Problem sa školom

[biscotto]

Eto ako te tješi,ja vidim puno sličnosti s tvojom situacijom.Samo što smo mi godinu mlađi.
I priznajem da sam se malo pogubila kao roditelj u datom momentu.I pokušavam pomoći i sebi i djetetu.

[shorkad]

Ne znam da li je dobro da kažem: hvala bogu ima nas još "izgubljenih" jer tako ispada da sam "sretna" što ima još "kaotičnih" obitelji.
Nisam sretna što nas ima još i što nisam usamljeni primjer. Bila bih najsretnija da me netko posjeo u klupu prije nego sam postala roditelj, rekao da moram naučiti lekcije o roditeljstvu 1. do 18. i onda ću biti savršeni roditelj. Ali nije. Postala sam roditelj po intuiciji. Kao i svi vi.
Ja ne bježim od odgovornosti. Dapače, ja se osjećam krivom, i kriva sam. I želim to promijeniti. Ispada da su i promjene koje uvodim krive. Možda, vidjet ćemo.
Motivirati desetogodišnjaka da uči samo za Znanje, nemoguća je misija. Ja to ne uspijevam. Mogu ja njemu pričati: gledaj susjed nije učio i sad vozi kamion, a tata i ja smo učili i imamo bla bla bla. Desetogodišnjaku je baš fora voziti kamion! To izgleda tako moćno, ide po svijetu, donosi doma djeci svašta-nešto šareno iz tko zna odakle!
Priznajem, nema radne navike. Nema ih jer mu ih ja nisam usadila, jer sam sve kontrolirala i čitavu organizaciju učenja preuzela na sebe.
Mislila sam naivno, da će moj sin kako raste tako sam od sebe preuzimati odgovornost sukladno zahtjevima. Baš sam naivka! Tko to i gdje preuzima odgovornost, samo tako, badava, za ništa! Jel mi odrasli radimo tako?

[Glass S]

shorkad kaže:

Ja ne bježim od odgovornosti.Dapače, ja se osjećam krivom, i kriva sam. I želim to promijeniti.

shorkad kaže:

.Priznajem, nema radne navike.

shorkad kaže:

Mislila sam naivno, da će moj sin kako raste tako sam od sebe preuzimati odgovornost sukladno zahtjevima. Baš sam naivka! Tko to i gdje preuzima odgovornost, samo tako, badava, za ništa! Jel mi odrasli radimo tako?

Odgovornost se uči od malena i trebala bi biti srazmjerna djetetovim godinama.
Nekako mi je teško za vjerovat da je dijete do svoje 9. godine odgovorno obavljalo određene zadatke, a sad s 10 to više ne čini.
Prije bi rekla da si uz njegove školske obaveze na sebe preuzela i one svakodnevne i da je rezultat toga ovakav njegov odnos spram škole.
Daj vremena i sebi i njemu, puno toga oboje još morate naučit kako bi on jednog dana izrastao u osobu koja preuzima odgovornost prema sebi, drugima, poslu, obitejskim obavezama i sve to bez materijalnih nagrada, jer ljudi to rade svakodnevno na svim područjima života.

[Lali Puna]

shorkad kaže:

Motivirati desetogodišnjaka da uči samo za Znanje, nemoguća je misija.

ne samo da je nemoguća misija, nego je i krivo! ne trebamo učiti da ne bismo vozili kaomin/skupljali smeće, to je potpuno kriva motivacija i naravno da u tom poretku stvari i s tom motivacijom učenje i školske obaveze ispadaju neka grozna i užasna gnjavaža koju treba odraditi eda bi nam jednom nekad za 10-15-20 godina bilo bolje, a desetogodišnjaku je to sve preapstraktno!

učimo da bismo - znali! rekla si da se u vašoj obitelji cijeni znanje, ako je tako čudno je da sinu već dosad niste ili sad ni ne pokušavate prenijeti poruku kako je super znati nešto? djeca su po pridodi znatiželjna, nemaju pojma o svijetu oko sebe, a sve ih zanima - što se dogodilo s njegovom urođenom znatiželjom? djeca od malena konstatno uče i od malena dobivaju poruku da je znanje korisno sada.

