojoj uzgajaju pretezito jabuke, ali i ostalo razno voce.


Annapolis Valley & Beach





Osim voca odlicno im uspjeva i vinova loza pa se zadnjih godina ubrzano razvijaju male vinarije te uredjuju kusaonice i vinske ceste. Brendirali su bijela vina odredjenih sorti, uzgojenih iskljucivo u NS, pod nazivom Tidal Bay. Na odlicnoj su turistickoj poziciji jer je od Wolfvilla do Halifaxa nesto malo vise od sat vremena voznje, a blizu je i trajektna linija za turiste iz SAD-a i New Brunswicka (Saint John, NB – Digby, NS).


Planters Ridge, Port Williams, NS





Lighfoot&Wolfville, Wolfville, NS





I na ovoj strany Fundy-a se mogu gledati plime i oseke. Najzanimljivije mjesto koje smo pronasli je lucica Halls Harbour. Potpuno je bez vode u vrijeme oseke i barke koje zele uci u nju ili izaci moraju cekati plimu. Ovdje se puno bolje vidi kojom brzinom raste vodostaj. Od sadrzaja, jedino sto postoji je restoran (Lobster Pound) s pogledom na luku i suvenirnica, ali i to je dovoljno s obzirom da su odlicni.


Hall's Harbour

[Acha]

Wolfville i mjestasca oko njega (Canning, Port Williams) su me odusevila svojom uredjenoscu. Ovaj predio je bio puno topliji i zeleniji od sjevernog iz kojeg smo bili dosli. Vidi se utjecaj francuske kulture pa i vise izgleda evropski nego kanadski. U mjestima ima predivnih malih restorana i lokala, a osim nekoliko vinarija i malih pivovara imaju i mini mljekaru i siranu Fox Hill u kojoj se, osim sireva, mogu kupiti i svjeze punomasno mlijeko (pasterizirano, ali nehomogenizirano, uglavnom - sve po zakonu) i gelato napravljen s njihovim mlijekom.



Canning, NS






The Noodle Guy, Port Williams, NS






The Church Brewing Co, Wolfville, NS






Kraj Wolfvilla je i Grand Pre (franc. velika livada), predio pod zastitom UNESCO-a jer predstavlja krajolik i centar kulture i povijesti Akadijaca (potomaka francuskih kolonista) te mjesto s kojeg su britanci protjerali na tisuce njih. U crkvi unutar Grand Pre muzeja smo saznali da postoji popis onih koji su deportirani pa cesto ljudi koji imaju bilo kakvo saznanje o svom akadijskom porijeklu dolaze tamo i raspituju se o svojim precima. I ovdje nam je za ulaz vrijedio Discovery Pass.

[Acha]

Nakon Wolfvilla odvezli smo se do Lunenburga i ondje proveli gotovo cijeli dan. Takodjer je pod UNESCO zastitom jer se smatra najboljim primjerom britanske kolonijalne arhitekture u Sjevernoj Americi, a zadrzao je svoj izgled od 1800-ih do sad. Arhitektura je lijepa i zanimljiva, ali mi je gradic pomalo bezivotan, bez obzira sto je izuzetno turisticki posjecen (ili mozda upravo zbog toga?). Najljepsi pogled na grad je s druge strane, s golf terena. Osobno me se vise dojmio Mahone Bay, mjesto u kojem smo zastali na putu do Lunenburga.



Mahone Bay, NS






Lunenburg, NS












Iz Lunenburga smo krenuli na zadnju etapu putovanja, u Halifax. Na putu smo planirali posjetiti Peggy’s Cove, mjesto gdje se nalazi Peggy’s Point Lighthouse. No zakljucili smo da smo vec zasiceni svjetionicima, morskom hranom i morskim i seoskim krajolicima i da cemo vrlo vjerojatno jos jednom doci ovdje pa smo odustali od plana. Peggy’s Point je najpoznatiji svjetionik u Kanadi i jedan od najpoznatijih na svijetu. Smjesten je na granitnoj stijeni i na slikama izgleda predivno. S obzirom da je blizu Halifaxa (navodno 45 min voznje) do njega i do Lunenburga se ide na jednodnevni izlet.

Od Lunenburga do centra Halifaxa smo se vozili oko sat i pol. I ova cesta i dio autoceste Trans Canada koji prolazi kroz NS su me po okolisu podsjetile na voznju autocestom ZG – RI. Ovo nisam jos spomenula - autoceste u NS, NB i PEI se ne placaju.

[JayDeena]

Bok ljudi,

Putujem u Kanadu u listopadu i idem prvo u BC a potom u Toronto u posjet rodbini.

Kad sam već tamo planirala sam skoknuti između to dvoje do USA, konkretno NYC ali nije to bit, zanima me mišljenje koliko mi je to komplicirano s imigracijom, arrive can aplikacijom i tako to, jel mi to jako komplicira život u ovom trenutku?

Put je u Kanadi dakle od 12. do 25.10. ali bi tijekom tog razdoblja izašla iz can (u USA) i vratila se nakon par dana natrag u can. To bi bilo između 16. I 19. 10.



Sent from my M2101K6G using Tapatalk