Preporuke i iskustva s psiholozima/psihoterapeutima/psihijatrima *pročitati prvi post

[dire Dawn]

martin007 kaže:

Zvuči kao klasični stereotip nekoga tko nije bio u pravim problemima ili ima jakkkeee obrane pa niti ne kuži da ima problema

Zvucis kao netko tko je vrlo defenzivan makar ga se ni u jednom trenutku nije napalo.

Sve sto je napisala stoji.
Htjeli vi to sebi priznat ili ne.


Sidenote: pila sam helex 5 godina, trenutno sam na rivotrilu

[psywhatdo]

Azzura kaže:

ma pisala sam ti već i na drugoj temi nešto sitno. nemoj se zezat s tim, ja sam se usosila i bilo mi je teže skidanje nego s bilo kojeg drugog anksiolitika. to je možda do mene, mog organizma, naravno. ali eto, samo sam ti htjela reći da Rivotril nije šala i da nam dosta može naškoditi pri skidanju. mene je tresla apstinencijska koja me učinila nefunkcionalnom, a to mi se nikad prije nije dogodilo s nikakvim lijekom. samo postepeno i plz, javi se doktoru. ako treba skidati, skidaj i po četvrtinu (ako si osjetljiv na taj lijek kao i ja, i to će ti značiti). dobra vijest je da i to uskoro prođe, samo treba biti malo oprezniji pri skidanju

A gle ovako. Ja sam danas uzeo Pregabalin, i navečer nisam kod sebe imao Rivotril , pa sam opet uzeo Pregabalin. Osjećam se skroz ok. I da sad tako i dalje nastavim uzimati samo Pregabalin, i dalje ću biti ok. Ja se osjećam loše kad ne uzmem ili jedno ili drugo. Zbog toga ne vidim zbog čega takav naglasak na Rivotrilu. Jer ako bih nastavio uzimati samo Pregabalin, onda bih se s tog trebao skidat, a ne s Rivotrila.
Normalno da ako sam anksiozan i da kad naglo ostanem bez bilo čega da će mi biti loše, prvo jer sam sam po sebi anksiozan, a onda valjda još i zbog nagle promjene doze (s 225 mg Pregabalina ili 1 mg Rivotrila na 0). Slično tome se osjećam puno bolje u odnosu na uobičajeno redovito uzimanje Pregabalina ili Rivotrila kad nakon perioda neuzimanja ničeg naglo uzmem 225 mg Pregabalina ili 1 mg Rivotrila. Vjerojatno mi zbog toga i Rivotril djeluje jače kad ga uzmem jednom dnevno, nego kad ga uzmem drugi put isti dan, i vjerojatno mi zbog toga i djeluje 2 god. ova ista doza.

Svakako, ako se ikad odlučim skidat s bilo čega, radit ću to postepeno. Hvala ti na savjetu i iskrenoj želji da mi pomogneš, ali ja ako neću biti na to prisiljen, kao što sam sad, kod psihijatara ići neću, i to iz čisto praktičnog razloga, a to je da postupno skidati dozu znam i sam, i to i bolje i učinkovitije ukoliko to sam radim prateći svoje psih. stanje, nego ukoliko sam sebe lobotomiziram i slijedim njihove krute upute tipa 1,0,1, pa drugi tjedan 1,0,0 i sl. što već nadrljaju na papir. Frajer mi je inače uredno neko vrijeme pisao Rivotril 2 mg, 1,0,1 (ili 0,1,1, kako god); ili pojma nije imao o dozi koju uzimam, ili je očito bio vrlo pažljiv i koncentriran dok mi je to pisao. Ugledni psihijatar. Šteta samo što nisam znao što me još čeka pa si nisam stvorio kućne zalihe dok sam imao priliku. Pa sam odlazak tamo mi narušava psihičko zdravlje : D, ali bez zajebancije. Tako da hvala, ali razum mi nalaže da radim ono što je za mene najbolje. A 1,0,1 i 2,1,2 Rivotrila i Zolofta i Fevarina i Xanaxa neka si pišu svojim mamama. : D

[psywhatdo]

psywhatdo kaže:

Ja se osjećam loše kad ne uzmem ili jedno ili drugo.

Ispravka: trebalo je pisat "Ja se osjećam loše samo ako ne uzmem niti jedno niti drugo".

[Pigsy]

psywhatdo kaže:

Ona eksperimentira s mojim mozgom jer joj kriminalna država daje za pravo da to smije radit.

