Pogrešni odabiri u životu

[Yuna]

Nedavno sam negdje pročitala da većina ljudi nije uspjela u životu ostvariti neke svoje velike snove jer su slušali savjete obitelji i prijatelja.
Lijepo je kad ti netko želi dobro, ali oni previše razmišljaju srcem, a ne mozgom. Velike odluke bi definitivno trebali donositi sami.

[F.A.Q]

Velike odluke bi definitivno trebali donositi sami.

... i nikad po juzini!

[Night Rain]

Nikad ne donosi odluke kad si ljut i ne obećavaj nista kad si sretan...

[Leteća]

Talija444 kaže:

Može li se samo zbog lošeg izbora škole, npr. srednje škole bit depresivan? Znam jedan slučaj gdje je jedna upisala jednu školu a tu bila skroz za to neizainteresirana, tj. mrzila je te predmete što joj nisu bili po afinitetu, sve joj je bilo teško što se tiće škole, jer je odabrala to po tuđoj preporuci..Ipak mislim da nije lako svaki dan slušat predmete prema kojima baš nemamo sklonosti.

Može. Ja sam bila - ne zbog predmeta, nego zbog ekipe u koju se nikako nisam uklapala. Još ako mrziš školsko gradivo... to je recept za duboku depresiju.

Talija444 kaže:

I koliko je uopće bitno u životu da ne slušamo druge, nego samo slijedimo sebe i odaberemo ono što volimo mi sami.

Najbitnije. Naravno da treba uzeti u obzir i objektivne okolnosti, ali tuđa mišljenja su tu da ih saslušaš i napraviš po svom.

[krypteria]

Pogrešnih odabira u životu je uvijek bilo te će ih uvijek biti, na dugoročne staze se treba nešto riješiti po tom pitanju. Nekada nije niti dovoljan vlastiti izbor da smo sretni, jer će uvijek utjecati neki faktori koji će osobu odvući u "depresiju".

[Piggy]

Imam zivotno iskustvo.....zainatila sam se svim okolnostima koje mi stvarno nisu bile naklonjene za ostvarenje mojih snova, ali vjerujte mi da se nakon jednog mukotrpnog perioda sve pozlozilo do te mjere da su se dusebriznici cudili. Ako smo duhovno spremni na neki pothvat, spontano se elementi posloze mi nismo tu da idemo kroz zid, nego da u tom trenutko damlo najbolje od sebe.
Kad velika vecina nije vjerovalo u moje mogucnosti, tada se nasao moj andjeo cuvar koji je podrzao moje stajaliste i bio mi je vjetar u ledja. Nema predaje!!!

[qwertz90]

Naravno da može. Osobito ako se radi o osjetljivi osobi. Osjetljivi ljudi često imaju idelalnu sliku života odnosno kakav bi trebao biti. Nezadovoljstvo predmetima u srednjoj školi jako je dobar primjer takvog razmišljanja. “Ne sviđaju mi se predmeti pa evo imam loš uspijeh”. To je zapravo loš izgovor, i ništa drugo. Predmeti i nastavni program nisu ništa drugo nego problem koji treba riješiti. “Nabubati” napamet gradivo i izrecitirati da pred autoritetom ( profesorom). Zapravo vrlo jednostavno. Zar ne? Ljudi ne biraju srednju školu isključivo zbog specifičnog interesa. Razlozi mogu biti brojni. Npr. Reputacija struke za koju škola obrazuje, blizina škole mjestu stanovanje, trajanje školskog programa, mogućnost zaposlenja nako obrazovanja. Uostalom uvijek postoji opcija prebacivanja u drugu školu. Potrebno je shvatiti da time obaveze neće postati lakše. Posao je uvijek posao bez obzira voliš li ga ili ne. Za svaki posao je bitno vrijeme, rad, Odricanje. Drugim riječima potrebno je mako patiti i boriti se.


Sent from my iPhone using Tapatalk

[Om Tat Sat]

Talija444 kaže:

I koliko je uopće bitno u životu da ne slušamo druge, nego samo slijedimo sebe i odaberemo ono što volimo mi sami.
Isto tako znam za primjer gdje jedna želi upisat kozmetičku, ali joj kažu da od toga nema kruha..Ali ako je ona sretna sa tim izborom, bolje to nego da pati negdje za nešto što nije za nju/njega..

