Natrag   Forum.hr > Društvo > Psihologija > Psihokauč

Psihokauč Prozac Nation

Odgovor
 
Tematski alati Opcije prikaza
Old 22.11.2010., 19:39   #1
Tema potpore za žrtve seksualnog zlostavljanja

Na poticaj moderatorice otvaram ovu temu. Kako sumnjam da su ljudi spremni, cak i pod "anonimnim" nickovima pricat o svojim iskustvima i osobnim pricama na javnom forumu ne ocekujem previse, jer mi ni samoj ne pada napamet dijelit sa nekoliko stotina tisuca Hrvata svoju pricu.. al evo neka topica pa mozda nas se tu nekoliko okupi cisto da se "znamo".

Ajde ipak cu reci minimalno o sebi : nakon par godina depresije i propitkivanja "Zasto sam depresivna?", trazenja uzroka, definitivno shvatih da sam bila seksualno zlostavljana, i potisnula. Imala sam "srecu" da sam konfrontiranjem tog clana obitelji dobila priznanje, pa na srecu ne sumnjam u vlastiti razum kao mnogi koji se sjete. Tako da.. istina moze stvarno bit zakopana, kronicne depresije ne dolaze bas iz vedra neba.. imajte to na umu.
SIA Zagreb is offline  
Odgovori s citatom
Old 23.11.2010., 20:36   #2
Quote:
SIA Zagreb kaže: Pogledaj post
Ajde ipak cu reci minimalno o sebi : nakon par godina depresije i propitkivanja "Zasto sam depresivna?", trazenja uzroka, definitivno shvatih da sam bila seksualno zlostavljana, i potisnula. Imala sam "srecu" da sam konfrontiranjem tog clana obitelji dobila priznanje, pa na srecu ne sumnjam u vlastiti razum kao mnogi koji se sjete. Tako da.. istina moze stvarno bit zakopana, kronicne depresije ne dolaze bas iz vedra neba.. imajte to na umu.
Žao mi je zbog tvoje patnje, strašno je to, mogu samo zamislit kako ti je bilo odrastat. Teško je suočit se s istinom pa se često izbjegava, potiskuje, ljudi su slabi i rijetki s mogu nosit s njom, tko ju traži taj ju mora bit spreman i nosit, iako da bi bili zdravi moramo se suočit kad tad s njom.

Sretno s temom i s potporom drugima, ako si ti prošla to i oslobodila se tereta toga sigurno možeš pomoć i utješit druge.
bumbar is offline  
Odgovori s citatom
Old 26.11.2010., 15:49   #3
Zar sam ja stvarno jedina sa ovakvom prosloscu?
SIA Zagreb is offline  
Odgovori s citatom
Old 26.11.2010., 22:46   #4
Quote:
SIA Zagreb kaže: Pogledaj post
Zar sam ja stvarno jedina sa ovakvom prosloscu?
Sigurno da nisi . Mislim da su mnogi to toliko potisnuli da je i samo sjecanje prebolno a tek kada bi poceli o tome pisati , boje se da bi potekla lavina emocija, nekontrolirano .
Sto se moze i razumjeti .
Ako zelis, javi mi se na private , mozda mogu pomoci
__________________
Da ist mehr Hunger nach Liebe und Wertschätzung auf der Welt, als nach Brot. - Mutter Teresa
emofree KJ is offline  
Odgovori s citatom
Old 27.11.2010., 02:12   #5
Quote:
SIA Zagreb kaže: Pogledaj post
Zar sam ja stvarno jedina sa ovakvom prosloscu?
nisi jedina, samo nije lako pričati o nečem što želimo zaboraviti.
zelena maslina is offline  
Odgovori s citatom
Old 27.11.2010., 02:14   #6
Quote:
zelena maslina kaže: Pogledaj post
nisi jedina, samo nije lako pričati o nečem što želimo zaboraviti.
ne znam, mozda zaboravljanje nekom pomaze.. ali meni olakšava "procesuirat" traumu.. Ne postoje anonimne 12 step grupe bezveze...

Iako kuzim da nekima i samo zaboravljanje pali da funkcioniraju.. ovisi da li si to vec odradio itd.

Neki nemamo izbora samo zaboravit jer imamo prevelike posljedice. Zaboravljanje sigurno nije način kako doći do izcijeljenja.
SIA Zagreb is offline  
Odgovori s citatom
Old 27.11.2010., 02:21   #7
Quote:
SIA Zagreb kaže: Pogledaj post
ne znam, mozda zaboravljanje nekom pomaze.. ali meni olakšava "procesuirat" traumu.. Ne postoje anonimne 12 step grupe bezveze...