Kad staviš sa strane sve svoje predrasude, kritike, osude i nepovjerenje s kojim imaš ogroman problem, sjeti se da ima i ljudi (pa čak i mnogo njih među psihijatrima) koji žele pomoći. Birali su pomažuće profesije iz te želje. Ali si ti trenutno u takvom denailu (što bi drugi rekli 'otporu') da ne vidiš da:
1) imaš problem s ovisnošću o Rivotrilu (i psihofarmacima općenito)
2) psihijatrica to pokušava razrješiti

psywhatdo kaže:

da je u ovoj analogiji meni noga još uvijek slomljena, i da mi ona hoće maknut štaku, a da mi nije niti pogledala nogu ("kako ste", "radite li" i sl. pitanja ne spadaju u tu kategoriju, jer je problem dublji).

Ima jedna fora sa nogom i štakom. Ako je nosiš predugo, atrofiraju ti mišići, hodanje postaje još više otežano, a vrijeme oporavka dulje. Zato se preporuča skidanje sa štake što prije moguće i upućuje pacijenta na jačanje muskulature fizikalnom terapijom. Da što prije bude sposoban sam hodati

[hidrolina]

Poštovani forumaši.

Možete li mi, molim vas, preporučiti dobrog psihijatra na području grada zagreba? (Može na PP). Znam da je to ravno dobitku na lutriji, ali doista mi treba netko tko ima i ljudskosti i da je vrstan stručnjak. Da li itko kombinira psihoterapiju i lijekove? Borim se s depresijom, napadajima panike, tjeakobom, osjećajem odbačenosti i bezvrijwdnosti, međuljudskim odnosima i besmislom i manje vrijednosti. Htjela bi doći kod nekog "provjerenog", prema kojemu mogu imati povjerenja. Jedna osoba mi je preporučila Sašu Jevtovića na rebru pa me zanima li itko kakvih iskustava? Može li netko podijeliti iskustvo (pp). Hvala

[psywhatdo]

Quote:
psywhatdo kaže: Pogledaj post
Ona eksperimentira s mojim mozgom jer joj kriminalna država daje za pravo da to smije radit.

Pigsy kaže:

Kad staviš sa strane sve svoje predrasude, kritike, osude i nepovjerenje s kojim imaš ogroman problem

Za početak stavi sa strane svoj isprani mozak i glupost. Imam problem s državom koja skupa s metastazama koje o njoj ovise ima monopol odnosno kontrolu (koju naplaćuje) nad proizvodnjom i prodajom lijekova. Samo s tim imam problem. Nepovjerenje je opravdano onda kad sam znam bolje. A ti idi kod svoje psihijatrice psihopata (to kažem jer si skočila na stražnje noge da ju braniš kad sam joj uputio konkretnu i opravdanu kritiku, kao što i pas brani svog gazdu koji ga drži na lancu) pa neka te liječi, i onda tu po temama se žali kako ti niti jedan lijek ne odgovara.

Ti znaš koji ja imam problem. Daj se odi konzultirat sa svojom gazdaricom prvo. Kritizirat ću i osuđivat koga ja hoću.

Pigsy kaže:

, sjeti se da ima i ljudi (pa čak i mnogo njih među psihijatrima) koji žele pomoći.

Još jednom, budući da imaš tu grešku da te dresura primila tako jako da preskačeš kad se nešto jasno napiše, ovdje nije stvar u tome tko što navodno želi. Nego u tome što rade.

Nisu oni ni bolji ni lošiji od prosječnih ljudi, nego imaju moć, a moć korumpira, slično kao i kod političara npr.. Osim tog, ljudi su po prirodi konformisti, i rade ono kako i drugi u njihovoj okolini rade (a tu pogotovo mislim na konformizam unutar pojedine struke), posebno ako im se tako i kaže s pozicije autoriteta.
To što ona meni "želi pomoći" nije bitnije njoj od njene potrebe da ima sigurno radno mjesto i da ne radi drukčije nego što se inače radi i da ne sluša "nekompetentnog pacijenta". Ali ja ju ne osuđujem zbog tog, iako tvrdim da je u mom slučaju njena uloga štetočinska, kao što je i ovakav sustav štetočinski.
Od takvog sustava interes ima prije svega država i obrazovni/pseudoznanstveni lobi, te farmaceutska industrija, koja se prilagodila danim uvjetima.

Pigsy kaže:

Birali su pomažuće profesije iz te želje.

Naravno da je to jedna od stvari koja ljude privlači toj profesiji, osjećaj da pomažu ljudima kojima pomoć treba (iako ne i jedina, a vjerojatno niti glavna), ali sustav je takav da prisiljava ljude i kojima treba i kojima ne treba da slijepo slušaju njihove upute.

To je štetno i potencijalno opasno, znamo po sebi, iz vlastitog iskustva, kao i iz iskustva drugih. Njihova uloga treba biti savjetodavna za onog tko to želi i treba, tako bi svakome bilo bolje, i njihova usluga bi bila općenito kvalitetnija.
Ovako imaš sve i svašta, generalno pomažu ljudima, ali i rade puno gluposti.

