Sad ću ja realno opisati moje iskustvo operacije. Imao sam devijaciju septuma koja mi je sužavala lijevu nosnicu i time ometala ispravno disanje i izazivala česte glavobolje. Najobičnija
prehlada bi mi začepila nos na nekoliko mjeseci bla, bla, bla...
Uglavnom, doktor je rekao da će trebati ištemati tu devijaciju i da bi se većina mojih problema trebala riješiti sa time.
Zaprimljen sam u bolnicu...došao je dan operacije, srijeda...narkoza je bila neobično iskustvo ali vrlo ugodna. E sad dolazi teži dio, nos mi je bio natečen i začepljen sa tamponima, pritisak
u glavi je rastao do granica boli. Disanje samo na usta, svako malo gutanje zraka. Nisam imao nikakvih podljeva. Operiran sam u 11:00 i nisam spavao cijelo to popodne kao ni cijelu noć.
Neznam kako da to opišem osim kao najduža noć u mom životu. Ljudi oko mene, svi operirani, svaki hrče i proizvodi neke nenormalne zvukove, vani grmi i sijeva, bolnički krevet nikakav, jastuk
još gori, bol, pritisak u glavi, iz nosa curi krv. Pogledao bih na sat misleći da je već prošlo pola noći i onda vidim da je prošlo jedva sat vremena od prošlog gledanja na sat. Tu je bila moja greška
jer sam za bol uzeo brufen tabletu koja definitivno nije dorasla takvoj situaciji. Ujutro sam zatražio da mi daju voltaren kroz infuziju i on stvarno pomaže nekih 7-8 sati (ovo neka upamte oni koje
sve ovo čeka, voltaren kroz infuziju je jedini spas)
Kako se kod mene radilo o jednostavnom zahvatu (operacija je trajala 15-20min) doktor mi je taj dan, četvrtak, rekao da mogu ići doma, da ležim i da se odmaram i da dođem u u ponedjeljak
na vađenje tampona. Kad sam došao doma uspio sam se naspavati, pojesti nešto...Kad me je pustio voltaren ponovo su počeli bolovi u glavi no brufen tablete su sada bile dovoljne da to ublaže.
U četvrtak sam ih uzimao maximalno koliko sam mogao, svakih 4 sata, petak svakih 5 sati, subota svakih 6, u nedjelju svakih 8 sati. Znači situacija se sa svakim danom popravljala nabolje.
Iz ove perspektive gledano, prva noć je bila najgora, ovo ostalo samo malo neugodno.
Došao je ponedjeljak i vađenje tampona. Da pravo kažem jedva sam čekao da mi ih izvadi jer sam ih već u Subotu, kad su se otekline nosa počele polagano povlačiti, počeo osjećati kao strano tijelo.
Malo sam se pribojavao vađenja jer sam čuo za različita iskustva oko toga ali mislio sam da ja sigurno neću biti među ovim lošim iskustvima. Prije mene 2 djevojke i jedan čovjek izvadili tampone,
za 20 sekundi je sve bilo gotovo, kažu da ih ništa nije bolilo. To me smirilo. Došao je red i na mene.
Sjeo sam na stolicu, doktor mi gleda u desnu nosnicu i začuđeno pita da li je meni već netko vadio tampone jer ga on ne vidi
Ja mu kažem da sam mu odmah dan nakon operacije rekao da se meni
čini da imam tampone samo u lijevoj nosnici jer kroz desnu povremeno mogu disat. On ništa ne odgovara, ponovo gleda i kaže, ok idemo vadit tampone. Počeo je vući tampon iz lijeve nosnice i kad je
došao do pola, sve je zapelo i počelo je bolit. Nije mogao vući sa ovim stezaljkama sa kojima je počeo i rekao je sestri da mu doda jače stezaljke. Meni su od bola već suze tekle u potocima i štrcale
prema doktoru. On kaže jebiga, zalipija se, događa se, bolit će te ali sad ga moramo izvadit. Pola tampona je vani a pola je zapelo. Naslonio je lijevu ruku na moje čelo a desnom je vukao tampon iz
moga nosa. To je išlo toliko teško da sam mislio da će mi se nos odvojiti od tijela. U bubnjićima sam čuo zvuk tampona kako mi prolazi kroz glavu. Kao u nekakvim svemirskim horor filmovima. Kad ga je
izvadio rekao je, dobro, sad ćemo izvadit i drugi
I DRUGI!!! Počeo je čupati i taj drugi koji je također bio zaljepljen. Kad ga je izvukao pola ova druga polovina je izletjela vani skupa sa par dcl krvave,
sluzave, tople smjese. Sve skupa je trajalo sigurno nekakvih 3 min. Neprocjenjivo iskustvo neopisive boli. Bol koju sam osjećao definitivno je bila najveća koju sam ikad u životu osjetio, može se reći da
sam bio u stanju šoka. Doktor mi je nešto govorio a ja sam mu samo rekao da ga od boli uopće ne doživljavam i da mi sve to zapiše na papir. Izašao sam u čekaonicu, krv mi je išla iz lijeve nosnice još
15 minuta. Tek tad sam počeo dolaziti sebi. Iz ove perspektive gledano sve što sam osjećao do vađenja tampona činilo se kao dječja igra.
Neke stvari su mi čudne u svemu ovome, po rasporedu operacija trebao sam biti zadnji, a zvali su me drugog. Neznam tehniku operiranja ali po reakciji mog doktora u vezi nedostatka tampona u desnoj
nosnici stekao sam dojam da je tampon trebao biti u obje nosnice
neznam da li tampone stavlja doktor ili neka druga osoba u operacijskoj sali, da li su mi zaboravili tamponirat desnu nosnicu, ili su
radili nekakvom drugom metodom. Sad se već pitam da li me je operirao moj doktor ili me je prepustio nekakvom specijalizantu da vježba na meni. Doktor je slabo razgovorljiv kad ga pitam o detaljima.
Ja pretpostavljam da je nos trebao biti kompletno zatvoren tako da zrak ne ulazi unutra. Možda sam dišući kroz desnu nosnicu isušio tampone koji su trebali ostati vlažni da se ne zaljepe.
Neznam, ali ubrzo je sve bilo gotovo. Za sat vremena me više ništa nije bolilo. Kao da se ništa nije ni dogodilo. Doktor je pregledom utvrdio da je operacija uspjela savršeno i da sigurno više neću imat
probleme sa glavoboljama i disanjem.
Eto, nisu sve operacije iste za svakoga. Da je meni netko ovo opisao sigurno bi puno bolje razmislio o operaciji i vjerojatno bi se opet odlučio na nju logikom da se ovakve stvari događaju samo nekom drugom
Kad zbrojimo sve, nije bilo tako loše. Malo neugode i 3 minute boli. Ali isplati se!