Što vi mislite?

Mislim da je ključno da slušamo sebe u smislu unutrnjeg impulsa koji imamo prema nečemu. To, naravno, nosi veliku odgovornost jer ako se zezneš u vlastitom odabiru, znaš da je to bilo isključivo do tebe i moraš moći to prihvatiti. Meni se to dogodilo s faksom, kad sam iz određenih strahova tada donijela krivu odluku. Prihvaćam da jesam i znam da me to dovelo tu gdje jesam i nastojim stvari u hodu mijenjati i poboljšavati koliko je moguće.

Kada slušam priče o nesretnim srednjoškolcima i tome kako su im roditelji odredili škole, bude mi žao jer nije jednostavno četiri godine provoditi na mjestu koje u startu ne želiš prihvatiti. Čak i kada sam odabereš, ne da ti se često, a kamoli ako završiš na smjeru koji te ne zanima. Mogu roditelji biti savjetnici, no bitna je sklonost koju netko nosi u sebi jer to će osobu dalje motivirati na putu koji je odabrala.

[Kleopatre]

Jako teško pitanje. Što znači pogrešan odabir. to ti je kao kad ti netko da dvije zatvorene kutije i kaže da je jedna ekonomija a druga dizajn. I ti sad biraš i milsiš da znaš što će sve biti u toj kutiji. Život mi je pokazao da dizajn može itekako dosaditi i biti isti kao ekonomija. Svaki posao te zasiti kad tad. I ljubav...to je tek mačak u vreći. Naravno da vjeruješ u najbolje, no ne znaš što se sve skriva u osobi ni nakon 10 godina. I ne možeš nikoga kriviti da je napravio loš odabir jer mi ne znamo što se skriva u toj kutiji koju smatram budućnošću. Bilo je jako lijepih stvari. Ali i onih drugih. Ja sam samo hipotetski izabrala, dočekala su me iznenađenja.

[AlessandraB]

Om Tat Sat kaže:

Kada slušam priče o nesretnim srednjoškolcima i tome kako su im roditelji odredili škole, bude mi žao jer nije jednostavno četiri godine provoditi na mjestu koje u startu ne želiš prihvatiti. Čak i kada sam odabereš, ne da ti se često, a kamoli ako završiš na smjeru koji te ne zanima. Mogu roditelji biti savjetnici, no bitna je sklonost koju netko nosi u sebi jer to će osobu dalje motivirati na putu koji je odabrala.

Veoma je tacno to sto kazes. Ja sam od najmanjih nogu znala da hocu da studiram astronomiju. Tada ta nauka nije bila ni mnogo poznata, ni popularna, mnogi su je mesali sa astrologijom. Ali, mene je samo to interesovalo. Moji su rekli da je to nerealno, da se niko ne bavi sa time i da to nikome i ne treba. Kada je doslo vreme za studije, odredili su mi da treba da studiram jezike, jer su mi dobro isli. Ali, to mene nije interesovalo i nisam se videla kao prevodilac u buducnosti. Posto sam bila uvek tiho, dobro i poslusno dete, upisala sam slavistiku, jer sam mislila da je to najlakse i predala sam se sudbini. Kada sam zadremala na casu staroslovenskog, odlucila sam da uzmem svoj zivot u svoje ruke. To je bilo negde mesec dana posto sam pocela studije. Istog dana sam promenila pravac na univerzitetu i pocela da studiram ono sto volim. To mi je toliko promenilo ceo zivot, da sam od pomalo depresivne osobe, postala vesela, radovala sam se svakom danu, jedva sam cekala predavanja. Moji su duvali, okretali ocima, negodovali, ali odluka je bila tako cvrsta, da niko i nista na svetu ne bi mogli to da promene. Od poslusnog deteta, odjednom sam postala zena koja zna sta hoce. Zavrsila sam summa cum laude i odjednom su onda postali ponosni na mene. Danas ne znaju gde ce od ponosa, sto im je cerka naucnik i profesor astrofizike. A da je bilo po njihovom, trulila bih na nekim konferencijama prevodeci stvari koje me ne interesuju ili jos gore, sedela bih u nekom birou sa gomilom papira koje treba prevesti. S obzirom na to, kako sam bila tunjava kao dete, cudim se da sam imala snage za ovu revoluciju, ali sam sama sebi ulepsala zivot, toliko da sam i danas jako srecna sa svojim pozivom koji veoma volim.