Iako kuzim da nekima i samo zaboravljanje pali da funkcioniraju..
problem je što se to ne može zaboraviti, barem ja nisam. i baš to, bitno je bilo funkcionirati, ali to nije život. danas to vidim.
zelena maslina is offline  
Odgovori s citatom
Old 01.12.2010., 01:47   #8
ej, svaka čast na temi! nisi jedina, samo doista je teško pisati o takvim iskustvima... ja samo mogu reć da ja svoje nikada nisam potisnula ili zaboravila, i uvijek mi je negdje u podsvjesti pa se kao uspavana "ljepotica" probudi s vremena na vrijeme i zagorča mi život... tako da bih ponekad radije da je sve potisnuto
ali živim najbolje što znam, i nadam se da vrijeme doista liječi sve rane
__________________
just smile :)))
blueblackgreen is offline  
Odgovori s citatom
Old 10.01.2011., 22:49   #9
Žrtva seksualnog zlostavljanja

Ja sam žrtva seksulanog zlostavljanja. Bila sam zlostavljana kao dijete,dugo, ne sjećam se koliko, dosta toga je još negdje zaključano i strah me o tome i misliti. Moj zlostavljač je još uvijek živ i moj je prvi susjed. Svaki ga dan gledam. Nisam niti ne želim oprostiti, mrzim ga.Ponekad bih voljela da mogu s nekim razgovarati, nekim tko je slično prošao da vidim kako se nosi sa svime. Sad mi je faza kada sam jako puno sama za sebe napravila (mislim), ali ipak osjećam da mi treba netko stručan da "završi posao" i ne znam kome bih se obratila pa se eto obraćam vama svima. Pomozite mi, pričajte samnom, uputite me na prava vrata.

Zadnje uređivanje ButterflyEfekt : 10.01.2011. at 22:58.
ButterflyEfekt is offline  
Odgovori s citatom
Old 10.01.2011., 23:34   #10
Ovisi koliko si stara.

http://www.poliklinika-djeca.hr/

ili:

http://www.kbc-zagreb.hr/centralno_n...dicinu/kontakt
Zelenogorac is offline  
Odgovori s citatom
Old 10.01.2011., 23:45   #11
ajme, ja bi takve nabijala na kolac kako mi se gade . pa jesi li prijavila seks. zlostavljanje
kopitarka is offline  
Odgovori s citatom
Old 11.01.2011., 00:16   #12
Bila je negdje tema o seksualno zlostavljanim ženama i muškarcima, možda da je moderatori spoje s ovom, ne bi bilo loše proči kroz nju, ima svakakvih iskustava i savjeta.
__________________
Pušači su sebični i smrdljivi ovisnici.
morbidangel is offline  
Odgovori s citatom
Old 11.01.2011., 10:08   #13
Pozdrav! Eto, baš mi se nešto u vezi ovog mota po glavi otkad sam pročitala kako je ljudsko tijelo samostalno genetski i instinktivno sposobno uvijek poduzeti najbolji put ka izlječenju bolesti, odnosno pokušat će( antitijela, podizanje temperature, zacijeljivanje rana) i bez ikakvih lijekova samo sebe izliječiti. To me ponukalo da se zamislim da li je zaista pretjerano, detaljno razgovaranje o takvoj traumi najbolji put ka tome da osoba mentalno i emotivno zacijeli, obzirom da je prva i instinktivna reakcija ljudskog mozga da želi ZABORAVITI, to isključiti, zakopati što dublje, a ponekad se događa i privremena amnezija izazvana takvom traumom koju onda psihijatri 'na silu' (hipnoza itd.) izvlače ponovno na površinu. Nisam sigurna da je to najbolji put, bez obzira što psihijatri kažu, jer kad gledam intervju žrtve i nakon deset godina od traume- jasno mi je kao dan da se i dalje slama, pati i sve joj se vraća, dakle NIJE 'izliječena' samo se dalje potencira i proživljava trauma.
Dakle, draga Butterfly, iako je kod tebe drugačija situacija ako tog čovjeka moraš svaki dan gledati (ZAŠTO POBOGU NIJE U ZATVORU!?), htjela bih te pitati kako ZNAŠ da će ti upravo razgovor o tome pomoći, a ne suprotno- zaborav u što većoj i potpunijoj dozi?
kaya714 is offline  
Odgovori s citatom
Old 12.01.2011., 23:02   #14
Quote:
kopitarka kaže: Pogledaj post
ajme, ja bi takve nabijala na kolac kako mi se gade . pa jesi li prijavila seks. zlostavljanje
jesam, onome kome sam znala da mogu u tom trenutku svojoj mami - nisam naišla na neku podršku i dan danas mislim da odbija u to vjerovati jedino što je donekle učinila nakon što sam ju molila par sto puta je da ne komunicira niti se ne druži s tom osobom (što je opet teško jer prvi susjedi i još smo s tom obitelji povezani...no nije toliko bitno)
Ukratko... ja sad imam blizu 30 godina, zbilja je to bilo davno i kad god da je prestalo ja sam to toliko potisnula da je zapravo počelo izbijati tek krajem srednje škole i tada sam postala ubojito destruktivna, a počela sam sama sebe dovoditi u normalu tek nakon 5-6 godina. Ne mogu reći da sam izgubljeni slučaj u potpunosti, ali nisam uspjela odraditi sama sve i imam užasno puno "rupa", odnos prema sebi i drugima, nemam bliska prijateljstva, u nekim sam stvarima ostala totalno oštećena... i mislim da bi mi zbilja dobro došlo da o tim posljedicama traume i mog ponašanja nakon razgovor s nekim nazovi stručnim. također nisam presretna idejom da se vucaram po socijalcima već bih voljela ako netko zna i ima za preporučiti nekoga privatno da me uputi...
ne želim se ja prisjećati, ali sam na to već navikla sada skoro svakodnevno, a čim ga sretnem usere mi čitav dan, ponekad i više
ButterflyEfekt is offline  
Odgovori s citatom
Old 13.01.2011., 15:49   #15
Quote:
ButterflyEfekt kaže: Pogledaj post
i mislim da bi mi zbilja dobro došlo da o tim posljedicama traume i mog ponašanja nakon razgovor s nekim nazovi stručnim. također nisam presretna idejom da se vucaram po socijalcima već bih voljela ako netko zna i ima za preporučiti nekoga privatno da me uputi...
ne želim se ja prisjećati, ali sam na to već navikla sada skoro svakodnevno, a čim ga sretnem usere mi čitav dan, ponekad i više

