Možete li ugasiti osjećaje?

[Papa Emeritus]

Malo razmišljam o ovome i gledam kakve se stvari događaju ljudima oko mene, pa me zanima kako je kod vas.

Npr. u vezi ste jako dugo i volite svog partnera/partnericu i on napravi nešto šta mu nećete nikad oprostiti i prekinete. Možete li ugasiti osjećaj ljubavi zbog toga što je napravio? Ili mogu li negativni osjećaji koji se jave u tom trenutku izbrisati vašu ljubav?

Evo može biti i neki primjer di nema tog negativnog osjećaja, nego su jednostavno objektivne i životne okolnosti takve da vas razdvoje. Drugačiji životni putovi, ponuda za posao negdje daleko koja se ne odbija i sl... Volite se, ali jednostavno ne idete u istom smjeru. Može li se tu ljubav ugasiti?

Obično ljudi ne govore o tome baš uživo, ali na forumu ima tema di ljudi pišu kako su po 20-30 godina u braku s krivom osobom. Npr. vole i dalje svoju srednjoškolsku ljubav i sanjaju o njoj, ali eto život je takav da nisu skupa i nikad neće bit skupa i svatko ima svoj život, ali ljubav ne mogu isključiti tj. protok vremena i ne održavanje nikakvog kontakta ne oslabi ljubav i onda se sve pretvori u patnju i frustracije.

Što vi mislite o tome?

Imam prijatelje isto tako koji su prekinuli veze prije ko zna koliko godina i njihove bivše su u novim vezama i budu i oni... ali i dalje stalno misle na te bivše i neće ih valjda nikad prestat voljeti...

Kakvi ste vi?

[ex anais]

Mogu. Kad je netko bio dovoljno okrutan prema meni.

Ili me isključio iz života jer me ne može podnijeti, to se baš nije dešavalo, osim možda jednom, ali tad vrlo brzo gasim sve simpatije koje sam imala.

[ayca]

Može se ljubav ugasiti ali teško i nakon dugo vremena i unutarnje borbe.

Desilo mi se da sam se od jednog dečka odljublivala 5 godina i rekla samoj sebi da se nikad više neću zaljubit.

Onda mi se opet desilo nešto nakon čega opet imam leptiriće ali držim to pod kontrolom samo zato jer znam da imamo zabranjenu ljubav, ali da me drži, drži me i to iz bezazlenog razloga.

Svaki osječaj je zaseban i možeš ga produbljivati ili ne moraš, ovisi kako si idealizirao neku osobu u glavi.

[AlwaysOnTop]

Još nisam našla taj gumbić.

[Papa Emeritus]

ex anais kaže:

Mogu. Kad je netko bio dovoljno okrutan prema meni.

Ili me isključio iz života jer me ne može podnijeti, to se baš nije dešavalo, osim možda jednom, ali tad vrlo brzo gasim sve simpatije koje sam imala.

baš onako samoj sebi kažeš ne želim više volit tu osobu i tako bude?

ayca kaže:

Može se ljubav ugasiti ali teško i nakon dugo vremena i unutarnje borbe.

Desilo mi se da sam se od jednog dečka odljublivala 5 godina i rekla samoj sebi da se nikad više neću zaljubit.

Onda mi se opet desilo nešto nakon čega opet imam leptiriće ali držim to pod kontrolom samo zato jer znam da imamo zabranjenu ljubav, ali da me drži, drži me i to iz bezazlenog razloga.

Svaki osječaj je zaseban i možeš ga produbljivati ili ne moraš, ovisi kako si idealizirao neku osobu u glavi.

Misliš da je stvar idealiziranja u glavi? Moguće, da. Samo obično protok vremena tu ne pomaže, ako si sklon idealiziranju, jer zapravo s vremenom u očima samo raste, a mane nestaju jer ih više ne vidiš uopće, ako nisi s tom osobom.

[Joshua]

Evo 3 godine već gasim! I svaki put kad sam pomislio da sam uspjel sve pogasit se pojavi neki jebeni žižak i neki jebeni nedovoljno spaljeni komad drveta i upali se mali požarčić! Pun kurac mi je više tog gašenja!

[anovi86]

Ooooo joškec

[Papa Emeritus]

josuha kaže:

Evo 3 godine već gasim! I svaki put kad sam pomislio da sam uspjel sve pogasit se pojavi neki jebeni žižak i neki jebeni nedovoljno spaljeni komad drveta i upali se mali požarčić! Pun kurac mi je više tog gašenja!

ne ide to tako, a? na klik da možeš nekako kliknit x i da te pita "are you sure you want..." "Yes". I gotovo

[Ruby Soho]

Papa Emeritus kaže:

Misliš da je stvar idealiziranja u glavi? Moguće, da. Samo obično protok vremena tu ne pomaže, ako si sklon idealiziranju, jer zapravo s vremenom u očima samo raste, a mane nestaju jer ih više ne vidiš uopće, ako nisi s tom osobom.

ako nekog ne vidiš 5+ godina ili 10+, nekom više nekom manje, i u međuvremenu te ta osoba nije potražila ili potrudila se, onda dođe iz guzice u glavu da se ipak nije radilo o svemirskoj ljubavi.