Pigsy kaže:

Ali si ti trenutno u takvom denailu (što bi drugi rekli 'otporu') da ne vidiš da:

Ako sam lud, nisam glup.

Pigsy kaže:

1) imaš problem s ovisnošću o Rivotrilu (i psihofarmacima općenito)

Imam anksioznost, a lijek za anksioznost je anksiolitik koji izaziva ovisnost. Da sam ga uzimao onako kako su mi ga oni trovači pisali, bio bih se odavno navukao, tj. ne bih nikako funkcionirao i bio bih kao zombi. Ovako ga uzimam u istoj dozi 2 god. i dobro mi je kad sam na njemu.

E sad mi ti, kad si tako pametna, objasni, zbog čega bih ja, ako je anksiolitik lijek za anksioznost, trebao prestati piti lijek za anksioznost? Da bih bio i dalje anksiozan? Pa zašto sam ga onda uopće uzimao? Zašto su mi ga ti isti psihijatri koje držiš kao Bogove pisali ove 2 godine? Zašto prije pola godine kad sam napisao da ga uzimam godinu i pol i da mi je dobro nisi skočila na psihijatre? Zato jer si izdresirana i bojiš se razmišljati svojom glavom...

Uopće ti neću spominjati druge nebuloze koje su mi psihijatri pisali, zapravo već sam ih napisao na prethodnoj stranici, pa nije doprijelo do tebe.

Pigsy kaže:

2) psihijatrica to pokušava razrješiti

A jako joj je rješavanje. Prepolovi mi dozu iz čistog mira. Pa to sam i sam mogao. Koja je njena svrha uopće, osim da si stavlja pare u džep (skupa s raznim drugim pijavicama s kojima je kao takva umrežena), koje su prethodno pokradene od ljudi koji stvaraju neku vrijednost u realnom sektoru.

Quote:
psywhatdo kaže: Pogledaj post
da je u ovoj analogiji meni noga još uvijek slomljena, i da mi ona hoće maknut štaku, a da mi nije niti pogledala nogu ("kako ste", "radite li" i sl. pitanja ne spadaju u tu kategoriju, jer je problem dublji).

Pigsy kaže:

Ima jedna fora sa nogom i štakom. Ako je nosiš predugo, atrofiraju ti mišići, hodanje postaje još više otežano, a vrijeme oporavka dulje. Zato se preporuča skidanje sa štake što prije moguće i upućuje pacijenta na jačanje muskulature fizikalnom terapijom. Da što prije bude sposoban sam hodati

Ma bravo, kako si ti to dobro naučila, zaslužila si peticu u imenik i još jednu iz dobrog vladanja.

Samo što ja imam otvoreni prijelom na dva mjesta, a za fizikalnu terapiju su mi preporučili mazanje kremom, i sad mi hoće oduzeti štake.

[psywhatdo]

Ne znam gdje drugo postaviti upit, pa ću ovdje: za slučaj da ostanem bez Rivotrila, mogu li otići s posljednjim nalazom na pripadajuću hitnu i reći da mi ga daju jer sam izgubio bočicu? Što u tom slučaju mogu očekivat (koliku dozu ispitivanja i koliku količinu lijeka...nadam se da je samo to)?

[Pigsy]

psywhatdo kaže:

Ako sam lud, nisam glup.

Nisam nigdje ni napisala da si glup. Napisala sam da imaš veliki problem s nepovjerenjem, da si u denailu i da nemaš uvida u to da si ovisan o Rivotrilu. I dalje pri tome stojim.

Moj post je bio dobronamjeran, tvoj prilično agresivan i bezobrazan.

Nema frke, ne ljutim se, nadam se da je 'ispucavanje' pomoglo

psywhatdo kaže:

za slučaj da ostanem bez Rivotrila, mogu li otići s posljednjim nalazom na pripadajuću hitnu i reći da mi ga daju jer sam izgubio bočicu? Što u tom slučaju mogu očekivat (koliku dozu ispitivanja i koliku količinu lijeka...nadam se da je samo to)?

Očekivati - da će te poslati kod LOM-ice po recept za Rivotril. Nisam sigurna da ga na hitnoj uopće imaju. U Vinogradskoj hitnoj npr. sigurno nemaju.

[psywhatdo]

Pigsy kaže:

Nisam nigdje ni napisala da si glup. Napisala sam da imaš veliki problem s nepovjerenjem, da si u denailu i da nemaš uvida u to da si ovisan o Rivotrilu. I dalje pri tome stojim.

Ja i dalje stojim iza tog da laprdaš nebuloze o kojima nemaš blage veze i da si slijepa i kad ti se nacrta zato jer su te tako izdresirali.