[Klosta]

AlessandraB kaže:

Veoma je tacno to sto kazes. Ja sam od najmanjih nogu znala da hocu da studiram astronomiju. Tada ta nauka nije bila ni mnogo poznata, ni popularna, mnogi su je mesali sa astrologijom. Ali, mene je samo to interesovalo. Moji su rekli da je to nerealno, da se niko ne bavi sa time i da to nikome i ne treba. Kada je doslo vreme za studije, odredili su mi da treba da studiram jezike, jer su mi dobro isli. Ali, to mene nije interesovalo i nisam se videla kao prevodilac u buducnosti. Posto sam bila uvek tiho, dobro i poslusno dete, upisala sam slavistiku, jer sam mislila da je to najlakse i predala sam se sudbini. Kada sam zadremala na casu staroslovenskog, odlucila sam da uzmem svoj zivot u svoje ruke. To je bilo negde mesec dana posto sam pocela studije. Istog dana sam promenila pravac na univerzitetu i pocela da studiram ono sto volim. To mi je toliko promenilo ceo zivot, da sam od pomalo depresivne osobe, postala vesela, radovala sam se svakom danu, jedva sam cekala predavanja. Moji su duvali, okretali ocima, negodovali, ali odluka je bila tako cvrsta, da niko i nista na svetu ne bi mogli to da promene. Od poslusnog deteta, odjednom sam postala zena koja zna sta hoce. Zavrsila sam summa cum laude i odjednom su onda postali ponosni na mene. Danas ne znaju gde ce od ponosa, sto im je cerka naucnik i profesor astrofizike. A da je bilo po njihovom, trulila bih na nekim konferencijama prevodeci stvari koje me ne interesuju ili jos gore, sedela bih u nekom birou sa gomilom papira koje treba prevesti. S obzirom na to, kako sam bila tunjava kao dete, cudim se da sam imala snage za ovu revoluciju, ali sam sama sebi ulepsala zivot, toliko da sam i danas jako srecna sa svojim pozivom koji veoma volim.

Slična stvar i kod mene, samo što je riječ o umjetničkoj akademiji, prije toga sam bila stuck na nečemu što nikad nisam htjela upisati. Samo što ja još uvijek ne znam gdje će sve ovo da me odvede i hoću li umrijeti od gladi ali i dalje mislim da je ovo najbolja odluka koju sam ikad napravila. Također mi je trebalo vremena da skupim hrabrosti i pretumbam život naopačke.

[midnight blue]

Duplimmm kaže:

Stalno se pitam da li bih bila sretnija s bivsim nego sada,da li bi mi drustveni bio zivot bolji pa bi me to ispunjavalo,da li bi me volio kao ovaj sada,da li sam krivo odabrala i ostavila njega radi zaljubljenosti tadasnje i nisam razmisljala glavom...

Nisam siguran da sam shvatio zašto si nezadovoljna trenutnom vezom, ali zvuči mi kad si zbog toga postavljaš pogrešna pitanja i žališ za odnosom koji nikad nije bio ono što si htjela. Ako sam dobro shvatio bivši dečko nije želio ili dozvolio da to postane ozbiljna veza nego ste dvije godine bili u nekom nedefiniranom odnosu koji je on kočio. Čak i kad si našla drugog i to mu rekla njegova reakcija nije bila kao da te zbilja voli. Prvo to nije bio u stanju ni reći ("v...."), a drugo, valjda bi se potrudio više od toga da pošalje takvu poruku.

Zato mi se čini da bi se trebala zapitati čime si točno nezadovoljna u sadašnjem odnosu i da li se to može promijeniti i to sagledati bez da uspoređuješ s prethodnim odnosom koji nije funkcionirao.