Naravno da osjećaje ne možeš izbrisati, ali oni se pojavljuju tu i tamo, pjesma podsjeti na zajedničku uspomenu, miris kiše itd, ali to se ne događa svakodnevno, a ako netko nakon par godina nakon prekida stalno misli na bivšu/eg onda se radi o samozavaravanju i opsesiji.

Znači sasvim je normalno imati osjećaje za bivše ali u nekim granicama normale ako je prošlo dugo vremena.

[Joshua]

Papa Emeritus kaže:

ne ide to tako, a? na klik da možeš nekako kliknit x i da te pita "are you sure you want..." "Yes". I gotovo

Ma platil bi i operaciju da mi spale neki dio u mozgu samo da mogu normalan biti.

[Xayah]

Papa Emeritus kaže:

Npr. u vezi ste jako dugo i volite svog partnera/partnericu i on napravi nešto šta mu nećete nikad oprostiti i prekinete. Možete li ugasiti osjećaj ljubavi zbog toga što je napravio? Ili mogu li negativni osjećaji koji se jave u tom trenutku izbrisati vašu ljubav?

nevezano uz ista posebno, samo moram skomentirat...

da. znaci meni je kvota 2god trpit sranja ili biti nesretna. pokusavat cu promijenit situaciju, utjecat na ishod, itd., ako druga osoba ne pokazuje a) zelju za promjenom, b) napredak, c) ulazi konstantno u iste stetne obrasce ponasanja, prestat cu je voljet. isto je i s prijateljstvima. prvo cu plakat i ljutit se, dolazit s planovima kak razrijesit to, ako se ne promijeni, ko iz vedra neba mi se preokrene u glavi i ne osjecam vise nista. dok mi je stalo osoba je "moja" i ja moram utjecat na ishod, kada mi vise nije stalo osoba vise nije "moja" i ne tice me se sto radi i kakva je, itd. znaci ja to odsijecem skroz. bila sam u situaciji di me tak preokrenulo i druga osoba mi je radila neke drame zbog toga, kao kak mogu bit tak hladna, ko psihopat, sta mi se dogodilo, sta ne zelim sad pomoc (lol). ja u glavi onak... *koji film cu gledat veceras...* znaci kao da me se uopce ne tice, nije moj problem.

dakle jednom kad je zavrseno nema vise natrag. mogu srest osobu i njezine pozitivne strane mi mogu triggerat pozitivne osjecaje, ali cim osoba izjavi samo jednu rijec za koju znam otkud dolazi ili cemu ide tu je gotovo to. dakle ne postoji vise mogucnost vracanja u bilo kakav odnos s tom osobom, 100%. u te 2 godine kvote progutat cu milijun sranja stvarno, ali jednom kad odrezem nema vise emocija.

INFJ door slam

sta je najbolje ovo fakat dodje iz vedra neba. dakle jedan dan cu bit cijela loveydovey, sljedeci dan mi prelije casu. pa onak samo stojim i zbrejkam se na par sekundi i blejim u osobu i tu znam da im je to kraj. cak ni ne razmisljam na nacin "eto to im je sad kraj" jednostavno znam da bi sad trebala imat emocionalnu reakciju, ali se ne dogodi. i vise ni nece.

[Papa Emeritus]

Ruby Soho kaže:

ako nekog ne vidiš 5+ godina ili 10+, nekom više nekom manje, i u međuvremenu te ta osoba nije potražila ili potrudila se, onda dođe iz guzice u glavu da se ipak nije radilo o svemirskoj ljubavi.

Naravno da osjećaje ne možeš izbrisati, ali oni se pojavljuju tu i tamo, pjesma podsjeti na zajedničku uspomenu, miris kiše itd, ali to se ne događa svakodnevno, a ako netko nakon par godina nakon prekida stalno misli na bivšu/eg onda se radi o samozavaravanju i opsesiji.

Znači sasvim je normalno imati osjećaje za bivše ali u nekim granicama normale ako je prošlo dugo vremena.