Pazi, ja nigdje nisam napisao niti da jesam, niti da nisam ovisan o Rivotrilu, ali to što ti imaš potrebu nabijat mi na nos nekakvu ovisnost jer ne vidiš širu sliku te čini tipičnim primjerkom naporne i iritantne nedokazive individue ispranog mozga, a to isto si dokazala i zaobilaženjem odgovora na mojih par vrlo jasnih i izravnih pitanja.

Naravno da bih osjetio simptome ustezanja kad bih naglo prestao piti lijekove (ne vidim samo zašto bih to radio), ali valjda ja jako dobro znam kako sam se osjećao dok ih nisam pio (malo manje loše nego kad bih sad naglo prestao, a otprilike isto kao kad bih prestao postepeno). Isto kao što sam i jako dobro upoznat s psihijatrijskim praksama i s onim što su mi pisali ili htjeli pisat, kako je to utjecalo na mene, kao i sa stanjem u koje sam se doveo kad sam stvari uspio stavit pod svoju vlastitu kontrolu.
Realno za većinu psihofarmaka ti ne treba nikakav psihijatar, ali postoji netko kome je u interesu da i dalje većina budu "ovce" u strahu.

Daj mi reci, da dobiješ kojim slučajem karcinom, bi li skupljala novac ili tražila vezu kod dobrog liječnika, ili bi otišla kod bilo kojeg? Po tebi i većina ljudi koji dobiju karcinom ustvari ima problem s povjerenjem, a ne sa zdravljem ili zdravstvenim sustavom...

Pigsy kaže:

Moj post je bio dobronamjeran, tvoj prilično agresivan i bezobrazan.

Nema frke, ne ljutim se, nadam se da je 'ispucavanje' pomoglo

Tvoj post je bilo tvoje ispoljavanje tvoje potrebe da ljudima patroniziraš i soliš im pamet o stvarima o kojima pojma nemaš zato jer su tebe natjerali da plešeš kako oni sviraju, pa bi htjela da tako i drugi.
Odgovorio sam ti točno onako kako je trebalo. Na normalan komentar ide i normalan odgovor.

Pigsy kaže:

Očekivati - da će te poslati kod LOM-ice po recept za Rivotril. Nisam sigurna da ga na hitnoj uopće imaju. U Vinogradskoj hitnoj npr. sigurno nemaju.

Pa to nema nikakvog smisla...ako je hitno, i u slučaju da mi ga LOM ne želi izdati (makar bi mi ga moja izdala najvjerojatnije), valjda tad hitna tome i služi. A na hitnu bih donio nalaz od psihijatra.
Hvala.

[Pigsy]

psywhatdo kaže:

Pa to nema nikakvog smisla...ako je hitno

Ostajanje bez anksiolitika se ne smatra hitnim stanjem (čitaj: stanjem koje neposredno ugrožava zdravlje/život pacijenta i kao takvo zahtjeva hitnu intervenciju). Osoblje ti naravno može izaći u susret i dati nekoliko tableta dok ne podigneš novi recept, ali prema mojim iskustvima na općoj hitnoj ne koriste/nemaju klonazepam za sedaciju.

[8472]

psywhatdo kaže:

Ne znam gdje drugo postaviti upit, pa ću ovdje: za slučaj da ostanem bez Rivotrila, mogu li otići s posljednjim nalazom na pripadajuću hitnu i reći da mi ga daju jer sam izgubio bočicu? Što u tom slučaju mogu očekivat (koliku dozu ispitivanja i koliku količinu lijeka...nadam se da je samo to)?

Tek sad vidim ovo.

Dvije su varijante:

1. Da ti daju inekciju Normabela i pošalju doma.
2. Da te pošalju doma s naplatom ometanja rada hitne službe.




Ali zašto hitna? Niti je vikend niti praznik. Radni dan najnormalniji.
Odi LOM-u i neka ti da recept.
Ili odi s nalazom u ljekarnu i kupi.

U kojem si gradu?



I što ti pokušavaš uopće?
Ako se misliš naroljat Rivotrilom, neće ti biti ništa. Ta tableta ne ubija.

[psywhatdo]

Pigsy kaže:

Ostajanje bez anksiolitika se ne smatra hitnim stanjem (čitaj: stanjem koje neposredno ugrožava zdravlje/život pacijenta i kao takvo zahtjeva hitnu intervenciju). Osoblje ti naravno može izaći u susret i dati nekoliko tableta dok ne podigneš novi recept, ali prema mojim iskustvima na općoj hitnoj ne koriste/nemaju klonazepam za sedaciju.

Hvala.

8472 kaže:

Tek sad vidim ovo.

Dvije su varijante:

1. Da ti daju inekciju Normabela i pošalju doma.
2. Da te pošalju doma s naplatom ometanja rada hitne službe.




Ali zašto hitna? Niti je vikend niti praznik. Radni dan najnormalniji.
Odi LOM-u i neka ti da recept.
Ili odi s nalazom u ljekarnu i kupi.

