Psihologija Vodič kroz um i ponašanje za entuzijaste. Podforum: Psihokauč |
|
|
02.03.2007., 23:05
|
#1
|
Registrirani korisnik
Registracija: Mar 2007.
Postova: 4
|
Što se to dešava samnom?
Svakodnevno su mi pune oci suza i veoma sam tuzna i neznam sta da uradim povodom toga. Zna li netko kako da se izborim sa tim?
|
|
|
03.03.2007., 11:28
|
#2
|
zapravo Dugi
Registracija: Jan 2007.
Lokacija: Pula
Postova: 9,397
|
Uopće nemamo pojma sa čim se ti to boriš mali andjele.Daj više podataka.
|
|
|
04.03.2007., 00:06
|
#3
|
U samoizolaciji
Registracija: Dec 2006.
Lokacija: Otočje retarda
Postova: 3,132
|
ti znaš
|
|
|
04.03.2007., 00:14
|
#4
|
*******
Registracija: Nov 2006.
Postova: 2,383
|
Quote:
mali_andjel kaže:
Svakodnevno su mi pune oci suza i veoma sam tuzna i neznam sta da uradim povodom toga. Zna li netko kako da se izborim sa tim?
|
a zasto si tuzna?
__________________
.
|
|
|
04.03.2007., 01:04
|
#5
|
Registrirani korisnik
Registracija: Feb 2007.
Postova: 549
|
Melankolija. Mozda tmurno i kisno vrijeme utjece na tvoje raspolozenje.
|
|
|
04.03.2007., 01:24
|
#6
|
Registrirani korisnik
Registracija: Oct 2006.
Lokacija: House ;)
Postova: 38
|
proći će,strpi se!
|
|
|
04.03.2007., 23:57
|
#7
|
Registrirani korisnik
Registracija: Mar 2007.
Postova: 4
|
Pa ovako... Imam problema sa govorom od 6-te godine izazvanim od straha tako da sa tim zivim i sada sa 22 god. Posjecivala sam logopeda i psihologa ali sve bezuspjesno zato sto nisam bila strpljiva htjela sam da to odmah nestane. Sto se porodice tice slazem se sa mamom ali sa tatom onako imam strah od njega nekad neznam zasto. I to je jedan od razloga sto me udaljava od terapija jer kad se uplasim necega onda se zatvorim u sebe. Pocela sam da se plasim upoznavanja, javljanja na telefon, i mnogo drugih stvari. Mnogo puta mi je zao sto tjeram ljude od sebe ali to je nesto jace. A sada mi se desava da su mi pune oci suza svaki dan. Osjecam nekakav pritisak koji me na to tjera. Cesto se sklanjam od ljudi da ne primjete suze. Nemogu da se opustim gdje god da se nalazim neosjecam se ok bilo da je setnja gradom ili sta vec uvjek sam uplakana. To mi zaista mnogo smeta i neznam kako to kontrolisati. Eto to je odprilike to sto sam izvukla iz sebe jer sam inace povucena osoba zbog govora ali nadam se da me razumijete. Voljela bi da znam sta vi mislite o tome i ako netko ima savjet kako da izadjem na kraj sa suzama... Hvala
|
|
|
05.03.2007., 00:02
|
#8
|
Registrirani korisnik
Registracija: Feb 2007.
Postova: 549
|
Pa zvuci kao tipican slucaj depresije. Samo sumnjam da ces ovdje naci strucan savjet za to. Najbolje ti je obratiti se tvom kucnom lijecniku koji ce te onda posavjetovati kako dalje.
|
|
|
05.03.2007., 01:59
|
#9
|
luftinspektor
Registracija: Dec 2006.
Postova: 2,179
|
Mislim da je to neka vrsta anksioznosti, a kao posljedica dolazi samoća, a to opet dovodi do suza. Dal si probala kad malo u miru i tišini sama sa sobom razmisliti o svojim strahovima i pokušala ih proanalizirati? Čega se točno plašiš?
|
|
|
05.03.2007., 03:32
|
#10
|
Pacijent
|
neznam koji je šok izazvao tvoje probleme u govoru ali možda ima veze s tvojim ocem i zato ga se plašiš.
a možda je sam tata kako tata autoritet u kući pa ulijeva strah u kosti...
ali u svakom slučaju imaš problem koji moraš riješiti sad odmah jer će s vremenom biti teže.