Moguće, ali očito to ljudi ne mogu kontrolirati sami. Neki.
Ja mogu govorit tu za sebe i moje iskustvo do sad i ja uspijem isključit osjećaje. Ne napravim to namjerno ili da se nešto posebno trudim, nego jednostavno nestanu sami i postane mi svejedno. Sad jel to zato jer možda u mojim vezama nije bila svemirska ljubav ili šta, to ne znam

[dire Dawn]

Na moju veliku žalost još uvijek nisam uspjela otkrit kako.

Mogu se emocionalno distancirat od osobe i situacije, mogu se ne javljat, ne komunicirat, mogu se da treba pravit da on ne postoji, ali jebeš to jer mogu lagat druge, ali na kraju dana ne i sebe.
(a fakat ne volim lagat )

Naravno da osjećaji oslabe, da nisu ni tisućiti dio onog što su nekad bili, ali da su još uvijek tu, bar neka mrvica istih - jebiga jesu.

Ne osjećam se dobro radi toga.
On je nastavio dalje, a na van sam i ja.
Razlika je u tome što je on fakat nastavio dalje, a ja iznutra sama sebe tlačim jer eto...

I onda ona o plakanju za nekim tko te ne želi i tak to... Sve skupa se osjećaš još gore, makar da je to imalo u mojoj kontroli fakat nebi bilo tako.

Evo u mojoj situaciji bi sve bilo isto čak i da on gaji osjećaje prema meni jer smo prekinuli zbog, blago rečeno, nepomirljivih razlika.
Nije nužno uvijek da osoba kojoj je stalo želi pomirbu, samo imamo te neke osjećaje protiv koji ne možemo ili ne znamo kako i naučimo se živit s tim.

Vjerujem da će s vremenom, sa nekim novim ljudima i iskustvima, sve to skupa postat samo još jedna uspomena, samo treba vremena... A ono u određenom kontekstu fakat jebeno sporo prolazi.

[Xayah]

dire Dawn kaže:

Vjerujem da će s vremenom, sa nekim novim ljudima i iskustvima, sve to skupa postat samo još jedna uspomena, samo treba vremena... A ono u određenom kontekstu fakat jebeno sporo prolazi.

aha ti govoris o ljubavnom bolu i odsjecanju emocija poslije toga. kao, ako si nezeljena i nemas vise opcija i izbora. to mi se desilo jednom. nije mi lik cak bio neki, al sam se cudno navikla na njega, pa mi je falio poslije. rasplakala sam se jednom, bila malo mirnija/tisa mjesec dana, nakon toga ko da ga nije ni bilo

[ex anais]

Papa Emeritus kaže:

baš onako samoj sebi kažeš ne želim više volit tu osobu i tako bude?

Ne. Ali odumre nešto u meni.

[Xayah]

ex anais kaže:

Ne. Ali odumre nešto u meni.

pomislis na osobu, kad ono imas vise negativnog za razmisljat, nego pozitivnog. pa onda bolje ostavit postrani i ne razmisljat uopce. finito

[Zoey]

Papa Emeritus kaže:

Kakvi ste vi?

Ne mogu ugasiti osjecaje, ne. Jednom mi je trebalo godinu dana da se skupim s poda i sastavim opet u normalno bice nakon sto sam skupila muda da mu kazem da ja to vise ne mogu. Ja sam, naime, voljela njega, a on mene nije bas.

[Papa Emeritus]

josuha kaže:

Ma platil bi i operaciju da mi spale neki dio u mozgu samo da mogu normalan biti.

uf

Xayah kaže:

nevezano uz ista posebno, samo moram skomentirat...

da. znaci meni je kvota 2god trpit sranja ili biti nesretna. pokusavat cu promijenit situaciju, utjecat na ishod, itd., ako druga osoba ne pokazuje a) zelju za promjenom, b) napredak, c) ulazi konstantno u iste stetne obrasce ponasanja, prestat cu je voljet. isto je i s prijateljstvima. prvo cu plakat i ljutit se, dolazit s planovima kak razrijesit to, ako se ne promijeni, ko iz vedra neba mi se preokrene u glavi i ne osjecam vise nista. dok mi je stalo osoba je "moja" i ja moram utjecat na ishod, kada mi vise nije stalo osoba vise nije "moja" i ne tice me se sto radi i kakva je, itd. znaci ja to odsijecem skroz. bila sam u situaciji di me tak preokrenulo i druga osoba mi je radila neke drame zbog toga, kao kak mogu bit tak hladna, ko psihopat, sta mi se dogodilo, sta ne zelim sad pomoc (lol). ja u glavi onak... *koji film cu gledat veceras...* znaci kao da me se uopce ne tice, nije moj problem.

dakle jednom kad je zavrseno nema vise natrag. mogu srest osobu i njezine pozitivne strane mi mogu triggerat pozitivne osjecaje, ali cim osoba izjavi samo jednu rijec za koju znam otkud dolazi ili cemu ide tu je gotovo to. dakle ne postoji vise mogucnost vracanja u bilo kakav odnos s tom osobom, 100%. u te 2 godine kvote progutat cu milijun sranja stvarno, ali jednom kad odrezem nema vise emocija.