U kojem si gradu?



I što ti pokušavaš uopće?
Ako se misliš naroljat Rivotrilom, neće ti biti ništa. Ta tableta ne ubija.

Zato jer sam računao da bi mi tamo možda najprije dali ako kažem da sam izgubio bočicu, vikendom naravno.

Pokušavam to da ih imam u normalnoj dozi ako mi usfali, tj. ako mi ova kod koje čekam tjednima na razgovor odbije vratit normalnu dozu, a LOM odbije pisat više nego što mi je psih. pisala.

A čuj, ako mogu samo temeljem nalaza psih. kupit, tj. ako mi recept niti ne treba, odlično. U Zg sam.

[8472]

Ja bi na tvom mjestu popričala sa šrinkom o tom strahu od ostanka bez ljekova.

Ja ti evo jesnom u 3-6mj idem kod šrinka. U međuvremenu LOM daje na recept onako kako piše u nalazu.
Nema panike. Nema razloga da bi mi nešto netko uskratio.
U ostalom, sa ljekova se ne skida preko noći. Ako ti šrinkica odluči smanjiti terapiju, objasni joj svoj strah i zamoli da to bude postupno.
Ako misliš da ti treba veća doza, opet joj argumentiraj zašto i kako se osjećaš.
Izrazito je bino što i kako osjećaš. I da otvoreno pričaš sa šrinkom, bez straha, bez ljutnje. Šrink ti je tamo da ti pomogne.
Ne daj se van dok se ne dogovorite.
Ako šrink inzistira na nekom svom razlogu, traži da ti do u detalje sve objasni i obrazloži. Imaš potpuno pravo na to.

[psywhatdo]

8472 kaže:

Ja bi na tvom mjestu popričala sa šrinkom o tom strahu od ostanka bez ljekova.

Ja ti evo jesnom u 3-6mj idem kod šrinka. U međuvremenu LOM daje na recept onako kako piše u nalazu.
Nema panike. Nema razloga da bi mi nešto netko uskratio.
U ostalom, sa ljekova se ne skida preko noći. Ako ti šrinkica odluči smanjiti terapiju, objasni joj svoj strah i zamoli da to bude postupno.
Ako misliš da ti treba veća doza, opet joj argumentiraj zašto i kako se osjećaš.
Izrazito je bino što i kako osjećaš. I da otvoreno pričaš sa šrinkom, bez straha, bez ljutnje. Šrink ti je tamo da ti pomogne.
Ne daj se van dok se ne dogovorite.
Ako šrink inzistira na nekom svom razlogu, traži da ti do u detalje sve objasni i obrazloži. Imaš potpuno pravo na to.

Ok hvala na savjetu što se tiče čvrstog stava, tako ću i napravit.

Inače nije uopće stvar u strahu kao takvom, nego o mom pravu na liječenje kojeg mi ona uskraćuje zato jer je država silom meni bez mog pristanka oduzela to pravo i predala ga njoj, a ona je napravila nešto za što je mislila da treba bez valjanog razloga, ja dok sam ispričao par rečenica kod nje mi je terapija već bila napisana, i takva su općenito moja iskustva s državnim psihijatrima, a kasnije na telefon je jakom retorikom pokušavala obraniti svoju odluku koju je već donijela kad sam zatražio raniji termin iz razloga što mi ne odgovara terapija, budući da nema vremena za nalazit se sa mnom i smatra moje inzistiranje neopravdanim laprdanjem psihičkog bolesnika, iako mi je izašla ususret, ali više u stilu "ajde nek ti bude kad ti je već tako teško", a ne zato jer bi joj to trebala biti obaveza. I teško mi je zamislit psihijatra da ima drukčiji stav, kao i kod državnih službenika općenito, jer iako bi oni trebali biti tu da služe nas, mi smo praktički u njihovoj milosti.

Ja bih mogao bez problema zamijenit odmah Rivotril Pregabalinom (što je njoj i cilj jer iz konformizma radi po zadanoj špranci), ali neću, jer za to nema apsolutno nikakvog opravdanog razloga. Meni odgovara jednom dnevno uzet jedno, a drugi put drugo, i što se psihijatara tiče tu svaka daljnja moja objašnjavanja prestaju, a njihovo maltretiranje počinje, ukoliko uvjetuju pisanje te terapije mojim opravdavanjem zbog čega ja to tako želim i trebam. Druga je stvar ako bih ja to sam želio podijeliti s njima, i pošteno ih platiti ako mislim da će mi njihov uvid u moje razloge pomoći.