što se tiče terapija mislim da si trebaš dati više truda jer samo je početak uvijek težak...
što se tiče suza, trebaš samo više hrabrosti kako se meni čini.
zatvaranje u kuću ništa ne rješava i baš sve stvari koje ti nisu ugodne trebaš raditi na silu jer ćeš se na kraju ukopati u ormar ili u krevet.
tuga je vjerojatno izazvana tvojim problemima koji su se skupili i na kraju nemaš ni volje ih rješavati i samo plačeš ali moram ti reći da to u životu ne ide.
moraš biti borac jer će te ljudi pregaziti.
i to nauči postati odmah sad.
okreni se oko sebe.
sigurno postoje stvari koje te vesele i ljudi u čijem društvu uživaš.
tome se okreni , to će ti pomoći.
govorim iz iskustva.
svi imamo trenutke kad bi se najradije pokrili dekom i da sve samo prođe.
ali neće. nikad. sve je na tebi i samo hrabro. probaj s mamom razgovarati o tome ili prijateljicom, nađi podršku. želim ti puno sreće.
život je prelijep da ga potrošiš na suze, imaj to na umu. pusa...
|
|
|
05.03.2007., 10:00
|
#11
|
Paganus officialis
Registracija: May 2003.
Lokacija: Zagreb
Postova: 773
|
Andjelu, to što ti suze oči su tvoji problemi koje nisi riješila i koji na taj način izlaze iz tebe. Sada si u godinama kada moraš poraditi na njima, više nema isprika tipa 'još sam dijete, riješit će to netko drugi'.
Moraš se uhvatiti u koštac s tim problemom govora tako da se stalno stavljaš u situacije koje su ti neugodne. Uzmi telefon i vježbaj. Nazovi informacije i pitaj nešto. Uđi u dučan i popričaj sa prodavačicom. Skupi hrabrosti i napravi to. Fokusiraj se samo na uspjeh, a neuspjehe ignoriraj. S vremenom će neuspjeha biti sve manje, ali moraš napraviti prvi korak. Radiš li nešto u životu, studiraš li? Okreneš li se postizanju rezultata, to je najbolji put da riješiš problem. Mnoge uspješne osobe imaju problema s govorom. Neka ti to bude poticaj, a ne kočnica.
__________________
Ja uopće ne tražim sreću, samo neki sklad isprekidan ekstazama. (FB)
|
|
|
06.03.2007., 00:21
|
#12
|
Registrirani korisnik
Registracija: Mar 2007.
Postova: 262
|
predlažem ti da se isplačeš pošteno, koliko god to trajalo, ali da pritom obratiš pažnju na to što ti prolazi kroz glavu. koje se misli ponavljaju? koje te najviše uznemiravaju? prati ih i pusti da te vode: tamo su ti odgovori. meni se u tim periodima na ovaj način obično sve otvorilo samo. i nemoj očekivati brza 'rješenja' - ona su zastoj, a ne rješenje. što god shvatila, trebat će ti neko vrijeme da promijeniš ponašanje, ali svaki korak je olakšanje. nemoj se bojati onog što možeš otkriti kopajući po sebi, jer ništa unutra nije opasno, osim tvog odgađanja koje ti tako očito šteti. ako i jest nešto što te davno potkopalo, otkrij što je i shvati da je prošlo. sad možeš sve što želiš. ne daj se
...pogledaj strahu u oči i on će nestati. vjeruj mi, znam da je istina. probala sam
|
|
|
06.03.2007., 23:31
|
#13
|
špija pod otkazom!
Registracija: Jan 2006.
Lokacija: Na oblacima....
Postova: 1,897
|
Kako kaze stara kineska poslovica :"Pođi u središte opasnosti jer tamo ćeš naći sigurnost!"
Suoči se sa svojim problemima koji te toliko muče. Najgore je prepustit se "tuznoj sudbini", sidit u kući i plakat. Imas probleme, ali imaš i mogućnost i nadu da će jednom bit bolje. Samo se pokreni i napravi prvi korak. Otiđi opet kod logopeda. Vidit ces da ce ti sa svakim napretkom bit sve bolje, da ces se osjećat sretnijom i da suze vise neće bit potrebne.