(obično ju roditelji ubiju kod polaska u školu jer djeci školu prikažu kao veeeeliku obavezu, jako zahtjevnu stvar oko koje se treba mučiti, kinje ih i mlatretiraju sa zadaćama i provjerama i onda i djeca dožive školu kao gnjavažu. i ne doživljavaju ju kao mjesto gdje možeš saznati puno stvari o svijetu oko sebe koje nisi znao prije. gdje možeš naučiti brojeve i izvoditi računske operacije eda bi znao koliko imaš u kasici, koliko trebaš uštediti, koliko sličica/figurica razmijeniti s frendom za koliko njegovih, gdje naučiš slova pa napokon u onoj kul knjizi o dinosaurima ne moraš više gledati samo slike, gdje naučiš stvari uz pomoć kojih onda možeš koristiti sve složenije igre i igračke...a ne da jednog dana ne bi vozio kamion! a stalnim kontorliranjem zaborave dijete naučiti odgovornosti i voila! par godina kasnije klinac mrzi školu i ništa mu se ne da)

meni se čini da ti znanje cijeniš kao sredstvo kojim se postiže materijalna sigurnost/društveni ugled, sinu predstavljaš školu kao takvu + imaš neki otpor prema tome da 'moje dijete bude problematično i loš učenik' i onda naravno da preuzimaš odgovornost za njega jer bi ti umrla od neugode da donese doma jedinice ili ode u školu bez zadaće...

[onix]

shorkad kaže:

Ne znam da li je dobro da kažem: hvala bogu ima nas još "izgubljenih" jer tako ispada da sam "sretna" što ima još "kaotičnih" obitelji.
Nisam sretna što nas ima još i što nisam usamljeni primjer. Bila bih najsretnija da me netko posjeo u klupu prije nego sam postala roditelj, rekao da moram naučiti lekcije o roditeljstvu 1. do 18. i onda ću biti savršeni roditelj. Ali nije. Postala sam roditelj po intuiciji. Kao i svi vi.

Mislim da si i dobronamjerne savjete ovdje ugurala pod kritike. Ni jedan normalan roditelj neće reći da je svu svoju roditeljsku mudrost upio s majčinim mlijekom, ni da nikad nije roditeljski griješio. Ali ako tražiš pomoć, onda je valjda normalno da ti upremo prstom u ono što smatramo pogrešnim i što bi po našem mišljenju trebalo ispraviti.

Ja ne bježim od odgovornosti. Dapače, ja se osjećam krivom, i kriva sam. I želim to promijeniti. Ispada da su i promjene koje uvodim krive. Možda, vidjet ćemo.

Nema se smisla sad pokopat i plakat nad onim što je bilo pogrešno, greške bi trebale poslužiti tome da na njima nešto naučimo i upremo sve sile da popravimo štetu.

Motivirati desetogodišnjaka da uči samo za Znanje, nemoguća je misija. Ja to ne uspijevam. Mogu ja njemu pričati: gledaj susjed nije učio i sad vozi kamion, a tata i ja smo učili i imamo bla bla bla. Desetogodišnjaku je baš fora voziti kamion! To izgleda tako moćno, ide po svijetu, donosi doma djeci svašta-nešto šareno iz tko zna odakle!

Već sam prije napisala, sumnjam da puno desetogodišnjaka uči radi Znanja. Što me ne sprečava u povremenim hvalospjevima Znanju, doći će to njemu jednom do mozga. Do tad se uglavnom držim mantranja o odgovornosti i posljedicama neodgovornosti.
Ali stavit ću ti još jednu bubu u uho, vjerojatno ćeš i ovo smatrati kritikom - jesi li sigurna da prosječni kamiondžija manje zarađuje i, što je još važnije, da ja manje sretan od vas? Kako bi reagirala da tvoj sin jednog dana kad odraste odluči biti kamionžija umjesto da se diči akademskim postignućima?

Priznajem, nema radne navike. Nema ih jer mu ih ja nisam usadila, jer sam sve kontrolirala i čitavu organizaciju učenja preuzela na sebe.
Mislila sam naivno, da će moj sin kako raste tako sam od sebe preuzimati odgovornost sukladno zahtjevima. Baš sam naivka! Tko to i gdje preuzima odgovornost, samo tako, badava, za ništa! Jel mi odrasli radimo tako?

Ja. Zato si uzimam za pravo to tražiti i od vlastite djece.

[onix]

Lali Puna kaže:

...učimo da bismo - znali! rekla si da se u vašoj obitelji cijeni znanje, ako je tako čudno je da sinu već dosad niste ili sad ni ne pokušavate prenijeti poruku kako je super znati nešto? djeca su po pridodi znatiželjna, nemaju pojma o svijetu oko sebe, a sve ih zanima - što se dogodilo s njegovom urođenom znatiželjom? djeca od malena konstatno uče i od malena dobivaju poruku da je znanje korisno sada.
...