Inače svašta sam se naslušao i doživio od psihijatara, i vjerujem samo sebi u vezi onog što znam, a da nisam sam poduzeo inicijativu nego da sam slušao njih "stručnjake", vjerojatno bih se patio i mučio s lošim terapijama i bio radno i socijalno nesposoban zadnje 2-3 god..
U vezi onog što ne znam, recimo s kojom dozom nekog AD-a počet, iako bih i sam to mogao odredit jednako dobro kao i oni kad bi me bilo briga, to prepustim njima.

[Kymatica]

psywhatdo kaže:

Hvala.



Zato jer sam računao da bi mi tamo možda najprije dali ako kažem da sam izgubio bočicu, vikendom naravno.

Pokušavam to da ih imam u normalnoj dozi ako mi usfali, tj. ako mi ova kod koje čekam tjednima na razgovor odbije vratit normalnu dozu, a LOM odbije pisat više nego što mi je psih. pisala.

A čuj, ako mogu samo temeljem nalaza psih. kupit, tj. ako mi recept niti ne treba, odlično. U Zg sam.

a šta se dešava kad piješ manju dozu?
iz postova se vidi da si jako nervozan i bjesan. da li ti je opcija privatan psihijatar? pa ako i tamo budeš u problemu sa komunikacijom, onda je i do tebe.
koju dijagnozu imaš? ako naravno želiš podjeliti.

[psywhatdo]

Kymatica kaže:

a šta se dešava kad piješ manju dozu?
iz postova se vidi da si jako nervozan i bjesan. da li ti je opcija privatan psihijatar? pa ako i tamo budeš u problemu sa komunikacijom, onda je i do tebe.
koju dijagnozu imaš? ako naravno želiš podjeliti.

Dešava se baš to, da sam nervozan i bijesan : D Nije samo do toga, evo danas sam na kompjuteru cijeli dan, to mi jako loše utječe na raspoloženje. Osim toga, recimo da je ovo što čitaš "pravednički gnjev", kad stalno iznova ljudima trebam objašnjavat s čim imam problem, i kad stalno nailazim na nerazumijevanje i na iste i slične odgovore. Pokušavam zato bit konkretan oko samog problema, mislim da sam uspio bit u posljednjem upisu.
Kad uzmem manju dozu, nije baš tako strašno, ali opet budem nešto skloniji nervozi, bijesu, nesigurniji sam, skloniji depresivnosti (upadanju u loša raspoloženja ili smanjenom zadovoljstvu i nedostatku volje za radit stvari), jer slabije djeluje, s 1 mg sam taman ok...ja bih to mogao zamijenit Pregabalinom, ali ponavljam da ne vidim smisao toga. Pregabalin malo više diže, a Rivotril spušta, i više mi odgovara kad mogu uzimat i jedno i drugo, ovisno o raspoloženju i dnevnim obavezama. Također imam i izraženiji subjektivni doživljaj da sam stalno "na nečemu" ako bih stalno bio na Pregabalinu.

Ima još jedna stvar, a to je da mi je i ovo što uzimam malo, ona mi je pisala Pregabalin 75 mg 1,1,1, a ja roknem sva 3 odjednom jer mi trebaju 3, a ne jedan, i pisala mi je Rivotril p.p. (po potrebi) jer im nije običaj kombinirat lijekove za anksioznost, iako nema niti jednog medicinskog razloga zašto to ne bi mogli radit.
Tako da kad me pusti Pregabalin, uzmem Rivotril, međutim imam male rupe jer traju po 6 sati i onda pušta djelovanje, također i dok spavam ne djeluje ništa pa loše spavam, i probudim se u lošem stanju, pa prođe neko vrijeme dok mi ne prodjeluje Pregabalin.
Reći ću joj neka mi piše Pregabalin 225 mg 1,1,0 i Rivotril 2 x 0,5 mg p.p. Dosad nisam to predlagao jer vidim da mi hoće polako dizat dozu jer im je tako sigurnije, pa neka se ja patim koliko god vremena treba, iako ja odmah isti dan vidim kolika doza mi treba i sam si korigiram. U tom slučaju sam ja taj koji "eksperimentira" po ekipi zaduženoj za dresiranje. Nemam uopće očekivanja od njih da će mi pisat ono što mi treba. Također me bio strah da se ne navučem (nisam tad znao da se ne možeš navući na Pregabalin), tj. da mi ta doza više neće bit dovoljna pa sam radio slično kao kod Rivotrila, jer imaju običaj roknut 3 puta na dan tako da se pacijent navuče, a ja uzimam 2 god. istu dozu zato jer ne radim onako kako mi oni kažu. U tel. razgovoru mi je rekla da mi skida to "jer će mi ionako prestat djelovat"...pa mislim si, a zašto mi ga onda preventivno skidaš, ajde pričekaj dok ne zatražim više pa me onda odbij, budući da 2 god. uzimam ovako, kakve logike ima u tome da bi mi sad nakon toliko vremena odjednom bez razloga prestao djelovat. Naravno da joj to nisam ni uspio reć, i naravno da je taj njen "argument" zapravo bio samo njen obrambeni mehanizam da opravda svoju odluku. A sad sam se sjetio da sam joj rekao na prvoj seansi koliko dugo uzimam i da je onda to kao prihvatila uz blago čuđenje, u međuvremenu je očito zaboravila na to, pa možda onda ipak ima šanse da shvati.