Sretno
|
|
|
09.03.2007., 20:38
|
#14
|
Registrirani korisnik
Registracija: Jan 2006.
Postova: 4,519
|
"Vidim" te poput onih malih morskih organizama koje kad takneš oni iste sekunde uvuku svoje pipke!
Dobro su ti rekli: "bezrazložno" plakanje su nagomilani i neobrađeni problemi.
Dobro su ti rekli: suoči se s njima.
Što nedostaje? Pa kako će se takvo malo ustrašeno i sramežljivo stvorenje suočiti sa stvarima?! Teško.
Ali - ima nade.
Koja je to?
Hajdemo probat obrnutim putem: umjesto da se racionalno suočavaš s problemima, možeš ići i preko emocija.
Osjeti svoju bol, svoj stid, svoju prestrašenost.
Potom SHVATI da si ti ISTA KAO I SVI MI. Svi ljudi su "sjebani" na neki način. Nije bit u "sjebanosti" nego u PRIHVAĆANJU SEBE BAŠ TAKVOG KAKAV JESI.
Stani pred ogledalo kad si sama doma, pa si fino reci sve što misliš o sebi. Neka bude i ružno mišljenje - nema veze!
Potom ponavljaj sve, i te loše stvari koje misliš o sebi i "prigrli ih" kao SAMO TVOJE. TO SI TI! Vrijedna ljubavi baš takva! Nasmiješi se sebi i svemu tome što si rekla - ZAVOLI!
Iz te vježbe ljubavi i prihvaćanja stvorit će se radost.
A kad se stvori radost, čovjek se počinje i mijenjat i ima "viška" energije za te promjene.
ZAŠTO JE LJUDIMA TOLIKO TEŠKO BITI PRIHVAĆEN?
Evo - ja te molim da se raduješ sebi, koliko god sjebana bila. I potom ćeš shvatit da svakome možeš pogledat u oči. NEMA TU MOZGANJA I PAMETI! Moraš shvatit da si VRIJEDNA ZATO ŠTO SI VRIJEDNA.
A tek potom ćeš imati dovoljno radosti i energije mijenjati ono što ti se ne sviđa na tebi. NE SNAGOM I SILOM PROTIV SEBE, NEGO UPRAVO IZ RADOSTI I LJUBAVI PREMA SEBI.
Pomaže?
|
|
|
10.03.2007., 02:46
|
#15
|
Registrirani korisnik
Registracija: Apr 2006.
Postova: 1,280
|
Quote:
Taisa kaže:
Kako kaze stara kineska poslovica :"Pođi u središte opasnosti jer tamo ćeš naći sigurnost!"
|
Zbilja mi nije jasno kakve je korist od psihologa i psihijatara kad imamo Taisu i kineske poslovice...
|
|
|
10.03.2007., 02:55
|
#16
|
Registrirani korisnik
Registracija: Apr 2006.
Postova: 1,280
|
Quote:
mali_andjel kaže:
Pa ovako... Imam problema sa govorom od 6-te godine izazvanim od straha tako da sa tim zivim i sada sa 22 god. Posjecivala sam logopeda i psihologa ali sve bezuspjesno zato sto nisam bila strpljiva htjela sam da to odmah nestane. Sto se porodice tice slazem se sa mamom ali sa tatom onako imam strah od njega nekad neznam zasto. I to je jedan od razloga sto me udaljava od terapija jer kad se uplasim necega onda se zatvorim u sebe. Pocela sam da se plasim upoznavanja, javljanja na telefon, i mnogo drugih stvari. Mnogo puta mi je zao sto tjeram ljude od sebe ali to je nesto jace. A sada mi se desava da su mi pune oci suza svaki dan. Osjecam nekakav pritisak koji me na to tjera. Cesto se sklanjam od ljudi da ne primjete suze. Nemogu da se opustim gdje god da se nalazim neosjecam se ok bilo da je setnja gradom ili sta vec uvjek sam uplakana. To mi zaista mnogo smeta i neznam kako to kontrolisati. Eto to je odprilike to sto sam izvukla iz sebe jer sam inace povucena osoba zbog govora ali nadam se da me razumijete. Voljela bi da znam sta vi mislite o tome i ako netko ima savjet kako da izadjem na kraj sa suzama... Hvala
|
Ako je sve tako kako si rekla moraš otići psihijatru. On će ti prepisati dugotrajnu psihoterapiju uz blage sedative i/ili antidepresive bez kojih nećeš tako lako osjetiti opuštenost i lagodnost u svakodnevnim situacijama. Morat ćeš ići kod najboljega jer je tvoj slučaj iznimno složen s obzirom da imaš psihičke probleme takoreći čitav život. Ako ne poduzmeš ništa, stvari će s vremenom postajati sve gore, a šanse za oporavak sve manje. Iskren, otvoren i neopterećen društveni kontakt s nekom osobom od povjerenja bio bi od velike pomoći.