INFJ door slam

sta je najbolje ovo fakat dodje iz vedra neba. dakle jedan dan cu bit cijela loveydovey, sljedeci dan mi prelije casu. pa onak samo stojim i zbrejkam se na par sekundi i blejim u osobu i tu znam da im je to kraj. cak ni ne razmisljam na nacin "eto to im je sad kraj" jednostavno znam da bi sad trebala imat emocionalnu reakciju, ali se ne dogodi. i vise ni nece.

Da, znam takve koji bez problema prerežu vrpcu. Znam ih koji imaju prijatelje od djetinjstva i odjednom, praktički preko noći, zbog neke gluposti zauvijek prekinu odnos. I to ne onako da su to napravili pa se dure i forsiraju, nego iskreno više nemaju apsolutno nikakvu potrebu za bilo kakvim odnosom.

dire Dawn kaže:

Na moju veliku žalost još uvijek nisam uspjela otkrit kako.

Mogu se emocionalno distancirat od osobe i situacije, mogu se ne javljat, ne komunicirat, mogu se da treba pravit da on ne postoji, ali jebeš to jer mogu lagat druge, ali na kraju dana ne i sebe.
(a fakat ne volim lagat )

Naravno da osjećaji oslabe, da nisu ni tisućiti dio onog što su nekad bili, ali da su još uvijek tu, bar neka mrvica istih - jebiga jesu.

Ne osjećam se dobro radi toga.
On je nastavio dalje, a na van sam i ja.
Razlika je u tome što je on fakat nastavio dalje, a ja iznutra sama sebe tlačim jer eto...

I onda ona o plakanju za nekim tko te ne želi i tak to... Sve skupa se osjećaš još gore, makar da je to imalo u mojoj kontroli fakat nebi bilo tako.

Evo u mojoj situaciji bi sve bilo isto čak i da on gaji osjećaje prema meni jer smo prekinuli zbog, blago rečeno, nepomirljivih razlika.
Nije nužno uvijek da osoba kojoj je stalo želi pomirbu, samo imamo te neke osjećaje protiv koji ne možemo ili ne znamo kako i naučimo se živit s tim.

Vjerujem da će s vremenom, sa nekim novim ljudima i iskustvima, sve to skupa postat samo još jedna uspomena, samo treba vremena... A ono u određenom kontekstu fakat jebeno sporo prolazi.

Jel ga idealiziraš?

[Ruby Soho]

Papa Emeritus kaže:

Moguće, ali očito to ljudi ne mogu kontrolirati sami. Neki.
Ja mogu govorit tu za sebe i moje iskustvo do sad i ja uspijem isključit osjećaje. Ne napravim to namjerno ili da se nešto posebno trudim, nego jednostavno nestanu sami i postane mi svejedno. Sad jel to zato jer možda u mojim vezama nije bila svemirska ljubav ili šta, to ne znam

Ne znam, ja sam jako dugo mislila na dečka iz srednje, zapravo više ga osjećala. Ali to nije bilo svakodnevno, nego periodično, uhvatilo bi me jako 1-2 godišnje na npr. mjesec dana.

Onda sam popričala sama sa sobom i rekla si da to nema nikakvog smisla jer ništa se ne događa niti će po pitanju te osobe.. i tako sam prestala osjećati, a normalno mi može proći kroz glavu kao i svi ljudi koje poznajem.

Mislim da ljudi prestanu svakodnevno misliti na bivše od onog trenutka kada odluče biti realni i žele si normalnu budućnost.

[stevo7650]

Kod mene je više prisutna ljutnja. Nakon prekida odlučim da ne želim imat ništa s tom osobom i to sve stoji, distanciram se skroz, ne bih ponovo da mi dođe gmizat pred vrata. Ali se uhvatim često da razmišljam o stvarima iz tog odnosa i kao da u glavi želim popravit sve ono loše. Puno više mislim na to nego na ono što je bilo lijepo i funkcionalno (a tog je naravno, bilo više)...

Ne znam, mislim da je tu stvar ega. To je ipak nešto van moje kontrole, a kao da silno želim utjecat na to. S vremenom sam prestao vjerovat da je to ljubav što neki osjećaju za ljude s kojima su nekad bili. Više kao ispunjavanje vlastite vizije o sebi samima kroz (često neostvarene) odnose s drugima.

Srećom, s vremenom i to blijedi. Treba pustiti i okrenuti se drugim stvarima.