[AlessandraB]

Klosta kaže:

Slična stvar i kod mene, samo što je riječ o umjetničkoj akademiji, prije toga sam bila stuck na nečemu što nikad nisam htjela upisati. Samo što ja još uvijek ne znam gdje će sve ovo da me odvede i hoću li umrijeti od gladi ali i dalje mislim da je ovo najbolja odluka koju sam ikad napravila. Također mi je trebalo vremena da skupim hrabrosti i pretumbam život naopačke.

Uh, razumem te. Moj kum je studirao umetnicku akademiju i znam kakve cirkuse su mu pravili njegovi. Mnogo ljudi ne znaju da cene nesto sto ne mogu odmah da "opipaju", gde se uspeh gradi, a ne padnes s neba kao proslavljena zvezda. Za takve stvari su umetniku potrebni celicni zivci i kristalno jasna slika onoga sto zeli da postigne. Put umetnika je tezak, ali postoje par stranputica gde se moze zaradjivati (dizajn i slicno). Neki umetnici naprave kompromis, pa odrade ono sto moraju za hleb, a ostalo vreme osvezavaju svoju dusu sa onim sto im je zelja srca. Nemoj da posustanes, danas za umetnike postoji siri dijapazon mogucnosti, nego ranije, ja ti zelim puno uspeha i istrajnosti. U bilo kojoj umetnosti, upornost uvek dovede do cilja. Mozda ne do samog vrha, ali stignes na cilj, odakle mozes dalje da se razvijas.

[klto]

Mislim da je najveća pogreška glede izbora svoje karijere, fakulteta. Preporučam da čovjek uzme neki tehnički smjer, a ne humanistički.
Osim ako se ne može živjeti od financija mame i tate. Jer od nečeg se treba živjeti, a svi znamo da je tu novac na prvom mjestu. Prije par godina nisam bio svjestan da se kapitalistički sustav ne prilagođava pojedincu već obratno. Zato je po meni karijera broj jedan u životu. A zatim djevojka i obitelj. Samim time da je teže naći životnog partnera bez financijskog temelja.

[Piggy]

klto kaže:

Mislim da je najveća pogreška glede izbora svoje karijere, fakulteta. Preporučam da čovjek uzme neki tehnički smjer, a ne humanistički.
Osim ako se ne može živjeti od financija mame i tate. Jer od nečeg se treba živjeti, a svi znamo da je tu novac na prvom mjestu. Prije par godina nisam bio svjestan da se kapitalistički sustav ne prilagođava pojedincu već obratno. Zato je po meni karijera broj jedan u životu. A zatim djevojka i obitelj. Samim time da je teže naći životnog partnera bez financijskog temelja.

Lijepo se diplomira na oba studija pa kombinirate, nije ni to lose

[Klosta]

AlessandraB kaže:

Uh, razumem te. Moj kum je studirao umetnicku akademiju i znam kakve cirkuse su mu pravili njegovi. Mnogo ljudi ne znaju da cene nesto sto ne mogu odmah da "opipaju", gde se uspeh gradi, a ne padnes s neba kao proslavljena zvezda. Za takve stvari su umetniku potrebni celicni zivci i kristalno jasna slika onoga sto zeli da postigne. Put umetnika je tezak, ali postoje par stranputica gde se moze zaradjivati (dizajn i slicno). Neki umetnici naprave kompromis, pa odrade ono sto moraju za hleb, a ostalo vreme osvezavaju svoju dusu sa onim sto im je zelja srca. Nemoj da posustanes, danas za umetnike postoji siri dijapazon mogucnosti, nego ranije, ja ti zelim puno uspeha i istrajnosti. U bilo kojoj umetnosti, upornost uvek dovede do cilja. Mozda ne do samog vrha, ali stignes na cilj, odakle mozes dalje da se razvijas.

Hvala ti. Ma šta god da se kasnije desi, bila bih jako nesretna da nisam donijela ovu odluku. To je to, jednostavno, pronašla sam se.