|
|
|
10.03.2007., 22:52
|
#17
|
Registrirani korisnik
Registracija: Jan 2006.
Postova: 4,519
|
Ovo što ti wheel veli je isto u redu. Gubiš previše energije i nemaš snage razvijati se u normalnu odraslu osobu.
Ako je došlo do tableta - uzmi (dakle na recept koji je napisala stručna osoba). Očigledno jesi depresivna.
Koji god način - bitno je da izađeš iz spirale negativizma i da se otvoriš uz potporu pametnog i dragog prijatelja, dečka, psihijatra...
Ipak, ne uzimaj sve zdravo za gotovo. Nitko ne može bolje od tebe znati stvari o tebi. Pravi ljudi ti mogu pomoći da do njih dođeš i osvijestiš ih. To je njihov maksimum. I tako je upravo najbolje.
|
|
|
10.03.2007., 23:24
|
#18
|
Registrirani korisnik
Registracija: Mar 2007.
Postova: 4
|
Hvala vam sto ste uz mene to mi mnogo znaci.
|
|
|
11.03.2007., 00:26
|
#19
|
mučenica
Registracija: Feb 2007.
Postova: 98
|
Ja nisam stručna osoba i ne mogu ti dati stručni savjet, niti dijagnozu. Mogu ti samo dati svoje mišljenje, ali ti si ovdje ionako samo da bi s nekim razgovarala.
Sve ovo što si rekla nama moraš ponoviti nekome tko ti je najbliži i tko će ti najbolje moći pomoći jer te poznaje. Osim toga, moraš htjeti pomoći sama sebi. Moraš zamisliti svoju savršenu budućnost i boriti se za nju! Studirati, raditi, korak po korak. Mnogi od nas imaju neku bitku iz prošlosti koju nisu pobijedili, neke strahove, ali treba im prkositi jer ako se sada predaš nećeš moći uživati u svemu lijepome što te još čeka.
Nisi više dijete i nitko ti se neće smijati zbog poteškoća u govoru. Dopusti drugima da vide kako si posebna i zanimljiva osoba i tvoj govor neće više biti ni bitan!
Sretno!
__________________
maybe I look like a cutie but mess with me and I'll kick your booty
|
|
|
11.03.2007., 13:53
|
#20
|
Registrirani korisnik
Registracija: Oct 2006.
Lokacija: Canada
Postova: 808
|
Quote:
vestoni kaže:
Ja nisam stručna osoba i ne mogu ti dati stručni savjet, niti dijagnozu. Mogu ti samo dati svoje mišljenje, ali ti si ovdje ionako samo da bi s nekim razgovarala.
Sve ovo što si rekla nama moraš ponoviti nekome tko ti je najbliži i tko će ti najbolje moći pomoći jer te poznaje. Osim toga, moraš htjeti pomoći sama sebi. Moraš zamisliti svoju savršenu budućnost i boriti se za nju! Studirati, raditi, korak po korak. Mnogi od nas imaju neku bitku iz prošlosti koju nisu pobijedili, neke strahove, ali treba im prkositi jer ako se sada predaš nećeš moći uživati u svemu lijepome što te još čeka.
Nisi više dijete i nitko ti se neće smijati zbog poteškoća u govoru. Dopusti drugima da vide kako si posebna i zanimljiva osoba i tvoj govor neće više biti ni bitan!
Sretno!
|
|
|
|
|
|
Tematski alati |
|
Opcije prikaza |
Linearni mod
|
Sva vremena su GMT +2. Trenutno vrijeme je: 23:21.
|
|
|
|