U poliklinici za zaštitu djece grada Zagreba http://www.poliklinika-djeca.hr/inde...tpage&Itemid=1 se bave ovom tematikom i tamo rade stručnjaci koji su specijalizirani za to područje, tako da bi možda mogla nazvati tamo i raspitati se pruža li netko od stručnjaka pomoć odraslim žrtvama seksualnog zlostavljanja.

Što se prisjećanja/zaboravljanja tiče... odgovor je vrlo jednostavan. Zaboraviti takvo nešto je nemoguće. Upravo zato se takva trauma mora proraditi, sve emocije se moraju izvuči van i kroz cijeli proces zlostavljanja se zapravo mora proći, ali uz podršku terapeuta. Na taj način se osnažujemo, ali i mijenjamo krive predodžbe koje imamo o samima sebi, zlostavljaču i cijeloj situaciji (npr. Ja sam kriva, da sam bila ovakva, ili da nisam išla tamo, ili da sam slušala mamu... to se ne bi dogodilo).

Provela sam pola svog dijetinjstva i cijelu adolescensciju u "zaboravljanju". To me dovelo do autodestrukcije na svim mogućim razinama, mržnje prema samoj sebi, nedostatka samopoštovanja/samopouzdanja, viška kilograma, lošeg društva... Željela sam zaboraviti jer je preteško o tome misliti. Ali ne ide. Uvijek te negdje iz mraka čeka sjećanje, možda mutno, možda potpuno, ali tu je. Dolazi ti u snovima, kad si sama, podsjete te drugi ljudi. Svaki put kad uđeš u neki odnos, ne možeš vjerovati drugima. Jer ti je povjerenje u ljude jednom uništio netko onda kad si tek učila što je to.
Zato poanta tog cijelog procesa nije zaboraviti, jer zaboraviti nećemo nikad. To je dio nas, i to iskustvo nas je oblikovalo kao osobe, i to je činjenica. Naučiti živjeti sa tim iskustvom, a kasnije i pronaći u sebi osobine, snage i prednosti koje ne bi bile ovdje da tog iskustva nije bilo, to je poanta.

Ono što je meni pomoglo je pisanje dnevnika. Zapisala sam svako i najmanje sjećanje, i da, bilo je bolno. Ali pomoglo mi je. Pa eto, i to je jedan prijedlog.
PantaPita is offline  
Odgovori s citatom
Old 14.01.2011., 02:06   #16
Quote:
ButterflyEfekt kaže: Pogledaj post
ne želim se ja prisjećati, ali sam na to već navikla sada skoro svakodnevno, a čim ga sretnem usere mi čitav dan, ponekad i više
A možeš li nam reći malo više o tomu.. sve ustvari?

Mislim pogledaj malo.. nebi smjela dopustiti da ti jedan kretenizam defektira cijeli život Bufica. To ne zaslužuješ čak i unatoč tome što misliš da je značajno što si se susrela s tim kretenizmom. Ne znači i da si manje seksi i privlačna recimo, ako se to zapitkuješ također zbog toga što se onomad zbilo.