[gajto gazdanov]

pogrešni odabiri? ne može se pogrešno odabrati. naime, ljudi ne mogu svojim djelovanjem odabrati kakav će im biti život ili ono s čime će se baviti. za to su se već pobrinule determinante. njihovo prepoznavanje nije isto što i odabir.

[miss Minnie]

Ja sam sve u zivotu profulala i pogresno odabrala. i sad nema vise natrag. Razlog? jer mi se cijeli zivot svodio na strah, nesigurnosti i bjezanje od problema i ljudi koji su dobar dio mojih problema. Jebiga.

[AlessandraB]

miss Minnie kaže:

Ja sam sve u zivotu profulala i pogresno odabrala. i sad nema vise natrag. Razlog? jer mi se cijeli zivot svodio na strah, nesigurnosti i bjezanje od problema i ljudi koji su dobar dio mojih problema. Jebiga.

Natrag nema, ali napred su ti otvoreni mnogi putevi, neki teski, neki laksi, stvar je tvog stava, da li ces da nastavis da kukas zbog svojih pogresnih izbora i da zivis od sazaljenja drugih ili ces da konacno uzmes zivot u svoje ruke i da od njega pocnes da pravis ono sto ti odgovara. Ako to ne mozes sama, psiholog moze da ti pomogne, ali po celom forumu negativno pisati i zaliti sebe je kontraproduktivno. Nemoj to da radis, jer samo povlacis sebe sve nize. Prvo je potrebno da sebi razjasnis sta uopste hoces od zivota. (Ne pocinje se sa time da hoces partnera, nego se pocinje od toga da sebe dovedes u red, da ne izigravas zalosnu vrbu). Kada to osmislis, sta hoces, onda pogledas koje mogucnosti postoje da ostvaris svoj cilj ili bar da se priblizis svom cilju. Onda preispitas sebe, da li uopste zelis da se upustas u to (bez da krivis druge i ceo svet za tezinu puta koji je pred tobom). I na kraju, krenes da ostvarujes to sto zelis u zivotu. To je jako puno posla za koji ti je potrebno isto tako puno snage. Daleko vise snage, nego da kukas sama nad sobom i ocekujes tapkanje po glavi.

Razumem da svi mi imamo trenutke kada nam svet padne na glavu, ali kod tebe to izgleda traje malo duze vremena da si bez orijentacije, nesrecna i ljuta na ceo svet. To bi trebala da promenis, ako si i napravila pogresne odabire u zivotu, postoji druga i treca sansa, sve dok si ziva, ti mozes da postignes ono sto zelis, ako su tvoje zelje realne i ako radis na tome.

Citala sam ovde pre par dana u novinama, kako je jedna zena sa 82 godine zavrsila fakultet arheologije. Studirala je 9 godina. Verovatno znas da arheologija ne podrazumeva samo gledanje Tutankamonove grombice, nego prakticne iskopine u celom svetu. Za jednu zenu njenih godina, to je vise nego naporan uslov, ali je neophodno vazan da bi zavrsila studije. Ona je prilicno dugo studirala, ali je rekla da je ostvarila svoj zivotni san i da joj je veoma zao, sto nije ranije zapocela sa ostvarivanjem toga. Pa opet i u poznim godinama i nepovoljnim uslovima, ona ga je ostvarila. Shvatas?

Kada covek ima volju, zelju, upornost, sve moze da postigne sto zamisli. A ti kukas sto si nekada ranije napravila pogresne izbore. Kao da si andjeo nebeski, pa ce da te sutnu iz raja zbog toga. Shvati, da smo SVI mi takvi da smo prepuni pogresnih izbora u ovom ili onom podrucju zivota. Nisi ti jedina svetica kojoj se dogodio maler. Kreni dalje i uradi nesto od svog zivota, tako da bi ti sama bila zadovoljna, da bi sebi samnoj ulepsala zivot. Tek kada sredis samu sebe, onda mozes da gledas dalje, da se posvetis pronalazenju partnera. Ovako sva rasturena iznutra, ne bi ni bila u stanju da ostvaris kvalitetnu vezu sa nekim muskarcem.

[Yuna]

Ja mislim da nema pogrešnih odabira, samo novih lekcija za naučiti