Izgubila se negje između "Moraš" i "napisati zadaću"

A zadaća je nešto što se mora, ma koliko mi šutjeli o tome.

[Lord Byron]

shorkad kaže:

Nećemo mu kupiti novi kompjuter. Tu smo čvrsti, i muž i ja.

Ako ti/vam "intuitivno roditeljstvo" baš i ne daje rezultate kakve želite, zašto malo ne zastanete i racionalizirate svoje postupke i odluke?

Jedno od najkorisnijih pitanja koje si roditelj može postaviti u odmjeravanju svojih postupaka/riječi je pitanje "koju sam mu poruku time poslao/la?".

U priči o rođendanskom (ne)poklanjanju računala, zapitajte se zašto zapravo slavite djetetov rođendan? Pitanje nije ni sarkazam ni provokacija: vjerojatno bi se odgovor vrtio oko toga da je proslava rođendana "slavljenje nečijeg postojanja", da ga slavite zato što volite sineka, zato što vas usrećuje, obogaćuje vam život. I u dobrim i u lošim danima. I kad se bavi školom i kad se natežete oko škole.

Ako je tako - a vjerujem da jest tako - zašto povezujete njegovo (ne)bavljenje školskim obvezama s rođendanom? Ne čini li ti se da mu šaljete poruku "ti si nama mjesec sunce zvijezde micicamucica - ako se baviš školom"? Jesi li sigurna da vaša odlučnost ne počiva na uvjerenju da će mali prionuti poslu - a što ako ne prione? Fakat vjerujete da će mu usrani rođendan biti podstrek da se primi knjige?

Još nešto: ako se ne varam, složila si se s konstatacijom da je velika (ako ne i najveća) krivica za nastalo stanje na tebi - kakvu si kaznu u slučaju sinekovog nemijenjanja navika namijenila sebi?

shorkad kaže:

Tko to i gdje preuzima odgovornost, samo tako, badava, za ništa! Jel mi odrasli radimo tako?

Postoje samo dvije mogućnosti: ili svoje roditeljstvo ne smatraš odgovornošću koju si preuzela, ili ti netko plaća za činjenicu tvog roditeljstva.

Naravno da radimo tako.

[Lali Puna]

onix kaže:

Izgubila se negje između "Moraš" i "napisati zadaću"

A zadaća je nešto što se mora, ma koliko mi šutjeli o tome.

ma je, istina, nitko od nas, pa ni najmanje ni najznatiželjnije dijete ne uči baš sve lekcije u životu iz iskrene znatiželje, ali u shorkadinom slučaju je toliko toga krivo postavljeno, a ja sam krenula od temelja, al kako nisam mogla više duljiti nisam stigla do ostaloga

pobrojala sam samo ono što mi je najviše upalo u oko - znanje nije vrijedno samo po sebi zapravo nego kao nešto što osigurava bolju egzistenciju ili bolji status u društvu, djetetu se škola otpočetka prezentirala kao veliki napor i obaveza koja se mora za neko veće dobro koje će doživjeti jednog apstraktnog dana + dijete nema osjećaj odgovornosti jer je majka uvijek preuzimala odgovornost kad bi dijete propustilo sva izvan sebe od pomisli da bi jednog dana dijete moglo biti kamiondžija umjesto uzornog obrazovanog građanina

naravno, to dijete svakako treba poučiti odgovornosti. i to tako da se polako s roditelja malo po malo odgovornosti prebacuje na njega. i da ne drami ako neko vrijeme bude imao nenapisane zadaće i loše ocjene.

nadahnuti govor o vrijednosti znanja zapravo je bio više za shokard, teško da ovom desetogodišnjaku radost spoznaje, znanja i učenja sad već može biti motivacija - njega treba naučiti odgovorsnoti. naravno, kad bi se pritom primijenile i prave smjernice o tome zašto i kako učimo - ne bi bilo naodmet.
meni se tu 'učim da bi za rođendan dobio novi komp' nikako ne uklapa.

[jednokratna nika]

cijeli zivot govoris djetetu uci uci da ne moras kanale kopat i onda kad diplomira i zasjedne na burzu se cudimo sto ne trci kanale kopat

ima zgodna tema na podforumu kat nize.