Nema veze privatni psihijatar ili državni, jer ni privatnom ego neće dopustit da mi piše ono što mu ja kažem da mi piše samo zato jer sam mu platio. Problem je u samoj činjenici da sam ja prisiljen ići kod njih po dozvolu, i da sam ja u podređenom položaju, onako isto kao što si u podređenom položaju pred šefom na poslu ili pred babom na šalteru na nekakvom zavodu, jer ovisiš o njima, i njihova će biti zadnja, a ti ćeš bit taj koji je problematičan ako im budeš previše kvario raspoloženje i proturječio ili ulazio u rasprave.

Imam generalni anksiozni poremećej i poremećaj ličnosti (ne sjećam se sad točno koji tip, ne da mi se sad gledat, mislim da je neki nespecificirani ili tako nešto).

[Kymatica]

psywhatdo kaže:

Dešava se baš to, da sam nervozan i bijesan : D Nije samo do toga, evo danas sam na kompjuteru cijeli dan, to mi jako loše utječe na raspoloženje. Osim toga, recimo da je ovo što čitaš "pravednički gnjev", kad stalno iznova ljudima trebam objašnjavat s čim imam problem, i kad stalno nailazim na nerazumijevanje i na iste i slične odgovore. Pokušavam zato bit konkretan oko samog problema, mislim da sam uspio bit u posljednjem upisu.
Kad uzmem manju dozu, nije baš tako strašno, ali opet budem nešto skloniji nervozi, bijesu, nesigurniji sam, skloniji depresivnosti (upadanju u loša raspoloženja ili smanjenom zadovoljstvu i nedostatku volje za radit stvari), jer slabije djeluje, s 1 mg sam taman ok...ja bih to mogao zamijenit Pregabalinom, ali ponavljam da ne vidim smisao toga. Pregabalin malo više diže, a Rivotril spušta, i više mi odgovara kad mogu uzimat i jedno i drugo, ovisno o raspoloženju i dnevnim obavezama. Također imam i izraženiji subjektivni doživljaj da sam stalno "na nečemu" ako bih stalno bio na Pregabalinu.

Ima još jedna stvar, a to je da mi je i ovo što uzimam malo, ona mi je pisala Pregabalin 75 mg 1,1,1, a ja roknem sva 3 odjednom jer mi trebaju 3, a ne jedan, i pisala mi je Rivotril p.p. (po potrebi) jer im nije običaj kombinirat lijekove za anksioznost, iako nema niti jednog medicinskog razloga zašto to ne bi mogli radit.
Tako da kad me pusti Pregabalin, uzmem Rivotril, međutim imam male rupe jer traju po 6 sati i onda pušta djelovanje, također i dok spavam ne djeluje ništa pa loše spavam, i probudim se u lošem stanju, pa prođe neko vrijeme dok mi ne prodjeluje Pregabalin.
Reći ću joj neka mi piše Pregabalin 225 mg 1,1,0 i Rivotril 2 x 0,5 mg p.p. Dosad nisam to predlagao jer vidim da mi hoće polako dizat dozu jer im je tako sigurnije, pa neka se ja patim koliko god vremena treba, iako ja odmah isti dan vidim kolika doza mi treba i sam si korigiram. U tom slučaju sam ja taj koji "eksperimentira" po ekipi zaduženoj za dresiranje. Nemam uopće očekivanja od njih da će mi pisat ono što mi treba. Također me bio strah da se ne navučem (nisam tad znao da se ne možeš navući na Pregabalin), tj. da mi ta doza više neće bit dovoljna pa sam radio slično kao kod Rivotrila, jer imaju običaj roknut 3 puta na dan tako da se pacijent navuče, a ja uzimam 2 god. istu dozu zato jer ne radim onako kako mi oni kažu. U tel. razgovoru mi je rekla da mi skida to "jer će mi ionako prestat djelovat"...pa mislim si, a zašto mi ga onda preventivno skidaš, ajde pričekaj dok ne zatražim više pa me onda odbij, budući da 2 god. uzimam ovako, kakve logike ima u tome da bi mi sad nakon toliko vremena odjednom bez razloga prestao djelovat. Naravno da joj to nisam ni uspio reć, i naravno da je taj njen "argument" zapravo bio samo njen obrambeni mehanizam da opravda svoju odluku. A sad sam se sjetio da sam joj rekao na prvoj seansi koliko dugo uzimam i da je onda to kao prihvatila uz blago čuđenje, u međuvremenu je očito zaboravila na to, pa možda onda ipak ima šanse da shvati.