Mislim da je otprilike tako i da tu moguće griješiš. Ne daj da ti uništi ne samo čitav dan već bilo što. Život je iskorištavanje na razne načine ionako, samo je pitanje čemu ćemo dati značaj da nam ono uništi sve. A kretenizam svakako nije neka težina za to.

A nebi trebala bit opcija da se osjećaš tako ni na trenutak.
Psih is offline  
Odgovori s citatom
Old 13.01.2011., 13:59   #17
To je jedna od opasnih predrasuda i dezinformiranosti da je takve stvari najbolje zaboraviti. Jer onda leze u podsvijesti i nagrizaju sve oko tebe i tebe. Dovoljno je čuti nekoliko priča ljudi koji su probali zaboraviti kako im je zivot izgledalo i kako im se to vratilo u odnosima i sl.... Ne vracaju se ljudi tim stvarima jer im treba malo drame, nego jer im je zbog njih otezano funkcioniranje u sadašnjosti, nije da imamo izbora previše.
Pričanje "U prazno" o tome neće toliko pomoći, koliko proživljavanje te traume, suočavanje sa osjećajima itd.
Npr. dijete koje je zlostavljano ne zna da to ne zasluzuje, mnogi čak misle da su oni to izazvali, da su zaveli i sl., da su krivi... djeca tako razmišljaju, i neće prestat dok se taj događaj ne razradi i osjećaji ne izađu na površinu i uvjerenja koje si tada stvori ne preispitaš i promijeniš (na emotivnoj razini, a ne na razini "da,znam da nisam kriva"*klima glavom psihiću/mami/frendovima* a u srcu i dalje mrzi sebe zbog toga. Uglavnom, neko vrijeme je čak gore dok ne bude bolje. Zato ljudi to i ne žele proživjeti. Ali onda postane puno bolje kad prođe klasičan proces žalovanja, ljutnje, boli itd

Meni je samo prisjećanje užasno pomoglo, a tek suočavanje sa osjećajima, nije prošlo ni 3 mjeseca a već sam skoro nova osoba. Stvar je samo u pristupu, postoje mnogi pristupi koji će samo otežat stvari ljudima, jedan od tih je i "pusti, prošlo je toliko dugo, misli na nekaj drugo" .. jer u žrtvinom srcu nije prošla ni sekunda od događaja, svi osjećaji su zamrznuti, ako osoba/dijete nakon zlostavljanja nije prošla proces zalovanja i dobila podršku. Čak sam čitala da posljedice seksualnog zlostavljanja kod djece koja su dobila odmah psihološku pomoć i podršku su svedene na minimum/ništa, za razliku ako se taj/ti događaj(i) izignorira(ju) pa može nastati svašta, u prvom redu samomržnja.

Zadnje uređivanje SIA Zagreb : 13.01.2011. at 14:15.
SIA Zagreb is offline  
Odgovori s citatom
Old 14.01.2011., 17:17   #18
Ovaj link lijepo opisuje 3 profila osoba koje su bile zlostavljane. Vecina koja "ne pridaje tome prevelik znacaj" je u prvoj grupi; victim. Thrivers su oni moji su vec tome pridali velik znacaj i probavili to. To je proces. Kakva korist od savjetovanja da trebas preskocit stadije zalovanja....
http://www.cbwhit.com/Victim-to-survivor.htm
SIA Zagreb is offline  
Odgovori s citatom
Old 15.01.2011., 04:23   #19
Fala bogu da su ovog banali!

Knjiga "the courage to heal" (tzv biblija za ovu tematiku) i "izlijecite se od usamljenosti" - koja se ne bavi iskljucivo ovim vec sa svim traumama, i kod "obicnih" ljudi.
Pisanje dnevnika, dopisivanje lijeva-desna ruka (googlaj inner child dialoguing), 12 step anonimne grupe, izrazavanje ljutnje prema zlostavljacima (i fizicki) <- eto to je kaj daje najbolje rezultate; ovo zadnje je najveci dio, jer ti vraca kontrolu nad sobom

Zadnje uređivanje SIA Zagreb : 15.01.2011. at 04:41.
SIA Zagreb is offline  
Odgovori s citatom
Old 15.01.2011., 11:31   #20
Ja sam isto cula od osobe koja me zlostavljala "Mozda ti se svidjalo!"
(a plakala sam jako i opirala se svaki put tako da se nije moglo ni zabunit da mi se svidja)
SIA Zagreb is offline  
Odgovori s citatom
Odgovor


Tematski alati
Opcije prikaza

Kreni na podforum




Sva vremena su GMT +2. Trenutno vrijeme je: 20:58.