|
U samoizolaciji
Registracija: Aug 2007.
Postova: 386
|
Društvene klase na Balkanu (sociološki ogled)
Skoro mi je postavljeno jedno interesantno pitanje - ne znam sa kojim razlogom i sa kojim ciljem - ali je bilo vrijedno da se na njega da opširniji odgovor. Ono je glasilo: "Koliko danas postoji klasa na Balkanu?" Ono u šta se ja uzdam ovom prilikom je vjerovatnoća da većina ljudi koja je udarila na ovaj topic u stvari zna odgovor na ovo pitanje, pa makar i ne znajući da ga objasni u potpunosti. Međutim, ispostavilo se skoro da mi je uz to pitanje došao i komentar kako je balkansko društvo razbijeno na "strašno puno klasa" i kako je samim tim koncept "klasne borbe" zastario. Da bi pobio ovu postmodernističku konfuziju ovom prilikom donosim tekst odgovora na dato pitanje.
Dakle, koliko postoji klasa u našem društvu?
Prvo, radi kvaliteta odgovora, moram vas podsjetiti da se po svom suštinskom "biću" kao BALKANSKO društvo ne razlikuje mnogo od ostatka planete. Naravno, ono posjeduje svoje specifične elemente koji joj daju posebnost, ali ta činjenica izaziva konfuziju i tamo gdje ne bi trebala. U zavisnosti od perspektive, neki ljudi pretenduju da pomiješaju koncepte "klase" i drugih izraza upotrebljenih da bi opisali ili klasificirali različite "slojeve" u datom društvu.
Precizno, postoje dvije osnovne klase, onako kako su one određene sa stanovišta odnosa kapital-rad, suštinskog odnosa u kapitalističkom društvu:
1.) klasa kapitalista (ljudi koji su primarni 'agenti kapitala'; oni kao takvi stavljaju u pokret kruženje kapitala - pojavljuju se na tržištu sa novcem, kupuju radnu snagu i sredstva za rad, stavljaju ih kroz proizvodni proces i iz njega dobijaju povrat robe sa većom vrijednosti od uložene, tako stvarajući profit od viška vrijednosti; kroz istoriju pokazalo se kako nije nužno da 'agenti kapitala' moraju biti privatna lica, zato što i same države - kao korporacije, dionička društva, itd. - mogu preuzeti akumulaciju kapitala i kontrolisati ga kao privatni "buržuji"; oni variraju od sitnih poduzetnika koji posjeduju, na primjer, kafiće sa 5 do 9 zaposlenih radnika, do krupnih kapitalista i velikih korporacija koje zapošljavaju stotine i hiljade ljudi; oni možda zgrtaju profit u različitim veličinama, ali u svom odnosu prema radu, dijele identične zajedničke interese: zadržavanje radnika na poslu, kapitala u kruženju, tržišta na otvorenom)
2.) radnička klasa (za sve vas koji mislite da je "radnička klasa" ili "proletarijat" koncept iz pretprošlog vijeka koji se nužno odnosi na grupu ljudi sa plavim kapama i prljavim kombinezonima, radnik je svako ko mora prodavati svoju radnu snagu da bi preživio; oni koji su bez posla - nezaposleni - isto su tako važan dio radničke klase jer sa stanovišta kapitala, oni su samo roba koja sopstvenim povišenjem "ponude" gravitira cijenu te robe - radne snage, a samim tim i nadnica - na najniži mogući nivo; radnička klasa uključuje bivše radnike - penzionisane - i buduće radnike - studente; ova klasa uključuje kako "plave" tako i "bijele kragne" - podjela uvedena kroz stalno pomijeranje prema izvlačenju relativnog viška vrijednosti tokom prošlog stoljeća; ova podjela je čisto tehnička i reflektuje podjelu rada u svom odnosu prema društvu kao cjelini, ali ne mijenja to kako bilo koji od ovih "dijelova" jedne te iste klase stoje u odnosu prema kapitalu i njegovim agentima)
3.) između ove dvije osnovne klase postoji "međuprostor" popunjeni varijacijom ljudi koji se ne uklapaju u ovu klasičnu šemu, ali koji su, kao sastavni dio društva, pod kontrolom postojećih sila stvorenih podložnošću druge grupe (radnika) prvoj grupi (kapitalistima) - tačnije, pod kontrolom kapitala; kao prvo, postoje seljaci, "sloj" društva koji bježi odnosu rad-kapital jer nije natjeran da bude direktno potčinjen eksploataciji od strane kapitala, ali sam, da bi zadovoljio određene potrebe, mora trošiti svoje vrijeme i energiju da bi istupio na tržište (mora prodavati dio svojih upotrebnih vrijednosti da bi dobio nazad upotrebne vrijednosti koje sam ne može proizvesti), i tako je podređen silama razmjene, tj. tržišta; seljaci na Balkanu čine skoro polovinu stanovnika, ali u većini Evrope, njihov broj je niži od 15%; oni su stalno u opadanju, i mala farmerska proizvodnja se stalno mijenja krupnom industrijalizovanom proizvodnjom koja zahtijeva - očigledno - kapitaliste i mnoštvo radnika koji će da rade za njih; nakon njih, postoje varijacije "radne aristokratije", "gornje srednje klase", mali dio populacije koji su sami prodavaoci na tržištu radne snage, ali koji pripadaju menadžmentu i strukturama (menadžeri, advokati, sudije), i s obzirom da je njihova radna snaga pristojno cijenjena, oni pretenduju da brane postojeći sistem uspostavljen prema odnosima na poslu; naravno, oni su i dalje veoma mali dio populacije; postoji i mali broj ljudi koji živi od sitne rente, ali koji ne eksploatiše radnu snagu; ostale varijacije na temu su zanemarive.
Kao što možemo inače da posmatramo, pa postojeće da uporedimo sa datim odgovorom, možemo vidjeti kako je razlika između "starog" i "novog" proletarijata u tome što novi proletarijat može sebe oblačiti i namirisati kao klasa kapitalista, može uživati u istim kulturnim "visinama", može čak "izgledati bogato", "osjećati" se tako, može time izgledati "izdiferencirano" i tako se učiniti postmodernističkim seronjama kao "pun kurac klasa", ali ostaje da su i stari i novi proletarijat bili i ostali osnovna klasa proizvođača koja ne može raditi ništa drugo nego prodavati svoju radnu snagu i tako reprodukovati sebe kao robu, ne samo na tržištu rada, nego kroz čitav postojeći život kolonizovan od strane kapitala. Oni ostaju većina, i ostaju to što jesu: proli koji žive u komodificiranoj bijedi. U društvu koje "napreduje" za njih "može porasti relativno siromaštvo, dok se apsolutno smanjuje".
|
Linearni mod