Nema veze privatni psihijatar ili državni, jer ni privatnom ego neće dopustit da mi piše ono što mu ja kažem da mi piše samo zato jer sam mu platio. Problem je u samoj činjenici da sam ja prisiljen ići kod njih po dozvolu, i da sam ja u podređenom položaju, onako isto kao što si u podređenom položaju pred šefom na poslu ili pred babom na šalteru na nekakvom zavodu, jer ovisiš o njima, i njihova će biti zadnja, a ti ćeš bit taj koji je problematičan ako im budeš previše kvario raspoloženje i proturječio ili ulazio u rasprave.

Imam generalni anksiozni poremećej i poremećaj ličnosti (ne sjećam se sad točno koji tip, ne da mi se sad gledat, mislim da je neki nespecificirani ili tako nešto).

da li si bio kad kod privatnika?
kužim ovo da ti ide na jetra da si ovisan o doktorima, ali shvati da si se doveo u situaciju da ovisiš o njima, jer trebaš tablete da nisi bjesan i živčan tj anksiozan,, ispod toga je obično neka tuga, nemoć. tebi treba neki psihoterapeut jači, pametniji od tebe, i treba ti lova da takvog nađeš.
ti si pametan, ali morat češ jednom shvatiti da si došao pred zid, i da moraš nešto mjenjati u svom životu, stavu. dal je to tvoja svakodnevica, dal je to sport, ali nešto moraš pokrenuti. jer baš se vidi da si očajan i bjesan, doslovno ko ovisnik. u strahu si od gubitka tableta, izgubio su povjerenje u sve osim sebe i tablete, a sam se vrtiš u krug. teško je tako živjeti.

[psywhatdo]

Kymatica kaže:

da li si bio kad kod privatnika?
kužim ovo da ti ide na jetra da si ovisan o doktorima, ali shvati da si se doveo u situaciju da ovisiš o njima, jer trebaš tablete da nisi bjesan i živčan tj anksiozan,, ispod toga je obično neka tuga, nemoć. tebi treba neki psihoterapeut jači, pametniji od tebe, i treba ti lova da takvog nađeš.
ti si pametan, ali morat češ jednom shvatiti da si došao pred zid, i da moraš nešto mjenjati u svom životu, stavu. dal je to tvoja svakodnevica, dal je to sport, ali nešto moraš pokrenuti. jer baš se vidi da si očajan i bjesan, doslovno ko ovisnik. u strahu si od gubitka tableta, izgubio su povjerenje u sve osim sebe i tablete, a sam se vrtiš u krug. teško je tako živjeti.

Ne ovisi moja situacija toliko o meni, koliko o okruženju u kojem se nalazim (Republika Hrvatska) u kojem ne mogu ostvariti svoje želje i potencijale. Unatoč tome, nastojim nešto napraviti po tom pitanju, međutim lijekovi su, čisto realno i objektivno govoreći, najbitniji čimbenik u tome zato jer bez njih ne mogu normalno funkcionirati, oni su osnova, da bih mogao pokušati promijeniti svoju situaciju.
Ovo s lovom i privatnikom ti je ok.

[chajna]

Ima li netko možda preporuku za psihoterapeuta koji ima iskustva u radu s oboljelima od raka i njihovim obiteljima? Naime, otac mi se bori s rakom zadnjih godinu dana i zadnjih nekoliko mjeseci mu se jako promijenilo ponašanje. Gotovo je neprepoznatljiv. Strašno je svadljiv, prgav, agresivan, brutalno vrijeđa bez razloga, hiperaktivan je i opsjednut trivijalnim zadacima, a pritom zanemaruje posao, obaveze... generalno se neuračunljivo ponaša... užasno je postalo teško živjeti s njim. I ne znam što da mislim. Da li je to manifestacija nekih suspregnutih osjećaja ljutnje, straha i frustracije zbog bolesti, ili nekakava nuspojava kemoterapije, ili da mu nije nešto na mozgu... svašta mi pada na pamet, ali naprosto ne znam ni kako da se postavim. Kako da mu pomognem? Znam samo da svi patimo. Sumnjam da ću njega uspjeti nagovoriti da ide na terapiju, jer on uopće nije svjesan da se neuobičajeno ponaša, ali ja bih se rado konzultirala s nekim tko ima iskustva u radu s takvim slučajevima... barem za savjet kako se s time nositi.
Pa ako netko ima preporuku?

:/

[Azz]

chajna, pogledaj u svom gradu ima li udruga za palijativnu skrb ili udruga onkoloških bolesnika. lako moguće i oni imaju nekakav vid psihoterapije za oboljele, ali i njihove obitelji.